Pri tome su “zajednice” ljudi koji se nađu na istom prostoru i mjestu, ali bez međusobnih relacija. “Grupe” mogu da identificiraju svoje članove, ali većina aktivnosti se provodi van grupe. I, na koncu, “društva” se sastoje od članova koji glavninu relacija ustanovljava sa ostalim članovima društva. Nadalje, Quigley dijeli društva na:

Parazitska društva (Sijuks plemena, Eskimo, itd.)

Proizvođačka društva

2.1. Plemena

2.2. Civilizacije

Manje od dvadesetak civilizacija se formiralo u poslednjih 8000 godina. Ovaj autor ih navodi ovim redom:

Naziv civilizacije	Datum	Kulminacija	Osvajači

Mesopotamija	6000-300 p.n.e.	Perzija	Grčki
Egipat	5500-300 p.n.e.	Egipat	Grčki
Stara Indija	3500-1500 p.n.e.	Harapa	Arijevski
Kreta	3000-1100 p.n.e.	Minoan	Dorijski
Stara Kina	1900-1000 p.n.e.	Han	Huni
Hititi	1900-1000 p.n.e.	Hititi	Frigijanci
Kanaan	2200-100 p.n.e.	Puni	Rimljani
Klasična	1100-500 a.d.	Rim	Germani
Mezoamerička	1000 p.n.e. – 1550 a.d.	Azteci	Evropljani
Andska	1500 p.n.e. – 1600 a.d.	Inke	Evropljani
Hindu	1500 p.n.e. – 1900 a.d.	Mogul	Evropljani
Islamska	600 a.d. – 1940 a.d.	Otoman	Evropljani
Kineska	400 a.d. – 1930 a.d.	Manču	Evropljani
Japanska	100 p.n.e. – 1950 a.d.	Tokugava	Evropljani
Ortodoksna	600 a.d. -	Sovjetski Savez	?
Zapadna	500 a.d. -	?	?

Tabela 1: Dosadašnje civilizacije prema američkom autoru Carroll Quigleyu (23)

Prije samo četiri decenije ova tabela je bila gotovo neprikosnovena u promišljanju historije civilizacija. Razvojem novih ideja, dinamičnog i revizionističkog pristupa historiji možemo dovesti u pitanje gotovo svaku karakteristiku ovih civilizacija.

Tako, na primjer, umjesto Mesopotamije, svakako treba distancirati pojavu prve civilizacije novije svjetske historije – Sumera. Kompleksnost i razvijenost tog društva joj osigurava zasebno mjesto u nekoj novoj, izmjenjenoj tabeli.

Naravno, prije Sumera nalazimo materijalne ostatke drugih bliskoistočnih društava (Jericho kao centar čije su ruševine određene karbonskom metodom sa starošću od 9000 godina).

Zbog svog značaja i različitosti, “Klasične civilizacije” bi morale biti rastavljene na antičku Grčku i Rim.

U ovom momentu nisu predmet našeg interesovanja materijalni dokazi o postojanju pacifičkih i atlantskih civilizacija od prije 12000 godina. (25)

Takođe, ni kompleks “Andske civilizacije” sa vremenskim početkom od 1500 godina prije nove ere daleko zaostaje za novim otkrićima koji vrlo napredne, ali jako različite civilizacije na ovim prostorima, šalje hiljade godina daleko unatrag. (26)

Samo nekoliko decenija je bilo dovoljno da demantuje ovog američkog autora i u pogledu završetka pojedinih civilizacija. Sada je već očito da Indijska, Kineska i Islamska civilizacija život nastavljaju i nakon polovine XX stoljeća uprkos prognoziranom kraju.

Japanska se utopljava u zapadnu civilizaciju, kao i Ortodoksna i to je vodeći trend XXI stoljeća. Kao vrhunac Zapadne civilizacije (nakon Portugala, Španjolske, Francuske, Velike Britanije) su se nametnule SAD.

Međutim, ono što revizionistički pristup historiji donosi u pogledu Mezoameričke civilizacije odnosi se i na period i na kulminaciju civilizacije na ovim prostorima. Ozbiljnom analitičaru je jasno da Azteci nisu bili civilizacijski vrhunac na teritoriju Srednje Amerike, mada su, hronološki gledano, došli poslednji. (27) Azteci zaostaju u duhovnim, socijalnim, arhitektonskim i astronomskim aspektima života za svojim prethodnicima Majama te “privremeno ustanovljenim kategorijama” društava Zapoteka, Olmeka, Tolteka i tzv. Teotihuacana. (Nazivam ih “privremenim kategorijama”, jer oficijelna nauka ne zna niti pravo ime niti datum kultura čije su artifakte pronalazili na srednjoameričkim prostorima).

Takođe, niti datum od 1500 godina p.n.e. ne odgovara novijim arheološkim nalazima koji civilizacijski život na ovom prostoru smještaju nekoliko hiljada godina unatrag.

Naravno, ironija je da profesor Carroll Quigley kompleksno društvo Maja pojedinačno čak i ne pominje u kompleksu svjetskih civilizacija.

Međutim, i pored svih manjkavosti, ova tabela nam daje početni okvir za raspravu o definiciji civilizacije.

4.2. Mjera civilizacije

Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje šta je mjera civilizacije? Koje ćemo kriterijume primjenjivati u ovom radu za utvrđivanje nivoa civilizacije?

Kako smo vidjeli dosada su se autori bavili određivanjem granice koja odvaja plemenski od civilizacijskog nivoa. Ali, za potrebe ove disertacije moramo razraditi instrumentarij koji će jasno odvojiti i razlikovati nivo pojedinih civilizacija.

Mada se i drevna Kreta i moderni Zapad svrstavaju u kategoriju civilizacija, jedna od njih se može nazvati superiornijom.

Ono što smatram ključnim i određujućim za nivo civilizacije su:

dostignuti nivo znanja
način života

4.2.1. Dostignuti nivo znanja

Znanje, kao kosmička kategorija, je nedjeljivo. Nastanak života u kosmosu, planeta, “žive” i “nežive” materije, transformacije materije u energiju i obrnuto, redoslijed kosmičkih događanja itd. ima svoje zakonitosti i historijat.

Mlade civilizacije kao što su skorašnje Zemaljske civilizacije (a osobito Klasične i Zapadna), u poslednjih 8000 godina su razvile instrumente za dolazak do parcijalnih znanja. I ta parcijalna znanja su nazvali “naukama”: fizika, hemija, geologija, astronomija, matematika, kvantna mehanika itd.

Noviji trend je da se njihovim objedinjavanjem pokušava doći do cjeline. Jasno je da je još uvijek dugačak put pred Zapadnom civilizacijom XXI stoljeća da dođe do ključnih odgovora i sklopi mozaik nazvan “Znanje”. Čini mi se da su pokušaji, koji se naslanjaju na Ajnštajnove teorije relativiteta (a osobito na Specijalnu teoriju relativiteta), Teoriju supergravitacije i Superstring teoriju da se dođe do “Teorije svega”, ispravan put.

Naravno, ovo se odnosi na pokušaje materijalističke nauke koja objedinjava dostignuća kvantne mehanike i superstring teorije, da dođe do zajedničkog nazivnika koji će dati objašnjenja za sve prirodne sile. Pri tome mislim na sve oblike energije. Vjerovatno se između desete i dvanaeste dimenzije krije taj zajednički nazivnik. Iz tog zamišljenog nazivnika biće moguće objasniti sve pojave u prirodi: na nivou energije i materije. I tada se može reći da jedno društvo ima respektabilan nivo “Znanja”.

Primjera radi, profesor Michio Kaku, su-otkrivač super string teorije (Theoretical Physics, City University of New York) ima za cilj da kompletira Ajnštajnovu “Teoriju svega” koja će ujediniti sve fundamentalne sile Univerzuma. U svojoj knjizi “Hyperspace: A Scientific Odyssey through Parallel Universes” (75) dr Kaku dokazuje “postojanje viših dimenzija koji su centralni ključ za otključavanje tajni Univerzuma.”

