Semir Osmanagić

 

 

 

25 PIRAMIDA DREVNOG SVIJETA 

 

 

 

- FELJTON -

 

 

 

 

 

 

Sadržaj:

 

1. Briljantna Čičen Ica (Meksiko)
2. Peruanske piramide Sunca i Mjeseca (Peru)
3. Piramide u Kini (Kini)
4. Čarobni Palenke (Meksiko)
5. Monumentalni Tikal (Guatemala)
6. Artistički Kopan (Honduras)
7. Tukume piramide (Peru)
8. Veličanstveni Monte Alban (Oahaka, Meksiko)
9. Sakhara (Egipat) i El Tazumal (Salvador)
10. Elegantni Ušmal (Jukatan, Meksiko)
11. Piramide u Gizi nisu bile grobnice faraona (Egipat)
12. Teotihuakan – grad piramida (Meksiko)
13. Naska piramide (Peru)
14. Čolula – “grad onih koji su otišli” (Meksiko)
15. Piramide sa Kanara (Kanarsko otočje, Španija)
16. Piramide u Akančeu i Izamalu (Meksiko)
17. Japanske podvodne piramide (Japan)
18. Ek-Balam i Koba (Meksiko)
19. Kružna piramida Kvikvilko (Meksiko)
20. Tolteci i Tula (Meksiko)
21. Jahčilan (Meksiko)
22. Bosanska piramida Sunca (BiH)
23. Najvažniji historijski spomenik Evrope (BiH)
24. Petogodišnji Program istraživanja (BiH)

 

 

 

 

 

1.  BRILJANTNA ČIČEN ICA (MEKSIKO)

 

 

Piramide su najznačajniji građevinski objekti ljudske civilizacije. U njima je sadržano kompleksno znanje astronomije, sakralne geometrije, matematike i sjajnih arhitektonskih, artističkih i građevinskih uzleta.

 

Ovaj feljton će čitaoce provesti kroz 25 piramidalnih kompleksa u 10 zemalja širom svijeta na četiri kontinenta. Pokušaćemo srušiti uvriježene, a pogrešne predstave o piramidama kao “grobnicama kraljeva”.

 

Bilo bi hrabro ustvrditi da je ijedna značajnija piramida u svijetu u potpunosti ispitana i objašnjena. Na primjeru jedne od najpoznatijih piramida iz svijeta Maja, meksičke piramide Kukulkan u Čičen Ici, pokazaće se da tek zadnjih nekoliko godina učimo o njenoj stvarnoj briljantnosti.

 

 

VANSERIJSKI INŽINJERIJSKI PODUHVAT

 

Prilikom svoje posjete Čičenu, prva građevina na koju sam naišao na širokom platou je ujedno i najpoznatija: piramida El Castillo (dvorac) ili Kukulkanova piramida. S razlogom se ova skladna piramida nalazi na mnogobrojnim turističkim prospektima.

 

Na četvrtastoj osnovi se skrasio perfektno simetrični dizajn koji u sebi sadrži elemente sofisticiranog kalendara Maja.  Svaka od četiri strane piramide ima 91 stepenicu; ukupno 364 stepenice plus platforma na vrhu simboliziraju broj dana po sunčevom kalendaru. Dodatna stepenica ispod piramide označava put u podzemni svijet.

 

Piramida Kukulkan, Čičen Ica, Jukatan, Meksiko

 

 

 

Svaka strana piramide ima 18 terasa – po devet sa svake strane stepenica (“devet Gospodara vremena”) – 18 je broj mjeseci za jednu godinu po kalendaru Maja. Ukupno su 52 panela na piramidi i to odgovara broju godina jednog kalendarskog ciklusa Maja. (Ovaj ciklus od 52 godine je usko povezan sa zvjezdanim sistemom Plejada.)

 

Svakako najpoznatiji fenomen vezan za Piramidu se dešava dva puta godišnje: na proljetnu i jesenju ravnodnevnicu (21.03. i 21.09.) Sa početkom zalaska sunca na sjevernim stepenicama se stvara sjena ispod terasa koja u kombinaciji sa sedam svjetolosnih trokuta nalikuje tijelu zmije. Na dnu stepenica je isklesana glava serpenta tako da je iluzija kompletna. U proljeće se serpent spušta prema zemlji; u jesen se penje ka nebu.

 

Ovaj briljantni inžinjerijski poduhvat Maja privuče oko 25.000 posjetilaca tokom dva godišnja ekvinocija.

 

Unutar piramide Kukulkan je sistem hodnika koji dovode do ranije izgrađenih hramova. U jednoj od prostorija je statua jaguara. Tijelo je od crvenog kamena. Oči su mu od zelenog džada (nefrita). Problem otvara porijeklo ovog poludragog kamena. Naime, u Meksiku ne postoje nalazišta nefrita. Najbliža su… u Kini ?!

 

Zvanična historija ne priznaje postojanje kontakata izmedju Kine i Meksika prije par hiljada godina. Ali, nesumnjivo da je postojala komunikacija ovih kontinenata mnogo dublje u proslošti.

 

 

AKUSTIČNA ARHEOLOGIJA

 

Piramida Kukulkan u Čičen Ici ima još jednu impresivnu karakteristiku. Stojim u podnožju velikih stepenica. Kamene glave serpenta završavaju preda mnom. Zaplješćem. Ne uzvraća mi se eho pljeska. Ono što čujem je nalik cvrkutu ptice! Ptice?!

 

Tako je. I meni se potvrđuje da je zvuk svete ptice Maja – kvecal (quetzal) – ostao zauvijek zapisan u piramidi!

 

Kvecal, prema legendi, simbolično predstavlja “duh Maja”. Kukulkan u svom korijenu (prefiks “k’uk”), na jeziku Maja, označava pticu kvecal. A drugo ime za superiorno biće Kukulkan je Kvecakoatl.

 

Vaznost ptice kvecal je prikazana na hijeroglifima Maja. Kukulkan je predstavljen u ljudskom obličju sa velikim kvecalom iza sebe, koji lebdi kao duh. Nadalje, mnogobrojni su dokazi o upotrebi perja kvecala u spiritualnim ceremonijalima u svim gradovima Maja.

 

Kvecal je spona između materijalnog i duhovnog svijeta. Piramida Kukulkan, kroz cvrkut kvecala, premošćuje ove dvije dimenzije. Eho koji čujemo… su spritualni glasovi kvecala, koji nosi poruke Bogova.

 

Svijet XXI stoljeća ostavlja svoj zvučni zapis na medijima kao sto su kompjuterski diskovi. U posljednjih stotina godina tehnologija snimanja tona se mijenjala veći broj puta. Za razliku od nas, Maje su svoj zapis ostavljale u svojim građevinama. Neograničeni smjenama tehnologija i godišnjih doba.

 

Da bi provjerili ove teze morali bi formirati novu naučnu disciplinu. Nazovimo je akustična arheologija. Iskoristimo postojeće skromne instrumente (sonogram i zvučni kristal). I, krenimo sa provjerom hipoteze.

 

Hipoteza je slijedeća: Maje su u primjeru piramide Kukulkan izgradile stepenice kao akustične grilje svjesno kreirajući eho zvuka svete ptice Maja, kvecala (lat. pharomachrus mocinno).

 

Snimljen je cvrkut ptice kvecal; takođe, zapisan je zvuk i sonogram “cvrkuta” koji se stvara na stepenicama. Poredi se kvalitet zvuka, frekvencija, dužina i harmonijska struktura. Rezultati akustičara David Lubmana iz Westminstera (Kalifornija) iz 1998: postoji frapantna sličnost!

 

Frekvencija zvuka ptice kvecal se kreće između 900 – 1300 Hz. Prosječna širina stepenica je 26.2 cm i ona daje maksimalnu frekvenciju “cvrkuta” stepenica od 1310 Hz. Prosječna visina stepenice je 26.4 cm što daje dužinu hipotenuze od 37.3 cm i minimalnu frekvenciju “cvrkuta” stepenica od 922 Hz.

 

Drugim riječima, dizajn stepenica, korišteni materijal i sama njihova izgradnja su bili usmjereni na maksimalno imitiranje zvuka koji proizvodi kvecal.

