Semir Osmanagić
KOSMIČKA MISIJA MAJA
Spiritualna i materijalna nauka su bile potrebne da se dekodiraju poruke stare nekoliko hiljada godina iz džungli Centralne Amerike koje su nam ostavile Maje – duhovno i astronomski superiorna civilizacija koja je misteriozno nestala u X stoljeću
Kosmicka misija Maja
S a d r z a j
Uvod
Ova knjiga je posvecena misterioznom svijetu Maja.
Autor istrazuje cetrdesetak gradova davno nestale civilizacije u srcu Srednje Amerike. Pri tome, pronalazi iznenadjujuce kosmicke odgovore o zemaljskoj misiji Maja.
Uzbudljiva putovanja po Guatemali, Hondurasu i Meksiku rezultirala su nedvojbenim zakljuckom da je lice Planete bilo svjedokom vrlo razvijene civilizacije iza koje su ostale samo kamene rusevine zarasle u hiljadugodisnju dzunglu te cetiri knjige u kojima Maje pokazuju impresivna galakticka znanja.
Avgust 2003.
Guatemala City
Let avionom iznad Centralne Amerike. Ispod mene nepregledna dzungla. Zasto su Maje podizale svoje monumentalne gradjevine u sredistu ove nepristupacne divljine?
********
Izgubljeni svijet Maja sam i ja pronasao,
ali 1200 godina vise niko ne zivi ovdje
Evropljani su prvi put pristali uz centralnoamericko tlo prilikom cetvrtog i zavrsnog Kolumbovog putovanja 1502. godine. Njegov brod se ukotvio u Gvanaji, jednom od honduraskih atlantskih otoka. Na veliku radost Kolumbovog sina, posada broda je otela jedan trgovacki kanu Maja ispunjen sa egzoticnim proizvodima poput kakao zrna, morskih skoljki, kvecal sljiva i fine keramike. Kolumbo je produzio dalje uz obalu i pronasao Veragva region gdje je nasao dovoljno zlata da ohrabri svoje zemljake za nove (pljackaske) ekspedicije.
********
Kapetan aviona pravi veliki luk oko Guatemala City-ja tako da nam daje dovoljno vremena da osmotrimo tri vulkana koja se uzdizu nad ovim dvomilionskim gradom. Brojna sirotinjska naselja se usidruju na zelenom tepihu guatemalanske visoravni.
Skromna aerodromska zgrada kao da je ugostila sve rase i boje koze Centralne Amerike.
Za razliku od Evropljana u Sjevernoj Americi, Spanjolci su u Centralnu Ameriku dosli kao vojnici, a ne doseljenici. Nisu doveli svoje familije, nego su imali djecu sa lokalnim Indijankama. Rezultat su brojni mestici koji su vremenom postali najbrojnija populacija. Manji dio peninsularesa, koji su doveli svoje familije iz Spanjolske, su imali rezervisane pozicije na vrhu hijerarhije. Prisustvo africkih crnih robova je izrazeno duz atlantske obale, kao i mulata. Tu su i koherentne grupe Kineza, Miskito i Darijen Indijanaca. I, na koncu, potomci Maja su zadrzali svoje rasno nasljedje u vecini zemalja regiona.
Drevni svijet Maja (“El Mundo Maya”) se sirio od meksickog poluotoka Yukatan-a na sjeveru, sumovitog regiona Chiapas na zapadu, visoravni Belizea na istoku, te djungli Guatemale, Hondurasa i Salvadora na jugu. Tridesetak razlicitih jezika istog korijena i danas govori oko 6 miliona Indijanaca koji svoje porijeklo vezu za Maje.
********
Zivot nekoliko miliona Indijanskih zemljoradnika slici na zivot njihovih drevnih predaka: kulture su iste (kukuruz, grah, cile, paradajz, skvos), agrikulturne tehnike su iste. Cak je i seoska socijalna organizacija gotovo nedirnuta. Biljna medicina je dominirajuca. Uglavnom, farmeri se bore za prezivljavanje u vrlo skromnim uslovima.
Ako se vratimo hiljadu i po godina unatrag, ili cak dvije i po hiljade godina u proslost, vidjecemo da su razbacana seoska naselja vodila isti zivot. Ali sa jednom bitnom iznimkom: u sredistu njihove organizacije su se nalazili monumentalni “ceremonijalni centri”, hramovi i piramide, artisticka i astronomska sredista. Dva svijeta, jedan do drugoga.
Farmer Maja
********
Za objasnjenje pojma “Maja” mozemo ici diljem globusa. Maja je kljucni hindu filozofski termin sa znacenjem “stvaranje svijeta” i “svijet iluzije”. Na sanskritskom Maja se veze uz koncepte “veliki”, “mjera”, “um” i “majka”. Zato nas nece iznenaditi kad otkrijemo da je Maja ime Budine majke. U Vedama se moze procitati da je Maja ima kljucnog astronoma i arhitekte. U egipatskoj filozofiji termin Maja znaci “univerzalni svjetski red”. U grckoj mitologiji Maja je najsjajnija od sedam zvijezda konstelacije Plejade. Majab je i naziv za dom Maja u Srednjoj Americi: poluotok Yukatan.
Naredni prilozi ce pokazati da se svi ovi pojmovi i znacenja s razlogom vezu za istinske Maje.
********
Ironicno je da mnostvo informacija koje znamo o Majama, a pogotovo da je vecina onoga sto ne znamo, vezano za jedan par ruku. Ruku koje pripadaju svesteniku iz reda Franjevaca: Diego de Landa-i. On je 1562. godine naredio masovno paljenje svih rukopisa Maja u gradicu Mani, spanjolskom sredistu na Yukatanu. Kao rezultat ovog barbarskog akta, najveca pojedinacna kolekcija literature i historije Maja je unistena. U vatri su ujedno stradala i vodeca spiritualna lica preostalih Maja.
Nesto kasnije, taj isti Diego je uzeo olovku u ruke pisuci o Majama na Yukatanu. Do u detalje je biljezio njihove obicaje, religiozne rituale, jezik, sistem pisanja… ali je bio svjestan da njegovo pisanje ne ide ni priblizno duboko. “Vjerovatno je”, kaze Diego, “da ova zemlja cuva tajne koje nisu otkrivene, a koje cak ni domoroci ne znaju”.
********
Neprohodna guatemalska dzungla, pogled seze svega nekoliko metara u dubinu i tu zavrsava u mrezi stabala i lijana.
Za potrebe gradova Maja, hiljade kvadratnih kilometara su bile ociscene.
Kada su Spanjolci dosli u Centralnu Ameriku, vecina istinskih Maja je odavno bila otisla. Iza sebe su ostavili njihove velicanstvene napustene gradove i citav univerzum misterija koji je trebao da bude dekodiran.
Obicni ljudi koji su zivjeli u zemlji Maja im nisu bili u stanju da objasne kosmicku filozofiju svojih predaka. Tehnoloski superiorni barbari su bili zbunjeni. Onda Spanjolci prave vaznu pogresku misleci da su ovi lokalni domoroci rasa Maja. Zahvaljujuci tome, i danas se imenom Maja nazivaju potomci siromasnih farmera iz doba istinskih Maja; oni koji su ostali na ovoj zemlji nakon iznenadnog odlaska njihovih vladara i zastitnika.
Ma znaci “ne”, a Ja znaci “bol”. Istinsko znacenje rijeci “Maja” je stanje “bez boli”. Preciznije, “stanje svijesti bez boli”.
