mr. Semir Osmanagic Fakultet politickih nauka Univerzitet u Sarajevu Doktorska disertacija na temu: CIVILIZACIJA MAJA Dodatak: Komparativna analiza ne-tehnološke civilizacije Maja sa tehnološkom Zapadnom civilizacijom Houston, SAD, 2005. Siže Šta je to što ovom rukopisu daje težinu doktorske disertacije? - Prvo, ova teza je rezultat originalnog autorovog istraživanja. - Drugo, kroz naslov disertacije postavljena je hipoteza da su Maje civilizacija. Ta ce se hipoteza dokazati primjenom opšteprihvacene naucne metodologije. - Trece, ovoj tezi je cilj da predstavlja originalni naucni doprinos fondu znanja o kulturi Maja. Kao poseban dodatak disertaciji izvrsena je komparativna analiza izmedju Zapadne civilizacije i civilizacije Maja. Autor je u tu svrhu ustanovio setove primarnih i sekundarnih komparativnih parametara. Nije zabilježena naucna referenca koja bi mogla biti uzor ovoj pionirskoj analizi. Doktorska disertacija u sebi nosi nekoliko novina u odnosu na oficijelno sankcionirana znanja o kulturi Maja: - Maje se uspostavljaju kao civilizacija, za razliku od pristupa Majama kao "indijanskim plemenima" ili "neolitskoj kulturi" - Negira se postojanje civilizacije Maja nakon X stoljeca i uvriježene teze o "nastavku i deklinaciji civilizacije na Yukatanu nakon X stoljeca"; - Kroz ubjedljive primjere akusticnog inžinjeringa, astroarheologije i tehnologije kvarcnih lubanja ustanovljava se teza o Majama kao civilizaciji koja je imala nacina da rijesi složene tehnicke probleme; - Pomjeranjem pojave Maja dublje u prošlost ovaj rukopis ima intenciju da mijenja redoslijed pojavljivanja ostalih kultura na centralnoamerickom tlu; izmedu ostalih, tvrdnja da su Zapoteci ili Olmeci (zavisno od autora) bili majka civilizacija svih ostalih kultura kao sto su Maje, Tolteci ili Miksteci više nema uporište. Maje, putem novih arheoloških dokaza, postaju najstarija civilizacija regiona. Pisanje ove doktorske disertacije predstavlja izazov: izlazi se na put na kome uzora nema, a jedina vodilja je neutralnost naucnog instrumentarija. CIVILIZACIJA MAJA Dodatak: Komparativna analiza ne-tehnološke civilizacije Maja sa tehnološkom Zapadnom civilizacijom Sadržaj 1. Uvod 2. Metodološki pristup i naucni instrumentarij 2.1. Klasicne naucne metode 2.1.1. Historijska metoda - dinamicni i revizionisticki koncept 2.1.1.1.Heurizam 2.1.1.2.Kriticki pristup 2.1.1.3.Sinteza 2.1.2. Antropološka metoda 2.1.2.1.Fizicka antropologija 2.1.2.2.Kulturna antropologija 2.1.2.3.Arheologija 2.1.2.4.Jezicna antropologija 2.1.3. Komparativna metoda 2.1.3.1.Deskriptivan pristup 2.1.3.2.Preskriptivan pristup 2.1.4. Empirijska analiza 2.1.4.1.Induktivna logika 2.1.4.2.Deduktivno zakljucivanje 2.1.5. Case study metoda 2.2. Nove naucne discipline 2.2.1. Akusticna arheologija 2.2.2. Arheoastronomija 2.2.3. Radiokarbonska metoda 3. Tradicionalno shvatanje i predrasude o civilizaciji Maja kao "neolitskoj kulturi" 3.1. Ritual žrtvovanja - izmedu stvarnosti i simbolizma 4. Kriteriji civilizacije 4.1. Definicije civilizacije 4.2. Mjera civilizacije 4.2.1. Dostignuti nivo znanja 4.2.2. Nacin zivota 5. Elementi civilizacije Maja 5.1. Polazne pretpostavke 5.2. Teritorijalni i vremenski okvir 5.3. Case Study - Primjeri izabranih gradova Maja 5.3.1. Copan (Santa Ana, Honduras) 5.3.2. Tikal (Peten, Guatemala) 5.3.3. Palenque (Chiapas, Meksiko) 5.3.4. Yaxchilan (Chiapas, Meksiko) 5.3.5. Bonampak (Lakandon rezervat, Meksiko) 5.3.6. Uxmal (Yucatan, Meksiko) 5.3.7. Sayil (Yucatan, Meksiko) 5.3.8. Oxkintok (Yucatan, Mexico) 5.3.9. Loltun (Yucatan, Meksiko) 5.3.10. Calcehtok (Yucatan, Meksiko) 5.3.11. Kabah (Yukatan, Meksiko) 5.3.12. Labna (Yukatan, Meksiko) 5.3.13. Xlapak (Yukatan, Meksiko) 5.3.14. Izamal (Yukatan, Meksiko) 5.3.15. Chichen Itza (Yukatan, Meksiko) 5.3.16. Ek-Balam (Yucatan, Meksiko) 5.3.17. Mayapan (Yukatan, Meksiko) 5.3.18. Acanceh (Yukatan, Meksiko) 5.3.19. Coba (Yucatan, Meksiko) 5.3.20. Quirigua (Guatemala) 5.3.21. Lamanai (Belize) 5.3.22. Tazumal (Salvador) 5.3.23. Tulum (Quintana Roo, Meksiko) 5.4. Elementi razvijene ne-tehnološke civilizacije Maja 5.4.1. Arhitektura Maja: kreativnost i originalnost 5.4.1.1.Ceremonijalne platforme 5.4.1.2.Hramovi 5.4.1.3.Palace 5.4.1.4.Tornjevi 5.4.1.5.Piramide 5.4.1.6.Igrališta 5.4.1.7.Observatorije 5.4.1.8.Nadsvodni lukovi 5.4.1.9.Stele 5.4.1.10.Kuce 5.4.2. Napredna astronomska znanja 5.4.2.1 Venera 5.4.2.2.Sunce 5.4.2.3.Merkur, Jupiter, Mars, Saturn 5.4.2.4.Kretanje Solarnog sistema u Galaksiji 5.4.3. Racunanje vremena 5.4.3.1.Perfektni kosmicki i zemaljski kalendari 5.4.3.2.Tzolkin - kosmicka matrica 5.4.4. Matematicka znanja - unikatnost sistema racunanja 5.4.5. Hijeroglifi i piktoglifi - višeslojevno slikovno pismo 5.4.6. Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja 5.4.7. Igra sa loptom kao imitiranje kosmickih fenomena 5.4.8. Kompleksna uloga kamenih puteva u životu Maja 5.4.9. Svojstva perfektnih kristalnih lubanja Maja 5.4.10. Kodeksi - sacuvane knjige Maja 5.4.10.1.Madridski kodeks 5.4.10.2.Drezdenski kodeks 5.4.10.3.Pariški kodeks 5.4.10.4.Grolier kodeks 5.4.10.5.Praški kodeks (?) 6. DODATAK: Komparacija civilizacija: tehnološki Zapad - ne-tehnološke Maje 6.1. Set primarnih komparativnih parametara 6.1.1. Nivo znanja 6.1.2. Civilizacijski ciljevi 6.1.3. Mudrost 6.1.4. Ljubav kao model komunikacije 6.1.5. Harmonija s prirodom 6.1.6. Duhovnost 6.1.7. Umjetnost 6.2. Set sekundarnih komparativnih parametara 6.2.1. Teritorija 6.2.2. Demografski aspekt 6.2.3. Tehnologija 6.2.4. Politicko uredjenje (elitisticko vs. vladavina slobodnih ljudi) 6.2.5. Konflikti 6.2.5.1.Lokalni 6.2.5.2.Opšti 6.2.6. Astronomija 6.2.7. Arhitektura 6.2.8. Gradevinarstvo 6.2.9. Komunikacijska infrastruktura 6.2.10. Koncept racunanja vremena 6.2.11. Socijalna komponenta (odnos prema nezašticenima) 6.2.12. Obrazovanje 6.2.13. Zdravstvo 6.2.14. Vojna komponenta 6.2.15. Pismo 6.2.16. Raznolikost zanimanja 6.2.17. Standard 6.2.18. Ostalo 6.3. Rezultat komparativne analize 7. Zakljucci 8. Bibliografija 9. Index imena i pojmova 10. Spisak fotografija, ilustracija i tabela 10.1. Spisak fotografija 10.2. Spisak ilustracija 10.3. Spisak tabela 11. Pogovor 1. Uvod Pocetna poglavlja disertacije ce se fokusirati na primjenjeni metodološki pristup i naucni instrumentarij. Kako ce se vidjeti, kombinirat ce se dinamicni pristup klasicnim naucnim tehnikama, s jedne strane, sa rezultatima novih naucnih disciplina koje su postale nezaobilazni instrument u tumacenju dogadaja iz prošlosti, s druge strane. Trece poglavlje ce ukazati na tradicionalno shvatanje i predrasude o civilizaciji Maja kao "neolitskoj kulturi" sa svim pogubnim posljedicama koje su Maje svrstale medu, enciklopedijskim rjecnikom nazvanim, inferiorna "plemenska" društva. U cetvrtom poglavlju se utvrduje mjera civilizacije; koji su to kriteriji koji odreduju nivo civilizacije? Sa tako utvrdenom definicijom možemo se kvalifikovano pripremati i na komparaciju dvije civilizacije koja ce uslijediti. Peto poglavlje je empirijski i deskriptivno najobimnije, jer opisuje elemente civilizacije Maja na primjeru dvadeset tri grada koji se nalaze na lokacijama današnjih država Honduras, Guatemala, Meksiko, Salvador i Belize. Nakon toga su kao posebne cjeline obradena pojedina napredna znanja Maja i sve ono što ih je cinilo razvijenom civilizacijom. Nakon svih ovih razmatranja rukopis je spreman da u šestom poglavlju ("Dodatku") prede na komparaciju civilizacija. Prema teoriji evolucije društava, moderna civilizacija Zapada je ubjedljivo ispred svih dosadašnjih kultura i civilizacija. Glavni adut joj je tehnološka komponenta. Disertacija ce ustanoviti novu definiciju za odredivanje civilizacijskog nivoa te ce moci kvalifikovano da uporedi naprednu višemilenijsku civilizaciju Maja sa posljednjom fazom Zapadne civilizacije. Poredenjem osnovnih parametara koji utjecu na nivo razvijenosti jednog društva doci cemo i do odgovora na pitanja o civilizacijskom nivou Zapada i Maja. 2. Metodološki pristup i naucni instrumentarij U ovom poglavlju cemo izdvojiti osnovne naucne metode koje su primjenjene u dokazivanju teze. Rijec je o kombinaciji klasicnih naucnih metoda te pojedinih novih naucnih postupaka i tehnika koje su postale nezaobilazne kada je rijec o tumacenjima dogadaja iz prošlosti. 2.1. Klasicne naucne metode U ovom kontekstu odredenje "klasicna" nema prizvuk manje važne ili inferiorne u odnosu na "nove" naucne metode. Nasuprot, rijec je o nužnom postupku kada se analiziraju društva iz prošlosti i stoga su ove metode od iznimne važnosti. 2.1.1. Historijska metoda - dinamicni i revizionisticki koncept 2.1.1.1. Heurizam 2.1.1.2. Kriticki pristup 2.1.1.3. Sinteza Historija nije pasivna, nepromjenljiva niti "kataloški niz datuma". Dosada dominirajuci pristup historiji kao staticnom procesu u ovom ce radu biti zamijenjen dinamicnim konceptom historije. Interpretacije prošlosti se nece zadržati onakvim kakve to tradicionalno jesu, vec ce biti podvrgnute konstantom dijalogu sa sadasnjošcu. Tri su koncepta historijske metode: staticni, dinamicni i revizionisticki. Ova disertacija ce promovirati dinamicni i revizionisticki koncept historije kao primarni. Pokazacemo da je istraživanje civilizacije Maja beskrajan proces istraživanja novih izvora, materijala, dokaza i interpretacija. Covjek XXI stoljeca živi okružen promjenom; stoga se mora i naše videnje prošlosti mijenjati. Kako se naš nivo znanja podiže tako smo u mogucnosti da realnije sagledamo i razumijemo dostignuca društva Maja. Tri su glavne aktivnosti kod primjene historijskog metoda koje su našle mjesta u disertaciji: - heuristicke (potraga za izvorima materijala) - kriticke (procjena izvora, "historijska kritika") - sinteza (zakljucci heurizma i kritike) (1) Historija civilizacija jeste nauka, ali nije egzaktna nauka. Njeno polje nema univerzalno prihvacene tehnicke terminologije, izuzev nekih metodoloških termina. (2) Odsustvo tehnickih termina je slabost historije i rezultira djelomicnom nepreciznošcu. To ce imati i svog utjecaja i na ovu disertaciju, osobito kod komparativne kvantifikacije civilizacija Zapada i Maja. 2.1.2. Antropološka metoda 2.1.2.1. Fizicka antropologija 2.1.2.2. Kulturna antropologija 2.1.2.3. Arheologija 2.1.2.4. Jezicna antropologija U objašnjenju bilo koje civilizacije, antropologija je kljucna društvena nauka. Rijec je o "širokoj studiji civilizacije, koja objašnjava covjekove biološke i kulturne aspekte". (3) Pri tome, antropologija koristi cetiri metode: 1. Fizicku antropologiju (biološka evolucija, geneticko nasljedstvo, covjekova sposobnost prilagodavanja, fosilni ostaci) 2. Kulturnu antropologiju (kultura, etnocentrizam, kulturni aspekti jezika i komunikacija, odnosi medu pripadnicima društva, brak, socijalna kontrola, politicka organizacija, religija, polovi, itd.) 3. Arheologiju (trendovi u kulturnoj evoluciji, tehnike za pronalazak, odredivanje datuma i analizu materijala) 4. Jezicnu antropologiju (komunikacioni process, nejezicna komunikacija, struktura, funkcija i historija jezika i dijalekata) (3) Sve cetiri metode ce naci primjenu u analizi civilizacije Maja. 2.1.3. Komparativna metoda 2.1.3.1. Deskriptivan pristup 2.1.3.2. Preskriptivan pristup Komparativna metoda ce biti kljucna primjenjena metoda u poredenju civilizacija Zapada i Maja (Šesto poglavlje). Rijec je o sociološkoj metodi kojoj nedostaje tehnicka egzaktnost (kvantifikacija), ali koja otkriva empirijski odnos dvije cjeline, dva društva i stoga je neophodna u ovoj analizi. Komparativnom metodom cemo doci i do ciljeva koji ce proisteci iz ove studije: da bolje razumijemo vlastitu civilizaciju i naucimo razlicite nacine rješavanja izazova pred kojima se nalazimo. Autorov pristup tokom ove analize ce biti dvojak: deskriptivan (neutralna deskripcija društvenih varijabli obje civilizacije) i preskriptivan (pro-aktivan pristup u tumacenju dostignutog civilizacijskog nivoa razlicitih društvenih varijabli). 2.1.4. Empirijska analiza 2.1.4.1. Induktivna logika 2.1.4.2. Deduktivno zakljucivanje Empirijsko istraživanje ce biti inkorporirano u ovom rukopisu i koristice direktnu autorovu observaciju kao test realiteta (osobito Peto poglavlje). Pri tome autor posjecuje desetine drevnih gradova civilizacije Maja na Centralnoamerickom prostoru Meksika, Hondurasa, Guatemale, Belizea i Salvadora. Dvije se metode ispreplicu i dopunjavaju prilikom iskustvene analize: induktivna logika (zakljucci su formulirani na osnovu pojedinacnih observacija), te deduktivno zakljucivanje (globalni set zakljucaka je bio poznat prije negoli je dokazan na konkretnom primjeru). (4) 2.1.5. Case study metoda U nastojanju da se višestrukom kombinacijom socioloških metoda dodje do potpunijih i sveobuhvatnijih zakljucaka, upotrijebicemo i Case study metodu. Rijec je o korištenju konkretnih deskripcija pojedinacnih gradova Maja. Na taj nacin cemo formirati obilje informacija koje ce nam omoguciti da analitickom obradom i filtriranjem podataka utvrdimo cinjenicno stanje i formiramo odgovarajuce zakljucke. Ova metoda se uspješno koristi u nizu naucnih disciplina (pedagogija, psihologija, medicina, pravo) i smatram opravdanom njenu primjenu u disertaciji. (22) 2.2. Nove naucne metode Druga polovina XX i pocetak XXI stoljeca stvorio je tehnološke uslove za pojavu novih naucnih disciplina. Neke od njih se vrlo efektno koriste u dopuni i reviziji historijskih i antropoloških znanja. U slucaju ove disertacije, te metode ce signifikanto doprinjeti dokazivanju postavljene teze. Drugim rijecima, prije nekoliko decenija ovakvu tezu bi bilo nemoguce naucno dokazati. 2.2.1. Akusticna arheologija Od 1960-ih godina razvijaju se elementi za uspostavljanje nove naucne discipline: akusticne arheologije u cijoj je osnovi akusticni inžinjering. Razvojem alata i instrumenata, teorije zvuka i simulacija, te potreba industrije, arhitekture, gradevinarstva i teorijske nauke, akusticni inžinjering doživljava vrlo široku primjenu. Zahvaljujuci ovoj disciplini civilizacija Maja i njeni gradevinski objekti se mogu izloziti dodatnim ispitivanjima. Rezultati su, kako ce se pokazati (Poglavlje 5.4.6. "Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja"), neocekivani i fascinirajuci. Ova naucna disciplina u sebi ukljucuje razvijene studije vibracija, akusticne simulacije, kvalitet zvuka, prijenos vibracija, nisku i visoku frekvenciju, vibraciju struktura, izolaciju zvuka, mjerenje i kontrolu vibracija, te akusticne rezultate kroz kompjutersko modeliranje. Civilizacija Zapada koristi arhitekturalni akusticni dizajn uz upotrebu moderne kompjuterske i akusticne tehnologije. Civilizacija Maja je, kako ce biti dokazano, poznavala akusticni dizajn bez upotrebe nama znane tehnologije. 2.2.2. Arheoastronomija Kombinacijom tradicionalnih naucnih disciplina, arheologije i astronomije, stvorena je arheoastronomija. Potreba za ovom egzaktnom disciplinom se javila nakon što se uspostavila precizna veza izmedu arhitekture drevnih naroda i odredenih ciklicnih pojava u kosmosu. Niz gradevinskih i arheoloških dostignuca Maja ima direktno objašnjenje kroz arheoastronomiju i stoga ce ona biti korištena u disertaciji. 