 

U dizajnu stepenica se uočava nešto čudno. Stepenice su dosta uske što su arheolozi objašnjavali tijelom Maja koje je proporcionalno manje od našeg. Međutim, svaka stepenica je istovremeno viša nego što bi se to očekivalo za niske rastom Maje.

 

E tu bi trebala uskočiti (jos neformirana) akustična arheologija. Širina i visina stepenica je pažljivo birana da bi proizvela željeni ton. Maje su dimenzije stepenica koristile kao parametre kojom bi dobili željenu intonaciju!

 

Stepenice na različitim piramidama Maja imaju drugačije dimenzije. Znači li to da su one svirale neku drugu muziku?  Nemam sumnje da je upravo to odgovor. Da li stepenice piramide Kukulkan u sebi sadrže hiljadu i po godina star zvučni zapis? Da.

 

Ironija je da su arheolozi do sada ignorirali zvuk u svojim istraživanjima drevnih civilizacija. A svaki put kada bi silazili niz stepenice piramida otvarali bi drevni audio zapis!

 

 

 

 

 

2.  PERUANSKE PIRAMIDE SUNCA I MJESECA

 

 

Već hiljadama godina mnoge civilizacije se pojavljuju i nestaju u Južnoj Americi. Osvajači bi preuzimali građevinska, inžinjerska i artistička znanja od osvajanih.

Na primjer, vojni pohodi Inka prije hiljadu godina završili su potpunim osvajanjem prostora od Ekvadora do Čilea. Ratoborne Inke su pokorile razvijeno kraljevstvo Čimu. Svoj socijalni i politicki sistem su kopirali od svojih prethodnika, a njihove sofisticirane umjetničke tehnike inkorporirale u svoju kulturu.

 

Na isti način, mnogo godina prije toga, narod Čimu je učio od starosjedilaca koje su oni pokorili. Drevni narod Moče su bili vješti metalurzi, graditelji i umjetnici. Njihova znanja su najedamput postala vlasnistvo vojnički sposobnijih i agresivnijih došljaka, kulture Čimu.

 

Idući dalje u historiju, informacije postaju šture i zamagljene; o prethodnicima naroda Moče i kulturama prije njih malo se zna. Sve dok se ne dođe do doba kada su, po nekim pretpostavkama, emigranti sa Atlantide počeli da krče prašume Amazona i nastanjuju planinske Ande prije 11 500  godina. Još dalje u dubini historije naći će se tragovi civilizacije Mu na različitim stranama Perua.

 

O Inkama postoji slična zabluda kao i o meksičkim Aztecima. Dolaskom Španjolaca učinilo se da se radi o civilizacijskom zenitu van evropskog kontinenta. Zbilja, i Inke i Azteci su prije 500 godina umnogočemu nadmašivali tadašnju svjetsku supersilu Španiju. Ali, daleko od toga da su bili vrhunac dotadašnjeg razvoja.

 

Naprotiv. Militaristički agresivni Azteci i Inke se mogu smatrati civilizacijskim nazatkom u odnosu na svoje prethodnike.

 

 

HUAKA DEL SOL

 

Rođen u kraljevskoj njemačkoj porodici, Max Uhle (1856-1944) će postati "ocem peruanske arheologije". Preko deset hiljada arheoloških komada će završiti u američkim kolekcijama kao rezultat njegovog rada. Među nalazištima koje je "Mad Max" istraživao su Piramida Sunca i Piramida Mjeseca . Godine su 1898. i 1899.

 

Unutar piramida pronašao je desetine grobova. Mumije i kosturi su bili uredno složeni jedni na druge. Bilo je lako razlikovati da oni pripadaju trima različitim kulturama. Na vrhu su bili grobovi Inka; ispod njih su bili sahranjeni velikodostojanstvenici kulture Čimu. U trećem redu je bila njemu nepoznata kultura koju je nazvao proto-Čimu, da bi je, kasnije, peruanski arheolog Julio Tello, nazvao Moče.

 

Autor u podnožju Piramide Sunca, najvećeg građevinskog kompleksa starog doba.

Huaka del Sol je površine osam nogometnih terena … što je samo jedna trećina od originalnih dimenzija ove gigantske peruanske građevine

 

 

 

Doba kada su oni živjeli? Nagađa se, prije dvije do četiri hiljade godina. Ali, kao i u bezbroj drugih slučajeva, pravo ime i jezik će im ostati nepoznato. Ono što, pak, ostaje poznato je zapis koji su ove kulture ostavili u vezi graditelja ovih piramida. Oni naime, kreatore Piramide Sunca i Mjeseca nazivaju "radom krivovjernika".

 

Arheolozi pogrešno pripisuju autorstvo piramida kulturi naroda Moče. Međutim, zašto bi Moče autorstvo pripisivali "nevjernicima"? Drugim riječima, onima koji ne dijele istu vjeru, istu kulturu, onima koji su različiti od njih.

 

Prava istina o autorima traži da odemo još dalje u prošlost. Ka civilizaciji Mu, njihovom dobu i njihovim graditeljskim vještinama?

 

 

CIVILIZACIJSKE VEZE S OBJE STRANE OKEANA

 

Umjetničku rekonstrukciju Piramide mjeseca sam našao u malom lokalnom muzeju u Trujillu, u sjevernom Peruu. Stil gradnje mi je bio prepoznatljiv. Piramida, odnosno hram (Huaca de la Luna u prijevodu zapravo znači Hram mjeseca) neodoljivo podsjeća na podvodni hram koji je pronađen pokraj obala Japana. Time sam dobio iznenađujuću vezu između mitske civilizacije Mu sa obje strane Pacifika: azijske i južnoameričke.

 

Na prvi pogled, podvodne ruševine u okolini Japana nemaju unutrašnjih prostorija. To se, na prvi pogled, čini i sa Piramidom mjeseca u Trujillu. Pažljivim arheološkim istraživanjima je utvrđeno da su jedan sprat za drugim zazidani, mada su originalno postojale prostorije i koridori.

 

Ostaci dvije najveće peruanske piramide su monumentalni: Piramida Sunca ("Huaca del Sol") je dugačka 345 metara, a široka 160 metara - površina osam nogometnih igrališta. Piramida Mjeseca ("Huaca de la Luna") je slične površine: 290 metara sa 210 metara. Procjenjuje se da je za izgradnju svake od piramida utrošeno oko 140 miliona cigli.

 

Međutim, stvarna veličina ovih piramida će ostati nepoznanica iz dva razloga. Prvo, zbog stalnih kiša, Huaca del Sol je erodirala na svim krajevima. A drugi razlog, još pogubniji, je nerazumni akt španjolskih konkvistadora od prije 500 godina. Naime, oni su, u potrazi za zlatom, skrenuli tok rijeke Moče i usmjerili ga direktno na piramidu. Na taj način su dvije trećine piramide bile potpuno odnesene sa kamenog terena.

 

Nesumnjivo je da su originalne dimenzije ovih prethistorijskih građevina bile kolosalne. I s pravom ih možemo nazvati najvećim strukturama koje je čovjek izgradio u periodu nakon posljednjeg ledenog doba.

 

Adobe cigla je bila osnovni građevinski materijal na pacifičkoj obali Perua. Svaka je imala razlicit “potpis” (linije, lokaciju i broj rupa, krugove i druge geometrijske oblike) i to ih je činilo originalnim. Preko 140 miliona cigli-originala je ugrađeno u peruansku Piramidu Sunca što je zahtijevalo, prema procjenama, rad dvadeset hiljada radnika (?) u periodu preko 300 godina (?).

 

Naravno, zdrav razum negira da će neko početi izgradnju koju neće vidjeti ni unuci njihovih unuka.

 

Drugo objašnjenje za ovaj građevinski poduhvat je da ga smjestimo dublje u prošlost, u doba mitske civilizacije Mu koja je, vjeruje se, bila superiornija u odnosu na kasnije građevinske metode i “produktivnost” u gradnji.

 

 

 

 

 

3.  PIRAMIDE U KINI

 

 

Egipatske piramide impresioniraju prosječnog čovjeka svojom starošću, grandioznošću, svrhom i brojem. I to su iluzije kojih se moramo riješiti. Egipatske piramide nisu najstarije na Planeti. Niti su najveće. Nisu nikada bile “grobnice faraona”. Čak nisu ni najbrojnije.