Čak je i Lenjin, Vladimir Iljič, polemisao o postojanju više dimenzija”, (75) ali je u praksi morao da zbaci cara koji se nalazio u trećoj dimenziji. Picasso je sa kubizmom odbacio tro-dimenzionalni svijet i zakoračio u četvrtu dimenziju.

Prve četiri dimenzije na prvi pogled nemaju ništa zajedničko: gravitacija (drži nas na površini Planete), elektro-magentizam (struja), jaka nuklearna sila (Sunce), i slaba nuklearna sila (radioaktivno zračenje). Svako novo otkriće nove dimenzije, međutim, otvara pitanje gdje je zajednički nazivnik. (75)

Ne postoji samo jedan put do “Znanja”. Iz naše zemaljske perspektive vjerujem da postoje barem dva: naučni, koji smo upravo pomenuli, i duhovni, o kojemu nećemo govoriti u ovoj disertaciji, jer ga ne možemo podvrgnuti postojećim egzaktnim naučnim metodama.

Intrigantno je da će primjeri vrhunskih znanja dva zemaljska svijeta (naučni i duhovni), jedan oličen u teorijskom fizičaru, a drugi u šamanu neke od spiritualnih civilizacija, doći do istih zaključaka o energetskim silama koje vladaju kosmosom. (28) A odatle se izvode sva pojedinačna znanja, uključivo i ono kojima mi stremimo da ovladamo na našoj sićušnoj Planeti.

Prema tome, dostignuti nivo znanja jeste kategorija koja je određujuća za jednu civilizaciju. Ono društvo koje, kao cjelina, poznaje globalne kosmičke zakonitosti, ima razvijen koncept prošlosti i budućnosti, objašnjava kako nastaje životni proces i transformira se… očigledno se može nazvati razvijenom civilizacijom.

Važi i obrnuto. Društvo koje je ignorantno prema pojavama na nebu, koje ne vidi dalje od gomilanja materijalnih dobara ili koje se dogmatski zatvara u svoje okvire, očigledno stoji nisko na civilizacijskoj razini.

4.2.2. Način života

Ovaj segment logično izvodim iz prethodnog. Nije dovoljno samo “posjedovati znanje” da bi jednu civilizaciju nazvali razvijenom, ili superiornijom u odnosu na drugu.

Što se više razumijevaju prirodni procesi i dobija slika o kosmičkoj cjelini, tako se očekuje da ovo znanje ima blagotvoran utjecaj na jednu civilizaciju.

Primjera radi, u momentu kada većina pripadnika jedne civilizacije počne živjeti opšteprihvaćenu činjenicu o međuzavisnosti svih živih bića, logično bi bilo očekivati da će pokazivati razumijevanje za sav biljni i životinjski svijet na Planeti. Prestaće postojati piramidalna struktura života koju je čovjek nametnuo i promovira kao “najinteligentnije” i “najjače” biće na Planeti.

Znanje bi trebalo donijeti mudrost ljudskoj civilizaciji; mudrost treba direktno da transformira naš način života u kome prestaje ponašanje dominacije i kontrole nad drugima i započinje proses respekta prema svim drugim živim bićima. I to bez obzira bila ta bića u lancu flore i faune, ili, bila riječ o pripadnicima drugih ljudskih zajednica, odnosno drugih civilizacija.

Što jedna civilizacija više saznaje o strukturi recimo naše matične Planete, to će civilizacijsko poštovanje prema vlastitoj Planeti rasti. Umjesto arogantnih pripadnika koji neumitno zlorabe neobnovljive resurse Planete, civilizacija će težiti da živi u harmoniji sa Planetom i svim prirodnim procesima.

Što se fond znanja o Suncu širi više se neće govoriti samo o fizičkim karakteristikama kao što su temperatura, pritisak, sunčeve pjege ili sunčeva oluja. Shvatiće se energetska suština tih procesa, njihova zakonitost u pojavljivanju i utjecaj na Zemlju i pripadnike pojedinih civilizacija.

Što se jedna civilizacija više približava realizaciji o svojim članovima kao energetskim bićima koja zrače (pretežno) pozitivnom ili negativnom energijom, shvataće da je osnovni process komunikacije onaj koji je obilježen respektom i ljubavlju.

Eksperimentalno je dokazano (29) da su “negativno” obojene emocije, kao što su strah, ljubomora, zavist, manipulacija drugima, itd., duge i spore valne dužine. Ovakvi valovi aktiviraju manji dio naših amino acida (“mikroantena” koje komuniciraju sa DNK).

S druge strane, emocija ljubavi je osnova za sve pozitivne emocije. Ona stvara brze i kratke valne dužine koje uključuju u akciju mnogo veći procenat DNK antena. (29) Na taj način čovjekovi potencijali se proširuju, barijere padaju, ljudsko tijelo se, preko svog genetskog koda (DNK), otvara prirodi.

“Način života”, kao produžena ruka “znanja”, zbog toga određuje civilizacijski nivo. Time ujedno odgovara na pitanje živi li ta civilizacija u harmoniji sa prirodom i omogućava li svojim članovima ne-limitirani razvoj.

Na ovaj način smo ustanovili novu definiciju i sadržaj za civilizacijski nivo: Mjera civilizacije je dostignuti nivo znanja i način života.

5. ELEMENTI CIVILIZACIJE MAJA

Ovo poglavlje nosi nepretenciozan naslov “Elementi civilizacije Maja” iz očiglednog razloga: riječ je o nestaloj civilizaciji i stoga nije moguće dati kompletan civilizacijski pregled.

Ovaj limit s kojim se susrećemo dopunjava se sa još dvije činjenice: prvo, pismo/hijeroglifi Maja većim dijelom nisu dešifrovani (preko 80%) tako da ne možemo koristiti informacije koje su nam teoretski dostupne, ali neobjašnjive; i, drugo, u svom egzaktnom naučnom pristupu nećemo koristiti bogato vrelo duhovnih informacija koje posjeduju današnji šamani i “čuvari znanja” Maja te legende i predanja iz ovih krajeva.

No, i pored toga, pred nama je obilje informacija koje ćemo analitički obraditi i na taj način djelomično prevazići ovaj hendikep.

5.1. Polazne pretpostavke

Ova disertacija ima zadaću da dokaže da je društvo Maja bilo na civilizacijskom nivou, a onda da uporedi dva društva od kojih jedno više ne egzistira, a drugo je aktivno.

Pri tome ćemo poći od pretpostavke da su obje civilizacije autohtone po svome nastanku i razvoju. Zapadna civilizacija ima svoje korijene u klasičnim civilizacijama Rima i Grčke (te nešto ranijeg Sumera i Babilona). Međutim, Srednji i Novi vijek ćemo posmatrati kao rezultat samostalnog razvoja, svoju pažnju usredsređujući pretežno na posljednji period od XVII do početka XXI stoljeća.

Za civilizaciju Maja ćemo kao polaznu činjenicu uzeti pretpostavku da oni nisu imali uzora u svom nastanku te da nije bilo razvijenije civilizacije koja je utjecala na njihova osnovna civilizacijska dostignuća Maja. Pri tome, za potrebe ove disertacije, isključujemo mogućnost da je superiornija civilizacija (zemaljska ili vanzemaljska) uobličila znanja Maja.

Prema tome, polazni aksiom je da su i Maje i Zapadna civilizacija isključivi autori svih svojih građevinskih, astronomskih, komunikacijskih i drugih civilizacijskih dostignuća.

5.2. Teritorijalni i vremenski okvir

Pod Zapadnom civilizacijom u teritorijalnom smislu podrazumijevamo zemlje tzv. “Prvog svijeta”: zapadnoevropske, sjeveroameričke (SAD, Kanada) i neke pacifičke (Australija, Novi Zeland i Japan). Posmatrani period je od VI stoljeća do početka XXI stoljeća (hiljadu i po godina).

Pod teritorijem civilizacije Maja podrazumijevamo region današnjeg Meksika, (države Chiapas, Tabasco, Yucatan, Quintana Roo), Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora. Svijet Maja je izlazio na tri vodene površine: Meksički zaljev na sjeveru, Karibe (Atlantski ocean) na istoku i Tihi ocean na zapadu.