Boravak duse u fizickom tijelu je sinonim za stanje boli. Nase tijelo nosi sa sobom fizicku bol, bolesti, starost, nemoc. Dusa van tijela je sinonim za stanje bez fizicke boli. Oni koji ovladaju tehnikom da napustaju fizicko tijelo po zelji, zive dusevni zivot bez boli.
Maje nisu narod. Niti civilizacija. Maje nisu milioni siromasnih zemljoradnika u Meksiku ili Gvatemali. Maje nisu “ponosni” ratnici od prije dvije hiljade godina koji su se neumorno borili sa susjednim gradovima u dzunglama Chiapasa i Hondurasa.
Enciklopedijske crtice o potomcima Maja u Centralnoj Americi su pogresne. Vec petsto godina traje lazno predstavljanje “civilizacije Maja”.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom.
Maja je stanje svijesti. Maja je zivot duse koja zivi u harmoniji sa kosmickim procesima. Maja je razumijevanje da je prolazno fizicko tijelo samo vozilo koje pomaze u spiritualom razvoju.
Svako od nas moze biti Maja. Zapravo, to bi i trebao biti nas cilj. Postici Maja stanje svijesti.
********
Maje su ostavili svoje poruke u njihovim gradjevinskim konstrukcijama… da ih procitaju generacije hiljadu godina iza njih. Spiritualnost i nauka trebaju ici ruku pod ruku da bi dekodirale ove poruke.
Geometrija je jezik Univerzuma. Zato su Maje ostavljale svoje poruke putem sakralne geometrije na zidovima svojih hramova i piramida.
Maje su bica svjetlosti. A kosmicka svjetlost se moze izraziti putem sakralnih kodova u geometriji, boji, muzickim notama i alfabetu.
Kada budemo razumjeli poruke Maja napravicemo jos jedan korak blize da i mi postanemo bica svjetlosti.
Rekonstrukcija scene iz zivota Maja. Koliko ova zamisao guatemalskog umjetnika
i dojam neobaveznosti odgovara nekadasnjoj stvarnosti?
Avgust 2003.
Chiquimula, istocna Guatemala
Bilo bi logicno ocekivati da ce dvomilionski glavni grad imati pristojnu autobusnu stanicu. Medjutim, umjesto natkrivenih terminala, uska prasnjava ulica. Umjesto kolodvorskih panela sa imenima gradova gdje se putuje i vremenima polaska tu su sitni Guatemalanci koji pozivaju potencijalne putnike u svoje autobuse. I, na koncu, umjesto komfornih autobusa, docekuju te kokosji, polovni autobusi. Vrijeme polaska: kada se autobus napuni.
Guatemala City je ogromno selo. Neugledne, trosne kucice sa krovovima od zardjalih limova. Svejedno, ljudi su me dojmili kao topli i predusretljivi. Isto kao i u ostalim latinoamerickim zemljama: Brazilu, Venecueli, Peruu ili Meksiku. Price o kriminalu, gradjanskim ratovima i otmicama turista polako pripadaju proslosti. Na svakih hiljadu turista troje (0.3%) ima neugodno iskustvo. A taj procenat ne odskace od onih u New York-u ili u Italiji.
********
Tradicionalno se kultura Maja dijeli na tri perioda: pretklasicni (nekoliko stotina godina prije nove ere do 300 godine nove ere), klasicni period (izmedju 300 – 900 godine n.e.) i post-klasicni, od devetog do sesnaestog stoljeca i dolaska spanjolskih osvajaca.
Zadnje dvije decenije je moderna nauka pomjerala pocetak prvog perioda nekoliko puta dublje u proslost. Otkrice novih artifakata omogucilo je arheologiji da pocetke kulture Maja smjesti u 2000. godinu prije nove ere. (“The Magnificent Maya”, Joseph Gardner, 1986; “The Magnificent Realm of the Mayas”, Readeres Digest, 1978; “Central America”, Cadogan, 1993; “Maya Civilization”, dr William Fowler, 2003).
Guatemala City je nezaustavljivo pod svoje temelje pokopala ostatke drevnog centra Maja – Kaminal Juyu. Nekada su stotine zgrada i piramida bile u srcu ovog grada koji je imao razvijene kulturne i trgovacke centre sa polumilionskim Teotihuacan-om (sjeverno od Mexico City-ja). Radiokarbonska metoda utvrdjivanja starosti je napokon prije tridesetak godina dokazala da ostaci piramidalnih struktura sa obliznjim grobovima nose datume prije nase ere.
Kamena stela iz drevnog grada Kaminal Juyu, Guatemala
Ja bih ovu tradicionalnu podjelu na tri perioda potpuno izbrisao. I pristupio Majama na sasvim drugaciji nacin.
Prvo, istinske Maje su imale i imaju samo jednu misiju. Drugo, ta misija traje oko pet hiljada godina.
Zemaljski casovnicari popravljaju nase satove i uskladjuju ih sa zemaljskim vremenom. Ja bih Maje nazvao kosmickim urarima cija je misija bila da usklade Zemaljsku frekvenciju sa vibracijama naseg Sunca. Tek posto Zemlja zavibrira zajedno sa Suncem onda ce informacije poteci u oba smjera, bez ogranicenja. I tek onda ce i nama postati jasno zasto su svi drevni narodi “obozavali” Sunce i posvecivali mu svoje rituale. Sunce je izvor sveg zivota na ovoj Planeti. I izvor svih informacija i znanja.
A sa uskladjenom frekvencijom, Zemlja ce, preko Sunca, biti povezana i sa sredistem nase Galaksije. Ove cinjenice postaju izvanredno vazne kada se zna da se priblizava decembar 2012, datum kojeg su Maje markirale za dolazak Galaktickog energetskog snopa koji ce nas obasjati.
Moderna astronomija je, napokon, prije dvadesetak godina potvrdila ovu tezu o Galaktickom snopu u kome se Zemlja i Suncev sistem nadju svakih 25.000 godina. Maje su tu prostu kosmicku istinu znale prije nekoliko hiljada godina.
Njihovo racunanje vremena na Zemlji pocinje sa godinom 3113. prije nove ere. I zavrsava sa 2012.
Popularna verzija kalendara Maja
Trazimo li datum pojave kosmickih Maja na nasoj planeti to nece biti par stotina godina prije nove ere. Ili 2000 godina prije n.e. kako to sugeriraju nalazi moderne arheologije. Mora se otici jos dublje u proslost. U 3113. godinu. Tada su se prve Maje pojavile na Zemlji. A datum konacnog odlaska poslednjih Maja - “cuvara znanja”, koji su jos i danas prisutni u dzunglama Centralne Amerike, je godina 2012. Za devet godina.
To su teze o kojima cemo vise govoriti u slijedecim prilozima.
I zbog njih se nasa historija mora ponovo pisati.
********
Za pet dolara se autobusom moze prokrstariti Guatemalom od sjevera do juga. I vidjeti svih 30 vulkana rasutih uzduz 400 km pacificke obale.
Moj autobus je isao prema istoku zemlje, gradicu Chiquimula. Kasni popodnevni sati, na gradskom trgu kao da su izasli svi stanovnici. Djeca u skolskim uniformama setaju u grupicama, vlasnici radnji su ispred pozivajuci potencijalne musterije, a ponajvise mladog svijeta sjedi u parku i raspravlja o nogometnoj utakmici reprezentacije.