 

 

BIJELA PIRAMIDA

 

U dokazivanju ovih teza zaputićemo se na Daleki istok. U središnjoj kineskoj provinciji Shensi nalazi se preko stotinu gigantskih piramida potpuno nepoznatih široj svjetskoj javnosti. Riječ je o zabranjenoj zoni oko grada Xian.

 

Prva vijest o postojanju gigantskih piramida u Kini se pojavila u lokalnom američkom dnevnom listu "Rocky Mountain News" i datirana je 31.03.1947. Pukovnik američke vojske Maurice Shehan, u to vrijeme direktor dalekoistočnog sektora avio kompanije Trans-World Airlines, je bio autor teksta. Uz tekst je priložio fotografiju koju je 1945. snimio američki pilot tokom II svjetskog rata u doba kada su kineske vlasti odobravale slobodni prelet američkim avionima. Analizom fotografije ustanovljeno je da je piramida visoka blizu 300 metara čime je dvostruko premašila najvišu piramidu u Egiptu. Kasnije će se, među arheolozima, ova piramida nazvati “Bijela piramida”.

 

 

 “Bijela piramida” u Kini, sa 300 metara je najviša

piramida na Planeti

 

 

Ova vijest je ubrzo zaboravljena. Desetak godina kasnije, 1957., kratkotrajno joj je život dao mali članak u američkom Life Magazinu, u kome je rečeno da je fotografiju napravio američki pilot-dobrovoljac koji je prevozio zalihe za kinesku armiju preko Himalaja. On je tada i snimio ovu piramidu oko 100 km jugozapadno od grada Xian.

 

Trebalo je proći gotovo pola stoljeća da bi kineske vlasti dozvolile pristup prvom Evropljaninu u njihovu zabranjenu zonu. Austrijanac Hartwig Hausdorf dva puta posjećuje Kinu 1994. Rezultat su dvije knjige na njemačkom: “Bijela piramida” i “Sateliti Bogova”.

 

Tokom prve posjete, u aprilu 1994., Hausdorf je imao priliku da vidi šest piramida u blizini grada Xian. Na povratku u Kinu, u avgustu iste godine, Hausdorf je snimao video kamerom ovu oblast (18 minuta) i na snimcima je uspio prebrojati preko 100 piramida!

 

 

ZABRANA ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

 

Neke od piramida su u prilično ruiniranom stanju. Uglavnom su građene od tvrde gline. Lokalno stanovništvo je oštetilo neke od njih koristeći ih kao građu za svoje kuće. U razgovoru sa kineskim arheologom Xia Nai, Hausdorf je uspio doći do zvaničnog stava kineskih vlasti. Vlada ne dozvoljava nikakva istraživanja, a stav je da će tek buduće generacije vršiti proučavanja. Međutim, Kineska vlada je naredila zasađivanje brzorastućih četinara koji su već prekrili veći dio piramida. Za dvadesetak godina ovdje će biti guste šume tako da će na upit o piramidama oni moći odgovoriti protupitanjem: “Koje piramide? Zar ne vidite da je riječ o brdima sa šumom.”

 

Prva referenca u kojima se pominju piramide je vezana za dva australijska trgovca iz 1912. godine. Oni su u razgovoru sa budističkim sveštenikom, saznali da se ove piramide prvi put pominju u pisanim dokumentima starim pet hiljada godina i već tada se označavaju kao "veoma stare".

 

Austrijanac Hausdorf je imao velike poteškoće da bi dobio dozvolu da doputuje u Shensi provinciju. Nije mu bilo dozvoljeno arheološko iskopavanje, a nakon što je objavio snimke sa svog putovanja kineske vlasti nisu više dozvolile nijednom strancu posjetu ovom regionu.

 

Čak, štaviše, u blizini lokacije Bijele piramide, podigli su lansirnu rampu za svoj svemirski program i time zvanično proglasili tu zonu vojno zaštićenom i nedodirljivom.

 

Arhitektura piramida sliči onima u Centralnoj Americi sa platoom na vrhu; na nekima od njih se mogu vidjeti ostaci hramova. Ove fotografije kineskih piramida zaraslih u rastinje me podsjećaju na piramide Maja koje sam sretao u džunglama Guatemale, Meksika, Salvadora i Hondurasa na svojim putovanjima.

 

U objašnjenju porijekla i starosti ovih piramida treba se osloniti na pronađene artifakte i hijeroglife u njihovoj blizini i na njihovim zidovima. Prema tri postojeća izvora (pomenute knjige Hausdorfa, zatim knjige bečkog autora Peter Krassa iz 1974. i 1984. koji je i ko-autor knjige “Sateliti Bogova”, te tekstova Australijanca dr Hurtaka) u okolini piramida postoje grobovi sa kosturima. Riječ je o čudnim humanoidnim bićima sa velikim glavama i nesrazmjerno malim tijelima od metar i dvadeset visine. U grobnicama je pronađeno stotine kamenih diskova sa nepoznatim hijeroglifima. Dosada jedini pokušaj prevođenja od strane nekog kineskog arheologa (Konferencija u Japanu 1967. godine) je objašnjenje da je riječ o “udesu kosmičke letjelice prije više od 12 000 godina”?!

 

Preko stotinu piramida je smješteno u Shensi oblasti od 2000 kvadratnih kilometara. Visina im je u prosjeku od 25-100 metara. Na svima je planski zasađeno drveće.

 

 

 

 

 

 

 

4.   ČAROBNI PALENKE

 

 

Ulazak u meksičku saveznu državu Čiapas donosi podsjećanje da se nalazim u najnemirnijoj oblasti Meksika: vojne patrole pregledaju sva vozila. Od početka 1994. komandant Markos je započeo revolucionarnu pobunu indijanaca.

 

“Moderni” gradić Palenque (Palenke) ne impresionira. Nekoliko hotela, neugledne kućice, radnjice s izbačenim štandovima na ulicama. Naselje Santo Domingo de Palenque je osnovano u sedamnaestom stoljeću (ne računamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi beznačajan da 1774. u obližnjoj džungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba Maja. Antonio del Rio je tada požurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi svoje otkriće. Otada kreću istraživačke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Ruševine dobivaju ime Palenke prema obližnjem selu.

 

Danac Frans Blom je 1920-ih započeo najopsežnije radove na ekskavaciji i čišćenju. Meksički arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona kamenih blokova, uspio Palenke uvrstiti u svjetsku arheološku riznicu otkrićem jedine grobnice Maja: vladara Pakan Votana.

 

Dosada je oteto od džungle preko 200 građevina različite veličine. I to je, prema procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada.

 

Ispred ulaza u arheološki park trojicu čuvara nalazim u živoj diskusiji. “Zapata”, razaznajem od jednog od njih. “Zapatista, subcomandante Marcos”, obraćam im se. “Si, bueno”, namiguje mi jedan od njih sa uzdignutim palcem.

 

 

GRANDIOZNOST PIRAMIDA

 

Nakon stotinjak metara iz stoljetne šume izlazim na čistinu. Poravnati plato, ispred očiju mi je prvi niz hramova. Pocrnjeli, vlažni kamen nijemo svjedoči o milenijumskoj starosti ovog centra.

 

Prepoznajem piramide, hramove, observatoriju… sa fotografija. Sad su ispred mene. Na jednoj strani je njihova grandioznost, umjetnički vrhunac i neprolaznost. Na drugoj, osjećaj napuštenosti, tišine i ljudskog odsustva. I sve to uokvireno centralnoameričkom džunglom, izrazite zelene boje.

 

Osnovan prije naše ere, Palenke u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja zmajeve Orijenta, tamnopute afričke (?) likove, pismo Maja i stepenaste piramide sa platformama okrenutih kosmosu. Komunikacija tog doba, protivno našim predodžbama, nije imala granica.

 

Stepenaste piramide, Palenke, Čiapas, Meksiko

 

 

 

Epiteti uz Palenke su mnogobrojni: “jedan od najvećih gradova Maja”, “najimpresivnije ruševine Meksika”, “najpopularniji arheološki park”, “politički centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovačkom mrežom sa udaljenim Mezo-Američkim gradovima”…

 

Vrhunac moći grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznačajnijeg lidera: lorda Šild Pakala. Djelomičnim dešifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (Linda Schele i Peter Mathews), ustanovljeno je da je Pakal rođen 603. godine, došao na vlast kao dvanaestogodisnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam decenija kasnije. Njegova najvažnija građevina je tzv. Hram  natpisa. Ovdje je i mjesto gdje su kosti Pakala počivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena skoro 1300 godina nakon njegove smrti.