Ilustracija 1: Mapa svijeta Maja smještenog na teritoriji današnjih pet centralnoameričkih država: Meksika, Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora

Vremenski period od pojavljivanja Maja seže u početak III milenijuma prije nove ere i traje do X stoljeća nove ere. Pri tome je većina arheoloških informacija koncentrirana na period od zadnjih hiljadu i po godina civilizacije.

Na ovom mjestu se, nakratko, moramo osvrnuti na vladajuću dogmu u pogledu historijske hronologije pojavljivanja kultura na području Srednje Amerike.

Većina izvora kao “majku svih kultura” u ovom regionu smatra “indijansku kulturu Olmeka”. Njeno pojavljivanje smješta oko 1000. godine prije nove ere. Oni su, navodno, prethodili kulturama Zapoteka, Tolteka i stanovnika Teotihuakana prije otprilike 2000-2200 godina. Nekoliko stoljeća prije početka nove ere smješta se i vremenski okvir za pojavljivanje Maja. (10), (12), (13), (16), (22), (30), (31), (32), (33), (34), (36), (37)

Rezultati novijih arheoloških istraživanja su ovu hronologiju potpuno izmijenili. U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronađeni su drveni ostaci posuda i podvrgnuti su radiokarbonskoj metodi ugljika C-14. Ustanovljeno je da su predmeti stari oko 4700 godina. (35)

Arheolog Norman Hammond, koji je otkrio pomenute predmete, piše: “Jedna sezona rada u Cuellu je pomjerila historiju Maja za hiljadu godina. Civilizacija Olmeka je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogućnost da su Maje zapravo odigrale ulogu u pojavi Olmeka.” (35)

Premda su istraživanja s početka XXI stoljeća pomjerila historijsku pojavu Olmeka nešto dublje, u doba od 2000 godine prije nove ere (25), (sto je hiljadu godina više nego što se mislilo samo prije dvije decenije), to još uvijek nije dovoljno da ugrozi primat pojavi Maja kao najstarije kulture ovog regiona.

5.3. Case Study — Ekonomska i socijalna organizacija te arhitektura kao kompleksni civilizacijski izraz na primjeru izabranih gradova Maja

U nastavku ćemo koristiti Case Study metodu: na primjerima posjete izabranim gradovima Maja ćemo ponuditi obilje podataka i impresija. Nakon toga ćemo te informacije filtrirati i analitičkim ih putem prirediti za daljnju obradu.

5.3.1. Copan (Santa Ana, Honduras)

Na jugoistočnom kraju civilizacije Maja, u današnjem Hondurasu, nalaze se ostaci drevnog grada Copana. Copan je promovisan u zaštićeno nasljeđe svjetskog značaja od strane UNESCO-a 1980. godine. On se ujedno smatra za najbolje prostudiran grad Maja u posljednjih 150 godina. Ovaj veličanstveni arheološki park je bio glavni izvor informacija za drevnu civilizaciju Maja.

Američki advokat John Lloyd Stephens i engleski umjetnik Frederick Catherwood su u svojoj knjizi “Incidents of Travel in Central America, Chiapas and Yucatan” opisivali svoju posjetu ovom regionu 1839-1840: (35)

“Nemoguće je opisati interes s kojim smo pristupili istraživanju ovih ruševina. Zemlja je bila potpuno nova; bez vodiča i turističkih knjiga; sve je tako nevino. Nismo mogli vidjeti deset jardi ispred sebe, niti smo znali šta nas očekuje slijedeće. Jednom smo sjekli granje i lijane za koje se ispostavilo da prekrivaju lice kamenog monumenta. Naslonio sam se na skupturu dok su je čistili; kada je Indijanac sa mačetom tupo udarao po kamenu, maknuo sam ga i golim rukama očistio zemlju. Ljepota skulptura, mirnoća džungle, uznemirivana samo kricima majmuna i papiga, izlovanost grada i misterija koja se nadvila nad njim, stvarala je interes veći od bilo kojih ruina koje sam dotada vidio.”

Editor Joseph Gardner nam predstavlja Copan u svojim “Misterijama drevnih Amerika” (Mysteries of the Ancient Americas”, 1986.): (21)

“Copan je jedan od najvećih, najstarijih i najljepših centara Maja. Izgrađen je na manjoj, humanijoj građevinskoj skali nego drugi, kolosalniji centri. Astronomi Copana su bili posebno vješti: oni su vjerovatno bili autori ekstremno preciznih tabela eklipsa i dužine tropske godine.”

U luksuznom atlasu “Prošlih svijetova” (Collins, Past Worlds, Atlas of Archeology, 2003.) autori vremenski lociraju Copan: (37)

“Od šestog do osmog stoljeća, tokom kasnog klasičnog perioda Maja, dolazi do agresivne ekspanzije. Grad Tikal je ponovno izgrađen i značajni hramovi, palače, trgovi i igrališta su podignuti u gradovima Palenke, Piedras Negras, Copan, Quirigua, Naranjo i Coba.”

Jacquetta Hawkes u svom Atlasu drevne arheologije (“Jacquetta Hawkes, Atlas of Ancient Archeology”, 1974.) ističe: (10)

“Copan je jedan od najljepših središta Maja, čuven po svojim skulpturama i hijeroglifima. Objekti su izgrađeni tokom Klasičnog perioda. Poslednja stela u Copanu nosi datum godinu 800. nakon čega je grad napušten. Jezgro grada se sastoji od Akropolisa u kome su igrališta, terase i hramovi. Hram broj 26 je poznat po svojih 2.500 individualnih glifa koji još nisu dešifrirani. Neki od njih su pogrešno vraćeni na mjesta 1930-ih godina prilikom rekonstrukcije. Sjeverno od hijeroglifskih stepenica je igralište sa uklesanim glavama papiga u gornjim dijelovima igrališta. Ispod ovog se nalazi ranije igralište, a ispod njega još jedno, još starije. Na glavnom trgu su skulpture oltara i stele, većina iz VII I VIII stoljeća. Fini kvalitet i reljefnost, sklonost ka detaljima su karakteristike umjetnosti Copana.”

Fotografija 5: Hram broj 26 sa 2 500 nedešifriranih glifa, Copan, Honduras

Jonathan Norton Leonard u svojoj “Drevnoj Americi” (Jonathan Norton Leonard, Ancient America, 1967.) nastavlja u istom stilu: (36)

“Copan je, smješten u visoravnima Hondurasa, bio dobro uređeni centar intelektualnog života, posvećen umjetnosti, nauci i svetim igrama. Čak i u intelektualno orijentiranoj civilizaciji Maja, grad Copan se isticao kao kulturni centar. Simboli uklesani u kamenu ukazuju da su se ovdje održavale konferencije o matematici i kalendarima. Ovo nalazište obiluje izvanredno isklesanim statuama sa kompleksnim astronomskim zapažanjima i hijeroglifima za koje arheolozi vjeruju da govore o historiji grada. Stanovnici Copana nisu bili samo astronomi i kipari. Na popločanom igralištu ogledali su se u igri sa loptom popularnom u doba Maja širom Centralne Amerike. Međutim, mnoge igre su bile religijske prirode, a sveštenici su prognozirali budućnost iz rezultata utakmica.”

Fotografija 6: Trodimenzionalna umjetnost u kamenu, Copan, Honduras

Bračni par Natascha Norton i Mark Whatmore u svojoj knjizi “Centralna Amerika” (Cadogan Guides, Central America, 1993.) ističu slijedeće detalje: (18)

“Kada su Španjolci stigli, grad je bio napušten skoro hiljadu godina. Mjerilo Copanovog političkog značenja je i postojanje posebnog glifa za grad još od 564. godine. Više od 200 godina Copan je imao hegemoniju u ovom regionu dok se 737. godine lider Quirigue, Cauac Sky, nije pobunio. Platforme hramova u Copanu nisu impresivne kao u Tikalu, ali zato oduševljava umjetnost koja ih ukrašava. Hijeroglifske stepenice su jedinstvene u svijetu Maja; od 2.500 glifa većina nije dešifrovana do danas. Sjeverno od stepenica je igralište, najperfektnije očuvano ove vrste. Utakmice su bile bespoštedne, rivali su igrali za život. Teška gumena lopta nije smjela biti udarana sa rukama, nogama ili glavom, već ostalim dijelovima tijela. Niže igrališta je niz stela tako detaljno obrađenih da se prepoznaju detalji vladara Maja. Kada ih je vidio britanski diplomata John Lloyd Stephens 1839. bio je toliko impresioniran da je kupio čitav arheološki park za 50 dolara. Nesumnjivo da je želio sve poslati brodom u Englesku, ali na sreću nije.”