Mali hotel sa nekoliko sobica; nakon kratkog pregovaranja uzimam sobu za sest dolara i obojici, vlasniku hotela i meni, se cini da smo dobro financijski prosli. Dva kreveta, ventilator i zasebno kupatilo. Vruce vode nema, ali nema ni hladne. Topli ljetni dan, zrak tezak. Krupne znojne kapi ne staju. Uski balkon sa pogledom na glavnu gradsku ulicu. Vracam se u sobu. Grbavi zidovi, ventilator nosi zrak po sobi. Pred ocima su mi slike iz novela Marquesa; sporog proticanja vremena i latinoamerickih sudbina glavnih junaka.
Sa zalaskom sunca se zatvaraju sve prodavnice; ulice se odjedanput prazne. Do novog izlaska sunca. U sobi mi klepece ventilator citavu noc. Budim se nekoliko puta misleci da sam u avionu. Onda se sjetim da to nisu motori aviona prilikom uzlijetanja, vec ventilator. Gasim ga. I za nekoliko minuta ponovo palim. Ne moze se s njim, a jos gore je bez njega.
Sat ne nosim vise od dvije decenije. Na svojim putovanjima se budim sa dolaskom zore. Mali ruksak je bio spakiran od sinoc. Na recepciji vidim da je sest sati. Vlasnik spava na poljskom krevetu. Lijeno mi otvara vrata da izadjem. Krecem prema “autobuskoj stanici”. Ukrcavam se u prvi autobus za granicu prema Hondurasu – El Florido.
********
Guatemala ima najtuzniju historiju od svih centralnoamerickih zemalja. Spanjolci su bezobzirno unistavali indijanska plemena u XVI i XVII stoljecu. Industrijsko ropstvo karakterise zadnjih 250 godina. Mala, konzervativna elita vlasnika zemlje, drzi pod svojom kontrolom vojsku i ekonomiju. Zadnjih 100 godina su strane “investicije” zagospodarile prodajom kafe (85% izvoza zemlje). Americka United Fruit Company je 1930-ih usla na velika vrata dobivajuci koncesije za promet bananama i vlasnistvo nad zemljom, lukama i zeljeznicom. Domaca oligarhija pocinje u potpunosti zavisiti od americkih korporacija. Guatemala i Honduras postaju originalnim “banana republikama”. A domaci diktatori (kao drzavni terorista, odnosno “predsjednik” Manuel Estrada Cabrera, 1898-1920) postaju glavni likovi romana o politickoj represiji (na primjer “El Senor Presidente” autora Miguel Asturias-a). Zemlja je ukradena od Indijanaca, a oni su, “zauzvrat”, morali svake godine raditi na plantazama kafe i banana. Po zakonu i bez fer naknade.
Na prvim slobodnim izborima 1944. godine ucitelj i pisac Juan Jose Arevalo je izabran. On, i njegov nasljednik Jacobo Arbenz, zapocinju zemljisne reforme, legaliziraju visepartijski sistem (ukljucujuci komunisticku partiju). United Fruit Company je brzo potrazila pomoc svojih prijatelja u americkoj vladi. Na Guatemalu se prvo primjenjuju sankcije da bi CIA izvela puc dovodeci vojsku u predsjednicku palacu. Vojska odbija da brani predsjednika Arbenz-a koji, ponizen, napusta zemlju i time je demokratiji bio kraj. Stvari su vracene u kolotecinu: represija se nastavila u slijedece cetiri decenije. Pobune Indijanaca u unutrasnjosti su ugusivane krvavo: obicno bi vojska zatvorila sve zene i djecu iz sela u lokalnu crkvu i onda bi je zapalila; muskarci su morali da slusaju zapomaganja svojih najblizih, da bi i oni ubrzo bili strijeljani. Poneki prezivjeli bi svojim pricama o hororu armije Guatemale punili stranice dnevnika pripadnika Amnesty International-a u izbjeglickim kampovima Belizea i Meksika.
********
Obicno se medju naucnim dostignucima Maja govori o njihovom kalendaru. Poznato je, naime, da su Maje racunale vrijeme Zemaljske revolucije (kretanja oko Sunca) u hiljaditi dio decimala. Arheologija tvrdi da su Maje ovo cinile bez preciznih instrumenata. I ne samo to. Maje su imale kalendare mjesecevih mjena i eklipsi. I vrlo precizna trajanja vremenskih putanja Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna.
Prema tvrdnjama vodeceg eksperta za desifriranje jezika Maja, Linde Schelle (“Maya Kosmos”, New York, 1993) kamene stele u gradu Maja Quirigua, u istocnoj Guatemali, opisuju dogadjaje koji su se zbili prije 4,6 milijardi godina!
Daju li nam Maje time do znanja da su dobro znali kada je nasa Planeta nastala?!
Arheolozi, naravno, u kalendaru vide samo nacin da se biljezi vrijeme. Ali, zasto bi neko posvetio toliko vremena “biljezenju vremena” sa nevjerovatnom preciznoscu?
Da li brojke imaju i dublje znacenje u kosmickim relacijama? Da li one, osim davanja koordinata o svemirskom prostoru i vremenu, nose i nesto vise? I da li je to dokucivo nasim fizickim culima?
Sta ako ti brojevi imaju svoju frekvenciju? I sta ako oni nose svoje rezonantne karakteristike… i opisuju bica, planete i iskustva?
Da li nevjerovatno precizne brojke Maja zapravo u sebi kriju kosmicki kod za svakog od nas? Da li je svaka brojka jedna informacija… koja biva odaslana u kosmos?
Svaki broj jeste informacija, a svaka informacija jeste odredjena frekvencija. Komunikacija, odnosno razmjena informacija, se odvija izmedju bica, izmedju planeta, izmedju solarnih sistema.
Mozemo li Maje ocjenjivati nasom naukom i tehnologijom? Mislimo li da zbog toga sto nema dokaza da su oni imali svemirske brodove, kompjutere i teleskope da su oni intelektualno inferiorniji?
Pristupimo li Majama sa superiornijih pozicija nikada ih necemo shvatiti i desifrirati. A ako im pristupimo kao studenti koji zele da nesto nauce od Maja, onda ima nade za nas.
Jer, njihova nauka, intelektualna dostignuca i mentalne sposobnosti su bile daleko ispred nasih.
Oni su mogli postici toliko puno imajuci tako malo. Tehnologija im nije bila vazna niti su je koristili. Zaboravimo na teleskope i tocak. Postoji i drugi nacini da se kamen obradi i izgradi piramida ili da se planete vide iz razlicitih kosmickih uglova.
********
Hopi Indijanci, koji danas zive u Grand Canyon-u u Arizoni, imaju interesantnu legendu Palat-Kwapi. Rijec je o Misterioznom Crvenom gradu na jugu. Tamo je izgradjen grad-hram. Jedina svrha tog grada je da se na njemu predstavi sistem znanja i informacija. Radnici su imali zapovijed da napuste grad-hram kada zavrse sa gradnjom. Jer, taj grad je trebao da ima funkciju kolosalne knjige znanja za buduce generacije.
Medjutim, nove generacije su zaboravile drevnu komandu; u tom su gradu zivjeli, borili se, osvajali iz njega i bivali osvajani. Sve dok jednom i ovaj grad-hram nije ostao napusten.
Ova legenda Hopija savrseno pristaje ostavstini Maja. Oni su dizali velicanstvene gradove-hramove da bi ih indijanski seljaci i ratnici, zaboravljajuci im prvotnu svrhu, pretvarali u centre svojih prebivalista i religijskih rituala.