 

Direktor Meksičkog Instituta za antropologiju i historiju Alberto Ruz je 1949. započeo radove na istraživanju Grada. Usmjerio se na Hram natpisa, jer je bio najviša građevina. Odlučio je da pokuša otkriti put u unutrašnjost Hrama sa vrha stražnje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. jula 1952. došli su do trokutastog kamena oko kojeg su našli kosture šest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske žrtve tu u počast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i Ruz se odlučio spustiti uz pomoć konopca u mračnu odaju.

 

“To je bio momenat neopisive emocije za mene… kada sam skliznuo ispod kamena. Našao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeća. Kolosalna kamena grobnica je počivala na šest isklesanih stubova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrašen hijeroglifima.”

 

Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pružila dokaz da je korištena kao grobnica. Palenke je postao izuzetak.

 

 

MISTERIJA PAKALOVE GROBNICE

 

Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pakalov kostur. Na lubanji mu je bila (danas čuvena) mozaična maska od nefrita. Slijedile su ogrlice, prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara Vremena…i sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa.

 

Posebnu pažnju i dalje privlači pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru čovjeka koji sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumačenje je da mu iz stomaka izvire drvo života). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih, kosmičkih i tehnoloških simbola. Osoba ili lebdi ili leti. Deniken je ovu sliku uzeo kao konačan dokaz svoje teorije o međuplanetarnim putovanjima Maja (“astronaut u kosmičkoj kapsuli”). Jose Arguelles (The Mayan Factor) “drvo života” tumači kao Kosmički Centar (Kuxan Suum).

 

Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi tačno 1260 godina. A period od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina! Koincidencija? Ili je riječ o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam je ostavio još jednu poruku?

 

Posljedni datum na zidovima Palenkea je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti centar Maja misteriozno napušten. Šta se desilo sa astronomima, sveštenicima, umjetnicima? Gdje su Maje otišle sredinom IX stoljeća?

 

Hram natpisa je unikatna građevina u svijetu Maja. Sarkofag Pakala, smješten u prizemlju, je znatno širi od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znači da je prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno mjesto. Ime Hramu je dato zbog serije od 620 hijeroglifa – jednoj od najdužih u svijetu Maja. I, na koncu, kostur koji je pronađen u grobnici Pakala je neobičan: znatno je viši od prosječnih Maja, a utvrđeno je da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40 godina. Dešifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pakalu koji je umro u dubokoj starosti, u 80. godini. Ko je onda sahranjen ovdje?

 

Na tren pomislimo da smo nešto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije  otvore.

 

 

 

 

 

5.    MONUMENTALNI TIKAL

 

 

Razlog mog dolaska u sjevernu Guatemalu je Tikal, “glavni grad Maja”. U američkim konzularnim informacijama upozoravaju me da se povremeni napadi na turiste dešavaju na putu za Tikal, a i u samom arheološkom parku. “Turistička policija koja patrolira unutar arheološkog parka je značajno smanjila kriminalne incidente, ali još nije postignuta kompletna sigurnost. Većina napada se dešava u izoliranim područjima dalje od glavnog trga, kao što je Hram broj 6.” (Naravno, to je bio prvi dio ruševina koje sam sam obišao.)

 

Tikal u prijevodu znaci “Grad glasova”. Na piktoglifu koji predstavlja Tikal tražim “glasove”; nema slika životinja. Piktoglif se sastoji od četiri manja i jednog većeg slikovnog znaka. Na većem znaku su prikazane ruke u prijateljskom stisku (tako bih ga barem ja protumačio) sa tri polukružne linije iznad i deset crtica ispod. Ostali znakovi su simbolične naravi: zvijezde, polukrugovi, crtice, paralelne i polukružne itd. Očito da je svaka od njih simbolizirala neki proces; koji, to ostaje zasad tajnom.

 

UNESCO je 1979. proglasio Tikal “Monumentom svjetske baštine”. S pravom se smatra jednim od najvažnijih kulturnih i prirodnih rezervata u svijetu.

 

 

“GLAVNI GRAD” MAJA

 

Tikal je, prema procjenama, izgrađen oko 800. godine prije nove ere da bi bio neprekidno naseljen u narednih 1.700 godina.  Grandioznost grada otkriva da je Majama Tikal bio neobično važan kao “religiozni, naučni i politički centar” (kako to autori stručnih knjiga vole da kažu). Na stotinjak kvadratnih kilometara pronađeno je 4.000 građevinskih struktura: od hramova i piramida do trgova, administrativnih zgrada i skladišta.

 

Stanovništvo Tikala je brojalo između 50.000 – 500.000 ljudi tokom “klasičnog perioda” i ako je neki grad bio “glavnim gradom Maja”, to je onda bio ovaj.

 

Pedesetak kvadratnih kilometara sam prošao uzduž i poprijeko i popeo se na vrh svakog hrama, piramide i palače.  I našao dovoljno vremena da sjednem, dodirnem kamen, vratim se u prošlost i pokušam prizvati scene posjeta kosmički obrazovanih Maja.

 

U glavi mi teče zamišljeni razgovor izmedju čovjeka XXI stoljeća i Maja.

 

XXI:  “Jedna stvar mi ne ide u glavu…”

Maja: “Koja?”

XXI:   “Kako to da vi niste razvili alate i tehnologiju, a bili ste toliko mudri?”

Maja: “Misliš li ti da mudrost i ljubav zrači iz alata? Ali, meni su jasne tvoje nedoumice. U vašem svijetu je manje osjetilnih organa i čula… a vi to nadomještate alatima i tehnologijom. Ali, zapamti, to nikako nije znak da ste superiorniji! Naprotiv.” 

 

Ovaj lajtmotiv mi se stalno ukazuje pred očima. Mudrost ne dolazi iz tehnologije. A da li tehnologija proističe iz mudrosti? Ili nas tehnologija uljuljka u mišljenju da smo dostigli naročiti visok nivo… a u stvari nas samo limitira i onemogućava u razvoju mentalnih sposobnosti?

 

Prigušena ljepota Tikala me ne zbunjuje. Čudnovate građevine su skrivene iza naslaga zemlje i biljnog svijeta; korijeni stoljetnih stabala prekrivaju kamene stepenice; vlaga se duboko uvukla u nekad perfektno izvajane kamene blokove.

 

Hladni kamen Tikala odiše mirnoćom i skladom sa okolinom. Gusto zelenilo, pomalo močvarno tlo i izgubljeni mostići ne mogu skriti činjenicu da je ovaj, nekada najveći grad Maja, blistao sa veličanstvenim zgradama, jezerima i kamenim mostovima.

 

 

STRUKTURA BROJ ČETIRI

 

“Struktura broj četiri, zapadno od Velikog trga, je visoka 96 metara. To je čini najvišom strukturom koju je sagradila indijanska ruka u Americi”, može se usput čuti od vodiča.

 

“Razlika između piramida i hramova je u tome sto piramide imaju sve četiri strane iste, a hramovi imaju prednju, ulaznu stranu koja se razlikuje od ostalih…” čujem u prolazu.

 

“Piramide su izgrađene u savršenom odnosu sa stranama svijeta…” ili “Maje su se plašile dolaska 2012 godine koja je za njih bila kraj svijeta (?)”.

 

Vodiči oblikuju mišljenje turista. Nekad kažu nešto korisno… a nekad nisu ni svjesni kako su daleko od istine.

 

Put ka istočnom obodu Tikala je pust. Mir narušavaju moji koraci i… udar plodova o tle sa stoljetnih stabala. Onda mi se učini da ti plodovi, nalik našem divljem kestenu, padaju oko mene. Zastajem.  Jedan, dva, tri… redom jedan za drugim koštunjavi projektili dolaze iz vrha krošnji. Fiksiram pogled i prepoznajem obrise majmuna. Do njega još jedan, i još jedan. Trojica vragolana, zakačeni repom za grane, rukama beru plodove, a ja sam im meta. Susreti treće vrste. Srećom nisu baš bili vrlo precizni.