Na prvi pogled, ovi izvori – stručni, naučni i historijski – izgledaju ozbiljni i informativni.

Istina je, opisali su grad kao nešto izvanredno i neočekivano. Govore o umjetničkim uzletima Maja. Čak i o posebnim astronomskim znanjima za koje se ne zna kako su ih mogli tako precizno izračunavati. Onda će pomenuti ratove, žrtvovanja, igre, kolaps civilizacije…

Ali, ako se neko malo dublje zamisli, prepozna da svi ovi izvori ipak ostaju na površini, ne dajući suštinske odgovore. Odakle Maje u ovim džunglama? Koja je stvarna svrha kamenih monumenata? Čemu je služilo tako napredno kosmičko znanje?

Fotografija 7: Stadion za 30 000 ljudi, Copan, Honduras

U neposrednoj blizini arheološkog parka Copan, nalazi se selo Copan Ruinas. Tamo sam razgovarao sa lokalnim umjetnikom Guerra Ramonom. On je bio na čelu tima od 20 lokalnih kleasara i zidara koji su napravili repliku hrama Rosalila koji je pronađen ispod jedne od piramida.

Fotografija 8: Autor Semir Osmanagić u razgovoru sa Guerra Ramonom, umjetnikom iz Copana (Honduras), autorom replike hrama Maja Rosalila

Prema Ramonovim riječima, arheolozi su 1989. otkrili hram i napravili crteže. Na osnovu tih crteža, umjetnici Marcelino Valdez i Jacinto Abrego Ramirez su napravili glinenu kopiju hrama u sekcijama. Svaka sekcija je načinjena u omjeru 1:1. Umjesto kamena (kao na originalnom objektu) korištena je glina sa drvenom pozadinom. Na osnovu njih je zatim izliven kalup koji je služio da se napravi hram od cementa i oboji u originalne boje. Projekat je trajao pune tri godine (1993-1996) i danas predstavlja centralni objekat u novootvorenom muzeju u Copanu.

Studija upotrebljenih boja na originalnom hramu otkriva da su zidovi Rosalile nekoliko puta obnavljani i da su se boje podlozi mijenjale od jarke žute, preko zelene i crvene. Poslednji sloj je crvene boje što je u životu Maja bilo simbolom života (“krv”), istoka (strana svijeta) i izlazećeg sunca. ( 38)

Naredne fotografije pokazuju kako je došlo do otkrića hrama Rosalile.

Arheolog dr William Fash je, u saradnji sa honduraškim Insitutom za antropologiju i historiju pokrenuo projekt Copan Archeological Acropolis Project (PAAC) 1986. godine. Istraživanja su se svodila na prokopavanje tunela ispod piramide poznate kao Struktura 26 i čuvenih Hijeroglifskih stepenica. Tri godine kasnije, 1989. Fash je tražio od honduraskog arheologa Ricarda Fasquelle da kopa ispod Strukture 16.

Fotografija 9: “Struktura broj 16”, oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras

Fasquelle je pronašao Hram u perfektnom stanju ispod piramide. Visina je iznosila 14 metara, a strane 19 x 19 metara.

Prema tekstu koji prati repliku hrama tvrdi se da je “ova građevina bila posvećena desetom vladaru Copana iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine, mjesta kreacije, izvora života. Bog Sunce je ključni igrač u mitu o kreaciji. On se veličanstveno uzdiže iznad ulaznih vrata i širi se čitavom zgradom…”

Fotografija 10: Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras

… Hramovi su obično bili uništavani da bi slijedeći vladari podizali nove hramove na njihovim ruševinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronašli još starije strukture…”

Fotografija 11: Autor ispred ulaza u Hram Rosalila iznad kojeg su dva vozila te simboli Sunca i srca Galaksije, Copan, Honduras

Tekst uz Rosalilu kaže: “Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj veličini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada.

Ono što intrigira su prikaz dva vozila sa lijeve i desne strane simbola Sunca (odnosno sunčevog sistema). U kabini vozila se nalazi lik Maja kao što se to vidi i na slijedećoj fotografiji.

Fotografija 12: Lik Maja u kabini vozila, hram Rosalila, Copan, Honduras

Ova verzija hrama potječe iz V stoljeća. Nema poznatih materijalnih dokaza da su Maje raspolagale sličnim vozilima koja se kreću po površini Zemlje ili iznad nje. Za pravilno tumačenje ove scene na Hramu nam trebaju dodatne informacije. Vozila se nalaze između simbola Sunčevog sistema i, iznad njega, simbola Galaktičkog jezgra, odnosno središta Galaksije Mliječni put.

Dvije su verzije koje su nude u objašnjenju ove scene.

Prva je autorice Barbare Fish (Harvard University) koja već 30 godina rukovodi projektima restauracije Copanskog arheološkog parka. Ona kaže: “Centralna tema Rosalile je da pokaže božansko porijeklo vladara sa suncem kao svojim pretkom. Hram za sebe predstavlja svetu planinu, dom predaka. Sunce širi svoja “zmijolika” (?) krila postajući strašno biće koje upravlja dnevnim životom Maja.” (38)

Drugu verziju sam ja ponudio u svojoj knjizi “The World of the Maya” (7) i tu sam mišljenja da sliku ne treba tumačiti na nekoj apstraktnoj simboličnoj razini već upravo onako kako i vidimo likove pred nama. To znači da se Maje zbilja i nalaze u vozilima i da putuju (imaginarno ili stvarno, svejedno) između našeg Sunčevog sistema i središta naše Galaksije. I, u nastavku:

“…Šta je to putovanje? Prelazak distance od tačke A do tačke B? Let od Houstona do Sarajeva, na primjer? Za nas je putovanje avionska kabina, miris goriva na pisti, pooštrene kontrole na aerodromima i skidanje cipela, dva filma i dva obroka prije slijetanja.

Razmislimo o mogućnosti putovanja bez korištenja tehnologije i aviona. I prebacivanju tijela s jednog mjesta na drugo.

Šta je naše tijelo? Energetska lopta (oboje, i fizičko tijelo i duševna supstanca). Čestice koje se mogu izraziti određenom frekvencijom. A različite frekvencije su samo različite informacije. Mi smo, drugim riječima, informacija. Naš Sunčev sistem je, takođe, informacija. Čitav kosmos je kompleks informacija.

Šta je, onda, putovanje svemirom?

Sposobnost da se prenese jedna informacija (naš energetski individualitet), putem odgovarajuće frekvencije, na drugi kraj kosmosa. Ako znamo kako zavibrirati na tačnoj frekvenciji, onda ćemo se naći u željenoj tački u svemiru.

Zvjezdani putnici su informacije koje vibriraju svemirom. Maje su, po svemu sudeći, bile svjesni tog znanja.

Je li hereza tvrditi da su Maje bile naprednije od nas? I da su svoju filozofiju bazirale na mnogo naprednijoj osnovi?

Ne.

Naša moderna civilizacija je zasnovana na gomilanju materijalnih dobara i odbrani teritorije od “neprijatelja”.

Maje su bazirale svoj život na principu kosmičke harmonije. Šta je svrha takve civilizacije? Dovesti vibraciju manje razvijenih planeta u harmoniju sa višim kosmičkim organizmima i samim svemirskim Izvorom.

Šta onda reći o nama samima? Da li naši civilizacijski ciljevi imaju bilo kakve veze sa matičnom planetom Zemljom? A pogotovo sa Suncem i, dalje, Galaksijom.

Nažalost, ne.

Zašto? Zato što smo galaktički neinformirani. I zato što nam planeta nema dvosmjernog protoka informacija, sa Galaktičkim Izvorom.

Onaj tunel što ide ispod piramide i dovodi do hrama Rosalila za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu… Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se čini kao jedan od posebnih promašaja arheologije i antropologije.