Maje, svemirski putnici i kosmicki casovnicari, bi povremeno dolazili na Planetu i uskladjivali nase vrijeme sa kosmickim informacijama, pripremajuci nas za veliki energetski skok 2012. godine. Prilikom svakog dolaska iza sebe bi ostavljali riznice znanja.
Razlicito doba dolaska na Zemlju je rezultiralo gradovima podignutim u razlicitim vremenima: Teotihuacan (Meksiko), Monte Alban (Meksiko), Tikal (Guatemala), Copan (Honduras), Kaminal Juyu (Guatemala), Palenque (Meksiko), Uxmal i Chichen Itza (Meksiko).
Predah na stepenicama hrama Maja, Tikal, Guatemala
Pomenuo sam i Maje, “cuvare znanja”, koji su i danas ostali na Planeti. U knjizi “Tha Mayan Factor” (dr Jose Arguelles, 1987.) citam: “Pocetkom 1985. kontaktirao me je Maja, pod imenom Humbatz Men. Tokom nasih razgovora sam naucio da on koristi 17 “kalendara” Maja. Arheolozi znaju za postojanje samo sest. Humbatza sam napokon sreo u Boulderu, Colorado gdje je imao predavanje pod nazivom “Astrologija Maja”. Kljuc njegove prezentacije i njegovog znanja je otkriven u zavrsnoj rijeci. Humbatz je izjavio da je nas Suncev sistem sedmi takav sistem ciju su svemirsku mapu Maje dosada obradile!”
********
Put vijuga kroz zelenilo Guatemale. Zatvaram oci i cujem korake Maja koje se krecu kroz siblje uskim putem izmedju dva grada.
(Sada otvaram oci.) Stigli smo u pogranicno selo El Florido. Umjesto rampe, konopac. Umjesto mjenjacnica, sverceri. Umjesto granicnih zgrada dvije trosne kucice. Umjesto kompjutera, papirici i pecati. Pocinjem pregovarati cijenu za slijedecu voznju kombijem.
Avgust 2003.
El Dorado, granica Guatemala-Honduras
Granica se otvara u osam i zatvara u sest popodne. Neobavezna atmosfera. Udaraju se pecati u drvenim kucicama. Pokoji kamion (pun banana, naravno). Dva puta je nestajalo struje, ali to nimalo nije omelo carinike. Nemaju kompjutera vec par mehanickih masina za kucanje. Pitam se da li se ovdje ista promijenilo u zadnjih 50 godina.
Turisticka tabla na honduraskom pogranicnom prijelazu
********
U vremenskom rasponu duzem od tri hiljade godina Maje su biljezile astronomska znanja, zemaljske i kosmicke legende, vlastitu historiju i umjetnost.
Omiljeni medij su im bile slikovne knjige, koje bi visestruko presavijali. Zvali su ih kodeksi. Danas se zna za postojanje samo tri takve knjige koje nose nazive po muzejima gdje se nalaze: Drezdenski, Madridski i Pariski.
Pismo Maja je vrlo slozeno i pored intenzivnog istrazivanja epigrafa ostaje vecim dijelom nerazjasnjeno. Rijec je o kombinaciji sistema znakova (glifa) koji predstavljaju citave rijeci, procese ili manje zvukovne kombinacije (slogovi). Dosada je identificirano oko 800 glifa od kojih se za cetvrtinu pretpostavlja da im se zna znacenje. Ova vrsta slikovnih znakova se naziva logografi i najcesce se javlja u obliku slike. Na primjer, rijec “jaguar” je predstavljen crtezom glave jaguara.
Neke rijeci koje nije lako predstaviti slikom, Maje su predstavljali glifom koji se izgovarao kao zeljena rijec. Na primjer, glagol “brojati” (“shok” na jeziku Maja) se predstavljao glavom mitske ribe koja se takodje zvala shok.
Kombinacija rijeci i slogova najcesce je nalikovala rebusu. Svaki znak je imao vise znacenja; svaka slika se mogla tumaciti takodje na vise nacina (bukvalnim prijevodom onog sto predstavlja ili izgovorom koji onda oznacava nesto drugo). Da li je “shok” znacio “brojanje” ili “ribu”?
Glif sa stiliziranim osmjehom (“crtica osmijeha)” i dva mala kvadratica (“dva prednja zuba”) ima, barem, slijedeca znacenja: duh, dah, vjetar, kosmicka energija, inspiracija, zivotni princip, sistem disanja, sjever (strana svijeta)!
Zamislimo moguce kombinacije 800 ovakvih slikovnih znakova. Koje spiritualno znanje je potrebno za njihovo desifrovanje ili pisanje.
Ali, ne samo da svaka rijec ima vise znacenja, nego se i jedna rijec moze napisati na razne nacine. Vec pominjani jaguar, recimo, se moze prikazati stiliziranom glavom jaguara. Ali, jaguar (“balam”) se moze pokazati i putem slogova ba-la-ma koje nalikuju trima rebusnim slicicama.
Maje su svojim hijeroglifskim znakovima mogli perfektno prikazati svoj govorni jezik: zvuk, gramatiku i sintaksu.
U poredjenju sa njihovim pisanim jezikom nas je alfabet pojednostavljen, povrsan i nepotpun.
Prije cetristo pedeset godina spanjolski biskup Landa je pokusavao da koncept pisanog jezika Maja prebaci na zapadni alfabet. U razgovorima sa lokalnim svestenikom Maja on je dobijao pojedina znacenja koja konceptualno nije mogao shvatiti (na primjer, slike su ponekad predstavljale slova; pojedine rijeci su se izgovarale isto, recimo “nebo”, “cetiri”, “zmija” i “zarobljenik”, ali je kontekst odredjivao njihovo znacenje). Vidjevsi da spanjolski crkveni visokodostojanstvenik ne moze da izadje iz svoje limitirane mozdane kutije, Maja je jednostavno, jedno jutro, napisao u Landovu knjigu: ” Ne mogu vise”. I, otisao.
********
Na fotografiji koju sam snimio u honduraskom sredistu Maja – Copanu, nalazi se nekoliko glifa uklesanih u kamen. Slikovni znaci dolaze u serijama po cetiri. Tako se i citaju, u smjeru kazaljke na satu. Prva slika se dodaje drugoj, druga trecoj… i, na taj nacin, se kompletira znacenje.
Nas jezik je mnogo prostiji (sto, u ovom slucaju, nije prednost). Rijeci su nam sastavljene od slova i njihovo se znacenje ne mijenja, bez obzira sta bilo na kraju recenice.
Kod Maja su slikovni znaci komunicirali jedni sa drugima, prozimali se, nadogradjivali.
Da bi stvar bila komplikovanija, postoje glifi koji kao da su vanzemaljskog porijekla. Na prilozenoj fotografiji upada u oci glava koja podsjeca na one iz naucno-fantasticnih filmova. Dvije ispupcene mozdane polovine, sa ocima reptila, i cudnim, valovitim crtama ispod brade. Nemam sumnje da ovaj glif spada u grupu onih 600 jos ne-desifriranih.
Piktoglifi Maja, kombinacija “kosmickog” i zemaljskog” pisma?