 

Nailazak na prve kamene hramove me ispunjava u potpunosti. Grad izgubljen u vremenu. Elegancija trgova. Perfektno zakrivljeni ugaoni blokovi. Stepenice za stepenicama. Platforme na vrhu.  Uski hodnici, male prostorije i prolazi upereni ka nebu. 

 

Najimpozantnija građevina Tikala, tzv. “Struktura broj četiri”, je najviša struktura u Gradu. Stotinjak metara iznad zemlje i, vjerovatno, 15-ak metara ispod površine. (Zamislimo dva UNIS-ova nebodera jedan na drugom.) Stepenice i zidine hrama je okupirala šuma tako da samo vrh štrči, netaknut. Drvene stepenice sa strane su napravljene za posjetioce da se popnu. Kada se napokon nađemo na vrhu građevine, zastaje dah. Ispred se pruža neometan pogled na džunglu desetinama kilometara unaokolo. Vide sa samo vrhove krošnji i… iznad njih, vrhovi piramida i hramova Tikala.

 

Struktura broj četiri, najviša građevina “indijanske Amerike”, Tikal, Guatemala

 

 

 

Koliko simbolike se osjeća na ovom vjetrovitom mjestu. Pogled prema zemlji; ljudi su nalik sićušnim insektima. Netom ispod je moćna džungla iznad koje se izidgla građevinska ruka Maja. Za posmatrače sa tla mi se nalazimo između Zemlje i neba.

 

 

 

 

 

6.    ARTISTIČKI KOPAN 

 

 

Dvanaest je kilometara od Guatemalsko-Honduraške granice do Kopana, umjetničkog središta Maja. Dva su načina doći do ovog arheološkog dragulja u Hondurasu. Prvi je preko glavnog grada Guatemale i onda autobusima (nekoliko presjedanja) do granice i dalje do Kopana. To je bio moj izbor. Drugi je avionom do San Pedro Sule na sjeveru Hondurasa (direktan let iz Houstona), a onda tri sata autobusom do Kopana. Ovo je turistička tura. Zadnjih par godina je dosta sigurna. Pobunjenici iz sjevernih honduraških džungli se nisu oglašavali duže vremena.

 

Igrom slučaja, nakon mog dolaska u Kopan došlo je do otmice onog “sigurnog” autobusa iz San Pedra. Bilans otmice je bio tragičan: 18 ubijenih putnika. Ono što je objavila lokalna televizija bilo je da su pobunjenici ovim željeli da pokažu da su još prisutni i da mogu ometati turističku industriju ako hoće. Ovog puta me je očito savjetovala nevidljiva ruka u odluci kojim maršutama se prebacivati Centralnom Amerikom.

 

U brošurama o Kopanu se govori da je promovisan u zaštićeno nasljeđe svjetskog značaja od strane UNESCO-a 1980. godine. On se ujedno smatra za najbolje prostudiran grad Maja u posljednjih 150 godina. Ovaj veličanstveni arheološki park je bio glavni izvor informacija za drevnu civilizaciju Maja.”

 

 

LJEPOTA KOPANA

 

Američki advokat John Lloyd Stephens i engleski umjetnik Frederick Catherwood su u svojoj knjizi “Incidents of Travel in Central America, Chiapas and Yucatan” opisivali svoju posjetu ovom regionu 1839-1840: “Nemoguće je opisati interes s kojim smo pristupili istraživanju ovih ruševina. Zemlja je bila potpuno nova; bez vodiča i turističkih knjiga; sve je tako nevino. Nismo mogli vidjeti deset jardi ispred sebe, niti smo znali šta nas očekuje slijedeće. Jednom smo sjekli granje i lijane za koje se ispostavilo da prekrivaju lice kamenog monumenta. Naslonio sam se na skupturu dok su je čistili; kada je Indijanac sa mačetom tupo udarao po kamenu, maknuo sam ga i golim rukama očistio zemlju. Ljepota skulptura, mirnoća džungle, uznemirivana samo kricima majmuna i papiga, izlovanost grada i misterija koja se nadvila nad njim, stvarala je interes veći od bilo kojih ruina koje sam dotada vidio.”

 

Editor Joseph Gardner  (Mysteries of the Ancient Americas”, 1986.) pise: “Kopan je jedan od najvećih, najstarijih i najljepših centara Maja. Izgrađen je na manjoj, humanijoj građevinskoj skali nego drugi, kolosalniji centri. Astronomi Kopana su bili posebno vješti: oni su vjerovatno bili autori ekstremno preciznih tabela eklipsa i dužine tropske godine.”

 

Doktor Don Diego Garcia de Palacios, član Kraljevske Audijencije Guatemale, piše pismo Španjolskom suverenu Filipu Drugom osmog marta 1576. U pismu opisuje pronađene ruševine i to se smatra prvim zapadnim dokumentom o Kopanu.

 

Većina arheoloških nalazišta Maja nosi proizvoljna imena koja su im davali Evropljani kako su ih otkrivali. To nije slučaj sa Kopanom. Don Diego tvrdi da je ime Kopan bilo u upotrebi u XVI stoljeću. Oko značenja imena još uvijek postoje sporenja: jedni tvrde da je riječ o “mostu”, drugi, pak, da je pravo značenje bilo “glavni grad Ko”. Čini mi se da obje pretpostavke imaju smisla. Kopan je, po meni, svojevrsni most, svemirska kapija, ali i središte Maja kapitalnog, svjetskog značaja.

 

Patina vremena je učinila svoje. Teški kameni blokovi su se obrušili sa vrhova piramida i hramova; šuma je prekrila pocrnjeli, ispucali kamen. Stabla ukoso rastu sa stepenica. Za turističke svrhe Kopan je očišćen. Uspinjem se na vrh jednog od hramova. Misli lete kroz glavu.

 

Takozvano “obožavanje Sunca”, koje arheolozi i historičari vole pripisati Majama je potpuno promašena definicija. Spiritualne Maje su znali i cijenili više znanje i mudrost koja bi se emitirala sa Sunca. Te kosmičke emisije su dolazile kroz cikluse koje naša astronomija zove “sunčevim pjegama”.

 

Više kosmičko znanje se kreće hijerarhijom: od galaktičkog središta (Hunab Ku), preko zvijezda (naše Sunce, odnosno Kin), do planeta. Sunce Kin ima ciklus od skoro 23 godine (dva puta po 11,3 godine). Udisaj i izdisaj. Sunce prima informacije iz središta Galaksije, a onda ih odašilje planetama pod svojom zaštitom.

 

 

HRAM ROSALILA

 

Uzak vijugavi podzemni tunel. Izlazim. I ostajem bez daha. Crveni hram “Rosalila” u prirodnoj veličini. Originalni hram je otkriven 1989. godine  unutar piramide. Impozantno.

 

 “Struktura broj 16”, oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Kopan, Honduras

 

 

 

Tekst uz Rosalilu kaže: “Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj veličini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada.

 

Hram je pronađen u perfektnom stanju ispod piramide. Ova građevina je bila posvećena desetom vladaru Kopana iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine, mjesta kreacije, izvora života. Bog Sunce je ključni igrač u mitu o kreaciji. On se veličanstveno uzdiže iznad ulaznih vrata i širi se čitavom zgradom…Hramovi su obično bili uništavani da bi slijedeći vladari podizali nove hramove na njihovim ruševinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronašli još starije strukture…”

 

Ipak, koliko god da je Sunce ključ za našu Planetu, ipak iznad Sunca ima mnogo kompleksniji Kosmički Izvor (kao što sam to mogao vidjeti na licu mjesta). Nadalje, Sunce sa obje strane,  na svojim “krilima” ili “zracima” drži dva vozila u čijim su kabinama ljudski likovi. I to je ono što me je najviše fasciniralo na ovom mjestu, a o čemu nisam mogao ništa naći u dostupnoj literaturi.

 

Ovaj hram je, srećom, ostao sačuvan do 1989. tako da ga masonske klike nisu mogle sakriti od svijeta.  Očito je da je ovdje riječ o vozilima između našeg Sunčevog sistema i ostalih dijelova Galaksije (glava Maja je u vozilima te između Sunca i središta Galaksije). Pošto nema dokaza da su Maje špartale ovim “automobilima” po džunglama Srednje Amerike, trebamo pronaći odgovor kuda ih je put vodio.