2.2.3. Radiokarbonska metoda Neposredno nakon II svjetskog rata americki hemicar Willard F. Libby je razvio radiokarbonsku metodu utvrdivanja starosti organskog materijala. U obrazloženju nominacije Libbyja za Nobelovu nagradu 1960. stajalo je da je "rijetko koje otkrice u hemiji imalo takav utjecaj na mnoge oblasti ljudske aktivnosti, kao sto su arheologija, geologija, geofizika itd." (5) Preko 130 laboratorija danas koristi radiokarbonsku C-14 metodu u svijetu. Njenim rezultatima cemo se poslužiti u dokazivanju historijskih cinjenica vezanih za civilizaciju Maja. 3. TRADICINALNO SHVATANJE I PREDRASUDE O CIVILIZACIJI MAJA KAO "NEOLITSKOJ KULTURI" Gotovo pola milenijuma traje neshvatanje prave suštine civilizacije Maja. Zapravo, rijetki su autori koji se usuduju da Maje i nazovu "civilizacijom". Više je razloga za takvu historijsku situaciju: - prvo, na podrucju nekadašnje civilizacije Maja (današnje države Meksiko, Honduras, Salvador, Guatemala, Belize) Evropljani su zatekli primitivna indijanska plemena i njima su pogrešno pripisali autorstvo nad ostacima napuštenih, ruševnih gradova Maja; - drugo, sve ono što nisu razumjeli, a prevazilazilo je nivo dotadašnjeg znanja, evropski kolonizatori (prije svih španjolski konkivstadori) su uništavali, kao na primjer: svu pisanu literature ("kodekse") Maja, gigantske gradevinske objekte Maja (piramide, hramove), infrastrukturu civilizacije ("sacbe" - bijele kamene puteve), skulpture i umjetnicke artifakte, ...; - trece, tek se koncem XX stoljeca znanje Zapadne civilizacije razvija u tolikoj mjeri da može da protumaci dostignuca civilizacije Maja, kao na primjer: astronomija, arheoastronomija, arhitekturalni akusticni dizajn i simulacije, matematicka znanja, proces dešifriranja piktoglifa Maja, itd; - cetvrto, tendencija elitnih organizacija Zapadne civilizacije da skrivaju znanja, te minimiziraju, i potcjenjuju znacaj svake druge historijske civilizacije. Analizirajmo okvir u kome su se predstavnici Zapadne civilizacije susreli sa teritorijem i znacima civilizacije Maja. Evropljani su prvi put pristali uz centralnoamericko tlo prilikom cetvrtog i završnog Kolumbovog putovanja 1502. godine. Njegov brod se ukotvio u Gvanaji, jednom od honduraskih atlantskih otoka. Na veliku radost Kolumbovog sina, posada broda je otela jedan trgovacki kanu lokalnih indijanaca ispunjen sa egzoticnim proizvodima poput kakao zrna, morskih školjki, kvecal šljiva i fine keramike. (6) Kolumbo je produžio dalje uz obalu i pronašao Veragva region gdje je našao dovoljno zlata da ohrabri svoje zemljake za nove (pljackaške) ekspedicije. Za razliku od Evropljana u Sjevernoj Americi, Španjolci su u Centralnu Ameriku došli kao vojnici, a ne doseljenici. Nisu doveli svoje familije, nego su imali djecu sa lokalnim Indijankama. Rezultat su brojni mestici koji su vremenom postali najbrojnija populacija. Manji dio peninsularesa, koji su doveli svoje familije iz Španjolske, su imali rezervisane pozicije na vrhu hijerarhije. Prisustvo africkih crnih robova je izraženo duž atlantske obale, kao i mulata. Tu su i koherentne grupe Kineza, Miskito i Darijen Indijanaca. I, na koncu, indijanci koji se izjašnjavaju kao potomci Maja su zadržali svoje rasno nasljede u vecini zemalja regiona. (7) Drevni svijet Maja ("El Mundo Maya") se širio od meksickog poluotoka Yukatana na sjeveru, šumovitog regiona Chiapas na zapadu, visoravni Belizea na istoku, te dungli Guatemale, Hondurasa i Salvadora na jugu. Tridesetak razlicitih jezika istog korijena i danas govori oko 6 miliona Indijanaca koji svoje porijeklo vežu za Maje. Život nekoliko miliona Indijanskih zemljoradnika slici na život njihovih drevnih predaka: kulture su iste (kukuruz, grah, cile, paradajz, skvoš), agrikulturne tehnike su iste. Cak je i seoska socijalna organizacija gotovo nedirnuta. Biljna medicina je dominirajuca. Uglavnom, farmeri se bore za preživljavanje u vrlo skromnim uslovima. Fotografija 1: Farmer Maja, videnje guatemalskog umjetnika, kip se nalazi ispred ulaza u Nacionalni historijski muzej, Guatemala City, Guatemala (snimio: Semir Osmanagic) Ako bi se mogli vratiti hiljadu i po godina unatrag, ili cak dvije i po hiljade godina u prošlost, vjerovatno bi vidjeli da su razbacana seoska naselja vodila isti život. Ali sa jednom bitnom iznimkom: u središtu njihove organizacije su se nalazili monumentalni "ceremonijalni centri", hramovi i piramide, artisticka i astronomska središta. Dva svijeta, jedan do drugoga. Za objašnjenje pojma "Maja" možemo ici diljem globusa. Maja je kljucni hindu filozofski termin sa znacenjem "stvaranje svijeta" i "svijet iluzije". Na sanskritskom Maja se veže uz koncepte "veliki", "mjera", "um" i "majka". Zato nas nece iznenaditi kad otkrijemo da je Maja ime Budine majke. U Vedama se može procitati da je Maja ime kljcnog astronoma i arhitekte. U egipatskoj filozofiji termin Maja znaci "univerzalni svjetski red". U grckoj mitologiji Maja je najsjajnija od sedam zvijezda konstelacije Plejade. Majab je i naziv za dom Maja u Srednjoj Americi: poluotok Yukatan. (7) Ironicno je da mnoštvo informacija koje znamo o Majama, a pogotovo da je vecina onoga što ne znamo, vezano za jedan par ruku. Ruku koje pripadaju svešteniku iz reda Franjevaca: Diego de Landi. On je 1562. godine naredio masovno paljenje svih rukopisa Maja u gradicu Mani, španjolskom središtu na Yukatanu. Kao rezultat ovog barbarskog akta, najveca pojedinacna kolekcija literature i historije Maja je uništena. U vatri su ujedno stradala i vodeca spiritualna lica - "cuvari znanja" Maja. Nešto kasnije, taj isti Diego je uzeo olovku u ruke pišuci o Majama na Yukatanu. Do u detalje je bilježio njihove obicaje, religiozne rituale, jezik, sistem pisanja... ali je bio svjestan da njegovo pisanje ne ide ni približno duboko. "Vjerovatno je", kaže Diego, "da ova zemlja cuva tajne koje nisu otkrivene, a koje cak ni domoroci ne znaju". (8) Kada su Španjolci došli u Centralnu Ameriku, vecina istinskih Maja je odavno bila otišla. Iza sebe su ostavili njihove velicanstvene napuštene gradove i citav univerzum misterija koji je trebao da bude dekodiran. Obicni ljudi koji su živjeli u zemlji Maja im nisu bili u stanju da objasne kosmicku filozofiju svojih predaka. Tehnološki superiorni barbari su bili zbunjeni. Onda Španjolci prave važnu pogrešku misleci da su ovi lokalni domoroci rasa Maja. Zahvaljujuci tome, i danas se imenom Maja nazivaju potomci siromašnih farmera iz doba istinskih Maja; oni koji su ostali na ovoj zemlji nakon iznenadnog odlaska njihovih vladara i zaštitnika. Tradicionalno se kultura Maja dijeli na tri perioda: pretklasicni (nekoliko stotina godina prije nove ere do 300 godine nove ere), klasicni period (izmedu 300 - 900 godine n.e.) i post-klasicni, od devetog do šesnaestog stoljeca i dolaska španjolskih osvajaca. (9), (10), (11), (12), (13), (14), (15), (16), (17), (74) Zadnje dvije decenije je moderna nauka pomjerala pocetak prvog, "pretklasicnog" perioda, nekoliko puta dublje u prošlost. Otkrice novih artifakata omogucilo je arheologiji da pocetke kulture Maja smjesti u 2000. godinu prije nove ere. (18), (19), (20), (21) Primjera radi, Guatemala City je nezaustavljivo pod svoje temelje pokopala ostatke drevnog centra Maja - Kaminal Juyu. Nekada su stotine zgrada i piramida bile u srcu ovog grada koji je imao razvijene kulturne i trgovacke centre sa polumilionskim Teotihuacanom (sjeverno od Mexico Cityja). Radiokarbonska metoda utvrdivanja starosti je napokon prije tridesetak godina dokazala da ostaci piramidalnih struktura na obližnjim grobovima nose datume prije naše ere. (7) Osim cinjenice da je "pretklasicni" period zapoceo znatno ranije nego što se to uvriježeno misli, u pitanje dovodimo i tzv. Treci, "post-klasicni" period. Oficijelno sankcionisana istina je da su se Maje iz južnih krajeva (Guatemala, Honduras, Chiapas) nakon napuštanja svojih gradova organizovano kretali prema sjeveru, na meksicki poluotok Yukatan. Taj "post-klasicni" period traje od XI-XVI stoljeca, odnosno dolaska Španjolaca. Nazivaju ga i periodom deklinacije kulture Maja. Brojna arheološka istraživanja ruše i tu tezu (šire u Petom poglavlju). Naime, dokazano je da su naselja na Yukatanu nastajala istovremeno sa onim u drugim dijelovima svijeta Maja: dakle u stoljecima prije nove ere te da su ona takode napuštena u X stoljecu. Nomadska plemena sa sjevera Meksika su došla u napuštene gradove Maja izmedju XI-XIV stoljeca i njihovi pripadnici su docekali španjolske konkvistadore. I na pocetku XXI stoljeca, predominantno odredenje Maja se može sažeti u enciklopedijskom opisu (Columbia Encyclopedia, New York, 2003): "Maje su plemena centralne Amerike... Poticu od Olmeka ili od nomadskih plemena sjeverne Guatemale iz 1000. godine prije nove ere, koji su imali razvijenu zemljoradnju..." (16) Time i dalje traje period dezinformiranja široke javnosti. Pisci oficijelne historije polaze od slijedecih premisa: Maje nisu koristile metal, tocak ni zaprežne životinje. Naravno, nema dokaza o postojanju tehnoloških pomagala našeg vremena (vozila, mašina za racunanje, instrumenata za pracenje pojava na nebu, itd.). Zakljucak: rijec je o zemljoradnickoj plemenskoj kulturi na neolitskom nivou (rabljenje kamenih oruda). A i kada im se priznaju dometi u "gigantskoj arhitekturi, visokim umjetnickim sposobnostima" ocjenjuje se da je "zacudujuce kako su malo svojih znanja prakticno iskorištavali"(?) (74) 3.1. Ritual žrtvovanja -izmedu stvarnosti i simbolizma Percepcija o Srednjeamerickim kulturama stjecala se na osnovu izvještaja španjolskih konkvistadora. S obzirom da su Azteci bili jedina kultura na koju su Španjolci naišli oni su postali mjera i za sve prijašnje. Taj sindrom je i danas uvriježen u obrazovanju i najširoj javnosti. Kao pandan blistavoj arhitekturi Azteca (koja je preostala iza barbarskih španjolskih osvajanja) i koja se ne može ignorirati, postavlja se ceremonijal žrtvovanja. Naravno, reakcija je da je taj region u globalu ipak bio zavicajem barbarskih društava. Na primjer, istice se da su Azteci "ljudsko žrtvovanje posmatrali kao najviši cin da se udobrovolje bogovi". Za kanibalizam tvrde da se od "pocetnog rituala razvio u naviku zbog koje su ratnici išli u rat." (74) Realna evaluacija kulture Azteca tek predstoji. Njihovi prethodnici Maje su u doba bujanja Azteca vec 500 godina bili zauvijek otišli. Stoga prosta cinjenica da su i jedni i drugi svoj habitat našli u Srednjoj Americi ne govori i o iskustvima koji se automatski prenose s jedne na drugu kulturu. Primjera radi, i kod Azteca i kod Maja se 52-o godišnji period veže za ciklusno kretanje zvjezdanog sistema Plejada (vrijeme potrebno da se vrate u "pocetnu" tacku na nocnom nebu). Razlika je u tome da je okoncanje ovog ciklusa kod Azteca bilo obilježeno žrtvovanjem poglavica suparnickih plemena. Kod Maja se ovaj ciklus obraduje i pridaje mu se kosmicki znacaj (kako ce se vidjeti u poglavlju 5.) Azteci su vadili srca iz živih zarobljenika i okretali se Suncu pokazujuci mu svoju "ljubav i lojalnost". Maje su Sunce smatrali izvorom života i nebeskim tijelom od koga ide i prema kome ide "ljubav kao model ponašanja u prirodi." Arheološki ostaci u nekoliko gradova Maja poslužilo je kao argument arheolozima da je ova civilizacija ipak primjenjivala ritualni proces žrtvovanja. To se prije svih odnosi na (turisticki) najpoznatiji grad na Yukatanu - Chichen Itzu. Primjer broj 1: Centralno igralište Chichen Itze na jednom od svojih zidova prikazuje dvije ekipe kako stoje ispred vladara (nakon završene utakmice?). Ekipe broje po sedam clanova; kapiten jedne od ekipa nema glavu. Pretpostavke arheologa su da je voda ekipe koja je izgubila mec za kaznu doživio odrubljivanje glave. Prilikom posjete ovom Igralistu cuo sam objašnjenja meksickih vodica da se u novije vrijeme bilježi trend madu "majolozima" da je, u stvari, voda pobjednicke ekipe zaslužio da mu se okonca ovaj život i promovira vjecni, nebeski. Bez obzira o kojoj verziji je rijec, sa stanovišta vrijednosti Zapadne civilizacije, odrubljivanje glave je barbarski cin. Civilizacija koja ga praktikuje vjerovatno i nema uporišta da bude nazvana naprednom civilizacijom bez obzira na druge kriterije koje možda zadovoljava. Na osnovu ove uklesane scene u Chichen Itzi, definicija igre kod Maja dobila je odredbu "barbarska". Za igru se tvrdi da na kraju svake utakmice strada kapiten jedne od ekipa. Dovedimo ovu tezu u pitanje. Civilizacija Maja ima nekoliko stotina restauriranih igrališta (vidi poglavlje 5.4.7. Igra sa loptom kao imitiranje kosmickih fenomena). Jedino igralište na kome je pronadena scena sa kapitenom bez glave je upravo u Chichen Itzi. Nadalje, ovo igralište je nesvakidašnje iz više razloga. Prvo, na sceni se prikazuju ekipe sa po sedam clanova. U drugim gradovima Maja ne postoji nijedan zapis, mural ili u kamen uklesana scena o tolikom broju igraca u ekipama. Da li je rijec onda o nekoj primitivnoj varijaciji koja se javila u poznom razdoblju civilizacije Maja? Važeci je stav arheologa da se ovo monumentalno Igralište Chichen Itze gradilo u periodu izmedju IX - XIII stoljeca (utjecaj Tolteka). To vec ne spada u period koji se razmatra u ovom radu, jer nije relevantan za civilizaciju Maja. Ne odricemo mogucnost da su se u nekim gradovima Maja u toku 4 000 godina historije žrtvovali clanovi ili kapiteni timova. Ali, u ovom momentu, nemamo dovoljno dokaza da bi stali na stranu bilo koje teze. Primjer broj 2: U Chichen Itzi se nalazi nekoliko kamenih blokova bogato ukrašeni figurama i ornamentima. Zvanicno obješnjenje je da je rijec o "oltarima za žrtvovanje". U prilog toj tezi idu prikazane životinje koje u svojim kandžama drže covjecije organe: orao drži srce, a jaguar muški polni organ. Na prvi pogled još jedan dokaz o primitivnoj indijanskoj kulturi koji su žrtvovali svoje pripadnike. Fotografija 2: Bogato ukrašeni kameni blokovi sa likovima jaguara i orla, Chichen Itza, Yukatan (snimio: Semir Osmanagic) Ovoj tezi suprotstavicemo znanu nam simboliku iz dosada dešifrovanog svijeta Maja (7). Devet nivoa Podzemnog svijeta Maja ("Xibalba") Maje su iznimno postovale. Na mojim putovanjima (poglavlje 5) su me pratile piramide sa cetiri nivoa koje se spuštaju sa zapada, cetiri sa istoka i devetog nivoa/platforme koja sjedi iznad centra Podzemnog svijeta. Njime vlada bog smrti, Ah Puch, a pomaže mu bog Jaguar, životinja koje su Maje najviše cijenile u životinjskom carstvu. Jaguar takodje pomaže Suncu da kompletira svoje putovanje kroz mrak; tacke na koži jaguara simboliziraju zvjezdano nebo. Posmatrajuci Lacandon indijance u njihovom rezervatu u Chiapasu prisjecao sam se njihovih legendi koje kažu da ce jednog dana jaguar uništiti Sunce i na taj nacin okoncati život na Zemlji. Snimajuci fotografiju jaguara u Chichen Itzi još jednom sam se uvjerio u astronomsku i filozofsku dubinu znanja Maja. Nebo i Podzemni svijet karakteriše vjecni antagonizam, trinaest bogova Neba se bori sa devet lordova Podzemnog svijeta... Jer, ovi kameni blokovi su samo dio kompleksa koji prikazuje znatno komplikovanije scene sa svim superiornim bicima Podzemnog i Nebeskog svijeta. Covjekovo življenje na ovoj Planeti završava fizickom smrcu: jaguar drži seksualni organ u svojim kandžama oznacavajuci kraj culnog života. Na drugoj strani orao drži srce, simbol ljubavi i duše. Covjek se uzdiže u nebeski svijet. Ostale scene na ovom mozaiku prikazuju vjecnu konfrontaciju izmedu dobra i zla koja proizvodi fenomene na Zemlji; dobri bogovi donose kišu i sunce; zli bogovi nose suše, hurikane, ratove, smrt i destrukciju. Potreba da se balansiraju ove mocne sile se postavlja pred covjeka. Kakvu su Maje odigrale ulogu u ovoj kosmickoj bitci u želji da postignu harmoniju na Zemlji? Nije nam poznato. I pred ovim primjerom nemamo definitivan dokaz u prilog barbarstva ili simbolizma. Primjer broj 3: Nezaobilazni dio turisticke rute u Chichen Itzi je posjeta jednom od svetih podzemnih izovra - "cenote". Onaj pred kojim sam se ja nalazio je imao slijedece objašnjenje vodica: "Skorašnja istraživanja National Geographic Society su pronašle ispod mulja desetak kostura. DNK i karbonskom analizom je utvrdeno da je rijec o nekoliko djece, par mladih djevojaka i par skeletona starijih ljudi." Na osnovu ovog istraživanja odmah je donesen zakljucak da su Maje imale procesiju