********
Peti juni, prva utakmica kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u nogometu. Honduras docekuje Salvador i tijesno pobjedjuje sa 1-0. U uzvratnoj utakmici Salvador se naostrio do krajnjih granica. Hotel, u kome su odsjeli igraci Hondurasa, biva zapaljen. Usred noci nalaze novi smjestaj pod pratnjom policije. Tamo ih docekuju domaci “navijaci” i pjevaju im serenade citavu noc. U sutrasnjoj utakmici igraci Hondurasa izgledaju kao zombiji i lako gube sa 3-0. Vracaju se natrag; u obje zemlje su poceli neredi, istjeruju se stanovnici Salvadora u Hondurasu i obrnuto. Priprema se treca odlucujuca utakmica na neutralnom terenu u Meksiku. Taj, dvadeset osmi juni 1969., prikovao je kompletnu Centralnu Ameriku za televizore i tranzistore. Salvador pobjedjuje u produzecima sa 3-2. Izmjenjuju se uvrede na nivou vlada i pocinje stosatni rat izmedju dvije zemlje. Armija Salvadora pobjedjuje, ali ih Organizacija Americkog Jedinstva, pod prijetnjom blokade, vraca natrag.
Bilans nogometnog rata je 2.000 mrtvih i preko 100.000 istjeranih Salvadorana iz Hondurasa.
Naime, Honduras je pet puta veci od Salvadora, a ima milion manje ljudi (ukupno 4 miliona). Tesko je reci ko je siromasniji, jer 80% stanovnistva u obje zemlje ne zaradjuje dovoljno za minimum hrane.
Spanjolci su polovinu populacije Indijanaca (od ukupno 450.000) pobili tijekom rane faze okupacije XVI i XVII stoljeca. Daljnjih 150.000 su poslali kao roblje od Perua do Guatemale. Danas je u zivotu oko 80.000 obespravljenih Indijanaca, vecinom iz plemena Lenkas. Tokom XIX stoljeca jedina vazna kultura je bila proizvodnja banana. Siromasni Honduras je imao tako slabu vladu da je za pedesetak godina (1821-1876) promijenio 85 predsjednika.
Zemlja nije imala svoju centralnu banku niti svoju valutu do 1953. godine. Profitabilni izvoz banana je predan u ruke americkim korporacijama od kojih se ocekivalo da ce izgraditi pratecu infrastrukturu (puteve, zeljeznice, luke, aerodrome) i investirati kapital u ekonomiju. Umjesto toga, United Fruit Company i Cuyamel su imali politicku kontrolu nad drzavom cuvajuci profit za sebe.
Honduras se prodao i postao sinonim za izraz “banana republika”. Danas je taj izraz promijenjen u “Pentagonska republika” zahvaljujuci vojnom prisustvu Amerikanaca.
********
Jahanje dolinom Copan-a u Hondurasu
Nekoliko sati jahanja mi je pruzilo priliku da upoznam pitomu Copan-sku dolinu. Ovaj dio Hondurasa je jedini koji je bio naseljen Majama, nalazeci se na krajnjem juznom obodu njihovog teritorija. Nakon strmog uspona (nisam bio siguran da li ce konj izdrzati) dosao sam do sume sa arheoloskim nalazistem poznatim kao “Los Sapos” – mjesto rodjenja. Niski kameni kompleks i nakon hiljade godina erozije jos uvijek ima prepoznatljive obrise zaba. Pretpostavlja se da je ovo bilo mjesto gdje su zene Maja poradjale djecu. Zabe su simbol fertiliteta kod Maja.
Izlizana kamena povrsina je neocekivano udobna, gotovo komforna. Noge se drze sa obje strane glave zabe, a bebe su, navodno, dolazile na svijet na poravnanoj glavi zabe.
Los Sapos – mjesto rodjenja Maja
Lezim na kamenu i pokusavam uspostaviti vezu sa prosloscu. Da li su se trudnice zbilja uspinjale na ovu visoravan da bi se porodile? Ako jesu, prvi pogled novorodjencadi bio bi prema prekrasnoj dolini Copan-a.
********
Zapadna civilizacija se susrela sa konceptom nule u matematici tek u XII stoljecu putem tzv. “arapskih brojeva”. To je danas opsteprihvaceni nacin brojanja (od 0 do 9 i kombinacija tih deset brojeva) zasnovan na vrijednosti 10.
Arapski numericki sistem vuce porijeklo iz starijeg, indijskog. Postoje indikacije da su Indijci upotrebljavali nulu jos u sestom stoljecu prije nove ere.
Prva civilizacija postatlantske ere, Sumer, je prije sest hiljada godina imao numericki sistem koji nije sadrzavao nulu, a bio je zasnovan na vrijednosti 60 (sekunde, minuti, sati; 360 stepeni i 60 minuta kruga). Brojke su izrazavane stilizovanim peharima. Na primjer, broj 421 je izrazen sa cetiri pehara, razmak, dva pehara, razmak i onda jedan pehar.
Onda je Babilon nakon njih taj razmak uzeo za nulu sto je bio znacajan pomak u aritmetici. Egipcani su brojeve izrazavali na dva nacina. Prvo, putem hijeroglifa, a, drugo, u dnevnoj upotrebi, putem jednostavnih slikovnih znakova (uspravna crta za jedan, naopako “U” za deset, smotani konopac za sto, lotusov cvijet za hiljadu itd.).
Hebrejski, grcki i rimski sistem je slican: brojevi su predstavljani putem znakova alfabeta (A je 1, B je 2, itd.), nula ne postoji, koncept negativnih brojeva ne postoji. Kinezi se prije nase ere sluze jednostavnim sistemom uspravnih i vodoravnih crta, a nula je predstavljena kvadratom.
I, na koncu, Inke imaju fascinantan numericki sistem, zasnovan na vrijednosti 20. Putem samo tri simbola (tacka, crta, skoljka kao nula) Maje su mogli da napisu bilo koji broj. Jedna tacka je bila broj jedan. Tri tacke broj tri. Jedna crta je pet, a tri crte 15. Tri crte i tri tacke na vrhu su broj 18. Za brojeve iznad 20 uvodi se novi red iznad prvog. Tako se broj 234 predstavlja sa dva reda: u prvom je znak za jedanaest – dvije crte i tacka (dakle 11 setova od dvadeset ili 220); u drugom redu je znak za 14, dakle dvije crte i cetiri tacke. Dva reda zajedno daju broj 234.
Slicno, za vece brojeve, se uvodi treci red. Taj treci red je proizvod mnozenja 20x20, dakle od 400 pa nadalje. Cetvrti red bi startao sa vrijednostima od 8.000 (20x20x20).
Nula je predstavljana stiliziranom skoljkom (ili malom izduzenom elipsom). Na taj nacin Maje su kompletirale napredni matematicki nacin razmisljanja sa vrijednoscu “nistice”.
Pogledom na spomenike Maja cini se da su oni svoj numericki sistem upotrebljavali oduvijek. Dakle, vracamo se pet hiljada godina unatrag. Sistem je jednostavan, vrlo je fleksibilan, lako je racunati cak i transakcije sa velikim vrijednostima.
Nas opsteprihvaceni numericki sistem ima deset znakova (od nule do deset). Maje su imale samo tri simbola.
Putem nasih brojki mozemo izraziti bilo koji broj prostim dodavanjem; mozemo otici beskrajno daleko u proslost i buducnost. To arheolozi ili biolozi, na primjer, i cine: odlaze deset hiljada godina unatrag, sto hiljada ili pak, milione godina u historiju opisujuci zivot na zemlji.
To su isto cinile i Maje. Na jednoj od stela (kamenih ploca) nalazi se datum (brojka) od jednu milijardu i osamsto miliona dana (1.814.639.800 dana). To je period od pet miliona i sto hiljada godina! Jos nije desifrirano sta su tacno opisivale Maje iz tog perioda, ali je desifriranje ovog datuma samo novi dokaz o stvarnom porijeklu Maja.