 

Onaj tunel što ide ispod piramide i dovodi do hrama za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu… Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se čini kao jedan od posebnih promašaja arheologije i antropologije.

 

Ako se krećete ispred Sunčane piramide (koja je simbol našeg svijeta i ove dimenzije), ulazite u tunel na čijem je kraju hram sa Suncem, (svemirskim?) vozilima i središtem Galaksije (svemirska dimenzija)… to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A ne nesretne duše koje se kreću prema Čistilištu.

 

Maje su imale slikovni glif Ek Chuan koji je preveden kao Zvjezdani putnik. Oblik posude sa nekoliko diskova unutar i tri “noge” (motora?). Imali su svoj glif za Zemlju (dvije poluelipse i dva polukruga) i znak za Galaktičko srediste Hunab Ku. A spajao ih je Kuaxan Suum, koji u punom prijevodu znači: put ka nebu koji vodi ka pupčanoj vrpci Univerzuma! I kada su bili na Zemlji, pogled Maja je bio uperen prema zvijezdama.

  

 

 

 

 

7.    TUKUME PIRAMIDE 

 

 

Norveški istraživač Thor Heyerdahl je 1987. pisao: "Prolazeći kroz šumu rogača, daleko od naselja, činilo mi se da sanjam. U svom životu nisam vidio tako što… najveći kompleks mounumentalnih struktura izgrađenih od cigle u Novom svijetu. Imao sam zadovoljstvo gledati pred sobom 26 ogromnih piramida, sa nizom manjih objekata, na tom svetom mjestu od 500 jutara površine. Bukvalno sam se osjećao da sam došao s druge planete, kao da na Zemlji nema ništa slično ovim čudnim i kolosalnim ruševinama.”

 

Moj dolazak u neugledno selo Tukume na sjeveru Perua, neasfaltiranih ulica, uslijedio je 15 godina nakon ovih Torovih riječi. Na ulazu me dočekao pogled na crvenosmeđe brdo, oronulih stranica. Dok sam se vozio dalje, pitao sam se je li moguće da je ovo piramida. Činila se nekako nestvarna. Izgubila je svoj pravilni, stepenasti oblik, ali je još uvijek impresionirala svojom veličinom.

 

Dobrodošlicu mi je poželio znak "Bienvenidos, Museo de Sitio, Tucume". Rogačeva šuma mi zaklanja pogled. Put vodi uzbrdo. Table koje pokazuju nekoliko različitih ruta za obilaske.

 

Napokon, izlazim na čistinu.

 

 

SPEKTAKULARNI POGLED

 

Kako opisati ovaj prostor od koga zastaje dah? Nemam nikog da podijelim ovo posebno osjećanje kada se javlja osmjeh na licu, jer se prisustvuje nečemu neočekivanom i spektakularnom.

 

Instinktivno, idem ka središtu kompleksa u kome je najviša piramida… koja se naslanja na pravo brdo. U glavi mi se javlja misao da su ga graditelji smatrali svetim. Penjem se na piramidu. Sa vrha je pogled prema nekadašnjem veličanstvenom gradu. Danas to podsjeća na ogromne naslage kamena i pijeska složene u nekim čudnim i pravilnim nizovima.

 

Kompleks Tukume piramida u sjevernom Peruu. Nekadašnji veličanstveni Grad sa 26 impresivnih piramida izvan je turističkih mapa i nepoznat široj svjetskoj javnosti.

 

 

 

Jednog od mojih prethodnika je pitao lokalni vodič, Arturo Cervantes, šta je osjećao kada se popeo na brdo.

 

- "Odgovor je komplikovan, jer, čini mi se, mnogi detalji nedostaju da bi se shvatio originalni dizajn."

 

- "To je vjerovatno zato što vaša kultura ima komplikovan pogled na stvari. Originalni dizajn ovog nalazišta je u stvari vrlo jednostavan. On je u formi paukove mreže, sa prirodnom planinom ("apu") lociranoj u centru."

 

Tukume piramide su izvan turističkih mapa. Teško je shvatiti zašto: neobaviještenost, nemarnost, nebriga, ili jednostavno želja da se ne privlači paznja. U arheološkim krugovima ove piramide su interesantne zbog svoje kiklopske veličine. Primjera radi, najveća piramida je 450 metara duga i sto metara široka, što odgovara površini šest nogometnih igrališta!

 

Autor ispred najviše Tukume piramide Sunca u Peruu

 

 

 

 

SIMBOLIKA NIVOA PIRAMIDA

 

Ove stepenaste piramide na vrhu nemaju špic, već veliku platformu na kojoj su nekada bili smješteni hramovi. Legende kažu da je svaki nivo ("stepenica") simbolizirala razvojnu fazu u čovjekovom životu… i da je svaka od tih faza trebala u svoj punoći da se proživi i uživa u njoj. Kada bi se stiglo do vrha to bi značilo da je biće u potpunosti spiritualno evoluiralo.

 

Građevinski materijal je nepečena cigla. Klima je topla, suha, s rijetkim kišama. Međutim, negdje u dalekoj prošlosti i ovdje su se ipak bilježila nevremena koja su prouzročila djelovanje vode i vjetra na Tukume piramide. Stoga je i njihova erozija shvatljiva i lako uočljiva: od vrha prema dnu.

 

Stvarno doba gradnje i autori su nepoznati. Za Tukume piramide kažu da ih je gradila kultura Sikan. Obišao sam novootvoreni muzej 20 km odavde (samo par posjetilaca, za razliku od hiljada posjetilaca u Čiklaju). Ono što je prikazano o kulturi Sikan ne impresionira; jednostavno ne mogu povezati te Indijance sa ovim građevinskim poduhvatom.

 

Možda je riječ o želji da se ovi sjajni gradovi smjeste mnogo dalje u prošlost, u doba mitskih civilizacija. Ili mi moj duboki osjećaj i intuicija, kao i Norvežaninu Heyerdalu, ne dozvoljavaju da se složim sa oficijelnim verzijama.

 

Nakon obilaska piramida posjetio sam mali muzej, tačnije nekoliko prostorija u kojima su smješteni dosada pronađeni i sačuvani artifakti. I, kao što to obično biva, ovako zabačena mjesta kriju velike tajne. Na kamenoj ploči sam ugledao niz znakova uklesanih koji su nesumnjivo izgledali kao stilizirani hijeroglifi pronađeni na Uskršnjem otoku. Rondorondo pismo sa Uskršnjih otoka je zagonetka već nekoliko stotina godina za nauku.

 

Čini mi se da je ta zagonetka za mene riješena. Pacifička veza mitske civilizacije Mu, od Japana, preko Uskršnjih otoka do Perua, je potvrđena.

 

 

 

 

 

8.    VELIČANSTVENI MONTE ALBAN  

 

 

Od središnje meksičke države Oaxaca do Monte Albana je samo desetak kilometara. Nakon pola sata vožnje uskom vijugavom cestom izašao sam na zaravnjenu visoravan koja dominira dolinom.

 

Magija Monte Albana započinje njegovom veličinom; to je, oficijelno, drugi po veličini “ceremonijalni” centar na Meksičkom tlu nakon Teotihuakana.

 

Magija Monte Albana, Oaxaca, Meksiko

 

 

 

 

MISTERIJA GRAĐEVINSKOG KOMPLEKSA

 

 

Nastavlja se lokacijom ovog građevinskog kompleksa smještenog na planinskom vrhu koji je poravnan do savršenstva, slično kao plato za piramide u Gizi. Naravno, priča je poznata da nije bilo pomoći točka, zaprežnih životinja ili metalnih alata da bi se izravnalo 55 akri terena (osam puta veća površina od trga Svetog Petra u Vatikanu).

 

Slijedi misterija kamenih blokova i stela teških po nekoliko desetina tona i način na koji su oni prebacivani na planinski vrh prije nekoliko hiljada godina. Zatim hijeroglifi koji su i danas nerazjašnjeni, a porijeklo im je zajedničko sa onim od Maja, čija je teritorija zvanično otpočinjala nekih 500 kilometara na istok.