žrtvovanja djece bogovima da bi imali kišnu sezonu. Moje iskustvo sa ovim svetim izvorima, koji su bili glavni izvor vode za Maje na poluotoku Yukatan, je slijedece: Ovi izvori su korišteni kao pitka voda, za navodnjavanje, za svakodnevne aktivnosti, za plivanje, možda i za tajna sastajanja. Tragovi života u Chichen Itzi su stari preko 2 000 godina. Kolika je vjerovatnoca da se u tom jako dugom periodu nekoliko ljudi oklizne i udavi u dubokim vrelima? Naime, visina podzemnog vrela od površine zemlje je po nekoliko desetina metara, kao što je to pokazao slucaj vrela "cenote Aqua Azur" koji sam posjetio u neposrednoj blizini Chichen Itze. Fotografija 3: Cenote Aqua Azul, sveti izvor Maja, Chichen Itza, Yukatan I ponovo se nalazimo u dilemi: da li razlozi za ili kontra rituala žrtvovanja prevladavaju? Odgovor bi, u ovom momentu, bio u domenu spekulativnog. Primjer broj 4: Sacuvani murali Maja su prava rijetkost. Nakon milenijumskog prolaska vremena teško je naci dobro sacuvani likovni primjer koji bi govorio o životu Maja. Dosada najbolje prezerviran mural se nalazi u nemirnoj meksickoj državi Chiapas, u rezervatu Lacandon indijanaca. Rijec je o drevnom gradu Maja Bonampaku. (šire u poglavlju 5.3.5. Bonampak). I pored limitiranih uslova snimanja bilo mi je važno da fotografišem scenu koja vjerovatno prikazuje "zarobljenike Maja koje muce pobjednici iz Bonampaka". Proliva se krv i to je jedini primjer kojeg sam našao da se zarobljenicima pušta krv. (više u poglavlju 5.3.5. Bonampak) Fotografija 4: Murali Maja iz Bonampaka, Chiapas, Meksiko Medutim, dešifrovani piktoglifi imaju nerijetko epizodu sa puštanjem krvi iz prstiju. Redovno je rijec o vladaru grada Maja koji u godišnjim ciklusima "svojom plementiom krvlju napaja zemlju kao znak ocekivanja da dolazi plodna sezona." Naravno, Maje nisu bile perfektne i stoprocentno miroljubive (vidi poglavlje 6.2.5. Lokalni konflikti). Ali, da li je rijec o kontinuiranom ritualu slicnom onom kakvim su Aztecke ratnike-krvopije opisivali konkvistadori? Da li ima razlike u civilizacijama koji muce svoje zarobljenike (ili ubijaju?) ili koje dopuštaju da stotine miliona godišnje umre djece i ljudi od izljecivih bolesti i u siromaštvu i gladi koji su lako iskorjenjivi? (više u poglavlju 6.2.5. Konflikti) 4. KRITERIJI CIVILIZACIJE Možemo li Maje ocjenjivati našom naukom i tehnologijom? Mislimo li da, zbog toga što nema dokaza da su imali svemirske brodove, kompjutere i telescope, da su oni intelektualno inferiorniji? Pristupimo li Majama sa superiornijih pozicija nikada ih necemo shvatiti i dešifrirati. Intencija je ovog rada da utvrdi nove kriterije za definiciju civilizacija kako bi se adekvatno ocijenio civilizacijski nivo Maja. Pokazace se da su njihova nauka, intelektualna dostignuca i mentalne sposobnosti bile, u pojedinim segmentima, ispred naših. - Na kamenim stelama u istocnoj Guatemali Maje opisuju dogadaje koji su se zbili prije 4,5 i 13 milijardi godina (!) (Poglavlje 5.4.3. Racunanje vremena) - Na honduraskom hramu Rozalila se nalaze uklesana vozila sa Majama u kabini koja su stara gotovo dvije hiljade godina (?!) (Poglavlje 5.3.1. Copan) - Stepenice piramide Kukulkan na Yukatanu u Meksiku skrivaju iznenadujuci zvucni zapis koji perfektno imitira frekvenciju svete ptice Quetzal (Poglavlje 5.4.6. Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja) - Briljantna astronomska znanja Maja su kulminirala u pracenju kretanja Suncevog sistema u našoj Galaksiji i kompletiranju ciklusa od 26 000 godina koji nastupa u decembru 2012 godine... Astronomi Zapadne civilizacije su, nakon strpljivog stoljetnog istraživanja, uspjeli da potvrde to hiljadugodišnje znanje Maja, tek pocetkom 1990-ih godina. (Poglavlje 5.4.2. Napredna astronomska znanja) Oni su mogli postici toliko puno imajuci tako malo. Tehnologija im nije bila važna niti su je koristili. Zaboravimo na teleskope i tocak. Postoje i drugi nacini da se kamen obradi i izgradi piramida ili da se planete vide iz razlicitih kosmickih uglova. Hopi Indijanci, koji danas žive u Grand Canyonu u Arizoni, imaju interesantnu legendu Palat-Kwapi. Rijec je o Misterioznom Crvenom gradu na jugu. Tamo je izgraden grad-hram. Jedina svrha tog grada je da se na njemu predstavi sistem znanja i informacija. Radnici su imali zapovijed da napuste grad-hram kada završe sa gradnjom. Jer, taj grad je trebao da ima funkciju kolosalne knjige znanja za buduce generacije. (7) Medutim, nove generacije su zaboravile drevnu komandu; u tom su gradu živjeli, borili se, osvajali iz njega i bivali osvajani. Sve dok jednom i ovaj grad-hram nije ostao napušten. Ova legenda Hopija savršeno pristaje ostavštini Maja. Oni su dizali velicanstvene gradove-hramove da bi ih indijanski seljaci i ratnici, zaboravljajuci im prvotnu svrhu, pretvarali u centre svojih prebivališta i religijskih rituala. 4.1. Definicija civilizacije Šta je to što skupinu ljudi cini cvilizacijom? O kojim je kriterijima rijec koji ce napraviti definitivnu distinkciju izmedu, recimo, Eskimo skupine (posmatrajuci ih poslednjih hiljadu godina) i državne zajednice Sjedinjenih Americkih Država (u poslednja dva stoljeca)? Tradicionalna definicija civilizacije govori o društvima koja imaju povecanu poljoprivrednu proizvodnju, urbanu populaciju, gradnju monumenata, pismo, specijalizovana zanimanja, kompleksnu religiju i socijalnu nejednakost. Autori XIX i XX stoljeca kao kljucne termine koriste razlicite pristupe: - "proizvodacko društvo", "gradski život", "pismo" i "instrumente ekspanzije" (kao na primjer profesor Carroll Quigley sa uglednog Georgetown School of Foreign Service). (23) - "kolektivno ljudsko ponašanje" (Auguste Comte), - ekonomsku bazu organizacije društva (Karl Marx), - darvinisticke principe u ljudskom društvu (Herbert Spencer). (16) - "kompleksnu kulturu koja u sebi sadrži heterogene ideje i ljude, koji cuvaju svoju prošlost i sponzoriraju inovacije i vrijednosti". (15) U ovom kontkestu je interesantna i teza jednog od autora koji definiciju civilizacije posmatra u kontekstu planetarnih, duhovnih i energetskih relacija: - "covjecanstvo nije aritmeticki zbir civilizacije i anticivilizacije. Ono je njihov algebarski, nedjeljiv proizvod: Covjecanstvo = civilizacija x anticivilizacija. Pri tome je deset glavnih društvenih kriterija svjetlost-tama, život-smrt, mir-rat, ljubav-mržnja, moral-nemoral, znanje-neznanje, rad-nerad, red-haos, zakon- bezakonje, demokratija-diktatura." (73) - Novije definicije civilizaciju definišu kao "napredno stanje društva koje posjeduje historijsko i kulturno jedinstvo" (77) Kako ce se pokazati, ovi kriteriji i definicije nece biti dovoljan okvir za ovu analizu te ce nam trebati modificiran i dopunjen set kriterija. Poslužimo se pojednostavljenom verzijom koncepta civilizacije kako bi u globali predstavili civilizacijski niz u proteklih osam hiljada godina. Oslonicemo se na rad Carroll Quigleya ("The Evolution of Civilizations") koji ljudske kolektive svrstava u: a) zajednice b) grupe c) društva Pri tome su "zajednice" ljudi koji se nadu na istom prostoru i mjestu, ali bez medusobnih relacija. "Grupe" mogu da identificiraju svoje clanove, ali vecina aktivnosti se provodi van grupe. I, na koncu, "društva" se sastoje od clanova koji glavninu relacija ustanovljava sa ostalim clanovima društva. Nadalje, Quigley dijeli društva na: 1. Parazitska društva (Sijuks plemena, Eskimo, itd.) 2. Proizvodacka društva 2.1. Plemena 2.2. Civilizacije Manje od dvadesetak civilizacija se formiralo u poslednjih 8000 godina. Ovaj autor ih navodi ovim redom: Naziv civilizacije Datum Kulminacija Osvajaci Mesopotamija 6000-300 p.n.e. Perzija Grcki Egipat 5500-300 p.n.e. Egipat Grcki Stara Indija 3500-1500 p.n.e. Harapa Arijevski Kreta 3000-1100 p.n.e. Minoan Dorijski Stara Kina 1900-1000 p.n.e. Han Huni Hititi 1900-1000 p.n.e. Hititi Frigijanci Kanaan 2200-100 p.n.e. Puni Rimljani Klasicna 1100-500 a.d. Rim Germani Mezoamericka 1000 p.n.e. - 1550 a.d. Azteci Evropljani Andska 1500 p.n.e. - 1600 a.d. Inke Evropljani Hindu 1500 p.n.e. - 1900 a.d. Mogul Evropljani Islamska 600 a.d. - 1940 a.d. Otoman Evropljani Kineska 400 a.d. - 1930 a.d. Mancu Evropljani Japanska 100 p.n.e. - 1950 a.d. Tokugava Evropljani Ortodoksna 600 a.d. - Sovjetski Savez ? Zapadna 500 a.d. - ? ? Tabela 1: Dosadašnje civilizacije prema americkom autoru Carroll Quigleyu (23) Prije samo cetiri decenije ova tabela je bila gotovo neprikosnovena u promišljanju historije civilizacija. Razvojem novih ideja, dinamicnog i revizionistickog pristupa historiji možemo dovesti u pitanje gotovo svaku karakteristiku ovih civilizacija. Tako, na primjer, umjesto Mesopotamije, svakako treba distancirati pojavu prve civilizacije novije svjetske historije - Sumera. Kompleksnost i razvijenost tog društva joj osigurava zasebno mjesto u nekoj novoj, izmjenjenoj tabeli. Naravno, prije Sumera nalazimo materijalne ostatke drugih bliskoistocnih društava (Jericho kao centar cije su ruševine odredene karbonskom metodom sa starošcu od 9000 godina). Zbog svog znacaja i razlicitosti, "Klasicne civilizacije" bi morale biti rastavljene na anticku Grcku i Rim. U ovom momentu nisu predmet našeg interesovanja materijalni dokazi o postojanju pacifickih i atlantskih civilizacija od prije 12000 godina. (25) Takode, ni kompleks "Andske civilizacije" sa vremenskim pocetkom od 1500 godina prije nove ere daleko zaostaje za novim otkricima koji vrlo napredne, ali jako razlicite civilizacije na ovim prostorima, šalje hiljade godina daleko unatrag. (26) Samo nekoliko decenija je bilo dovoljno da demantuje ovog americkog autora i u pogledu završetka pojedinih civilizacija. Sada je vec ocito da Indijska, Kineska i Islamska civilizacija život nastavljaju i nakon polovine XX stoljeca uprkos prognoziranom kraju. Japanska se utopljava u zapadnu civilizaciju, kao i Ortodoksna i to je vodeci trend XXI stoljeca. Kao vrhunac Zapadne civilizacije (nakon Portugala, Španjolske, Francuske, Velike Britanije) su se nametnule SAD. Medutim, ono što revizionisticki pristup historiji donosi u pogledu Mezoamericke civilizacije odnosi se i na period i na kulminaciju civilizacije na ovim prostorima. Ozbiljnom analiticaru je jasno da Azteci nisu bili civilizacijski vrhunac na teritoriju Srednje Amerike, mada su, hronološki gledano, došli poslednji. (27) Azteci zaostaju u duhovnim, socijalnim, arhitektonskim i astronomskim aspektima života za svojim prethodnicima Majama te "privremeno ustanovljenim kategorijama" društava Zapoteka, Olmeka, Tolteka i tzv. Teotihuacana. (Nazivam ih "privremenim kategorijama", jer oficijelna nauka ne zna niti pravo ime niti datum kultura cije su artifakte pronalazili na srednjoamerickim prostorima). Takode, niti datum od 1500 godina p.n.e. ne odgovara novijim arheološkim nalazima koji civilizacijski život na ovom prostoru smještaju nekoliko hiljada godina unatrag. Naravno, ironija je da profesor Carroll Quigley kompleksno društvo Maja pojedinacno cak i ne pominje u kompleksu svjetskih civilizacija. Medutim, i pored svih manjkavosti, ova tabela nam daje pocetni okvir za raspravu o definiciji civilizacije. 4.2. Mjera civilizacije Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje šta je mjera civilizacije? Koje cemo kriterijume primjenjivati u ovom radu za utvrdivanje nivoa civilizacije? Kako smo vidjeli dosada su se autori bavili odredivanjem granice koja odvaja plemenski od civilizacijskog nivoa. Ali, za potrebe ove disertacije moramo razraditi instrumentarij koji ce jasno odvojiti i razlikovati nivo pojedinih civilizacija. Mada se i drevna Kreta i moderni Zapad svrstavaju u kategoriju civilizacija, jedna od njih se može nazvati superiornijom. Ono što smatram kljucnim i odredujucim za nivo civilizacije su: 1. dostignuti nivo znanja 2. nacin života 4.2.1. Dostignuti nivo znanja Znanje, kao kosmicka kategorija, je nedjeljivo. Nastanak života u kosmosu, planeta, "žive" i "nežive" materije, transformacije materije u energiju i obrnuto, redoslijed kosmickih dogadanja itd. ima svoje zakonitosti i historijat. Mlade civilizacije kao što su skorašnje Zemaljske civilizacije (a osobito Klasicne i Zapadna), u poslednjih 8000 godina su razvile instrumente za dolazak do parcijalnih znanja. I ta parcijalna znanja su nazvali "naukama": fizika, hemija, geologija, astronomija, matematika, kvantna mehanika itd. Noviji trend je da se njihovim objedinjavanjem pokušava doci do cjeline. Jasno je da je još uvijek dugacak put pred Zapadnom civilizacijom XXI stoljeca da dode do kljucnih odgovora i sklopi mozaik nazvan "Znanje". Cini mi se da su pokušaji, koji se naslanjaju na Ajnštajnove teorije relativiteta (a osobito na Specijalnu teoriju relativiteta), Teoriju supergravitacije i Superstring teoriju da se dode do "Teorije svega", ispravan put. Naravno, ovo se odnosi na pokušaje materijalisticke nauke koja objedinjava dostignuca kvantne mehanike i superstring teorije, da dode do zajednickog nazivnika koji ce dati objašnjenja za sve prirodne sile. Pri tome mislim na sve oblike energije. Vjerovatno se izmedu desete i dvanaeste dimenzije krije taj zajednicki nazivnik. Iz tog zamišljenog nazivnika bice moguce objasniti sve pojave u prirodi: na nivou energije i materije. I tada se može reci da jedno društvo ima respektabilan nivo "Znanja". Primjera radi, profesor Michio Kaku, su-otkrivac super string teorije (Theoretical Physics, City University of New York) ima za cilj da kompletira Ajnštajnovu "Teoriju svega" koja ce ujediniti sve fundamentalne sile Univerzuma. U svojoj knjizi "Hyperspace: A Scientific Odyssey through Parallel Universes" (75) dr Kaku dokazuje "postojanje viših dimenzija koji su centralni kljuc za otkljucavanje tajni Univerzuma." Cak je i Lenjin, Vladimir Iljic, polemisao o postojanju više dimenzija", (75) ali je u praksi morao da zbaci cara koji se nalazio u trecoj dimenziji. Picasso je sa kubizmom odbacio tro-dimenzionalni svijet i zakoracio u cetvrtu dimenziju. Prve cetiri dimenzije na prvi pogled nemaju ništa zajednicko: gravitacija (drži nas na površini Planete), elektro-magentizam (struja), jaka nuklearna sila (Sunce), i slaba nuklearna sila (radioaktivno zracenje). Svako novo otkrice nove dimenzije, medutim, otvara pitanje gdje je zajednicki nazivnik. (75) Ne postoji samo jedan put do "Znanja". Iz naše zemaljske perspektive vjerujem da postoje barem dva: naucni, koji smo upravo pomenuli, i duhovni, o kojemu necemo govoriti u ovoj disertaciji, jer ga ne možemo podvrgnuti postojecim egzaktnim naucnim metodama. Intrigantno je da ce primjeri vrhunskih znanja dva zemaljska svijeta (naucni i duhovni), jedan olicen u teorijskom fizicaru, a drugi u šamanu neke od spiritualnih civilizacija, doci do istih zakljucaka o energetskim silama koje vladaju kosmosom. (28) A odatle se izvode sva pojedinacna znanja, ukljucivo i ono kojima mi stremimo da ovladamo na našoj sicušnoj Planeti. Prema tome, dostignuti nivo znanja jeste kategorija koja je odredujuca za jednu civilizaciju. Ono društvo koje, kao cjelina, poznaje globalne kosmicke zakonitosti, ima razvijen koncept prošlosti i buducnosti, objašnjava kako nastaje životni proces i transformira se... ocigledno se može nazvati razvijenom civilizacijom. Važi i obrnuto. Društvo koje je ignorantno prema pojavama na nebu, koje ne vidi dalje od gomilanja materijalnih dobara ili koje se dogmatski zatvara u svoje okvire, ocigledno stoji nisko na civilizacijskoj razini. 