Ako se krećete ispred sunčane piramide (dakle naš svijet, ova dimenzija), ulazite u tunel na čijem je kraju hram sa Suncem, svemirskim vozilima i središtem Galaksije (svemirska dimenzija), to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A ne nesretne duše koje se kreću prema Cistilistu.

Hopi Indijanci u svojoj legendi o Sipapu govore o tunelu (“prolazu”) koji vodi u različite svijetove. Sipapu je ona životna nit (informacija) koja spaja galaktičko jezgro, zvjezdane sisteme, različite planete, ali i različite svjetove.

Maje imaju Kuxan Suum koji je galaktički toki-voki putem kojeg se transmituju informacije diljem kosmosa. Među tim “informacijama” su i visokofrekventni skauti, odnosno Maje...”

Namjera da se pokažu ova dva tumačenja scene sa hrama Rosalila u Hondurasu nije da se izjašnjavamo u prilog jednog od njih. Bez obzira koje je objašnjenje bliže istini, činjenica je da Maje poznaju koncepte zvjezdanih sistema (Sunčevog i Galaktičkog) te da putem vozila (simbola ili zbiljske naprave, svejedno) razmišljaju u kosmičkim koordinatama.

5.3.2. Tikal (Guatemala)

Tikal u prijevodu znači “Grad glasova”. Prilikom posjete ovom gradu razmišljao sam odakle naziv. Glasovi valjda dolaze od svih onih životinja koje se vrzmaju u džungli oko Tikala: jaguara, majmuna, tropskih ptica, krokodila, rakuna, jelena…

Na piktoglifu koji predstavlja Tikal tražim “glasove”; nema slika životinja. Piktoglif se sastoji od četiri manja i jednog većeg slikovnog znaka. Na većem znaku su prikazane ruke u prijateljskom stisku (tako bih ga barem ja protumačio) sa tri polukružne linije iznad i deset crtica ispod. Ostali znakovi su simbolični: zvijezde, polukrugovi, crtice, paralelne i polukružne itd. Očito da je svaka od njih simbolizirala neki proces; koji, to ostaje zasad tajnom.

UNESCO je 1979. proglasio Tikal “Monumentom svjetske baštine”. S pravom se smatra jednim od najvažnijih kulturnih i prirodnih rezervata u svijetu.

Tikal je, prema procjenama, izgrađen oko 800. godine prije nove ere da bi bio neprekidno naseljen u narednih 1.700 godina. Grandioznost grada otkriva da je Majama Tikal bio neobično važan kao “religiozni, naučni i politički centar” (15). Na stotinjak kvadratnih kilometara pronađeno je 4.000 građevinskih struktura: od hramova i piramida do trgova, administrativnih zgrada i skladišta.

Fotografija 13: Perfektno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala

Stanovništvo Tikala je brojalo do 50.000 ljudi tokom “klasičnog perioda”. Pretpostavlja se da su tada (prije hiljadu i po godina) Maje ukupno brojale oko 3 miliona ljudi i ako je neki grad i bio “glavnim gradom” to je onda bio ovaj.

U historijskim knjigama se nalazi podatak da je Tikal od petog stoljeća bio izložen utjecaju meksičkog Teotihuacana; njihovi ratnici se pojavljuju zajedno sa liderima Maja na stelama, a tri manje piramide su izgrađene u stilu Teotihuacana.

Fotografija 14: Korijeni prekrivaju kamene stepenice, Tikal, Guatemala

Iskopavanja na dubini od 10 metara otkrivaju historiju Tikala iz doba prije 200 godine p.n.e.

Onda slijede uobičajeni zaključci da Maje nisu imale metalne alate, zaprežne životinje ili točak…

Ispod glavnih piramida i hramova Tikala pronađeni su ostaci starijih zgrada. Ispod njih su ruševine još starijih tako da njihove građevine podsjećaju na glavicu crvenog luka sa bezbroj nivoa. Svakih nekoliko dekada se budio građevinski zamajac.

Arhitektonski bum Tikala je trajao do IX stoljeća. Onda, misteriozno, grad biva napušten. Preko noći. Kameni blokovi vremenom počinju da se odronjavaju. Džungla nemilosrdno osvaja palače i hramove.

Ali, hladni kamen Tikala odiše mirnoćom i skladom sa okolinom. Gusto zelenilo, pomalo močvarno tlo i izgubljeni mostići ne mogu skriti činjenicu da je ovaj, nekada najveći grad Maja, blistao sa veličanstvenim zgradama, jezerima i kamenim mostovima.

“Hram broj četiri, zapadno od Velikog trga, je visok 96 metara. To ga čini najvišom strukturom koju je sagradila indijanska ruka u Americi”, može se usput čuti od vodiča.

“Razlika između piramida i hramova je u tome što piramide imaju sve četiri strane iste, a hramovi imaju prednju, ulaznu stranu koja se razlikuje od ostalih…” čujem u prolazu.

“Piramide su izgrađene u savršenom odnosu sa stranama svijeta…” ili “Maje su se plašile dolaska 2012 godine koja je za njih bila kraj svijeta (?)”.

Vodiči oblikuju mišljenje posjetilaca. Nekad kažu nešto korisno… a nekad nisu ni svjesni kako su daleko od istine.

Fotografija 15: Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala

Nailazak na prve kamene hramove me ispunjava u potpunosti. Grad izgubljen u vremenu. Elegancija trgova. Perfektno zakrivljeni ugaoni blokovi. Stepenice za stepenicama. Platforme na vrhu. Uski hodnici, male prostorije i prolazi upereni ka nebu.

Najimpozantnija građevina Tikala, tzv. “Hram broj četiri”, je najviša struktura u Gradu. Stotinjak metara iznad zemlje i, vjerovatno, 15-ak metara ispod površine. Stepenice i zidine hrama je okupirala šuma tako da samo vrh strči, netaknut. Drvene stepenice sa strane su napravljene za posjetioce da se popnu. Kada se napokon nađemo na vrhu građevine, zastaje dah. Ispred se pruža neometan pogled na džunglu desetinama kilometara unaokolo. Vide sa samo vrhove krošnji i… iznad njih, vrhovi piramida i hramova Tikala.

Fotografija 16: Hram broj četiri, najviša struktura “indijanske Amerike”, Tikal, Guatemala

Koliko simbolike se osjeća na ovom vjetrovitom mjestu. Pogled prema zemlji; ljudi su nalik sičušnim insektima. Netom ispod je močna džungla iznad koje se izidgla građevinska ruka Maja. Za posmatrače sa tla mi se nalazimo izmedju Zemlje i neba.

Dolazak na glavni trg, ulazak u Akropolis i arhitektura koja izaziva osjećaj da si na nekoj drugoj Planeti. Slojevite kamene strukture, zgrade u kojima ne možeš zamisliti nekog da je stanovao u njima. U središtu su tzv. Hram jedan i Hram dva, ili poznatiji kao Hram Gigantskog jaguara i Hram Maski. Sučelice, okrenuti jedan prema drugom, nijemo komuniciraju.

Fotografija 17: Autor ispred hrama Gigantskog jaguara, Tikal, Guatemala

U devetom stoljeću dolazi do enigme za historičare i arheologe. Jedan za drugim, svi vodeći centri Maja, su napušteni. Nema tragova ratnim pohodima, borbama, bolestima, požarima, prirodnim kataklizmama. Kao da su gradski centri ispražnjeni preko noći, po komandi, bez nereda i haosa. Farmeri sa periferija gradova i iz džungli ostali su zbunjeni. Više nije bilo vođstva.

A u kamenu su ostali zapisani beskrajni datumi kosmičkih događaja i astronomskih informacija… onima koji će doći u budućnosti.

Fotografija 18: Pogled na džunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala

5.3.3. Palenque (Chiapas, Guatemala)

Gradić Santo Domingo de Palenque je osnovan u sedamnaestom stoljeću (ne računamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi beznačajan da 1774. u obližnjoj džungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba Maja. Antonio del Rio je tada požurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi svoje otkriće. Otada kreću istraživačke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Ruševine dobivaju ime Palenque prema obližnjem selu.