Broj osam (crta i tri tacke) uklesan u kameni blok, Copan, Honduras
Avgust 2003.
Copan Ruinas, Honduras
Nas dvojica smo, on sa Floride, a ja iz Texas-a, platili po dolar i po vozacu kombija. Usput smo ukrcavali Ladinose (mjesavina Lenkas indijanaca i mestika). Dvanaest je kilometara od granice do Copana, umjetnickog sredista Maja.
Ulazak u arheoloski park, Copan, Honduras
Dva su nacina doci do ovog arheoloskog dragulja u Hondurasu. Prvi je preko glavnog grada Guatemale i onda autobusima (nekoliko presjedanja) do granice i dalje do Copana. To je bio mj izbor.
Drugi je avionom do San Pedro Sule na sjeveru Hondurasa (direktan let iz Houston-a), a onda tri sata autobusom do Copana. Ovo je turisticka tura. Zadnjih par godina je dosta sigurna. Pobunjenici iz sjevernih honduraskih djungli se nisu oglasavali duze vremena.
Igrom slucaja, dan nakon mog dolaska doslo je do otmice onog “sigurnog” autobusa iz San Pedra. Bilans otmice je bio tragican: 18 ubijenih putnika. Ono sto sam razumio na lokalnoj televiziji bilo je da su pobunjenici ovim zeljeli da pokazu da su jos prisutni i da mogu ometati turisticku industriju ako hoce.
Ovog puta me je ocito savjetovala nevidljiva ruka u odluci kojim marsutama se prebacivati Centralnom Amerikom.
********
Doktor Don Diego Garcia de Palacios, clan Kraljevske Audijencije Guatemale, pise pismo spanjolskom suverenu Filipu Drugom osmog marta 1576. U pismu opisuje pronadjene rusevine i to se smatra prvim zapadnim dokumentom o Copan-u.
Vecina arheoloskih nalazista Maja nosi proizvoljna imena koja su im davali Evropljani kako su ih otkrivali. To nije slucaj sa Copan-om. Don Diego tvrdi da je ime Copan bilo u upotrebi u XVI stoljecu.
Oko znacenja imena jos uvijek postoje sporenja: jedni tvrde da je rijec o “mostu”, drugi, pak, da je pravo znacenje bilo “glavni grad Co”.
Cini mi se da obje pretpostavke imaju smisla. Copan je, po meni, svojevrsni most, svemirska kapija, ali i srediste Maja kapitalnog, svjetskog znacaja.
********
Oficijelna historiografija pise o “opsjednutosti Maja sa racunanjem vremena”. Nabrajaju njihove kalendare: (1) “Dugi”, koji traje od nultog dana i godine 3114 p.n.e. do nase 2012 godine; (2) “Religiozni” kalendar od 260 dana koji se sastojao od 20 mjeseci po 13 dana; i (3) “Solarni” kalendar od 365 dana (18 mjeseci po 20 dana, plus dodatnih pet dana).
Ne osporavaju im se vrlo precizno izracunate solarne godine za planete u Suncevom sistemu. Drezdenski kodeks, na primjer, daje tabelu elipticnog kretanja Venere i njenih eklipsa.
Ponegdje se isitice da fascinacija Maja sa vremenom nije naucna u nasem smislu; njima je vrijeme bilo cirkularno i ciklusi bi se ponavljali (“vladari bi trebali ponavljati rituale i akcije svojih prethodnika”). I tu objasnjenja zastaju i ne idu dalje.
Pokusajmo mi otici dalje i sloziti neke od slicica mozaika.
Imamo nerazjasnjene piktoglife Maja, ali sa kompleksnim kosmickim i zemaljskim znacenjima. Tu je i fleksibilan sistem brojanja koji na pojedinim dokumentima ide milione godine unatrag. Prema vlastitim tvrdnjama Maje su na “kosmickim misijama”. Tri ili sest kalendara koje je moderna nauka dosada otkrila su dio sedamnaest “kalendara” koje koriste danasnje Maje “cuvari znanja”.
Ocigledno je da racunanje nije samo sebi svrha. Maje nam govore mnogo vise.
********
Prorok Maja, Chilam Balam, pada u trans, i jedine rijeci koje izgovara su brojevi: 1, 13, 7, 9 i 4.
Da li su brojevi samo brojevi ili nesto vise?
Da li su brojevi zivi? Etericki entiteti? Da li oni mogu okupirati spiritualnu dimenziju naseg uma… dimenziju izvan kontrole naseg materijalistickog shvatanja svijeta?
Da li se kompletna prica o Majama, svjetskoj i kosmickoj historiji, moze izraziti brojevima? Preciznije, sa 13 brojeva i dvadeset simbola? Dakle, matricom 13x20.
Arheolozi upotrebljavaju izraz Tzolkin za “kalendar” Maja od 20 mjeseci i 13 dana. Originalno ime ovog “tajnog kalendara” nije poznato, ali je poznato da je on mnogo vise od prostog racunanja zemaljskih dana.
Tzolkin je kod. I nasa abeceda je kod. Ali, onaj ko zna tridesetak slova ima ogromnu moc, jer se kroz pisanje moze izraziti znanje i mudrost kosmosa. Na isti nacin, kodirani jezik Tzolkin-a, nosi svojevrsnu kosmicku moc.
Nas mozak je programiran da razmislja o brojevima kao o simbolima kolicina. Recimo 7 mina, ili 13 banana. Ali, kvantifikacija je samo jedna funkcija brojeva.
Korisno je poredjenje sa muzickim tonovima: brojevi se mogu predstaviti i kao muzicka skala. Do, re, mi, fa, so, la, ti… 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7… Slijede razlicite oktave, tonske sekvence, sinhronizacija dva ili vise tonova… Mogucnosti su beskrajne. A sve pocinje sa malim setom od sedam tonova.
Ono sto mi zovemo vrijeme, Maje su zvale harmonicnom rezonansom. Dani nisu dvadesetcetvero-satni periodi nego tonovi (“kin”) koji se predstavljaju brojevima. Grupe dana kreiraju harmonicne cikluse… a ti ciklusi su dijelovi jednog viseg organskog reda u svemiru.
Nasa planeta Zemlja je dio tog harmonicnog sistema putem svoje relacije sa Suncem, i jos dalje, sa galaksijom.
Kamena stela kao vremenski marker, Copan, Honduras
Podesavanjem muzickih nota (brojeva) moze se otici u visu oktavu. Sta bi bila “visa oktava” u spiritualnom svijetu? Druga dimenzija!
Dakle, putem brojeva, podesavanjem frekvencije mozemo se kretati kroz razlicite dimenzije.
I sta nam govori objasnjenje arheologa da su Maje bile “opsjednute recunanjem vremena”? Samo to da su potpuno promasili sustinu ostavstine Maja.
Sistem brojeva i hijeroglifskih simbola Maja, tako brizno uklesanih u monumentalne gradjevine, je sistem kosmickih frekvencija… koje se uklapaju u galakticku harmoniju.
Zemaljski i solarni ciklusi vremena, planetarne godine Venere, Marsa, Jupitera… su za Maje bile izazov… sa ciljem da podese Zemaljske frekvencije… i usklade ih sa galaktickim.
(Ovi pasusi su mi inspirisani iz Arguelles-ove knjige “The Mayan Factor”,1987)
Zar brojevi mogu imati takva znacenja i takvu moc?