4.2.2. Nacin života Ovaj segment logicno izvodim iz prethodnog. Nije dovoljno samo "posjedovati znanje" da bi jednu civilizaciju nazvali razvijenom, ili superiornijom u odnosu na drugu. Što se više razumijevaju prirodni procesi i dobija slika o kosmickoj cjelini, tako se ocekuje da ovo znanje ima blagotvoran utjecaj na jednu civilizaciju. Primjera radi, u momentu kada vecina pripadnika jedne civilizacije pocne živjeti opšteprihvacenu cinjenicu o meduzavisnosti svih živih bica, logicno bi bilo ocekivati da ce pokazivati razumijevanje za sav biljni i životinjski svijet na Planeti. Prestace postojati piramidalna struktura života koju je covjek nametnuo i promovira kao "najinteligentnije" i "najjace" bice na Planeti. Znanje bi trebalo donijeti mudrost ljudskoj civilizaciji; mudrost treba direktno da transformira naš nacin života u kome prestaje ponašanje dominacije i kontrole nad drugima i zapocinje proses respekta prema svim drugim živim bicima. I to bez obzira bila ta bica u lancu flore i faune, ili, bila rijec o pripadnicima drugih ljudskih zajednica, odnosno drugih civilizacija. Što jedna civilizacija više saznaje o strukturi recimo naše maticne Planete, to ce civilizacijsko poštovanje prema vlastitoj Planeti rasti. Umjesto arogantnih pripadnika koji neumitno zlorabe neobnovljive resurse Planete, civilizacija ce težiti da živi u harmoniji sa Planetom i svim prirodnim procesima. Što se fond znanja o Suncu širi više se nece govoriti samo o fizickim karakteristikama kao što su temperatura, pritisak, sunceve pjege ili sunceva oluja. Shvatice se energetska suština tih procesa, njihova zakonitost u pojavljivanju i utjecaj na Zemlju i pripadnike pojedinih civilizacija. Što se jedna civilizacija više približava realizaciji o svojim clanovima kao energetskim bicima koja zrace (pretežno) pozitivnom ili negativnom energijom, shvatace da je osnovni process komunikacije onaj koji je obilježen respektom i ljubavlju. Eksperimentalno je dokazano (29) da su "negativno" obojene emocije, kao što su strah, ljubomora, zavist, manipulacija drugima, itd., duge i spore valne dužine. Ovakvi valovi aktiviraju manji dio naših amino acida ("mikroantena" koje komuniciraju sa DNK). S druge strane, emocija ljubavi je osnova za sve pozitivne emocije. Ona stvara brze i kratke valne dužine koje ukljucuju u akciju mnogo veci procenat DNK antena. (29) Na taj nacin covjekovi potencijali se proširuju, barijere padaju, ljudsko tijelo se, preko svog genetskog koda (DNK), otvara prirodi. "Nacin života", kao produžena ruka "znanja", zbog toga odreduje civilizacijski nivo. Time ujedno odgovara na pitanje živi li ta civilizacija u harmoniji sa prirodom i omogucava li svojim clanovima ne-limitirani razvoj. Na ovaj nacin smo ustanovili novu definiciju i sadržaj za civilizacijski nivo: Mjera civilizacije je dostignuti nivo znanja i nacin života. 5. ELEMENTI CIVILIZACIJE MAJA Ovo poglavlje nosi nepretenciozan naslov "Elementi civilizacije Maja" iz ociglednog razloga: rijec je o nestaloj civilizaciji i stoga nije moguce dati kompletan civilizacijski pregled. Ovaj limit s kojim se susrecemo dopunjava se sa još dvije cinjenice: prvo, pismo/hijeroglifi Maja vecim dijelom nisu dešifrovani (preko 80%) tako da ne možemo koristiti informacije koje su nam teoretski dostupne, ali neobjašnjive; i, drugo, u svom egzaktnom naucnom pristupu necemo koristiti bogato vrelo duhovnih informacija koje posjeduju današnji šamani i "cuvari znanja" Maja te legende i predanja iz ovih krajeva. No, i pored toga, pred nama je obilje informacija koje cemo analiticki obraditi i na taj nacin djelomicno prevazici ovaj hendikep. 5.1. Polazne pretpostavke Ova disertacija ima zadacu da dokaže da je društvo Maja bilo na civilizacijskom nivou, a onda da uporedi dva društva od kojih jedno više ne egzistira, a drugo je aktivno. Pri tome cemo poci od pretpostavke da su obje civilizacije autohtone po svome nastanku i razvoju. Zapadna civilizacija ima svoje korijene u klasicnim civilizacijama Rima i Grcke (te nešto ranijeg Sumera i Babilona). Medutim, Srednji i Novi vijek cemo posmatrati kao rezultat samostalnog razvoja, svoju pažnju usredsredujuci pretežno na posljednji period od XVII do pocetka XXI stoljeca. Za civilizaciju Maja cemo kao polaznu cinjenicu uzeti pretpostavku da oni nisu imali uzora u svom nastanku te da nije bilo razvijenije civilizacije koja je utjecala na njihova osnovna civilizacijska dostignuca Maja. Pri tome, za potrebe ove disertacije, iskljucujemo mogucnost da je superiornija civilizacija (zemaljska ili vanzemaljska) uoblicila znanja Maja. Prema tome, polazni aksiom je da su i Maje i Zapadna civilizacija iskljucivi autori svih svojih gradevinskih, astronomskih, komunikacijskih i drugih civilizacijskih dostignuca. 5.2. Teritorijalni i vremenski okvir Pod Zapadnom civilizacijom u teritorijalnom smislu podrazumijevamo zemlje tzv. "Prvog svijeta": zapadnoevropske, sjeveroamericke (SAD, Kanada) i neke pacificke (Australija, Novi Zeland i Japan). Posmatrani period je od VI stoljeca do pocetka XXI stoljeca (hiljadu i po godina). Pod teritorijem civilizacije Maja podrazumijevamo region današnjeg Meksika, (države Chiapas, Tabasco, Yucatan, Quintana Roo), Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora. Svijet Maja je izlazio na tri vodene površine: Meksicki zaljev na sjeveru, Karibe (Atlantski ocean) na istoku i Tihi ocean na zapadu. Ilustracija 1: Mapa svijeta Maja smještenog na teritoriji današnjih pet centralnoamerickih država: Meksika, Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora Vremenski period od pojavljivanja Maja seže u pocetak III milenijuma prije nove ere i traje do X stoljeca nove ere. Pri tome je vecina arheoloških informacija koncentrirana na period od zadnjih hiljadu i po godina civilizacije. Na ovom mjestu se, nakratko, moramo osvrnuti na vladajucu dogmu u pogledu historijske hronologije pojavljivanja kultura na podrucju Srednje Amerike. Vecina izvora kao "majku svih kultura" u ovom regionu smatra "indijansku kulturu Olmeka". Njeno pojavljivanje smješta oko 1000. godine prije nove ere. Oni su, navodno, prethodili kulturama Zapoteka, Tolteka i stanovnika Teotihuakana prije otprilike 2000-2200 godina. Nekoliko stoljeca prije pocetka nove ere smješta se i vremenski okvir za pojavljivanje Maja. (10), (12), (13), (16), (22), (30), (31), (32), (33), (34), (36), (37) Rezultati novijih arheoloških istraživanja su ovu hronologiju potpuno izmijenili. U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronadeni su drveni ostaci posuda i podvrgnuti su radiokarbonskoj metodi ugljika C-14. Ustanovljeno je da su predmeti stari oko 4700 godina. (35) Arheolog Norman Hammond, koji je otkrio pomenute predmete, piše: "Jedna sezona rada u Cuellu je pomjerila historiju Maja za hiljadu godina. Civilizacija Olmeka je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogucnost da su Maje zapravo odigrale ulogu u pojavi Olmeka." (35) Premda su istraživanja s pocetka XXI stoljeca pomjerila historijsku pojavu Olmeka nešto dublje, u doba od 2000 godine prije nove ere (25), (sto je hiljadu godina više nego što se mislilo samo prije dvije decenije), to još uvijek nije dovoljno da ugrozi primat pojavi Maja kao najstarije kulture ovog regiona. 5.3. Case Study- Ekonomska i socijalna organizacija te arhitektura kao kompleksni civilizacijski izraz na primjeru izabranih gradova Maja U nastavku cemo koristiti Case Study metodu: na primjerima posjete izabranim gradovima Maja cemo ponuditi obilje podataka i impresija. Nakon toga cemo te informacije filtrirati i analitickim ih putem prirediti za daljnju obradu. 5.3.1. Copan (Santa Ana, Honduras) Na jugoistocnom kraju civilizacije Maja, u današnjem Hondurasu, nalaze se ostaci drevnog grada Copana. Copan je promovisan u zašticeno nasljede svjetskog znacaja od strane UNESCO-a 1980. godine. On se ujedno smatra za najbolje prostudiran grad Maja u posljednjih 150 godina. Ovaj velicanstveni arheološki park je bio glavni izvor informacija za drevnu civilizaciju Maja. Americki advokat John Lloyd Stephens i engleski umjetnik Frederick Catherwood su u svojoj knjizi "Incidents of Travel in Central America, Chiapas and Yucatan" opisivali svoju posjetu ovom regionu 1839-1840: (35) "Nemoguce je opisati interes s kojim smo pristupili istraživanju ovih ruševina. Zemlja je bila potpuno nova; bez vodica i turistickih knjiga; sve je tako nevino. Nismo mogli vidjeti deset jardi ispred sebe, niti smo znali šta nas ocekuje slijedece. Jednom smo sjekli granje i lijane za koje se ispostavilo da prekrivaju lice kamenog monumenta. Naslonio sam se na skupturu dok su je cistili; kada je Indijanac sa macetom tupo udarao po kamenu, maknuo sam ga i golim rukama ocistio zemlju. Ljepota skulptura, mirnoca džungle, uznemirivana samo kricima majmuna i papiga, izlovanost grada i misterija koja se nadvila nad njim, stvarala je interes veci od bilo kojih ruina koje sam dotada vidio." Editor Joseph Gardner nam predstavlja Copan u svojim "Misterijama drevnih Amerika" (Mysteries of the Ancient Americas", 1986.): (21) "Copan je jedan od najvecih, najstarijih i najljepših centara Maja. Izgraden je na manjoj, humanijoj gradevinskoj skali nego drugi, kolosalniji centri. Astronomi Copana su bili posebno vješti: oni su vjerovatno bili autori ekstremno preciznih tabela eklipsa i dužine tropske godine." U luksuznom atlasu "Prošlih svijetova" (Collins, Past Worlds, Atlas of Archeology, 2003.) autori vremenski lociraju Copan: (37) "Od šestog do osmog stoljeca, tokom kasnog klasicnog perioda Maja, dolazi do agresivne ekspanzije. Grad Tikal je ponovno izgraden i znacajni hramovi, palace, trgovi i igrališta su podignuti u gradovima Palenke, Piedras Negras, Copan, Quirigua, Naranjo i Coba." Jacquetta Hawkes u svom Atlasu drevne arheologije ("Jacquetta Hawkes, Atlas of Ancient Archeology", 1974.) istice: (10) "Copan je jedan od najljepših središta Maja, cuven po svojim skulpturama i hijeroglifima. Objekti su izgradeni tokom Klasicnog perioda. Poslednja stela u Copanu nosi datum godinu 800. nakon cega je grad napušten. Jezgro grada se sastoji od Akropolisa u kome su igrališta, terase i hramovi. Hram broj 26 je poznat po svojih 2.500 individualnih glifa koji još nisu dešifrirani. Neki od njih su pogrešno vraceni na mjesta 1930-ih godina prilikom rekonstrukcije. Sjeverno od hijeroglifskih stepenica je igralište sa uklesanim glavama papiga u gornjim dijelovima igrališta. Ispod ovog se nalazi ranije igralište, a ispod njega još jedno, još starije. Na glavnom trgu su skulpture oltara i stele, vecina iz VII I VIII stoljeca. Fini kvalitet i reljefnost, sklonost ka detaljima su karakteristike umjetnosti Copana." Fotografija 5: Hram broj 26 sa 2 500 nedešifriranih glifa, Copan, Honduras Jonathan Norton Leonard u svojoj "Drevnoj Americi" (Jonathan Norton Leonard, Ancient America, 1967.) nastavlja u istom stilu: (36) "Copan je, smješten u visoravnima Hondurasa, bio dobro uredeni centar intelektualnog života, posvecen umjetnosti, nauci i svetim igrama. Cak i u intelektualno orijentiranoj civilizaciji Maja, grad Copan se isticao kao kulturni centar. Simboli uklesani u kamenu ukazuju da su se ovdje održavale konferencije o matematici i kalendarima. Ovo nalazište obiluje izvanredno isklesanim statuama sa kompleksnim astronomskim zapažanjima i hijeroglifima za koje arheolozi vjeruju da govore o historiji grada. Stanovnici Copana nisu bili samo astronomi i kipari. Na poplocanom igralištu ogledali su se u igri sa loptom popularnom u doba Maja širom Centralne Amerike. Medutim, mnoge igre su bile religijske prirode, a sveštenici su prognozirali buducnost iz rezultata utakmica." Fotografija 6: Trodimenzionalna umjetnost u kamenu, Copan, Honduras Bracni par Natascha Norton i Mark Whatmore u svojoj knjizi "Centralna Amerika" (Cadogan Guides, Central America, 1993.) isticu slijedece detalje: (18) "Kada su Španjolci stigli, grad je bio napušten skoro hiljadu godina. Mjerilo Copanovog politickog znacenja je i postojanje posebnog glifa za grad još od 564. godine. Više od 200 godina Copan je imao hegemoniju u ovom regionu dok se 737. godine lider Quirigue, Cauac Sky, nije pobunio. Platforme hramova u Copanu nisu impresivne kao u Tikalu, ali zato oduševljava umjetnost koja ih ukrašava. Hijeroglifske stepenice su jedinstvene u svijetu Maja; od 2.500 glifa vecina nije dešifrovana do danas. Sjeverno od stepenica je igralište, najperfektnije ocuvano ove vrste. Utakmice su bile bespoštedne, rivali su igrali za život. Teška gumena lopta nije smjela biti udarana sa rukama, nogama ili glavom, vec ostalim dijelovima tijela. Niže igrališta je niz stela tako detaljno obradenih da se prepoznaju detalji vladara Maja. Kada ih je vidio britanski diplomata John Lloyd Stephens 1839. bio je toliko impresioniran da je kupio citav arheološki park za 50 dolara. Nesumnjivo da je želio sve poslati brodom u Englesku, ali na srecu nije." Na prvi pogled, ovi izvori - strucni, naucni i historijski - izgledaju ozbiljni i informativni. Istina je, opisali su grad kao nešto izvanredno i neocekivano. Govore o umjetnickim uzletima Maja. Cak i o posebnim astronomskim znanjima za koje se ne zna kako su ih mogli tako precizno izracunavati. Onda ce pomenuti ratove, žrtvovanja, igre, kolaps civilizacije... Ali, ako se neko malo dublje zamisli, prepozna da svi ovi izvori ipak ostaju na površini, ne dajuci suštinske odgovore. Odakle Maje u ovim džunglama? Koja je stvarna svrha kamenih monumenata? Cemu je služilo tako napredno kosmicko znanje? Fotografija 7: Stadion za 30 000 ljudi, Copan, Honduras U neposrednoj blizini arheološkog parka Copan, nalazi se selo Copan Ruinas. Tamo sam razgovarao sa lokalnim umjetnikom Guerra Ramonom. On je bio na celu tima od 20 lokalnih kleasara i zidara koji su napravili repliku hrama Rosalila koji je pronaden ispod jedne od piramida. Fotografija 8: Autor Semir Osmanagic u razgovoru sa Guerra Ramonom, umjetnikom iz Copana (Honduras), autorom replike hrama Maja Rosalila Prema Ramonovim rijecima, arheolozi su 1989. otkrili hram i napravili crteže. Na osnovu tih crteža, umjetnici Marcelino Valdez i Jacinto Abrego Ramirez su napravili glinenu kopiju hrama u sekcijama. Svaka sekcija je nacinjena u omjeru 1:1. Umjesto kamena (kao na originalnom objektu) korištena je glina sa drvenom pozadinom. Na osnovu njih je zatim izliven kalup koji je služio da se napravi hram od cementa i oboji u originalne boje. Projekat je trajao pune tri godine (1993-1996) i danas predstavlja centralni objekat u novootvorenom muzeju u Copanu. Studija upotrebljenih boja na originalnom hramu otkriva da su zidovi Rosalile nekoliko puta obnavljani i da su se boje podlozi mijenjale od jarke žute, preko zelene i crvene. Poslednji sloj je crvene boje što je u životu Maja bilo simbolom života ("krv"), istoka (strana svijeta) i izlazeceg sunca. ( 38) Naredne fotografije pokazuju kako je došlo do otkrica hrama Rosalile. Arheolog dr William Fash je, u saradnji sa honduraškim Insitutom za antropologiju i historiju pokrenuo projekt Copan Archeological Acropolis Project (PAAC) 1986. godine. Istraživanja su se svodila na prokopavanje tunela ispod piramide poznate kao Struktura 26 i cuvenih Hijeroglifskih stepenica. Tri godine kasnije, 1989. Fash je tražio od honduraskog arheologa Ricarda Fasquelle da kopa ispod Strukture 16. Fotografija 9: "Struktura broj 16", oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras Fasquelle je pronašao Hram u perfektnom stanju ispod piramide. Visina je iznosila 14 metara, a strane 19 x 19 metara. Prema tekstu koji prati repliku hrama tvrdi se da je "ova gradevina bila posvecena desetom vladaru Copana iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine, mjesta kreacije, izvora života. Bog Sunce je kljucni igrac u mitu o kreaciji. On se velicanstveno uzdiže iznad ulaznih vrata i širi se citavom zgradom..." Fotografija 10: Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras ... Hramovi su obicno bili uništavani da bi slijedeci vladari podizali nove hramove na njihovim ruševinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronašli još starije strukture..." Fotografija 11: Autor ispred ulaza u Hram Rosalila iznad kojeg su dva vozila te simboli Sunca i srca Galaksije, Copan, Honduras Tekst uz Rosalilu kaže: "Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj velicini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada. Ono što intrigira su prikaz dva vozila sa lijeve i desne strane simbola Sunca (odnosno suncevog sistema). U kabini vozila se nalazi lik Maja kao što se to vidi i na slijedecoj fotografiji. Fotografija 12: Lik Maja u kabini vozila, hram Rosalila, Copan, Honduras Ova verzija hrama potjece iz V stoljeca. Nema poznatih materijalnih dokaza da su Maje raspolagale slicnim vozilima koja se krecu po površini Zemlje ili iznad nje. Za pravilno tumacenje ove scene na Hramu nam trebaju dodatne informacije. Vozila se nalaze izmedu simbola Suncevog sistema i, iznad njega, simbola Galaktickog jezgra, odnosno središta Galaksije Mlijecni put. Dvije su verzije koje su nude u objašnjenju ove scene. Prva je autorice Barbare Fish (Harvard University) koja vec 30 godina rukovodi projektima restauracije Copanskog arheološkog parka. Ona kaže: "Centralna tema Rosalile je da pokaže božansko porijeklo vladara sa suncem kao svojim pretkom. Hram za sebe predstavlja svetu planinu, dom predaka. Sunce širi svoja "zmijolika" (?) krila postajuci strašno bice koje upravlja dnevnim životom Maja." (38) Drugu verziju sam ja ponudio u svojoj knjizi "The World of the Maya" (7) i tu sam mišljenja da sliku ne treba tumaciti na nekoj apstraktnoj simbolicnoj razini vec upravo onako kako i vidimo likove pred nama. To znaci da se Maje zbilja i nalaze u vozilima i da putuju (imaginarno ili stvarno, svejedno) izmedu našeg Suncevog sistema i središta naše Galaksije. I, u nastavku: "...