Danac Frans Blom je 1920-ih započeo najopsežnije radove na ekskavaciji i čišćenju. Meksički arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona kamenih blokova, uspio Palenque uvrstiti u svjetsku arheološku riznicu otkrićem jedine grobnice Maja: vladara Pacal Votana. (39)

Dosada je oteto od džungle preko 200 građevina različite veličine. I to je, prema procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada.

Osnovan prije naše ere, Palenque u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja, na iznenađenje oficijelnoj historiji, zmajeve Orijenta, tamnopute afričke likove, pismo Maja i stepenaste piramide sa platformama okrenutim kosmosu.

Fotografija 19: Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko

Epiteti uz Palenque su mnogobrojni: “jedan od najvećih gradova Maja”, “najimpresivnije ruševine Meksika”, “najpopularniji arheološki park”, “politički centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovačkom mrežom sa udaljenim Mezo-Američkim gradovima”…

Vrhunac moći grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznačajnijeg lidera: lorda Shield Pacala. Djelomičnim dešifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (40) ustanovljeno je da je Pacal rođen 603. godine, došao na vlast kao dvanaestogodišnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam decenija kasnije. Njegova najvažnija građevina je tzv. Hram natpisa. Ovdje je i mjesto gdje su kosti Pacala počivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena skoro 1300 godina nakon njegove smrti.

Fotografija 20: Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko

Direktor Meksičkog Instituta za antropologiju i historiju Alberto Ruz je 1949. započeo radove na istraživanju Grada. Usmjerio se na Hram natpisa, jer je bio najviša građevina. Odlučio je da pokuša otkriti put u unutrašnjost Hrama sa vrha stražnje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. jula 1952. došli su do trokutastog kamena oko kojeg su našli kosture šest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske žrtve tu u počast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i Ruz se odlučio spustiti uz pomoć konopca u mračnu odaju.

“To je bio momenat neopisive emocije za mene… kada sam skliznuo ispod kamena. Našao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeća. Kolosalna kamena grobnica je počivala na šest isklesanih stubova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrašen hijeroglifima.” (41)

Fotografija 21: Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko

Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pružila dokaz da je korištena kao grobnica. Palenque je postao izuzetak.

Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pacalov kostur. Na lubanji mu je bila (danas čuvena) mozaična maska od đada (nefrita). Slijedile su ogrlice, prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara Vremena…I sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa.

Posebnu pažnju i dalje privlači pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru čovjeka (ili čovjekolikog bića); on sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumačenje je da mu iz stomaka izvire drvo života). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih, kosmičkih i tehnoloških tvari. Osoba ili lebdi ili leti. Doktor Jose Arguelles (The Mayan Factor) “drvo života” tumači kao Kosmički Centar (Kuxan Suum). (42)

Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi tačno 1260 godina! A period od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina! Koincidencija? Ili je riječ o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam je ostavio još jednu poruku?

Fotografija 22: Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko

Doktor Arguelles tvrdi slijedeće: (42)

“Pacal Votan, galaktički gospodar, se proglasio serpentom, inciranim, vlasnikom znanja. Dekretom onih iznad njega, Pacalu je određeno da napusti svoju domovinu, misteriozni Valum Chivim, i da ode na Yukatan, oblast gdje žive Maje na Zemlji. Pacan je sletio u blizini rijeke Usumacinta nedaleko od Palenquea.” (42)

Objašnjenje za ovu priču, prema Arguellesu, bilo bi slijedeće: “Valum Chivim, koji se pominje u hijeroglifima Maja, se odnosi na jednu od zvjezdanih baza Maja, gotovo sigurno u sistemu Plejada (zvijezda Arcturus?). Ove baze su imale zadatak da motre na ostvarenje misije Maja na Zemlji otkada su Galaktički gospodari (“Devet Gospodara vremena”) donijeli intelektualni život na Zemlju. Pacal Votan je imao zadatak da nadgleda posljednju fazu Zemaljskog Projekta Maja.”

Ova hipoteza Arguellesa zasad nema naučnu verifikaciju i pominjemo je u kontekstu različitih pristupa osvjetljavanju fenomenu sudbine Pacal Votana.

Popul Vuh, sveta knjiga Maja, govori o mitskom Xibalbi, podzemnom svijetu, u kome se “herojski testira smrtnost”. Tačnije, u kome Maje preuzimaju “smrtno” ljudsko obličje. Xibalba odgovara drevnom gradu Xibalanque, a ovaj je u modernom prijevodu Palenque.

Preko puta Pacalovog Hrama nalazi se još jedna čuvena građevina. Riječ je o Observatoriju ili Tornju vjetrova koji se nalazi usred kompleksne Palače. Potvrđeno je da raspored prozora odgovara položaju pojedinih planeta (Venera) i zvijezda (Plejade, Sunce, solsticij, ekvinocij).

Fotografija 23: Observatorija, Palenque, Chiapas, Meksiko

Palaču okružuju tri impresivna hrama/piramide: hram Sunca, Križa i Vojvode. Fasade sa serijama hijeroglifa opisuju bogove i historijske događaje unatrag hiljade godina. Dominira bogata simbolika koja prikazuje tranziciju ljudske duše u realme mrtvih, odnosno transformaciju pojedinih lidera Maja u supriorna bića, “bogove”.

Posljedni datum na zidovima Palenquea je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti centar Maja misteriozno napušten. Šta se desilo sa astronomima, sveštenicima, umjetnicima? Gdje su Maje otišle sredinom IX stoljeća?

Hram natpisa je unikatna građevina u svijetu Maja. Sarkofag Pacala, smješten u prizemlju, je znatno širi od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znači da je prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno mjesto. Ime Hramu je dato zbog serije od 620 hijeroglifa – drugoj najdužoj u svijetu Maja. I, na koncu, kostur koji je pronađen u grobnici Pacala je neobičan: znatno je viši od prosječnih Maja, a DNK analizom je utvrđeno da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40 godina. (21) Dešifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pacalu koji je umro u dubokoj starosti, u 80. godini. Ko je onda sahranjen ovdje?

Na tren pomislimo da smo nešto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije otvore.

U vlastitoj potrazi za odgovorom šta se desilo sa Majama u devetom stoljeću analiziram postavke historičara i arheologa. Glad, ratovi, suše, zemljotresi… nijedan od tih razloga ne može biti odgovoran za tako masovan i sveobuhvatan nestanak elitnog stanovništva.

Rat bi mogao objasniti gubitak populacije u par gradova. Suše bi bile logičan uzrok za migraciju iz predjela bez kiše. Zemljotresi i prirodne katastrofe mogu uzrokovati dosta mrtvih.

Međutim, Maje su živjele uz more, rijeka, jezere, u dolinama i na planinama, u vlažnim i sušnim područjima i imale civilizaciju sa nekoliko hiljada centara. Ne desetak gradova, već nekoliko hiljada. A takva civilizacija ne nestaje odjednom.

Tražim nove mogućnosti. Danas imamo neutronsku bombu koja ubija ljude, a pošteđuje građevine. Problem je sto nemamo dokaza o takvom oružju kod Maja, a pogotovo nemamo miliona skeletona u njihovim gradovima iz devetog stoljeća.

5.3.4. Yaxchilan (Chiapas, Mexico)

Grad Maja Yaxchilan smješten je na jugoistoku Chiapasa, uz granicu sa Guatemalom.

Kombijem sam iz Palenquea krenuo u šest ujutro; ispred mene je 165 kilometara vožnje do riječne granice sa Guatemalom. Nakon brze (povremeno vratolomne) vožnje i nekoliko vojnih patrola stižemo do seoceta Frontiera Corozal. Improvizirani stol i tri naoružana vojnika predstavljaju granični prijelaz. Hiljadu metara široka rijeka Usumacinta je počesto bila mjesto ilegalne trgovine drogama, oružjem i emigrantima. Pregledaju mi pasoš, upisujem se u knjigu i onda krećem prema svom brodiću.

Jedini način da se dođe do Yaxchilana je rijekom. Puteva nema, jer je sa obje strane rijeke gusta džungla.