Za Maje, brojevi nemaju odnos kakvog ga mi znamo; deset je, po nama, veci broj od devet, na primjer. Njima je svaki broj imao svoje kvalitete. Mogli bi ga predstaviti kao zasebni kosmicki entitet koji od sebe radijalno siri energetske zrake u svim pravcima istovremeno.
A galaksija se moze predstaviti kao nepregledna energetska struja… u kojoj setovi brojeva radijalno pulsiraju.
Negdje, naravno mora biti i izvor. To je Galakticko srediste, koje su Maje zvale Hunab Ku. Od ovog Izvora nezamislive briljantne energetske snage sve je kretalo i u njega se sve vracalo.
Maje su energetska strujanja prestavljala u oba smjera setom brojeva od 1 do 13, te od 13 do 1 (kontrasmjer). Od prostih do slozenih energetskih pulasacija. I natrag.
Tako brojevi postaju magicni i zasebni entiteti, sa razlicitim nivoom rezonancije… Dobijaju status bica putem kojih se mogu mijenjati dimenzije i putovati kosmosom.
Svaki broj se krece u cetiri strane svijeta, to se ponavlja pet puta. Tu je simbolika 13 brojeva i dvadeset razlictih pravaca. Tzolkin! 13x20! Kosmicka matrica.
Za Maje je Tzolkin univerzalna tabela kosmickih frekvencija. Brojevi idu naprijed i nazad, komuniciraju jedan sa drugim. To je ono sto mi, Zemaljskim rijecnikom, nazivamo vrijeme. Nas je problem sto se nase “vrijeme” krece samo u jednom smjeru: od proslosti ka sadasnjosti i buducnosti. A to je samo pola slike. Maje su, ocito, poznavale, kompletnu kosmicku vremensku sliku.
Svrha matematike Maja nije u prostom racunanju vremena i odredjivanju kisnih i susnih perioda i kada bi trebalo startati sa sjetvom. To omiljeno arheolosko objasnjenje je imalo trecerazredno znacenje. Maju su kroz magiju brojeva otkrili galakticku konstantu – Tzolkin.
Brojevi na kamenim monumentima Copana i drugdje pokazuju relaciju izmedju galakticke harmonije i godisnjih ciklusa Zemje, Mjeseca, Sunca, Venere i drugih nebeskih tijela.
Maje su podizale “stele”, umjetnicki bogate kamene blokove. Ali, stele nisu prvenstveno umjetnicko dostignuce Maja. Stele su “vremenski markeri” kojima bi Maje obiljezavale prolaz pet, deset i dvadeset godina. Medjutim, godine nisu bile u centru paznje, vec harmonicni brojevi i njihova kalibracija. Ciklusi od pet, deset i dvadeset godina odgovaraju frekvenciji galaktickog energetskog snopa.
Precnik galaktickog snopa je 5125 godina. Galakticka konstanta im je “kalendar” od 260 jedinica. (Arheolozi su jos uvijek zbunjeni sta ovih 260 “dana” u stvari predstavlja.)
Sta je bila misija Maja? Da donesu, u potpunosti, informacije iz galakticke matrice na nasu Planetu. A informacije ce poteci kada se nasa planeta uskladi sa Suncevom frekvencijom i sredistem Galaksije.
********
Patina vremena je ucinila svoje. Teski kameni blokovi su se obrusili sa vrhova piramida i hramova; suma je prekrila pocrnjeli, ispucali kamen. Stabla ukoso rastu sa stepenica. Za turisticke svrhe Copan je ociscen. Uspinjem se na vrh jednog od hramova. Misli lete kroz glavu.
Takozvano “obozavanje Sunca”, koje arheolozi i historicari vole pripisati Majama je potpuno promasena definicija.
Spiritualne Maje su znali i cijenili vise znanje i mudrost koja bi se emitirala sa Sunca. Te kosmicke emisije su dolazile kroz cikluse koje nasa astronomija zove “suncevim pjegama”.
Vise kosmicko znanje se krece hijerarhijom: od galaktickog sredista (Hunab Ku), preko zvijezda (nase Sunce, odnosno Kin), do planeta. Sunce Kin ima ciklus od skoro 23 godine (dva puta po 11,3 godine). Udisaj i izdisaj. Sunce prima informacije iz sredista galaksije, a onda ih odasilje planetama pod svojom zastitom.
Teleskop u mojoj sobi je neke vrst voki-tokija. Kroz sistem staklenih leca i prelamanja svjetlosti dobijamo informacije iz svemira. Tako na jednom kraju imamo galakticko srediste, a na drugom ljudsko bice. Izmedju nas su pojedine lece koje uvecavaju i prenose informacije.
Covjek ima tri lece: jedna odgovara mozgu reptila, druga mozgu sisara, treca visem umu.
Ljudska dimenzija se onda veze za planetarno tijelo (cetvrtu lecu). Odavde, planetarna svijest vibrira sa svijescu Sunca (peta leca). Maje tvrde da se od Sunca do galaktickog sredista nalaze jos dvije kosmicke lece (jedna sluzi za komunikaciju medju zvijezdama, druga za informacije iz samog galaktickog sredista).
Zanemarimo nasu sliku svijeta atoma, prostora i vremena, distanci i izolovanosti. Pogledajmo, umjesto toga, kroz ovaj galakticki teleskop. Sistem leca oscilira jedinstveno i harmonicno. Protok informacija je trenutan. Govorimo o kosmickoj harmoniji.
Matrica Tzolkin-a je upravo to. Harmonicni jezik kosmosa.
Stabla na stepenicama piramida, Copan, Honduras
Avgust 2003.
Copan, Honduras
Nakon napornog dana vracam se u gradic. Kombinacija asfalta, kaldrme i zemljanih, prasnjavih ulicica. Na glavnom (i jedinom) trgu ulazim u malu prodavnicu suvenira. Vlasnik i lokalni policajac igraju saha. Pozdravili su me i nastavili sa partijom. Prilazim i gledam situaciju na sahovskoj tabli. Obojica su u cetrdesetim godinama, zaobljenih stomaka. Prave greske u sahu, ja im pokazujem poteze. Oni se smiju i onda zadirkuju jedan drugog. Nakon partije, policajac mi nudi da ja nastavim igrati sa Joseom, vlasnikom prodavnice. Dvije partije, on gubi, ali se ne ljuti. Naprotiv, drago mu je drustvo. Ovi ljudi su vrlo srdacni.
Mala radiona u pozadini; nekoliko alatki. Jose obradjuje razlicite materijale (gips, kamen) kreirajuci umjetnicke kopije Maja. Nekoliko kupaca ulazi i izlazi. Jose je zaokupljen partijom.
Partija saha sa autorom Rosalile, Copan, Honduras
Slikamo se. Zajednicko drzimo garnituru saha, u pozadini su njegove maske, kopije stela, vaze i kipici koje je napravio. Kupujem lijepo obradjen motiv u kome nekoliko vladara Maja simoblicki predaju vlast svojim nasljednicima, s generacije na generaciju.
Prije odlaska komentiramo isjecak iz novina. Joseova slika pored replike hrama u prirodnoj velicini, koji je centralna gradjevina u Copan-skom muzeju. Prica mi, s ponosom, da su mu trebale pune tri godine da je napravi.
Napustam taj topli kutak malog gradica u Hondurasu.
********
Uzak vijugavi tunel. Izlazim. I ostajem bez daha. Crveni hram “Rosalila” u prirodnoj velicini.
Originalni hram je otkriven 1989. godine unutar piramide. Impozantno.