Šta je to putovanje? Prelazak distance od tacke A do tacke B? Let od Houstona do Sarajeva, na primjer? Za nas je putovanje avionska kabina, miris goriva na pisti, pooštrene kontrole na aerodromima i skidanje cipela, dva filma i dva obroka prije slijetanja. Razmislimo o mogucnosti putovanja bez korištenja tehnologije i aviona. I prebacivanju tijela s jednog mjesta na drugo. Šta je naše tijelo? Energetska lopta (oboje, i fizicko tijelo i duševna supstanca). Cestice koje se mogu izraziti odredenom frekvencijom. A razlicite frekvencije su samo razlicite informacije. Mi smo, drugim rijecima, informacija. Naš Suncev sistem je, takode, informacija. Citav kosmos je kompleks informacija. Šta je, onda, putovanje svemirom? Sposobnost da se prenese jedna informacija (naš energetski individualitet), putem odgovarajuce frekvencije, na drugi kraj kosmosa. Ako znamo kako zavibrirati na tacnoj frekvenciji, onda cemo se naci u željenoj tacki u svemiru. Zvjezdani putnici su informacije koje vibriraju svemirom. Maje su, po svemu sudeci, bile svjesni tog znanja. Je li hereza tvrditi da su Maje bile naprednije od nas? I da su svoju filozofiju bazirale na mnogo naprednijoj osnovi? Ne. Naša moderna civilizacija je zasnovana na gomilanju materijalnih dobara i odbrani teritorije od "neprijatelja". Maje su bazirale svoj život na principu kosmicke harmonije. Šta je svrha takve civilizacije? Dovesti vibraciju manje razvijenih planeta u harmoniju sa višim kosmickim organizmima i samim svemirskim Izvorom. Šta onda reci o nama samima? Da li naši civilizacijski ciljevi imaju bilo kakve veze sa maticnom planetom Zemljom? A pogotovo sa Suncem i, dalje, Galaksijom. Nažalost, ne. Zašto? Zato što smo galakticki neinformirani. I zato što nam planeta nema dvosmjernog protoka informacija, sa Galaktickim Izvorom. Onaj tunel što ide ispod piramide i dovodi do hrama Rosalila za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu... Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se cini kao jedan od posebnih promašaja arheologije i antropologije. Ako se krecete ispred suncane piramide (dakle naš svijet, ova dimenzija), ulazite u tunel na cijem je kraju hram sa Suncem, svemirskim vozilima i središtem Galaksije (svemirska dimenzija), to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A ne nesretne duše koje se krecu prema Cistilistu. Hopi Indijanci u svojoj legendi o Sipapu govore o tunelu ("prolazu") koji vodi u razlicite svijetove. Sipapu je ona životna nit (informacija) koja spaja galakticko jezgro, zvjezdane sisteme, razlicite planete, ali i razlicite svjetove. Maje imaju Kuxan Suum koji je galakticki toki-voki putem kojeg se transmituju informacije diljem kosmosa. Medu tim "informacijama" su i visokofrekventni skauti, odnosno Maje..." Namjera da se pokažu ova dva tumacenja scene sa hrama Rosalila u Hondurasu nije da se izjašnjavamo u prilog jednog od njih. Bez obzira koje je objašnjenje bliže istini, cinjenica je da Maje poznaju koncepte zvjezdanih sistema (Suncevog i Galaktickog) te da putem vozila (simbola ili zbiljske naprave, svejedno) razmišljaju u kosmickim koordinatama. 5.3.2. Tikal (Guatemala) Tikal u prijevodu znaci "Grad glasova". Prilikom posjete ovom gradu razmišljao sam odakle naziv. Glasovi valjda dolaze od svih onih životinja koje se vrzmaju u džungli oko Tikala: jaguara, majmuna, tropskih ptica, krokodila, rakuna, jelena... Na piktoglifu koji predstavlja Tikal tražim "glasove"; nema slika životinja. Piktoglif se sastoji od cetiri manja i jednog veceg slikovnog znaka. Na vecem znaku su prikazane ruke u prijateljskom stisku (tako bih ga barem ja protumacio) sa tri polukružne linije iznad i deset crtica ispod. Ostali znakovi su simbolicni: zvijezde, polukrugovi, crtice, paralelne i polukružne itd. Ocito da je svaka od njih simbolizirala neki proces; koji, to ostaje zasad tajnom. UNESCO je 1979. proglasio Tikal "Monumentom svjetske baštine". S pravom se smatra jednim od najvažnijih kulturnih i prirodnih rezervata u svijetu. Tikal je, prema procjenama, izgraden oko 800. godine prije nove ere da bi bio neprekidno naseljen u narednih 1.700 godina. Grandioznost grada otkriva da je Majama Tikal bio neobicno važan kao "religiozni, naucni i politicki centar" (15). Na stotinjak kvadratnih kilometara pronadeno je 4.000 gradevinskih struktura: od hramova i piramida do trgova, administrativnih zgrada i skladišta. Fotografija 13: Perfektno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala Stanovništvo Tikala je brojalo do 50.000 ljudi tokom "klasicnog perioda". Pretpostavlja se da su tada (prije hiljadu i po godina) Maje ukupno brojale oko 3 miliona ljudi i ako je neki grad i bio "glavnim gradom" to je onda bio ovaj. U historijskim knjigama se nalazi podatak da je Tikal od petog stoljeca bio izložen utjecaju meksickog Teotihuacana; njihovi ratnici se pojavljuju zajedno sa liderima Maja na stelama, a tri manje piramide su izgradene u stilu Teotihuacana. Fotografija 14: Korijeni prekrivaju kamene stepenice, Tikal, Guatemala Iskopavanja na dubini od 10 metara otkrivaju historiju Tikala iz doba prije 200 godine p.n.e. Onda slijede uobicajeni zakljucci da Maje nisu imale metalne alate, zaprežne životinje ili tocak... Ispod glavnih piramida i hramova Tikala pronadeni su ostaci starijih zgrada. Ispod njih su ruševine još starijih tako da njihove gradevine podsjecaju na glavicu crvenog luka sa bezbroj nivoa. Svakih nekoliko dekada se budio gradevinski zamajac. Arhitektonski bum Tikala je trajao do IX stoljeca. Onda, misteriozno, grad biva napušten. Preko noci. Kameni blokovi vremenom pocinju da se odronjavaju. Džungla nemilosrdno osvaja palace i hramove. Ali, hladni kamen Tikala odiše mirnocom i skladom sa okolinom. Gusto zelenilo, pomalo mocvarno tlo i izgubljeni mostici ne mogu skriti cinjenicu da je ovaj, nekada najveci grad Maja, blistao sa velicanstvenim zgradama, jezerima i kamenim mostovima. "Hram broj cetiri, zapadno od Velikog trga, je visok 96 metara. To ga cini najvišom strukturom koju je sagradila indijanska ruka u Americi", može se usput cuti od vodica. "Razlika izmedu piramida i hramova je u tome što piramide imaju sve cetiri strane iste, a hramovi imaju prednju, ulaznu stranu koja se razlikuje od ostalih..." cujem u prolazu. "Piramide su izgradene u savršenom odnosu sa stranama svijeta..." ili "Maje su se plašile dolaska 2012 godine koja je za njih bila kraj svijeta (?)". Vodici oblikuju mišljenje posjetilaca. Nekad kažu nešto korisno... a nekad nisu ni svjesni kako su daleko od istine. Fotografija 15: Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala Nailazak na prve kamene hramove me ispunjava u potpunosti. Grad izgubljen u vremenu. Elegancija trgova. Perfektno zakrivljeni ugaoni blokovi. Stepenice za stepenicama. Platforme na vrhu. Uski hodnici, male prostorije i prolazi upereni ka nebu. Najimpozantnija gradevina Tikala, tzv. "Hram broj cetiri", je najviša struktura u Gradu. Stotinjak metara iznad zemlje i, vjerovatno, 15-ak metara ispod površine. Stepenice i zidine hrama je okupirala šuma tako da samo vrh strci, netaknut. Drvene stepenice sa strane su napravljene za posjetioce da se popnu. Kada se napokon nademo na vrhu gradevine, zastaje dah. Ispred se pruža neometan pogled na džunglu desetinama kilometara unaokolo. Vide sa samo vrhove krošnji i... iznad njih, vrhovi piramida i hramova Tikala. Fotografija 16: Hram broj cetiri, najviša struktura "indijanske Amerike", Tikal, Guatemala Koliko simbolike se osjeca na ovom vjetrovitom mjestu. Pogled prema zemlji; ljudi su nalik sicušnim insektima. Netom ispod je mocna džungla iznad koje se izidgla gradevinska ruka Maja. Za posmatrace sa tla mi se nalazimo izmedju Zemlje i neba. Dolazak na glavni trg, ulazak u Akropolis i arhitektura koja izaziva osjecaj da si na nekoj drugoj Planeti. Slojevite kamene strukture, zgrade u kojima ne možeš zamisliti nekog da je stanovao u njima. U središtu su tzv. Hram jedan i Hram dva, ili poznatiji kao Hram Gigantskog jaguara i Hram Maski. Sucelice, okrenuti jedan prema drugom, nijemo komuniciraju. Fotografija 17: Autor ispred hrama Gigantskog jaguara, Tikal, Guatemala U devetom stoljecu dolazi do enigme za historicare i arheologe. Jedan za drugim, svi vodeci centri Maja, su napušteni. Nema tragova ratnim pohodima, borbama, bolestima, požarima, prirodnim kataklizmama. Kao da su gradski centri ispražnjeni preko noci, po komandi, bez nereda i haosa. Farmeri sa periferija gradova i iz džungli ostali su zbunjeni. Više nije bilo vodstva. A u kamenu su ostali zapisani beskrajni datumi kosmickih dogadaja i astronomskih informacija... onima koji ce doci u buducnosti. Fotografija 18: Pogled na džunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala 5.3.3. Palenque (Chiapas, Guatemala) Gradic Santo Domingo de Palenque je osnovan u sedamnaestom stoljecu (ne racunamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi beznacajan da 1774. u obližnjoj džungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba Maja. Antonio del Rio je tada požurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi svoje otkrice. Otada krecu istraživacke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Ruševine dobivaju ime Palenque prema obližnjem selu. Danac Frans Blom je 1920-ih zapoceo najopsežnije radove na ekskavaciji i cišcenju. Meksicki arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona kamenih blokova, uspio Palenque uvrstiti u svjetsku arheološku riznicu otkricem jedine grobnice Maja: vladara Pacal Votana. (39) Dosada je oteto od džungle preko 200 gradevina razlicite velicine. I to je, prema procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada. Osnovan prije naše ere, Palenque u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja, na iznenadenje oficijelnoj historiji, zmajeve Orijenta, tamnopute africke likove, pismo Maja i stepenaste piramide sa platformama okrenutim kosmosu. Fotografija 19: Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko Epiteti uz Palenque su mnogobrojni: "jedan od najvecih gradova Maja", "najimpresivnije ruševine Meksika", "najpopularniji arheološki park", "politicki centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovackom mrežom sa udaljenim Mezo-Americkim gradovima"... Vrhunac moci grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznacajnijeg lidera: lorda Shield Pacala. Djelomicnim dešifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (40) ustanovljeno je da je Pacal roden 603. godine, došao na vlast kao dvanaestogodišnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam decenija kasnije. Njegova najvažnija gradevina je tzv. Hram natpisa. Ovdje je i mjesto gdje su kosti Pacala pocivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena skoro 1300 godina nakon njegove smrti. Fotografija 20: Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko Direktor Meksickog Instituta za antropologiju i historiju Alberto Ruz je 1949. zapoceo radove na istraživanju Grada. Usmjerio se na Hram natpisa, jer je bio najviša gradevina. Odlucio je da pokuša otkriti put u unutrašnjost Hrama sa vrha stražnje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. jula 1952. došli su do trokutastog kamena oko kojeg su našli kosture šest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske žrtve tu u pocast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i Ruz se odlucio spustiti uz pomoc konopca u mracnu odaju. "To je bio momenat neopisive emocije za mene... kada sam skliznuo ispod kamena. Našao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeca. Kolosalna kamena grobnica je pocivala na šest isklesanih stubova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrašen hijeroglifima." (41) Fotografija 21: Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pružila dokaz da je korištena kao grobnica. Palenque je postao izuzetak. Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pacalov kostur. Na lubanji mu je bila (danas cuvena) mozaicna maska od dada (nefrita). Slijedile su ogrlice, prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara Vremena...I sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa. Posebnu pažnju i dalje privlaci pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru covjeka (ili covjekolikog bica); on sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumacenje je da mu iz stomaka izvire drvo života). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih, kosmickih i tehnoloških tvari. Osoba ili lebdi ili leti. Doktor Jose Arguelles (The Mayan Factor) "drvo života" tumaci kao Kosmicki Centar (Kuxan Suum). (42) Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi tacno 1260 godina! A period od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina! Koincidencija? Ili je rijec o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam je ostavio još jednu poruku? Fotografija 22: Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko Doktor Arguelles tvrdi slijedece: (42) "Pacal Votan, galakticki gospodar, se proglasio serpentom, inciranim, vlasnikom znanja. Dekretom onih iznad njega, Pacalu je odredeno da napusti svoju domovinu, misteriozni Valum Chivim, i da ode na Yukatan, oblast gdje žive Maje na Zemlji. Pacan je sletio u blizini rijeke Usumacinta nedaleko od Palenquea." (42) Objašnjenje za ovu pricu, prema Arguellesu, bilo bi slijedece: "Valum Chivim, koji se pominje u hijeroglifima Maja, se odnosi na jednu od zvjezdanih baza Maja, gotovo sigurno u sistemu Plejada (zvijezda Arcturus?). Ove baze su imale zadatak da motre na ostvarenje misije Maja na Zemlji otkada su Galakticki gospodari ("Devet Gospodara vremena") donijeli intelektualni život na Zemlju. Pacal Votan je imao zadatak da nadgleda posljednju fazu Zemaljskog Projekta Maja." Ova hipoteza Arguellesa zasad nema naucnu verifikaciju i pominjemo je u kontekstu razlicitih pristupa osvjetljavanju fenomenu sudbine Pacal Votana. Popul Vuh, sveta knjiga Maja, govori o mitskom Xibalbi, podzemnom svijetu, u kome se "herojski testira smrtnost". Tacnije, u kome Maje preuzimaju "smrtno" ljudsko oblicje. Xibalba odgovara drevnom gradu Xibalanque, a ovaj je u modernom prijevodu Palenque. Preko puta Pacalovog Hrama nalazi se još jedna cuvena gradevina. Rijec je o Observatoriju ili Tornju vjetrova koji se nalazi usred kompleksne Palace. Potvrdeno je da raspored prozora odgovara položaju pojedinih planeta (Venera) i zvijezda (Plejade, Sunce, solsticij, ekvinocij). Fotografija 23: Observatorija, Palenque, Chiapas, Meksiko Palacu okružuju tri impresivna hrama/piramide: hram Sunca, Križa i Vojvode. Fasade sa serijama hijeroglifa opisuju bogove i historijske dogadaje unatrag hiljade godina. Dominira bogata simbolika koja prikazuje tranziciju ljudske duše u realme mrtvih, odnosno transformaciju pojedinih lidera Maja u supriorna bica, "bogove". Posljedni datum na zidovima Palenquea je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti centar Maja misteriozno napušten. Šta se desilo sa astronomima, sveštenicima, umjetnicima? Gdje su Maje otišle sredinom IX stoljeca? Hram natpisa je unikatna gradevina u svijetu Maja. Sarkofag Pacala, smješten u prizemlju, je znatno širi od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znaci da je prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno mjesto. Ime Hramu je dato zbog serije od 620 hijeroglifa - drugoj najdužoj u svijetu Maja. I, na koncu, kostur koji je pronaden u grobnici Pacala je neobican: znatno je viši od prosjecnih Maja, a DNK analizom je utvrdeno da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40 godina. (21) Dešifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pacalu koji je umro u dubokoj starosti, u 80. godini. Ko je onda sahranjen ovdje? Na tren pomislimo da smo nešto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije otvore. U vlastitoj potrazi za odgovorom šta se desilo sa Majama u devetom stoljecu analiziram postavke historicara i arheologa. Glad, ratovi, suše, zemljotresi... nijedan od tih razloga ne može biti odgovoran za tako masovan i sveobuhvatan nestanak elitnog stanovništva. Rat bi mogao objasniti gubitak populacije u par gradova. Suše bi bile logican uzrok za migraciju iz predjela bez kiše. Zemljotresi i prirodne katastrofe mogu uzrokovati dosta mrtvih. Medutim, Maje su živjele uz more, rijeka, jezere, u dolinama i na planinama, u vlažnim i sušnim podrucjima i imale civilizaciju sa nekoliko hiljada centara. Ne desetak gradova, vec nekoliko hiljada. A takva civilizacija ne nestaje odjednom. Tražim nove mogucnosti. Danas imamo neutronsku bombu koja ubija ljude, a pošteduje gradevine. Problem je sto nemamo dokaza o takvom oružju kod Maja, a pogotovo nemamo miliona skeletona u njihovim gradovima iz devetog stoljeca. 5.3.4. Yaxchilan (Chiapas, Mexico) Grad Maja Yaxchilan smješten je na jugoistoku Chiapasa, uz granicu sa Guatemalom. Kombijem sam iz Palenquea krenuo u šest ujutro; ispred mene je 165 kilometara vožnje do rijecne granice sa Guatemalom. Nakon brze (povremeno vratolomne) vožnje i nekoliko vojnih patrola stižemo do seoceta Frontiera Corozal. Improvizirani stol i tri naoružana vojnika predstavljaju granicni prijelaz. Hiljadu metara široka rijeka Usumacinta je pocesto bila mjesto ilegalne trgovine drogama, oružjem i emigrantima. Pregledaju mi pasoš, upisujem se u knjigu i onda krecem prema svom brodicu. Jedini nacin da se dode do Yaxchilana je rijekom. Puteva nema, jer je sa obje strane rijeke gusta džungla. Fotografija 24: Rijeka Usumacinta razdvaja džungle Meksika i Guatemale Citam oficijelne Putne informacije za Yaxchilan, Chiapas: "Yaxchilan je vrlo lijep grad Maja ugniježden u rijeci Usamacinta. Morate uzeti brod da biste došli do njega. Vožnja traje oko sat vremena. Možete plivati u rijeci ako želite. U njoj ima krokodila." Fotografija 25: U brodu za Yaxchilan, rijeka Usumacinta, Chiapas, Meksiko Ime Yaxchilan znaci "zelene stijene". Ocigledno rijec je o nazivu kojeg je ovaj grad dobio kada je vec odavno bio napušten i zarastao u divlju šumu. Ni starije ime, Izancanac, vjerovatno nije pravo ime grada. Onaj jaz koji je nastupio nestankom Maja u devetom stoljecu odsjekao je skoro sve etimološke veze civilizacije Maja sa onima koji su došli poslije njih. Pristali smo uz obalu i nestrpljivo sam se uputio ka "Velikoj Plazi". Ovo je bio dominantni centar duž Usumacinta rijeke: uzvodno i nizvodno je smješteno nekoliko desetina gradova Maja od kojih, trenutno, ni jedan nije otvoren za javnost niti su zapoceli znacajniji arheoloski radovi. Otkrice Yaxchilana je nastupilo dosta kasno; prvi ga je pomenuo Juan Galindo 1833. Znacajniji opis daje Teoberto Malet nakon svojih posjeta 1897-1900. Ozbiljniji radovi na obnavljanju Grada se poduzimaju pocetkom 1970-ih i povremeno traju do danas. Meni je posebna draž biti u gradu Maja uz samu rijeku. To mi je bila novina. Osjecaj da se piramida diže iz vode. Fotografija 26: Ulazak u Yaxchilan, Chiapas, Meksiko Uspon Yaxchilana, prema zvanicnim podacima sa ovog nalazišta, pocinje od 250. godine. Yat-Balam, osnivac dinastije koja ce vladati u narednih 500 godina, je preuzeo tron 320. i gradic postaje regionalnom silom. Najvecu moc je imao za kralja Shield Jaguara Drugog, koji je umro 742. godine imajuci preko 90 godina. To je doba nastanka vecine danas sacuvanih hramova i piramida. Grad je inace podijeljen u tri dijela: Velika Plaza je smještena na poravnanom platou uz rijeku, Veliki Akropolis se nalazi na brdu (piramidi?) do koga vode široke stepenice, a Mali Akropolis je na susjednom izdvojenom brežuljku koji je, vjerovatno, imao ulogu vladarske rezidencije. Ulazak na Veliku Plazu vodi izmedu piramide i kružnog hrama. Ovaj uski prolaz zatim vijuga hodnikom sa nizom prostorija kojeg su arheolozi nazvali "labirint", što je, takodje, bila novost za mene u svijetu Maja. Ocigledno da je arhitekta vodio racuna da napravi teško pristupacan grad ciji ce se limitirani ulazi lako braniti. Velika vecina ostalih gradova Maja ima vrlo otvorene koncepte. Fotografija 27: Silazak u labirint, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko Na Plazi zavirujem u svaki objekat. Prepoznatljivi kameni luk Maja, igralište, uzdignute kamene stele na centralnim mjestima... Tišinu povremeno prekidaju majmuni na vrhovima krošnji i krici papiga. Desetak Meksikanaca macetama rašcišcavaju put izmedu dvije piramide. Otprilike je jedna cetvrtina objekata pristojno ocišcena. Iznad ulaza su vidljivi hijeroglifi Maja; kameni linteli teški nekoliko tona odaju majstorstvo, ali i bogatstvo ovog Grada. Hijeroglifski tekst se nalazi na preko 110 mjesta u Gradu. Dešifriran, daje jasnu viziju o Yaxchilanu kao sofisticiranom ekonomskom i socijalnom entitetu kompleksnih odnosa sa obližnjim gradovima. Posljednji uklesani datum je iz godine 810. Fotografija 28: Piktoglifi Yaxchilana koji opisuju ovo sofisticirano središte Maja, Chiapas, Meksiko Ipak, najspektakularniji je uspon ka Velikom Akropolisu. Preko stotinu stepenica širokih dvadesetak metara vode izmedu hramova ka vrhu brežuljka. U zvanicnom opisu ovog mjesta pominje se prirodno brdo sa vještacki napravljenim zemljanim terasama. Ja sam, medutim, bliži ideji da je, umjesto o prirodnom brdu, rijec o stepenastoj piramidi kolosalnih razmjera davno vec zarasloj u šumu s nekoliko zemljanih nanosa na svojoj površini. Ako Meksicka vlada uspije financirati nastavak otkopavanja nadam se da ce potvrditi ovu pretpostavku. Fotografija 29: Uspon ka Velikom Akropolisu, Yaxchilan, Meksiko Stoljetna stabla su pružila svoje korijene preko stepenica, ali se može zamisliti grandioznost ovog mjesta u doba kada je Grad bio na vrhuncu svoje moci. Vladar Bird Jaguar Cetvrti (752-772) se s pravom smatrao liderom regije, džungle i rijeka. U momentu kada se izbije na široki plato ukazuje se izvanredna gradevina koja predstavlja vrh ove ogromne piramide. Njeni razmjeri su veci nego u slicnih piramida u Ticalu ili Palenqueu. Dva niza sa po šest stepenica vode do ulaza u tri odvojene prostorije. Piktoglifi i ostaci crvene boje sjena su nekadašnjeg glamuroznog izgleda. Na vanjskoj fasadi ostala su udubljenja u kojima su nekada bili paneli i uklesane figure u kamenu. Fotografija 30: Hram na vrhu piramide, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko 5.3.5. Bonampak (Chiapas, Meksiko) Improvizirani parking. Tabla sa natpisom "Bonampak, Zona Arquelogica, Patrimonio cultural del pueblo de Chiapas". Fotografija 31: Grad Maja Bonampak, blago Chiapasa, Meksiko Bonampak je mnogo više od "kulturnog blaga ljudi Chiapasa". U sebi cuva jedini mural iz svijeta Maja. Ove velicanstvene zidne freske igrom boja daju odgovor na dva pitanja: prvo, kako je izgledala svakidašnjica Maja i, drugo, kako su bile ukrašene fasade i unutrašnji zidovi gradevina Maja. Kopiju murala sam vidio u Arheoloskom muzeju u Mexico Cityju. Replika freski je napravljena u gradu Gainesvilleu na Floridi cije sam uvecane fotografije pomno pregledao. Medutim, naci se na mjestu gdje su crtež i 1200 godina stara boja na originalnom kamenu... to me vec priprema na poseban doživljaj. Fotograf i autor dokumentarnih filmova Giles Healy bio je u posjetu indijanskom reservatu Lacandon 1946. godine. Snimao je dokumentarac o primitivnim indijancima pokušavajuci odgovoriti da li su oni potomci Maja. Njegovi domacini su ga odveli do napuštenog grada Maja koji je kasnije nazvan Bonampak po istoimenom indijanskom seocetu. (11) Tamo je, izmedu ostalog, pronašao skromnu dugacku jednokatnicu sa tri ulaza u tri zasebne prostorije. Ulazi su bili nadsvodjeni teškim kamenim lintelima. Fotograf je ušao u prvu prostoriju i našao se okružen serijom murala koji su pokrivali prostoriju od kamenog poda do kamenog krova. Ušao je i u druge dvije prostorije i našao nove nacrtane scene, obojene realisticnim bojama. Freske su bogato svijetlile u prigušenom svijetlu. Ovo neprocjenjivo bogatstvo se po prvi put ukazalo pred ocima koje nisu pripadale Majama niti Lacandon indijancima. Profesor Mary Miller sa Yale University, nakon intenzivnih proucavanja murala, je pisala: "Vjerovatno ne postoji anticka rukotvorina iz Novog Svijeta koja nudi tako kompleksan pogled na pretkolumbovsko društvo kao freske iz Bonampaka. Nijedan od njih ne prikazuje toliki broj Maja sa toliko detalja i stoga su ovi murali neprocjenjivi za razumijevanje drevne civilizacije." (21) Dotada se o životu Maja moglo saznavati ili sa umjetnickih slicica na razbijenim komadima keramike ili potamnjelim djelicima crteža iz gradova Palenque i Tulum. U Bonampaku se najednom dolazi do tri prostorije prepune dobro sacuvanih crteža. Nacin na koji su crteži odoljeli vremenu i nakon 1200 godina je interesantan. Kiša i vlaga su kapali po plafonu prostorija tako da su pokrili unutrašnje zidove sa zaštitnim slojem prozirnog kalcij karbonata. Nakon Healyjevog otkrica, Carnegie Institut je poslao svoju ekspediciju u Bonampak. Zidovi su prekriveni tankim slojem kerozina. Boje su postale vidljivije. Murali su intenzivno i kompletno fotografirani. Dva umjetnika su, zatim, napravila kompletne umjetnicke kopije. Trenutno je u toku projekat Yale University koji ukljucuje još detaljnije studije, fotografije i reprodukcije murala primjenom lasera i nove tehnologije. Kupujem kartu za 36 pesosa (tri dolara) i krecem zemljanom stazom u smjeru putokaza. Nakon 500 metara izlazim na veliki plato ("Akropolis"). Njime dominira velika piramida na cijem su vrhu i stranama kamene kuce. Piramida se naucni šturo naziva Gradevina broj 1 (Edificio 1). Rašcišcen je samo njen frontalni dio. Desetine stepenica gradenih od velikih kamenih blokova vode me prema vrhu piramide. Bokovi i leda piramide su prekriveni zemljom i drvecem. Fotografija 32: Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko Službena kronologija Bonampaka je uobicajena za ovaj region. Grad je osnovan u trecem stoljecu, razvoj bilježi u petom stoljecu za vladara Fish Face, a vrhunac moci doživljava sa Lordom Chaan Muan-om II (ili Knotted Eye Jaguar Drugi) koji dolazi na vlast 743. godine. Tada je podignuta vecina danas vidljivih gradevina. Grad je napušten pocetkom IX stoljeca i ostao je izgubljen u džungli do 1946. Na nekoliko mjesta u gradu su vidljivi hijeroglifi koji prikazuju znatno veci grad Maja, Yaxchilan. Smatra se da je Bonampak dugo bio u vazalskom odnosu prema njemu, da bi tokom osmog stoljeca postali ravnopravniji. Postoje dokazi o zajednickim vojnim pohodima protiv Palenquea, a Lady Yax-Rabbit, koja je bila supruga najmocnijeg vladara Lorda Chaan Muana II, bila je sestra vladara Yaxchilana (Shield Jaguar II). Ocito da brak i politika nisu mimoišli ni Maje. Napokon, prilazim kamenom "Hramu freski". Hijeroglifi govore da su freske nastale 792. godine. U originalnom premazu gipsa (plastera) nema granicnih ivica što govori da su freske nastale u jednom dahu, a ne u etapama. (To je ovdje moguce zbog vlažnosti zraka tako da treba više vremena da se plaster stvrdne.) Može se prepoznati iskusna ruka jednog majstora i vjerovatno dva pomocnika. Murali pokrivaju površinu od oko 165 kvadrata. U tri sobe su nacrtani stvarni dogadaji i to vrlo realisticno. Prva soba prikazuje predstavljanje buduceg prijestolonasljednika, sina Chaan Muana pred zvanicama: sveštenstvom i plemstvom, uz orkestar koji svira na drvenim trampetama, bubnjevima i drugim instrumentima. Plemstvo je prikazano u razgovoru. Svi su bogato odjeveni, ukrašeni ogrlicama, dragim kamenjem, maskama. Ocigledno da prisustvuju prvorazrednom dogadaju. Lord Chaan Muan Drugi sjedi u društvu sa svojom prvom ženom dok njegove ostale žene stoje. Fotografija 33: Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko Na zidovima druge sobe u toku je žestoka borba izmedu Bonampaka i neidentificiranog protivnickog grada Maja. Aktuelni sukob se, prema hijeroglifima, i odigrao 2. avgusta 792. Ratnici su prekriveni kožom jaguara ili ratnickim crvenim i žutim odorama. U pozadini je svijetlo plava boja koja uveliko podsjeca na stil sa crteža iz egipatskih grobnica. Tri zida u ovoj sobi prikazuju borbu, da bi se ishod mogao vidjeti na cetvrom, sjevernom zidu. Chaan Muan II trijumfalno pobjeduje. Poraženim vojnicima je strgnuta vojna odora, krv kaplje iz prstiju, a vecina ih leži mrtva. I, na koncu, treca soba donosi ceremoniju proslave pobjede sa muzicarima, plesacima posebno ukrašenim za ovu priliku i sa kraljevskom familijom. Chaan Muan II je iznad protivnickog vode, a nekoliko zarobljenih vojnika mole za milost. Ukupno 108 hijeroglifskih tekstova prate murale. Preko 270 ljudskih figura na njima nosi odjecu, a da ne postoje dvoje ljudi koji su isto obuceni. Odjeca je od pamuka. Lica su u profilu, a tijela frontalno ili bocno prikazana. Ruke pokazuju najrazlicitije pozicije, jer je umjetnik želio da ih iskoristi za, nama nepoznati, jezik znakova. Murali Bonampaka su osvijetlili svakidašnjicu Maja. Naucili smo o višeslojnosti njihovog društva (vladari, aristokracija, birokracija, umjetnici, sveštenstvo, zanatlije), ceremonijama, odjeci, ratnim obicajima... Fotografija 34: Krv iz prstiju zarobljenika na muralima Bonampaka: žrtve ili ceremonija oplodavanja zemlje? Chiapas, Meksiko Ono što je meni zapelo za oko je da medu 270 ljudskih likova prikazano i 30 božanskih, ljudima superiornih bica. Oni se nalaze na kljucnim mjestima: na sastanku dva zida ili dodiru plafona sa bocnim zidovima. Kao da oni posmatraju sve te scene svakodnevnice, a da nemaju aktivnog ucešca. Ta superiorna bica (stvarne Maje?) bi povremeno posjecivala gradove Maja. No, nema dokaza o njihovom utjecaju na zemaljske poslove: rat, sjetve, trgovina, savezništva. Ali, njihov utjecaj osjecamo kod izbora lokacija za piramide (energetski potentne tacke), grandioznosti objekata, tehnologiju gradnje, nastanak hijeroglifa i piktoglifa, astronomska i matematicka znanja, kosmicke cikluse... 