Fotografija 24: Rijeka Usumacinta razdvaja džungle Meksika i Guatemale

Čitam oficijelne Putne informacije za Yaxchilan, Chiapas: “Yaxchilan je vrlo lijep grad Maja ugniježđen u rijeci Usamacinta. Morate uzeti brod da biste došli do njega. Vožnja traje oko sat vremena. Možete plivati u rijeci ako želite. U njoj ima krokodila."

Fotografija 25: U brodu za Yaxchilan, rijeka Usumacinta, Chiapas, Meksiko

Ime Yaxchilan znači “zelene stijene”. Očigledno riječ je o nazivu kojeg je ovaj grad dobio kada je već odavno bio napušten i zarastao u divlju šumu. Ni starije ime, Izancanac, vjerovatno nije pravo ime grada.

Onaj jaz koji je nastupio nestankom Maja u devetom stoljeću odsjekao je skoro sve etimološke veze civilizacije Maja sa onima koji su došli poslije njih.

Pristali smo uz obalu i nestrpljivo sam se uputio ka “Velikoj Plazi”. Ovo je bio dominantni centar duž Usumacinta rijeke: uzvodno i nizvodno je smješteno nekoliko desetina gradova Maja od kojih, trenutno, ni jedan nije otvoren za javnost niti su započeli značajniji arheoloski radovi.

Otkriće Yaxchilana je nastupilo dosta kasno; prvi ga je pomenuo Juan Galindo 1833. Značajniji opis daje Teoberto Malet nakon svojih posjeta 1897-1900. Ozbiljniji radovi na obnavljanju Grada se poduzimaju početkom 1970-ih i povremeno traju do danas.

Meni je posebna draž biti u gradu Maja uz samu rijeku. To mi je bila novina. Osjećaj da se piramida diže iz vode.

Fotografija 26: Ulazak u Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Uspon Yaxchilana, prema zvaničnim podacima sa ovog nalazišta, počinje od 250. godine. Yat-Balam, osnivač dinastije koja će vladati u narednih 500 godina, je preuzeo tron 320. i gradić postaje regionalnom silom. Najveću moć je imao za kralja Shield Jaguara Drugog, koji je umro 742. godine imajući preko 90 godina. To je doba nastanka većine danas sačuvanih hramova i piramida. Grad je inače podijeljen u tri dijela: Velika Plaza je smještena na poravnanom platou uz rijeku, Veliki Akropolis se nalazi na brdu (piramidi?) do koga vode široke stepenice, a Mali Akropolis je na susjednom izdvojenom brežuljku koji je, vjerovatno, imao ulogu vladarske rezidencije.

Ulazak na Veliku Plazu vodi između piramide i kružnog hrama. Ovaj uski prolaz zatim vijuga hodnikom sa nizom prostorija kojeg su arheolozi nazvali “labirint”, što je, takodje, bila novost za mene u svijetu Maja. Očigledno da je arhitekta vodio računa da napravi teško pristupačan grad čiji će se limitirani ulazi lako braniti. Velika većina ostalih gradova Maja ima vrlo otvorene koncepte.

Fotografija 27: Silazak u labirint, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Na Plazi zavirujem u svaki objekat. Prepoznatljivi kameni luk Maja, igralište, uzdignute kamene stele na centralnim mjestima… Tišinu povremeno prekidaju majmuni na vrhovima krošnji i krici papiga. Desetak Meksikanaca mačetama raščišćavaju put između dvije piramide. Otprilike je jedna četvrtina objekata pristojno očišćena. Iznad ulaza su vidljivi hijeroglifi Maja; kameni linteli teški nekoliko tona odaju majstorstvo, ali i bogatstvo ovog Grada.

Hijeroglifski tekst se nalazi na preko 110 mjesta u Gradu. Dešifriran, daje jasnu viziju o Yaxchilanu kao sofisticiranom ekonomskom i socijalnom entitetu kompleksnih odnosa sa obližnjim gradovima. Posljednji uklesani datum je iz godine 810.

Fotografija 28: Piktoglifi Yaxchilana koji opisuju ovo sofisticirano središte Maja, Chiapas, Meksiko

Ipak, najspektakularniji je uspon ka Velikom Akropolisu. Preko stotinu stepenica širokih dvadesetak metara vode između hramova ka vrhu brežuljka. U zvaničnom opisu ovog mjesta pominje se prirodno brdo sa vještački napravljenim zemljanim terasama. Ja sam, međutim, bliži ideji da je, umjesto o prirodnom brdu, riječ o stepenastoj piramidi kolosalnih razmjera davno već zarasloj u šumu s nekoliko zemljanih nanosa na svojoj površini. Ako Meksička vlada uspije financirati nastavak otkopavanja nadam se da će potvrditi ovu pretpostavku.

Fotografija 29: Uspon ka Velikom Akropolisu, Yaxchilan, Meksiko

Stoljetna stabla su pružila svoje korijene preko stepenica, ali se može zamisliti grandioznost ovog mjesta u doba kada je Grad bio na vrhuncu svoje moći. Vladar Bird Jaguar Cetvrti (752-772) se s pravom smatrao liderom regije, džungle i rijeka.

U momentu kada se izbije na široki plato ukazuje se izvanredna građevina koja predstavlja vrh ove ogromne piramide. Njeni razmjeri su veći nego u sličnih piramida u Ticalu ili Palenqueu. Dva niza sa po šest stepenica vode do ulaza u tri odvojene prostorije. Piktoglifi i ostaci crvene boje sjena su nekadašnjeg glamuroznog izgleda. Na vanjskoj fasadi ostala su udubljenja u kojima su nekada bili paneli i uklesane figure u kamenu.

Fotografija 30: Hram na vrhu piramide, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

5.3.5. Bonampak (Chiapas, Meksiko)

Improvizirani parking. Tabla sa natpisom “Bonampak, Zona Arquelogica, Patrimonio cultural del pueblo de Chiapas”.

Fotografija 31: Grad Maja Bonampak, blago Chiapasa, Meksiko

Bonampak je mnogo više od “kulturnog blaga ljudi Chiapasa”. U sebi čuva jedini mural iz svijeta Maja. Ove veličanstvene zidne freske igrom boja daju odgovor na dva pitanja: prvo, kako je izgledala svakidašnjica Maja i, drugo, kako su bile ukrašene fasade i unutrašnji zidovi građevina Maja.

Kopiju murala sam vidio u Arheoloskom muzeju u Mexico Cityju. Replika freski je napravljena u gradu Gainesvilleu na Floridi čije sam uvećane fotografije pomno pregledao. Međutim, naći se na mjestu gdje su crtež i 1200 godina stara boja na originalnom kamenu… to me već priprema na poseban doživljaj.

Fotograf i autor dokumentarnih filmova Giles Healy bio je u posjetu indijanskom reservatu Lacandon 1946. godine. Snimao je dokumentarac o primitivnim indijancima pokušavajući odgovoriti da li su oni potomci Maja. Njegovi domaćini su ga odveli do napuštenog grada Maja koji je kasnije nazvan Bonampak po istoimenom indijanskom seocetu. (11)

Tamo je, između ostalog, pronašao skromnu dugačku jednokatnicu sa tri ulaza u tri zasebne prostorije. Ulazi su bili nadsvodjeni teškim kamenim lintelima. Fotograf je ušao u prvu prostoriju i našao se okružen serijom murala koji su pokrivali prostoriju od kamenog poda do kamenog krova. Ušao je i u druge dvije prostorije i našao nove nacrtane scene, obojene realističnim bojama. Freske su bogato svijetlile u prigušenom svijetlu.

Ovo neprocjenjivo bogatstvo se po prvi put ukazalo pred očima koje nisu pripadale Majama niti Lacandon indijancima.

Profesor Mary Miller sa Yale University, nakon intenzivnih proučavanja murala, je pisala: “Vjerovatno ne postoji antička rukotvorina iz Novog Svijeta koja nudi tako kompleksan pogled na pretkolumbovsko društvo kao freske iz Bonampaka. Nijedan od njih ne prikazuje toliki broj Maja sa toliko detalja i stoga su ovi murali neprocjenjivi za razumijevanje drevne civilizacije.” (21)

Dotada se o životu Maja moglo saznavati ili sa umjetničkih sličica na razbijenim komadima keramike ili potamnjelim djelićima crteža iz gradova Palenque i Tulum. U Bonampaku se najednom dolazi do tri prostorije prepune dobro sačuvanih crteža.