 

Tu su i originalni kameni blokovi, inače stari koliko i ovaj “Grad”, koji na sve četiri strane prikazuju uklesane likove sa negroidnim crtama lica (!?) Dosadašnji pokušaji da ih se protumači su dosta traljavi; prvo su ih nazvali “plesačima” – danzantes, a zatim zarobljenicima. Onog dana kada uspijemo dešifrirati tekst, znaćemo odgovor koga ovi likovi predstavljaju.

 

Lokacija piramida Monte Albana savršeno odgovara osi sjever-jug. Izuzev jedne građevine nazvane astronomskom observatorijom koja ima oblik strijele i  pozicionirana je pod uglom od 45 stepeni. Vrh observatorije pokazuje tačno na zvijezdu Alnilam, koja je centralna zvijezda Orionovog pojasa.

 

Konvencionalna arheološka teorija se našla pred čudom kako da objasni Monte Alban. Zašto je ovo mjesto izabrano za takav građevinski kompleks? Prilazi su mu vrlo strmi, čak i opasni za penjanje. Nema izvora vode. Nikad nije korišten za stanovanje. Nema vojnu svrhu. U blizini nema građevinskog materijala korištenog za izgradnju veličanstvenih piramida.

 

Perfektni plato Monte Albana, Oaxaca, Meksiko

 

 

 

 

Monte Alban je španjolski naziv za “bijelu planinu”; ime potiče od Španjolca koji je u XVII stoljeću bio vlasnik ovog zemljišta, a koji se prezivao Montalban. Drevni naziv za ovaj centar je “Sahandevui” – “u podnožju nebesa”. Sasvim odgovarajući. Ima komandnu poziciju iznad tri doline. A azurno nebo kao da je nadohvat ruke. Miksteci su ga zvali Yucucui (“zeleni vrh”), a Zapoteci, prije njih, “Planina svetih građevina”.

 

 

“NE ZNAMO ZASTO JE IZGRAĐEN”

 

Upućujem se u obilazak; krećem po obodima visoravni. Srećem dvojicu članova iz ekipe Richard Blantona sa američkog Purdue University koji trenutno vodi istraživački projekat na ovoj lokaciji. U posljednjih osam godina prikupili su desetine hiljada kamenih alata, keramičkih posuda, figura… Do danas je identificirano 2.100 zemljanih terasa i napravljeno 30.000 mapa. Formirana je baza podataka o životu različitih kultura od 1600. godine prije nove ere do 1521. i  dolaska Španjolaca. Međutim, pronađene kosti prvih migranata upućuju na aktivnosti prije 15.000 godina (!)

 

Prva ozbiljna arheološka istraživanja započeo je dr. Alfonso Caso u periodu 1931-1953. Njegovi zaključci su još uvijek dominantni u literaturi: prvo, da su Zapoteci izgradili Monte Alban oko 500. godine prije nove ere i drugo, da je početkom desetog stoljeća napušten, da bi ga ponovo naselili Miksteci 200 godina kasnije.

 

Stephen Kowalewski sa University of Georgia pretpostavlja da je oko 500 ljudi živjelo u dolini oko 1500 g.p.n.e. Zatim, 500. godine prije nove ere broj dostiže 5.000, da bi 200. g.p.n.e. više od 40.000 ljudi živjelo u ovom području. U narednih hiljadu godina taj broj raste i do 60.000 ljudi čineći ga značajnim centrom regije.

 

Nakon toliko godina istraživanja Richard Blanton priznaje: “Mi zaista ne znamo zašto je Monte Alban izgrađen i kada.” I nastavlja:” Možda ćemo saznati više kada uspijemo dešifrirati hijeroglife na kamenim blokovima “Danzante” – najstarijem pisanom tekstu u Americi.”

 

Ovaj impresivni kompleks krije poruku za našu civilizaciju. Možemo povući paralelu između tehnološkog i razvojnog buma i jednih i drugih; ratova i osvajanja; ali i naše spiritualne inferiornosti. Da li je njihov nestanak (iz ove dimenzije?) bio dobrovoljan, a kataklizma ispred nas neminovna?

 

Na platou je mirno, tiho. Pokoji vodič zaplješće, a eho se čuje svuda unaokolo. Penjem se na vrhove piramida. Impresivan pogled ispod mene: tri doline sa gradom Oaxaca na 1.500 metara visine; Monte Alban je 450 metara iznad njih, a piramida mi daje jos četrdesetak metara blize nebu.

 

Kao i obično, na vrhu piramide je uvijek vjetrovito. Nema zaklona niti smiraja. Izložen si vremenu koje te upozorava na tvoju krhkost ispod nebesa.

 

Ispod mene se miješa daleka i bliska prošlost. Nakon zagonetnih osnivača ovog centra, slijedili su usponi i padovi niza kultura. Ispod središta grada su se podizale manje impozantne kućice u kojima su stanovali obični ljudi. Većinu svog života su provodili obrađujući zemljane terase, penjući se i spuštajući prema vrhu Monte Albana. Nosili su vodu, povrće, ribu, nakit, ukrase, alate, keramiku, tekstil. Slavili su i sahranjivali sveštenike i vladare. U poznom periodu se bili svjedoci žrtvovanja i kompleksnih ceremonijalnih svečanosti.

 

Svetost grada su davno počeli narušavati svešteni vladari želeći da im se tijela sahrane do piramida i hramova nadajući se da će na taj način ostati zauvijek blizu nebu. Stotine podzemnih grobnica su prošarale zaravan Monte Albana. A onda su stotine pljačkaša odnosili zemaljsko blago iz njih.

 

Primitivni običaji žrtvovanja i obraćanja bogovima traju i danas. Prema svjedočenju Blantona jednog dana su “nabasali na rupu iskopanu prije par dana u kojoj je bogovima ponuđena ćurka sa otkinutom glavom i nekoliko cigareta.”

 

Tri hiljade godina Monte Alban je održavao intenzivne veze sa ostalim elitnim super centrima iz regiona kao što su Teotihuakan, Čolula, Palenke, Tikal, Kopan… Kamene piramide prošarane muralima dizale su se do neba diljem Centralne Amerike.

 

I onda, najedamput, oko 900. godine, ovi sofisticirani gradovi se napuštaju. Stanovništvo nestaje. Džungla nezaustavljivo guta bijeli kamen.

 

Enigma o izboru lokacije za gradnju Monte Albana ima svoje rješenje. Planina na kojoj počiva građevinski kompleks predstavlja energetski potentnu tačku. Energetske linije se mogu pronaći sa rašljama. Obično se nekoliko takvih linija križa na mjestu na kome su podignute piramide i hramovi.

 

Nakon što su osnivači Monte Albana pronašli ova energetska središta pristupili su gradnji prvih građevinskih objekata. Elektro- i magnetno-potentne tačke omogućavali su lako dostizanje željenih spiritualnih nivoa.

 

Prolaskom stoljeća i milenija, na mjestu ranih spiritualnih središta, dograđivani su hramovi i piramide. Arhitektonski uglađeni izazivali su divljenje svojim vanjskim izgledom. Memorija na originalne stanovnike je blijedila da bi vremenom postala potpuno izgubljena.

 

Proširenjem prvobitnih građevina stvarani su kompleksni ceremonijalni centri. I, da, u njima su se praktikovale različite religijske metode, uključujući žrtvovanja. Ali, to više nije imalo ništa zajedničkog sa kreatorima ovog i sličnih centara. Prvobitna funkcija Monte Albana je zaboravljena zauvijek.

 

A arheološke ruševine su postale modernim turističkim centrom.

 

 

 

 

 

9.    SAKHARA I EL TAZUMAL PIRAMIDE 

 

 

Prema egiptolozima, najstarija poznata piramida je Stepenasta piramida u Sakhari i, navodno, datira 27 stoljeća prije n.e. Po svom izgledu podsjeća na piramide Babilona i Srednje Amerike.