5.3.6. Uxmal (Yucatan, Meksiko) Literatura ovako opisuje Uxmal: "Od šestog do osmog stoljeca Maje na Yukatanu kreiraju nove arhitektonske stilove. Jedan od njih je Puuc, nazvan po obližnjim visoravnima. Uxmal je najveci grad izgraden u Puuc stilu. Njegov najbolje sacuvan hram je Piramida Madionicara koja je elipticnog oblika i pet puta dogradivana. Sjeverozapadno od piramide je "Kvadratni ženski samostan" koji se sastoji od cetiri bogato ukrašene palace. Iza nje je Velika piramida, potpuno ruinirana i Palaca Guvernera... Posljednji pronadeni datum uklesan na zidovima je iz 909. godine kada je Grad odjedamput napušten." (43) "Uxmal znaci "triput graden" ili "triput okupiran". Bio je središte politickog kraljevstva u jugoistocnom Yukatanu. Dekoracija na palacama predstavlja bogove, životinje, licnosti, geometrijske forme, simbole Venere, maske boga Caka. Odmah do ogradenog dijela grada su stambeni dijelovi koji su mogli imati populaciju od oko 25.000 ljudi. Uxmal je bio naseljen od 800. godine prije nove ere..." (Tabla na ulazu u Uxmal) "Istocno stepeniste Piramide Madionicara ima 89 stepenica. Nagib je identican kao kod Kefrenove piramide u Egiptu..." (41) "Sem grada Chichen Itza, Uxmal je jedan od najvažnijih gradova Maja. Kompletna mapa grada još nije završena tako da se njegove granice još ne znaju. Medutim, zna se da je bio izgraden na osi sjever-jug, a najvažnije zgrade su na sredini te osi." (39) "Gradevine u Uxmalu daju osjecaj harmonije i posmatracu omogucuju da diše slobodno, jer su posvuda otvoreni prostori. Ravnokutne zgrade su smještene sa obje strane avenije, a piramide pocivaju na masivnim temeljima. Njihova velicina i sjajno ukrašene fasade izazivaju cudenje i uzdah posmatraca. Hramovi Maja se uzdižu iznad vrhova krošnji; ljudski rad je podignut iznad prirode... Piramida Madionicara izgleda magicno i to je razlog postojanju legende koja kaže da ju je napravio patuljak, koji se izlegao iz jajeta i kojeg je odgojila vještica. Patuljak je bio osuden na smrt, ali je ubijedio vladare da mu poštede život. Zauzvrat ce im, obecao je, dati gradevinu koja bi prevazišla sva njihova ocekivanja. I, zbilja, kada je noc prošla, ujutro se iz magle digla piramida kakvu dotada svijet nije vidio." (44) "Ako se Chichen Itza smatra za najimpresivniji grad Maja na Yukatanu, onda je Uxmal najljepši. Arhitektura se odlikuje bogato ukrašenim fasadama i velicanstvenom piramidom. Prva arheološka iskopavanja je zapoceo Danac Frans Blom 1929. da bi Meksicka vlada nakon toga potpuno rekonstruirala glavne objekte. " (6) Moja posjeta Uxmalu, kao prvoj stanici na Yukatanu, je imala posebno znacenje. Postoji tendencija u zvanicnoj literaturi - enciklopedijama, da se misterija nestanka Maja u IX stoljecu potpuno izbriše slijedecom tezom: Maje su se, zbog nepogodnih klimatskih uvjeta, povlacile iz Chiapasa i Guatemale i kretale se ka Yukatanu gdju su nastavile svoju civilizaciju. Medutim, usporeni razvoj i nazadovanje i medusobni sukobi su doveli do kolapsa koji se poklopio sa dolaskom Španjolaca. (?)" (15) Ovu i slicne hipoteze dovodimo u pitanje argumentima koji ce slijediti u daljnjem tekstu. (Na primjer, The New American Desk Encyclopedia iz 1993. piše: "Uxmal su ruševine grada Maja na Yukatanu koji je napušten oko 1450. godine.") Prvo je pala u vodu ideja da su gradovi Yukatana podignuti nakon što su Maje napustile gradove kao što su Tikal (Guatemala), Copan (Honduras) ili Palenque (Meksiko). Naime, Uxmal je podignut prije barem tri hiljade godina (43) što ga stavlja u istu ravan sa ostalim gradovima Maja. Drugo, meksicki arheolozi su dokazali da je i Uxmal bio tajanstveno napušten krajem IX stoljeca kao i ostali gradovi Maja. (43) Trece, nakon napuštanja, ovaj grad Maja je nekoliko puta bio naseljavan od strane nomadskih indijanskih plemena koje su Španjolci zatekli u XVI stoljecu. Ali, oni nisu bili direktni potomci Maja, jer su na upite konkvistadora odgovarali da ne znaju ko i kada je napravio ove gradevine. (8) Piramida Madionicara je prva gradevina na koju se dode na samom ulazu u Grad. Sa preko 36 metara je najviši objekt u Uxmalu. Legenda u patuljku, odnosno madionicaru Itzamna, koji je jednom rukom podigao piramidu preko noci, može se shvatiti na slijedeci nacin. Ova struktura, kao i citav sveti kompleks Uxmala, je, prema nekim pretpostavkama, imao anticku upotrebu kao Škola misterija i spiritualnih ceremonija. Pretpostavlja se da je Piramida sa okolnim kompleksom bila jedan od najvecih Univerziteta Maja na kojima su se ucila ezotericna znanja. Citav kompleks odražava kretanja Sunca i Venere. Stepenice na zapadnoj strani Piramide Madionicara su orijentirane tako da prate zalazak Sunca prilikom ljetnog solsticija. Fotografija 35: Piramida Madonicara, Uxmal, Yucatan, Meksiko "Ženski samostan" je kompleks od cetiri dugacke zgrade koje formiraju zatvoreni trg. Ime su mu dali Španjolci jer su ih 74 prostorije, koje su imale izlaz na dvorište, podsjecale na njihove samostane. Svaka od cetiri gradevine ima unikatne fasade sa simbolima boga Caka, zmije i rešetkastih stubova. Pretpostavlja se da su unutar trga žene Maja ucile o razlicitim aspektima energije: ženskoj, seksualnoj, mjesecevoj i kundalini (cakre) energiji. (45) Fotografija 36: "Ženski samostan", Uxmal, Yucatan, Meksiko 5.3.7. Sayil (Yucatan, Meksiko) "...Nakon što smo produžili nekoliko kilometara ugledali smo kamene gomile prekrivene drvecem. Iznenadile su nas svojim ogromnim dimenzijama. Vodici su macetama probijali put, rašcišcavali grane oko nas; mi smo ih pratili na konjima. Napokon smo došli do Casa Grande. "Velika kuca" je ime koje su indijanci dali velikoj zgradi izgradenoj od bijelog kamena. Zavezali smo konje i uputili se prema ulazu. Drvece je bilo toliko gusto da smo se jedva probijali..." (35) Tako je John Lloyd Stephens opisivao svoj posjet gradu Maja Sayilu tokom ekspedicije Yukatanu 1841. Doduše, on je za Grad koristio indijansko ime Zayi. U prijevodu, "sayil" su mravi skupljaci lišca. Od indijanaca je cuo za legendu da se svakog Velikog petka u ruševinama cuje muzika. Moja posjeta Sayilu sto šezdeset godina kasnije se odvija u izmjenjenim okolnostima. Pod haubom je sto šezdeset konja; ostaci grada su potpuno rašcišceni. A kada se preda mnom ukazala kamena zgrada o kojoj je pisao Stephens to je bila muzika za moje oci (iako je bio tek cetvrtak). Fotografija 37: Velika Palaca, Sayil, Yucatan, Meksiko Velika Palaca je najljepša gradevina Sayila i pravi dragulj arhitekture Maja. Na tri je nivoa, dugacka 85 metara, a široka citavih 35 metara. Najgornji nivo je simetricno graden i sadrži sedam nadsvodenih prostorija. Donja dva su asimetricna što je atipicno za gradnju Maja. Široke stepenice ih sijeku na dvije polovine. Ukupno je 98 soba u palaci; njihova funkcija nije poznata. Glavna fasada gleda na jug i odatle sa široke prednje platforme zapocinje sacbe - "bijeli put". Drugi nivo je bogato ukrašen i sadrži dva koridora. Krovovi na prva dva nivoa služe istovremeno i kao terase. Zidovi na drugom spratu su ukrašeni kamenim stubovima i velikim nosatim maskama boga Caka te figurama bogova "Ah Mucen Cab" vezanih za rituale posvecene planeti Veneri. Tu je i Kukulkan, pernati serpent. Figure i oblici su dobro balansirani. Na fasadi je nekoliko "bogova"prikazano naopako: pretpostavlja se da ti "bogovi" posmatraju šta se dešava medu Zemaljskim smrtnicima. Fotografija 38: Koridor na drugom spratu Palace, Sayil, Yucatan, Meksiko Literatura piše o vrhuncu Sayila izmedju 600. i 900. godine. Sabloff i Tourellot su, nakon opsežnih istraživanja 1985. godine, zakljucili da je Grad ležao na površini od 5 kvadratnih kilometara sa znacajnim prigradskim kamenim naseljima i populacijom od desetak hiljada stanovnika. Kao i ostali gradovi u regionu tajanstveno biva napušten oko 950. godine. (46) Medutim, historija Grada je puno starija. Na malom cetvrtastom hramu sa pet soba nalazi se krov sa tipicnom krovnom konstrukcijom u obliku cešlja koja je karakteristicna za arhitektonski stil regiona Peten u Guatemali. Ta nas cinjenica vraca u dalju prošlost za dvije hiljade godina. 5.3.8. Oxkintok Na sjeverozapadnom dijelu meksickog poluotoka Yukatan nalazi se grad Maja Oxkintok. "Ox" (tri), "kin" (sunce) "tok" (ostro) je van glavnih turistickih tokova. To jutro sam ja bio jedini posjetitelj. Ovdje je ustanovljen arhitektonski stil Puuc (300. p.n.e. - 350. a.d.). Od sacuvanih hijerogilifa isticu se oni koji govore o konkretnim Gradskim dogadanima iz 475. i 487. godine. Fotografija 39: Đavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko Medu 12 piramida/hramova Oxkintoka pronadeni su potporni stubovi u obliku covjekolikih stvorenja. Preciznije, rijec je o cetiri kipa visokim dva i po metra koji izgledaju kao vanzemaljski humanoid. Velika glava je podijeljena na dvije istaknute polovine sa udubljenjima po sredini i na celu ("trece oko"). Španjolski arheološki tim, koji je prvi nabasao na ove statue, je nazvao piramidu davoljom. A da slucajni posjetioci ne bi puno lupali glave o porijeklu hijeroglifa i kipova, oni su sada sklonjeni na sigurno. Najveca piramida u ovom Gradu, neinventivno nazvana "Struktura broj 1", zauzima centralno mjesto. Pretpostavlja se da je podzemnim tunelima vezana za ostale hramove i palace. Fotografija 40: "Struktura broj 1", Oxkintok, Yucatan, Meksiko Ispred jedne od palaca nalaze se ostaci potpornih stubova nazvanih, od strane arheologa, "Ratnici Atlantidani". Oni su u prirodnoj ljudskoj velicini, fino trodimenzionalno isklesani, tako da se i nakon hiljada godina izloženih nevremenu lica lako prepoznaju. I tu nastaje novi problem za modernu historiografiju. Naime, "Atlantidane" susrecemo na raznim stranama Meksika: od Tule (sjeverno od Mexico Cityja), preko Oxkintoka do Chichen Itze. Nema dvojbe oko njihove funkcije: služili su kao potpora platformama koje su smještene iznad njih. Medutim, likovi Atlantidana predstavljaju razlicite rase, sa razlicitim odorama i fizickim karakteristikama. Postavlja se pitanje kako su autori kipova znali za razlicite rase prije dvije hiljade godina, kad je u ovom regionu svijetu živjela samo jedna? A pogotovo, kako su poznavali sve rase sa Planete? Tu pitanja ne prestaju. Skoro su španjolski arheolozi završili rekonstrukciju nekoliko prostorija unutar jedne od palaca (Tzat Tun Tzat) poznatih pod imenom Labirint. Zbilja, uski tuneli, prolazi, stepenice i sobe kreirali su jedinstvenu gradevinu u svijetu Maja. Strateški razmješteni prolazi i prozori donose svjetlost u labirint. To je osobito vidljivo tokom dva dana u godini: proljetnjeg i jesenjeg ekvinocija (21.03. i 21.09.) Tada sunceva svjetlost osvijetli sve prostorije kroz seriju otvora u zidovima! Fotografija 41: Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko Ulaz u labirint je na donjoj terasi. Nakon niza stepenica i prolaza, izlaz je pri vrhu gradevine. Labirint simbolizira tamnu i svijetlu aveniju. Funkcionira kao sveti put kojom osoba krece od vanjskog svijeta prema unutarnjem, a zatim od unutarnjeg prema vanjskom; od nižih realma ka višim. (Slijede izvodi iz knjige: Osmanagich, Sam: The World of the Maya", Gorigas Press, New Jersey, 2005) "Ulazak u tunel je ulazak u nepoznato, u našu skrivenu stranu. Sklon sam tezi da su Maje labirint koristile za školovanje šamana i iniciranih. Tu su oni, simbolicno, prevazilazili strah od nepoznatog i skrivenog. A kad se jednom identificira naša tamna strana, onda možemo da preuzmemo kontrolu. I kao što Labrint Maja spiralno završava na vrhu piramide, tako se i mi nalazimo na spiralnom putu zvanom život. U centru tog puta je tamno središte naše Galaksije Mlijecni put, koja se, zatim, spiralno otvara i širi, a mi, naš Suncev sistem i mi kao ljudska bica smo na vanjskom obodu te spirale koje zahvata sve šire beskonacne prostore kosmosa. Spirala Mlijecnog puta je primjer harmonicne geometrije. Ona kreira i premošcava dimenzije, spiritualni i materijalni svijet. Spiralna formacija je metafora za misticno putovanje vjecnog života. Na tom putu mi stjecemo svijest o sebi. Nju širimo iskustvima u ovom životu, smrti i ponovnom rodenju. Spiralni put je sveto duhovno orude onih koji su tražili spoj sa kosmickim centrom... koji daje i uzima život. U Oxkintoku su se šamani morali suociti sa tamnom stranom svoje duše i integrirati je u svoju svijest. Morali su proci test labirinta, susresti i zatim kontrolirati svog unutrašnjeg "davla"; tek onda su bili spremni za potpunu duševnu integraciju... 5.3.9. Loltun Novih tridesetak kilometara vožnje me je dovelo do sistema pecina nazvanih Grutas de Loltun ("cvijet u kamenu"). U svijetu Maja ovaj kompleks zauzima posebno mjesto. Medu 25 pecina u kojima su pronadjeni crteži i hijeroglifi Maja, ove u Loltunu se smatraju za najstarije. Na ulazu u pecinu posebno iznenadenje. Uklesani hijeroglifski reljefi na nekoliko metara visine i tekst na tabli: "Ratnik - reljefni hijeroglifi koji pripadaju pretklasicnom periodu Maja. Prema komparativnim studijama Anthony P. Andrewsa sa Stele broj 11 u Kaminaljuyu u Guatemali, oni datiraju iz 2.200 - 2.500 prije nove ere." Fotografija 42: Natpis na ulazu u kompleks pecina Loltun koji pojavu Maja na Yukatanu smješta u period prije 4500 godina potpuno mijenjajuci oficijelna enciklopedijska stanovišta, Yucatan, Meksiko U pecinama su pronadeni fosili i kosti životinja stari 20 000 godina. Ljudsko prisustvo datira od prije desetak hiljada godina. Osim hijeroglifa na ulazu, pismo Maja se srece na nekoliko mjesta u pecini. Crteži ljudskih ruku privlace dosta pažnje, mada se ne mogu odmah uociti. Naime, vodic je palio svijetla u pojedinim galerijama. Kada smo došli do one sa otiscima ruku prvo je ugasio sva svijetla; kada su nam se oci privikle na mrak mogli smo vidjeti ruke na kamenju kao fotografski negativ. Interesantna tehnika od prije par hiljada godina. (Inace, ruke su cest motiv na objektima Maja. Ali, one su uvijek obojene crveno. Ovdje u Loltunu su u crnoj boji, "Manos Negras".) Na nekoliko mjesta se moglo vidjeti stilizirano vozilo. Slijedila je skulptura jaguara. Zatim statua "ratnika Maja". Glava podsjeca na stil tzv. civilizacije Olmeka i njihovih crnackih "kraljeva" prije 4.500 godina. Kapa ili šljem je na glavi; na ušima su bogate naušnice koji su obicno znak božanstva/superiornog bica. Fotografija 43: "Ratnik" ili superiorno bice, Loltun, Yucatan, Meksiko Tri kilometra Loltuna su otvorena za javnost. Prirodne formacije (stalaktiti, stalagmiti) se smjenjuju sa rukotvorinama i crtežima Maja. Podzemne komore i galerije su služile kao skloništa i ceremonijalni centri od ledenog doba do Ratova kasti iz 1800-ih godina. 5.3.10. Calcehtok Sjeverozapadni Yukatan, pecinski system "Grutas Calcehtok". "Cal" (vrat), "ceh" (jelen) "tok" (kamen) kompleks podzemnih pecina je drugi po velicini na Yukatanu (mada se reklamiraju da su najveci). Nisu osvijetljene tako da je vodic neophodan. U grotlo se spuštamo improviziranim željeznim ljestvama (drugi nacin je bio lijanama). Otvor na površini je petnaestak metara promjera. Kada smo se spustili u podzemni ulaz prije nego što cemo uci u mrak palimo dva fenjera. Ispred nas je gomila kamenica u obliku zidica. Moj vodic mi govori da je ovo bila posljednja linija odbrane za Indijance pred Španjolcima koji su ih ovdje porazili polovinom XVI stoljeca. Fotografija 44: Pecina "Grutas Calcehtok", zadnje uporište indijanaca, Yucatan, Meksiko Ulazimo u prvu podzemnu odaju. U kamenu isklesane posude koje prikupljaju kapi vode sa tavanice. Na nekoliko mjesta se stapaju stalaktiti sa stalagmitima. Krecemo se dalje. Temperatura je vrlo prijatna. Dolazimo do centralna galerije sa vrlo visokom tavanicom. Izravnan kameni pod. Na sredini kružni kamen. "Oltar", govori mi vodic. Obilazim zidove. U procijepima se vide ostaci keramike Maja. Na drugom mjestu školjke. Zatim kameni noževi. Sa tavanice strši kamena figura krokodila: poluotvorena usta sa zubima, oci, tijelo i dugacki rep. Na drugoj strani svoda morska sipa. Fotografija 45: Sipa na svodu pecine, Calcehtok, Yucatan, Meksiko Baš kad pomislim da pecine završavaju onda nas neki mali prolaz dovede do vece prostorije ili galerije. Odatle vodi po nekoliko puteva. Trebalo bi mi mnogo više od nekoliko sati vremena da ih sve istražim. U ovom dijelu Yukatana ima preko 30 podzemnih pecina i osnovano se smatra da je vecina njih spojena tunelima. I time se otvara još jedan aspekt života Maja. Onaj, ispod površine Zemlje. 