“Struktura broj 16”, oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras
Tekst uz Rosalilu kaze: “Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj velicini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada.
Hram je pronadjen u perfektnom stanju ispod piramide. Ova gradjevina je bila posvecena desetom vladaru Copan-a iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine, mjesta kreacije, izvora zivota. Bog Sunce je kljucni igrac u mitu o kreaciji. On se velicanstveno uzdize iznad ulaznih vrata i siri se citavom zgradom…
Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras
… Hramovi su obicno bili unistavani da bi slijedeci vladari podizali nove hramove na njihovim rusevinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronasli jos starije strukture…”
Nasa dosadasnja znanja o Majama i prilozene fotografije nam daju mogucnost da kriticki osmotrimo ovaj oficijelni tekst.
Prvo, nemam sta dodati Joseovom majstorstvu u izgradnji ove replike.
S druge strane, koliko god da je Sunce kljuc za nasu Planetu, ipak iznad Sunca ima mnogo kompleksniji Kosmicki Izvor (kao sto to pokazuje prilozena fotografija). Nadalje, Sunce sa obje strane, na svojim “krilima” ili “zracima” drzi dva vozila u cijim su kabinama ljudski likovi.
I to je ono sto me je najvise fasciniralo na ovom mjestu, a o cemu nisam mogao nista naci u dostupnoj literaturi.
Ulaz u Hram iznad kojeg su dva svemirska (?) vozila, simbol Sunca i srca Galaksije
Ovaj hram je, srecom, ostao sacuvan do 1989. tako da ga masonske klike nisu mogle sakriti od svijeta. Ocito je da je ovdje rijec o svemirskim vozilima izmedju naseg Suncevog sistema i ostalih dijelova Galaksije (glava Maja je u vozilima te izmedju Sunca i sredista Galaksije).
Sigurno da nece proci dugo, prije nego se i Daniken pozabavi ovim reljefnim prikazima medjuzvjezdanih putovanja. On je lani bio u Peruu i istrazivao Naska linije o kojima pise u svojoj novoj knjizi. Lani sam i ja bio tamo i pisao o istoj temi u svojoj knjizi. Dakle, bilo bi logicno ocekivati da dogodine citamo i o njegovim putesestvijama po Hondurasu.
Posto nema dokaza da su Maje spartale ovim “automobilima” po dzunglama Srednje Amerike, trebamo pronaci odgovor kuda ih je put vodio.
Maja u kabini svemirskog vozila (?), Copan, Honduras
********
Sta je to putovanje? Prelazak distance od tacke A do tacke B? Let od Houston-a do Amsterdam-a, na primjer?
Za nas je putovanje avionska kabina, miris goriva na pisti, poostrene kontrole na aerodromima i skidanje cipela, dva filma i dva obroka prije slijetanja.
Razmislimo o mogucnosti putovanja bez koristenja tehnologije i aviona. I prebacivanju tijela s jednog mjesta na drugo.
Sta je nase tijelo? Energetska lopta (oboje, i fizicko tijelo i dusevna supstanca). Cestice koje se mogu izraziti odredjenom frekvencijom. A razlicite frekvencije su samo razlicite informacije. Mi smo, drugim rijecima, informacija. Nas Suncev sistem je, takodje, informacija. Citav kosmos je kompleks informacija.
Sta je, onda, putovanje svemirom?
Sposobnost da se prenese jedna informacija (nas energetski individualitet), putem odgovarajuce frekvencije, na drugi kraj kosmosa. Ako znamo kako zavibrirati i zajahati na tacnoj frekvenciji, onda cemo se naci u zeljenoj tacki u svemiru.
Zvjezdani putnici su informacije koje vibriraju svemirom. Maje su bile svjesni tog znanja.
Je li hereza tvrditi da su Maje bile pametnije od nas? I da su svoju filozofiju bazirale na mnogo naprednijoj osnovi?
Nije.
Nasa moderna civilizacija je zasnovana na gomilanju materijalnih dobara i odbrani teritorije od “neprijatelja”.
Maje su bazirale svoj zivot na principu kosmicke harmonije. Sta je svrha takve civilizacije? Dovesti vibraciju manje razvijenih planeta u harmoniju sa visim kosmickim organizmima i samim svemirskim Izvorom.
Sta onda reci o nama samima? Da li nasi civilizacijski ciljevi imaju bilo kakve veze sa maticnom planetom Zemljom? A pogotovo sa Suncem i, dalje, Galaksijom.
Nazalost, ne.
Zasto? Zato sto smo galakticki neinformirani. I zato sto nam planeta nema dvosmjernog protoka informacija, sa Galaktickim Izvorom.
********
Onaj tunel sto ide ispod piramide i dovodi do hrama za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu… Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se cini kao jedan od posebnih promasaja arheologije i antropologije.
Ako se krecete ispred suncane piramide (dakle nas svijet, ova dimenzija), ulazite u tunel na cijem je kraju hram sa Suncem, svemirskim vozilima i sredistem Galaksije (svemirska dimenzija), to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A ne nesretne duse koje se krecu prema Cistilistu.
Hopi Indijanci u svojoj legendi o Sipapu govore o tunelu (“prolazu”) koji vodi u razlicite svijetove. Sipapu je ona zivotna nit (informacija) koja spaja galakticko jezgro, zvjezdane sisteme, razlicite planete, ali i razlicite svjetove.
Maje imaju Kuxan Suum koji je galakticki toki-voki putem kojeg se transmituju informacije diljem kosmosa. Medju tim “informacijama” su i visokofrekventni skauti, odnosno Maje.
********
Sta li je Jose mislio dok je oblikovao fasadu hrama sa onim vozilima?
Da bi kopirao ovaj objekat morao je prouciti svaki detalj na originalu. Nakon tri godine rada sigurno je dosao do interesantnih zakljucaka. Slijedeci put cu imati malo duzi razgovor s njim.
********
Popodne me je uhvatila kisa i podsjetila me da sam usred tropske kisne sezone. Stajao sam ispod nastresnice sa lokalnim vodicem, Indijancem koji tvrdi da je potomak Maja. Razgovor je poceo sa pominjanjem boga kise, Chack-om. Udari kisnih kapi u kamen su, zbilja, zvukom podsjecali na chuck, chuck, chuck…
Pricu sam vodio u nekoliko smjerova, ali ne bas plodnih. Pitao sam ga kako danasnji Indijanci tvrdi da su direktni potomci Maja ako ne znaju citati njihovo pismo (piktoglife)? Zatim sam ga pokusao navesti na dokaze o pojavljivanju Maja mnogo ranije u historiji nego sto on, sa drugim vodicima, predstavlja turistickim grupama. I, na koncu, treca tema, o vanzemaljskom utjecaju na civilizaciju Maja takodje nije bila plodonosna.
********
Maje su imale slikovni glif Ek Chuan koji je preveden kao Zvjezdani putnik. Oblik posude sa nekoliko diskova unutar i tri “noge” (motora?). Imali su svoj glif za Zemlju (dvije poluelipse i dva polukruga) i znak za Galakticko srediste Hunab Ku. A spajao ih je Kuaxan Suum, koji u punom prijevodu znaci: put ka nebu koji vodi ka pupcanoj vrpci Univerzuma!
I kada su bili na Zemlji, pogled Maja je bio uperen prema zvijezdama. A kada su bili u svom maticnom svijetu, pogled im je isao kosmosom ka njihovoj slijedecoj misiji.
Avgust 2003.
Copan, Honduras/<