 

 

ZABLUDE EGIPTOLOGA

 

Da bi je izgradili, Egipćani su očistili 15 hektara prostora (u to vrijeme veličina većeg grada). Zatim su podigli kameni zid visok deset i po metara i dužine 1 600 metara, koji je čudo za sebe. Na svakom metru zida uklesali su ornamentalne panele devet metara visoke. Unutar ograđenog prostora podignut je kompleks paviljona, hramova, terasa, grobnica...Centralni objekt je piramida na površini dva nogometna stadiona, visine preko 60 metara. Kao da to nije bilo dovoljno, nego su izgradili skoro 6 kilometara podzemnih prolaza, stepenica, galerija i komora. Direktno ispod piramide je 7 metara širok prolaz koji ide na dubinu od 28 metara i povezuje sve podzemne prolaze, tunele i oko 400 podzemnih prostorija!

 

Jedno te isto ime se susreće ispisano na mnogobrojnim zidovima i prolazima: Netjerkhet. Egiptolozi, navodeći vodu na svoj mlin, tvrde da je Netjerkhet zapravo faraon Đoser koji je vladao Egiptom od 2 630 do 2 611 prije nove ere. Drugim riječima, moderna egiptologija tvrdi da je ovo građevinsko čudo nastalo samo devet generacija (450 godina) nakon što su stari Egipćani izašli iz kamenog doba!? To je teško za povjerovati.

 

S obzirom da je Đoser vladao Egiptom samo 19 godina postavlja se pitanje da li je imao dovoljno vremena da sebi izgradi tako monumentalan nadgrobni spomenik. Postoje čvrsti dokazi koji upozoravaju da je ovaj kompleks građen u šest faza. Devetnaest Đoserovih godina jednostavno nije prihvatljiv odgovor.

 

Ako Netjerkhet nije Đoser, ko je onda?

 

U podzemnim galerijama pronađeno je 40 000 tanjira, vaza, čaša... Datum njihovog nastanka je mnogo stariji nego 4 700 godina. Ujedno, pronađena je i mumija u piramidi čijom je karbonskom analizom utvrđena znatno veća starost od Đoserovih savremenika.

 

Zaključak? Piramida u Sakhari je izgrađena krajem kamenog doba. Ko je izgradio? Pećinski ljudi? Vrijeme izgradnje piramida je prva zabluda u kojoj nas uljuljkuju egiptolozi.

 

Druga zabluda se odnosi na namjenu piramida. Tvrdi se da su piramide grobnice.

 

Uz prvu piramidu u Sakhari, izgrađeno je još sedam manjih stepenastih piramida diljem Egipta: Ombos, na otoku Elephantine, Edfu, Abydos, Hierakonpolis, Seila i Zawiyet. Nijedna od njih nema prostoriju koja bi makar podsjećala na grobnu komoru. Niti u jednoj nije pronađen sarkofag ili mumificirana tijela.

 

"Grobna komora" u Sakharskoj piramidi je isuviše mala da bi u nju stalo ljudsko tijelo. Dvije piramide u Dahsuru, "Crvena" i "Savijena" piramida se pripisuju faraonu Sneferu. Ali, ne postoje indicije da je ovaj faraon u njima i sahranjen.

 

Doduše, pronađeni su ljudski ostaci u Crvenoj piramidi. Isto kao i u Sakharskoj piramidi. Ali, to ne dokazuje da su piramide originalno građene kao grobnice! Ako, primjera radi, Ruske političke lidere sahranjuju u Kremlju, to nije dokaz da je Kremljanski dvorac podignut da služi kao nečija grobnica. Ako britanske monarhe i crkvene velikodostojnike sahranjuju u Westminster Abbey to ne dokazuje da je ova crkva nadgrobni spomenik...

 

Ako su neki od egipatskih velikodostojnika odlučili da hiljadama godina stare piramide iskoriste kao svoja vječna pocivalista... to ne mijenja činjenicu da piramide   n i s u   originalno građene kao grobnice.

 

 

Stepenasta piramida Sakhara u Egiptu, pogrešno nazvana najstarijom

na svijetu

 

 

 

 

SALVADORSKI EL TAZUMAL

 

El Salvador je u Centralnoj Americi bio najjužniji dio svijeta Maja. Ekskavacije i rekonstrukcije su započete u samo pet gradova. Najveća prepreka značajnijim radovima je činjenica da ostaci tih gradova leže na privatnoj zemlji. Obišao sam sve dostupne gradove (San Andres, Joya de Ceren, Cihuatan, El Tazumal, Casa Blanca) i bilo mi je očigledno da će država morati agresivnije nastupiti u zaštiti svog kulturnog nasljedstva. Žalosne su slike u kojima zemljoradnici nepovratno uništavaju ostatke nekadašnjih zidova, hramova, piramida, igrališta…

 

Svakako najpoznatiji grad Maja je El Tazumal na zapadu zemlje. Ime “Tazumal” u jednom od prijevoda bi značilo “Piramida gdje su žrtve spaljivane”. Pošto ime ne potiče od Maja, dakle nije originalno, sigurno da se i ne odnosi na aktivnosti Maja. Imena gradova Maja nisu poznata, jer nakon njihovog odlaska u X stoljeću nastaje vakum od nekoliko stoljeća. Kada su indijanci došli sa sjevera oni nisu znali čitati hijeroglife Maja, niti su znali ko i kada je izgradio njihove gradove.

 

Prospekt lokalnog muzeja upozorava da je prvo naselje u El Tazumalu staro barem 5000 godina. Uporna kopanja su iznjedrila dokaze o bogatoj trgovinskoj razmjeni ovog grada Maja sa gradovima stotine kilometara daleko – od Meksika na sjeveru do Paname na jugu.

 

Autor ispred piramide El Tazumal u Salvadoru

 

 

 

 

 

 

 

10.     ELEGANTNI UŠMAL 

 

 

Moja posjeta Ušmalu, na meksičkom poluotoku Jukatanu, je imala posebno značenje. Postoji jedna tendencija u stručnoj literaturi da se misterija nestanka Maja u IX stoljeću potpuno izbriše slijedećom tezom: “Maje su se, zbog nepogodnih klimatskih uvjeta, povlačile iz Čiapasa i Guatemale i kretale se ka Jukatanu gdje su nastavile svoju civilizaciju. Međutim, usporeni razvoj i nazadovanje i međusobni sukobi su doveli do kolapsa koji se poklopio sa dolaskom Španjolaca. (?)”

 

Ova teza mi se nije sviđala ni prije ovog putovanja, a pogotovo poslije. (Na primjer, The New American Desk Encyclopedia iz 1993. piše: “Ušmal su ruševine grada Maja na Jukatanu koji je napušten  oko 1450. godine.”)

 

Prvo je pala u vodu ideja da su gradovi Jukatana podignuti nakon sto su Maje napustile gradove kao sto su Tikal (Guatemala), Kopan (Honduras) ili Palenke (Meksiko). Naime, Ušmal je podignut prije barem tri hiljade godina što ga stavlja u istu ravan sa ostalim gradovima Maja.

 

Drugo, meksički arheolozi su dokazali da je i Ušmal bio tajanstveno napušten krajem IX stoljeća kao i ostali gradovi Maja.

 

Treće, nakon napuštanja, ovaj grad Maja je nekoliko puta bio naseljavan od strane nomadskih indijanskih plemena koje su Španjolci zatekli u XVI stoljeću. Ali, oni nisu bili direktni potomci Maja, jer su na upite konkvistadora odgovarali da ne znaju ko i kada je napravio ove građevine.

 

Magija Maja je sačuvana, a pseudoteze o evolutivnom razvoju i sporoj degradaciji se se raspršile.

 

 

ASTRONOMSKA ORIJENTACIJA

 

Kompletan Grad je podignut na osi sjever-jug, a najvažnije građevine su podignute na sredini te osi. Piramida Mađionicara je prva građevina na koju se dođe na samom ulazu u Grad. Sa preko 36 metara je najviši objekt u Ušmalu. Istočno stepenište koje se sastoji od 89 stepenica, ima identičan nagib kao Kefrenova piramida u Egiptu.

 

Ova struktura, kao i čitav sveti kompleks Ušmala, je, pretpostavlja se, imao antičku upotrebu kao Škola Misterija i spiritualnih ceremonija. Pretpostavlja se da je Piramida sa okolnim kompleksom bila jedan od najvećih Univerziteta Maja na kojima su se učila ezoterična znanja. Čitav kompleks odražava kretanja Sunca i Venere. Stepenice na zapadnoj strani Piramide Mađioničara su orijentirane tako da prate zalazak Sunca prilikom ljetnog solsticija.