5.3.11. Kabah U središnjem Yukatanu, medu Puuc brežuljcima, svakih nekoliko kilometara se redaju gradovi Maja: Kabah, Sayil, Labna, Xlapak... Na parkingu ispred Kabaha samo tri automobila. Na ulazu vodic govori maloj grupici: "Ka" je na arhaicnom jeziku Maja znacilo ruka, "bah" je dlijeto. "Kabah" se prevodi kao "vješta ruka". Pri tome gestikulira, tako da se može predstaviti slika vještih kamenorezaca. Da li je to stvarno ime grada, ili nešto izmjenjena verzija ("Kaabah" - cvrsta ruka, ili "Kabahaucan" - kraljevska zmija u ruci) ostace nepoznato. Zeleni travnati tepih prekriva dugacki (nekada kameni) plato Kabaha. Mjesto odiše mirnocom. Poželim da vratim dinamiku i duhovnost davno prohujalog vremena. Hiljadama godina su Maje bile kuriri kosmickog znanja. Širili su univerzalnu filozofiju koja je ucila da ljudsko tijelo pripada Zemlji, a ljudski duh Kosmosu. I u tome se krije neprolaznost civilizacijskih vrijednosti Maja te razlog moga interesovanja za davno napuštene gradove. Tipicne turisticke agencije vode posjetioce po svetim gradovima Maja i pri tome im govore samo negativne ili nebitne stvari. Koliko puta sam cuo iz ustiju vodica kako slavodobitno govore grupicama turista o navodnim žrtvovanjima Maja i cupanju srca iz živih tijela zarobljenika (taj ritual nema nikakve veze sa Majama). Kako neinventivno zapocinju turisticke ture u kojima se daju iz rukava izvadeni datumi o nastanku gradova, o navodnom idolopklonstvu Maja, "brojnim" medusobnim ratovima i sl. Ono što se može procitati o Kabahu u dostupnoj literaturi bilo bi slijedece: "...Kabah je jedno od satelitskih naselja na Puuc ruti, dvadesetak milja južno od Uxmala. Oblast je bila naseljena od treceg stoljeca prije nove ere. Vecina preostalih gradevina potice izmedju VII - X stoljeca. Jedan od sacuvanih datuma na kamenom vratnom okviru prikazuje 879. godinu kada je Kabah bio na svom vrhuncu. Grad je napušten u X stoljecu... (46) ...Kabah se sastoji od serije hramova i palaca, manjih piramida i monumentalne Kapije. Najcuvenija gradevina je Codz Pop ili Hram maski sa svojom fasadom prekrivenom sa 270 maski nosatog boga kiše Caka. Cak su i stepenice koje vode u cetiri odaje dijelovi zakrivljenog nosa. Krovna ukrasna konstrukcija se sastoji od pravokutnih kamenih blokova sa nizom otvora... Fotografija 46: Hram maski, Kabah, Yucatan, Meksiko ...Kiša i voda su bili od glavnog znacaja i citava zgrada simbolizira kiše koje život znace, a koje su dolazile sa zapada... ...Na stražnjoj (istocnoj) strani su skulpture dva ratnika koji su okrenuti izlazecem suncu i koji, vjerovatno, imaju ulogu cuvara hrama. Kipovi su u još dobrom stanju... (35) Fotografija 47: Cuvari hrama, Kabah, Yucatan, Meksiko ...U centru nekadašnjeg Kabaha se nalazila Kapija sa tipicnim lukom Maja. Odatle je polazio poplocani put ("sacbe"), širok 5 metara i dugacak tridesetak kilometara, spajavši Kabah sa Uxmalom. Kapija sjedi na širokoj kamenoj platformi... Ista takva, samo nešto manjih dimenzija se nalazi na ulazu u Uxmal... Fotografija 48: Kapija, Kabah, Yucatan, Meksiko ...Hram Crvene ruke i Observatorija na zapadnoj strani Grada su vjerovatno imali religijske i ritualne funkcije... ...Niz skulptura, panela, lintela, kamenih blokova sa hijeroglifima... nisu više u Gradu; ili su pokradeni ili se nalaze o raznim muzejima... ...prvi detalji o Kabahu su došli iz pera John Lloyd Stephensa i Frederick Catherwooda 1843... Arheolog Ramon Carrasco 2003. predvodi arheološke napore na rašcišcavanju i rekonstrukciji ..." (46) Ono o cemu ne piše dostupna literatura je mnogo znacajnije za razumijevanje ovih gradova. Zamislimo 270 vatrenih baklji koje pocivaju u nosnim udubljenjima boga Caka. Fasada hrama i nocno nebo gore... Zrakom se širi miris kopalovog tamjana. Fotografija 49: Fasada Hrama maski, Kabah, Yucatan, Meksiko Maje se obracaju okupljenima: "Vi ste kosmicka kreacija Hunab Ku'a. Vaše tijelo je stvoreno od svete zemlje, vaš duh je donešen na svetom vjetru. Srodni ste vjecnoj Suncevoj vatri..." Šamani Maja vam pomažu da shvatite svoju ulogu u Univerzumu. Ucite o kalendarima sedam Solarnih sistema, kosmickoj seksualnosti, budenju energije Kundalinija... ulozi galaksije Mlijecnog puta kao generatora života. 5.3.12. Labna Oficijelni tekstovi koji idu na racun obližnjeg grada Labna. "...Labna je nekad bio grad sa preko 2000 ljudi. Trenutacno su samo cetiri gradevine obnovljene. Dosada je pronadeno oko 70 cultuna (podzemnih vodenih cisterni)... ... Najpoznatiji monument je rekonstruirana Kapija sa vecim lukom i više ornamenata nego ona u Kabahu. Struktura na koju se kapija nekad naslanjala više ne postoji. Luk je sedam metara visok i preko tri metra širok. Pretpostavlja se da je original bio znatno viši i obojen u plave i zelene boje koje simboliziraju pera ptice quezal... Fotografija 50: Kapija, Labna, Yucatan, Meksiko ...Labna znaci "stare kuce" na jeziku Maja... ...Nedaleko od Kapije je El Mirador, piramidalna struktura koja leži na gomili kamenja... ...Impresivna Palaca u Labni nije dobro ocuvana, a niti obnovljena. Ipak se može primijetiti da su ukrasi vrlo imaginativni...Šezdeset sedam soba na dva nivoa je arhitektonski dragulj Puuc regiona. Ulaz u jednu od odaja krasi ogromna, zubata maska boga Caka sa velikom njuškom... Fotografija 51: Maska Caka, Labna, Yucatan, Meksiko ...Glava serpenta se istice na jednom kraju palace. Iz njenih otvorenih celjusti viri ljudska glava koja simbolizira život... ...Stephens je prilikom posjete Labni 1841. pisao: "Od dolaska u ovu zemlju nisam bio više uzbuden; miješali su mi se bol i zadovoljstvo. Bol što ovaj Grad nije bio otkriven prije nego se pretvorio u ruševine; istovremeno, bili smo sretni što smo ga vidjeli prije nego je do kraja propao, jer je i ovakav castan spomenik svojim misterioznim autorima..." (35) 5.3.13. Xlapak U središnjem Yukatanu, na ruti Puuc, locirana je arheološka zona grada X'Lapak. "Stari zidovi" (Xlap-pahk, prema indijanskim vodicima John Stephensa iz 1841.) mi se ukazuju medu stoljetnim drvecem. I u ovom Gradu se istice "Palaca" sa svojom fasadnom dekoracijom. Geometrijski elementi te kameni likovi Caka sa prepoznatljivim zakrivljenim nosom na uglovima zgrade i ceonoj fasadi cine ovu zgradu unikatnom. Fotografija 52: Palaca, Xlapak, Yucatan, Meksiko Bocna i zadnja strana palace su u ruševinama. Gomila kamenja razbacanih u travi. Ovo je dobar primjer šta džungla može uciniti gradovima, mada su oni napravljeni od kamena. Drvece raste uz zgrade, na njihovim stranama i na krovovima. Korijeni i grane se probijaju u svim prostorijama. Pod težinom drveca prvo padaju krovovi. Na red dolaze zidovi: plaster i cigla. Jedna po jedna ispadaju iz lezišta. Šumska vegetacija, zemlja, voda, drvece nastavljaju sa osvajanjem kamenih objekata dok ih potpuno ne unište. Prošlo je dvije i tri hiljade godina od nastanka ovih gradova. A milenij od kada su napušteni i ostavljeni zaboravu. 5.3.14. Izamal Kada su konkvistadori osvajali Yukatan, Izamal ("Crni jaguar") je bio jedan od najvecih i najljepših gradova. Prije 450 godina Landa je pisao za gradove Yukatana: "... Toliki je njihov broj i tako su dobro gradeni da predstavljaju divan ugodaj za oci. A ova zemlja danas nije ono što je nekada bila u doba svog procvata kada su nastajale ove gradevine koje su podignute bez pomoci metala... Postoji tajna koja nije otkrivena domorocima kako su ove gradevine izgradene...Ovdje u Izamalu se istice jedna zgrada ispred svih drugih koja je ogromno visoka i prelijepa... Stepenice od preko 30 metara širine idu prema vrhu... Na stranama su vrlo cvrsti zakrivljeni kameni blokovi... Nekoliko platformi i nivoa vodi do vrha gdje je sagraden bijeli hram. Popeo sam se i imao velicanstven pogled sve do mora... Bilo je dvanaest ovakvih gradevina u Izamalu... Niko se ne sjeca ko ih je gradio..." (8) Sa dolaskom Španjolaca lokalno stanovništvo je pretvoreno u roblje. Bili su primorani da sruše sve piramide i hramove, a na njihovim temeljima da izgrade crkve, manastire i kolonijalne palace. Crkva je vjerovala da ce tako oduciti lokalno stanovništvo od "davolskog vjerovanja". Na mjestu najvece piramide izgraden je franjevacki manastir San Antonio de Padua. Arhitekt-fratar Juan de Merida je zapoceo radove 1553. i dovršio ih 1561. Izgraden je najveci atrijum u katolickom svijetu, izuzev onog Sv. Petra u Vatikanu. Dimenzije su mu 520 sa 420 metara. Tolika je bila površina gornje platforme piramide Maja. Drvena figura djevice Marije je postavljena unutar manastira. Ubrzo su se poceli registrirati slucajevi izlijecenja i Izamal postaje mjesto hodocašca katolika sa svih strana. U dvadesetom stoljecu polako tone u zaborav sve do posjete pape Ivana Pavla Drugog 1993. Fotografija 53: Manastir u Izamalu izgraden kamenom gigantske piramide, Yucatan, Meksiko Kako bi stvarna prica o Izamalu mogla izgledati ocima historicara? Gdje prestaje legenda, a pocinje stvarnost? Legenda drži da je Izamal osnovao Izamna (Itzam Na), vizionar i lider. Vremenom su mu dali epitet božanstva, sa mocima izlijecenja i vracanja u život. Na celu je Panteona Maja sa titulom "ahaulil" (Lord); on predsjedava skupinom nižih božanstava, odnosno superiornih. (7) Izamal je Majama predstavljao manifestaciju Boga Sunca koja je materijalizovana u piramidi Kinich Kak Moo. Dvije hiljade prije nove ere i jednu hiljadu godina naše ere Izamal je vazno hodocašce Maja. Centrom dominira platforma Paphol Chac (Dom Caka, boga kiše) sa hramom na vrhu koji je destinacija hodocasnika. Kolosalne piramide Itzamatual, Kabul, Hunpictoc i Habuc uokviruju ovaj grad. Fotografija 54: Ostaci piramide Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko Paphol Chac je izgraden na energetski vrlo potentnom mjestu. Hiljade hodocasnika iz doba Maja su svojim posjetama, tokom perioda od više hiljada godina, formirali psihicko polje energetski usmjereno na izlijecenje raznih bolesti. Kombinacijom Zemljine i ljudske energije kreirano je podrucje koje ljekovito djeluje na ljudski organizam. Beneficije Izamala su se prostirale kroz vrijeme ukljucujuci i barbarsku civilizaciju koja je došla nakon XVI stoljeca i tu postavila svoje drvene simbole. Gdje prestaje stvarnost, a pocinje legenda? 5.3.15. Chichen Itza Chi ("usta"), chen ("izvor"), Itza ("pleme Itza") nije najveci ni najimpresivniji grad Maja. Ali je, zbog velikog priliva turista, najpoznatiji. Od nekoliko stotina objekata na petnaestak kvadratnih kilometara, renovirano je njih tridesetak. "Grad je podijeljen na tri jasno odvojena dijela: Stari Chichen (435. godina), Klasicni period 600-900 godine i utjecaj Tolteka nakon XI stoljeca." (Prema natpisima na tablama u arheoloskom parku.) Maje napuštaju Grad prije 925. godine. Nakon pauze od stotinjak godina ponovo je naseljen i postaje centrom indijanaca citavog Yukatana. Porazom 1194. ponovo je napušten. Astronomski, arhitektonski i artisticki gledano Chichen Itza je jedan od najinteresantijih gradova Maja. Stoga ne cudi njen status svetog grada tokom klasicnog perioda. Prva gradevina na koju se izbije na širokom platou je ujedno i najpoznatija: piramida El Castillo (dvorac) ili Kukulkanova piramida. S razlogom se ova skladna piramida nalazi na mnogobrojnim turistickim prospektima. Na cetvrtastoj osnovi se skrasio perfektno simetricni dizajn koji u sebi sadrži elemente sofisticiranog kalendara Maja. Svaka od cetiri strane piramide ima 91 stepenicu; ukupno 364 stepenice plus platforma na vrhu simboliziraju broj dana po suncevom kalendaru. Dodatna stepenica ispod piramide oznacava put u podzemni svijet. Fotografija 55: Piramida Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Svaka strana piramide ima 18 terasa - po devet sa svake strane stepenica ("devet Gospodara vremena") - 18 je broj mjeseci za jednu godinu po kalendaru Maja. Ukupno su 52 panela na piramidi i to odgovara broju godina jednog kalendarskog ciklusa Maja. (Ovaj ciklus od 52 godine je usko povezan sa zvjezdanim sistemom Plejada koji opase nebeski krug svake 52 godine i vraca se u istu pocetnu poziciju na zemaljskom nebeskom svodu.) Svakako najpoznatiji fenomen vezan za Piramidu se dešava dva puta godišnje: na proljetnu i jesenju ravnodnevnicu (21.03. i 21.09.) Sa pocetkom zalaska sunca na sjevernim stepenicama se stvara sjena ispod terasa koja u kombinaciji sa sedam svjetolosnih trokuta nalikuje tijelu zmije. Na dnu stepenica je isklesana glava serpenta tako da je iluzija kompletna. U proljece se serpent spušta prema zemlji; u jesen se penje ka nebu. Ovaj briljantni inžinjerijski poduhvat Maja privuce oko 25.000 posjetilaca tokom dva godišnja ekvinocija. Fotografija 56: Igrom suncevog svjetla i sjene, arhitekte Maja stvaraju iluziju serpenta na kamenim stepenicama i to samo na dan ravnodnevnice, Kukulkanova piramida u Chichen Itzi, Yukatan, Meksiko Glave serpenta na dnu stepenica sam našao na još nekoliko piramida. Pošto nisu obnovljene njihova uloga nije poznata; možda vremenom otkrijemo koje astronomske pojave su one predstavljale. Fotografija 57: Glava serpenta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Serpent je naravno simbol znanja, superiorno božansko lice Kukulkan koji je došao u Chichen Itzu u desetom stoljecu nakon napuštanja Tule (sjeverno od Meksiko Cityja). Prema legendi Quetzalcoatl (odnosno Kukulkan) je napustio svoj glavni grad Tulu i odletio na "zmiji" ka istoku, Yukatanu. Prije Tule, pernata zmija Quetzalcoatl je svoj pecat ostavila u gradnji najimpresivnijeg grada obje Amerike - Teotihuacana. (25) Sada dolazimo do nove, jos neriješene, zagonetke. Imamo impresivan grad Maja (Chichen Itza) i tri hiljade kilometara zapadno glavni grad Tolteka (Tula). Prostor izmedu njih (srednji i istocni Meksiko) nema ništa zajednicko, prema historicarima i arheolozima. I onda, sasvim neocekivano, arhitektura dva grada se poklapa kao da su medusobno udaljeni 30 kilometara, a ne tri hiljade. Objašnjenje historicara: (1) Tolteci su organizirali vojni pohod od 3000 kilometara zaobilazeci stotine drugih gradova, vojno su porazili Chichen Itzu i tu ostavili svoj gradevinski i spiritualni pecat (?); (2) Grupica Maja je otišla na putovanje od 3000 km. i onda su, oduševljeni arhitekturom Tule, u povratku dodali simboliku Kukulkana na svoje gradevine (?) (74) Oba objašnjenja su, zdravorazumski posmatrano, neprihvatljiva. Rješenje je u trecem, "nemogucem" za oficijelnu nauku. Samo slijedimo legendu koja kaže da je Kukulkan bio superiorno bice koje je, koristeci tehnologiju zracnih letjelica, sletio u Chichen Itzu i tu (i samo tu) obnovio svoju vladavinu. Još nekoliko detalja poziva na razmišljanje. Unutar piramide Kukulkana je sistem hodnika koji dovode do ranije izgradenih hramova. U jednoj od prostorija je statua jaguara. Tijelo je od crvenog kamena. Oci su mu od zelenog dada (nefrita). Problem otvara porijeklo ovog poludragog kamena. Naime, u Meksiku ne postoje nalazista nefrita. Najbliža su... u Kini (?!) Zvanicna historija ne priznaje postojanje kontakata izmedu Kine i Meksika prije par hiljada go