Način na koji su crteži odoljeli vremenu i nakon 1200 godina je interesantan. Kiša i vlaga su kapali po plafonu prostorija tako da su pokrili unutrašnje zidove sa zaštitnim slojem prozirnog kalcij karbonata.

Nakon Healyjevog otkrića, Carnegie Institut je poslao svoju ekspediciju u Bonampak. Zidovi su prekriveni tankim slojem kerozina. Boje su postale vidljivije. Murali su intenzivno i kompletno fotografirani. Dva umjetnika su, zatim, napravila kompletne umjetničke kopije. Trenutno je u toku projekat Yale University koji uključuje još detaljnije studije, fotografije i reprodukcije murala primjenom lasera i nove tehnologije.

Kupujem kartu za 36 pesosa (tri dolara) i krećem zemljanom stazom u smjeru putokaza. Nakon 500 metara izlazim na veliki plato (“Akropolis”). Njime dominira velika piramida na čijem su vrhu i stranama kamene kuće. Piramida se naučni šturo naziva Građevina broj 1 (Edificio 1). Raščišćen je samo njen frontalni dio. Desetine stepenica građenih od velikih kamenih blokova vode me prema vrhu piramide. Bokovi i leđa piramide su prekriveni zemljom i drvećem.

Fotografija 32: Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Službena kronologija Bonampaka je uobičajena za ovaj region. Grad je osnovan u trećem stoljeću, razvoj bilježi u petom stoljeću za vladara Fish Face, a vrhunac moći doživljava sa Lordom Chaan Muan-om II (ili Knotted Eye Jaguar Drugi) koji dolazi na vlast 743. godine. Tada je podignuta većina danas vidljivih građevina. Grad je napušten početkom IX stoljeća i ostao je izgubljen u džungli do 1946.

Na nekoliko mjesta u gradu su vidljivi hijeroglifi koji prikazuju znatno veći grad Maja, Yaxchilan. Smatra se da je Bonampak dugo bio u vazalskom odnosu prema njemu, da bi tokom osmog stoljeća postali ravnopravniji. Postoje dokazi o zajedničkim vojnim pohodima protiv Palenquea, a Lady Yax-Rabbit, koja je bila supruga najmočnijeg vladara Lorda Chaan Muana II, bila je sestra vladara Yaxchilana (Shield Jaguar II). Očito da brak i politika nisu mimoišli ni Maje.

Napokon, prilazim kamenom “Hramu freski”. Hijeroglifi govore da su freske nastale 792. godine. U originalnom premazu gipsa (plastera) nema graničnih ivica što govori da su freske nastale u jednom dahu, a ne u etapama. (To je ovdje moguće zbog vlažnosti zraka tako da treba više vremena da se plaster stvrdne.) Može se prepoznati iskusna ruka jednog majstora i vjerovatno dva pomoćnika.

Murali pokrivaju površinu od oko 165 kvadrata. U tri sobe su nacrtani stvarni događaji i to vrlo realistično. Prva soba prikazuje predstavljanje budućeg prijestolonasljednika, sina Chaan Muana pred zvanicama: sveštenstvom i plemstvom, uz orkestar koji svira na drvenim trampetama, bubnjevima i drugim instrumentima. Plemstvo je prikazano u razgovoru. Svi su bogato odjeveni, ukrašeni ogrlicama, dragim kamenjem, maskama. Očigledno da prisustvuju prvorazrednom događaju. Lord Chaan Muan Drugi sjedi u društvu sa svojom prvom ženom dok njegove ostale žene stoje.

Fotografija 33: Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Na zidovima druge sobe u toku je žestoka borba između Bonampaka i neidentificiranog protivničkog grada Maja. Aktuelni sukob se, prema hijeroglifima, i odigrao 2. avgusta 792. Ratnici su prekriveni kožom jaguara ili ratničkim crvenim i žutim odorama. U pozadini je svijetlo plava boja koja uveliko podsjeća na stil sa crteža iz egipatskih grobnica. Tri zida u ovoj sobi prikazuju borbu, da bi se ishod mogao vidjeti na četvrom, sjevernom zidu. Chaan Muan II trijumfalno pobjeđuje. Poraženim vojnicima je strgnuta vojna odora, krv kaplje iz prstiju, a većina ih leži mrtva.

I, na koncu, treća soba donosi ceremoniju proslave pobjede sa muzičarima, plesačima posebno ukrašenim za ovu priliku i sa kraljevskom familijom. Chaan Muan II je iznad protivničkog vođe, a nekoliko zarobljenih vojnika mole za milost.

Ukupno 108 hijeroglifskih tekstova prate murale. Preko 270 ljudskih figura na njima nosi odjeću, a da ne postoje dvoje ljudi koji su isto obučeni. Odjeća je od pamuka. Lica su u profilu, a tijela frontalno ili bočno prikazana. Ruke pokazuju najrazličitije pozicije, jer je umjetnik želio da ih iskoristi za, nama nepoznati, jezik znakova.

Murali Bonampaka su osvijetlili svakidašnjicu Maja. Naučili smo o višeslojnosti njihovog društva (vladari, aristokracija, birokracija, umjetnici, sveštenstvo, zanatlije), ceremonijama, odjeći, ratnim običajima…

Fotografija 34: Krv iz prstiju zarobljenika na muralima Bonampaka: žrtve ili ceremonija oplođavanja zemlje? Chiapas, Meksiko

Ono što je meni zapelo za oko je da među 270 ljudskih likova prikazano i 30 božanskih, ljudima superiornih bića. Oni se nalaze na ključnim mjestima: na sastanku dva zida ili dodiru plafona sa bočnim zidovima. Kao da oni posmatraju sve te scene svakodnevnice, a da nemaju aktivnog učešća.

Ta superiorna bića (stvarne Maje?) bi povremeno posjećivala gradove Maja. No, nema dokaza o njihovom utjecaju na zemaljske poslove: rat, sjetve, trgovina, savezništva. Ali, njihov utjecaj osjećamo kod izbora lokacija za piramide (energetski potentne tačke), grandioznosti objekata, tehnologiju gradnje, nastanak hijeroglifa i piktoglifa, astronomska i matematička znanja, kosmičke cikluse…

5.3.6. Uxmal (Yucatan, Meksiko)

Literatura ovako opisuje Uxmal:

“Od šestog do osmog stoljeća Maje na Yukatanu kreiraju nove arhitektonske stilove. Jedan od njih je Puuc, nazvan po obližnjim visoravnima. Uxmal je najveći grad izgrađen u Puuc stilu. Njegov najbolje sačuvan hram je Piramida Mađioničara koja je eliptičnog oblika i pet puta dograđivana. Sjeverozapadno od piramide je “Kvadratni ženski samostan” koji se sastoji od četiri bogato ukrašene palače. Iza nje je Velika piramida, potpuno ruinirana i Palača Guvernera… Posljednji pronađeni datum uklesan na zidovima je iz 909. godine kada je Grad odjedamput napušten.” (43)

“Uxmal znaci “triput građen” ili “triput okupiran”. Bio je središte političkog kraljevstva u jugoistočnom Yukatanu. Dekoracija na palačama predstavlja bogove, životinje, ličnosti, geometrijske forme, simbole Venere, maske boga Čaka. Odmah do ograđenog dijela grada su stambeni dijelovi koji su mogli imati populaciju od oko 25.000 ljudi. Uxmal je bio naseljen od 800. godine prije nove ere…” (Tabla na ulazu u Uxmal)

“Istočno stepeniste Piramide Mađioničara ima 89 stepenica. Nagib je identičan kao kod Kefrenove piramide u Egiptu…” (41)

“Sem grada Chichen Itza, Uxmal je jedan od najvažnijih gradova Maja. Kompletna mapa grada još nije završena tako da se njegove granice još ne znaju. Međutim, zna se da je bio izgrađen na osi sjever-jug, a najvažnije zgrade su na sredini te osi.” (39)

“Građevine u Uxmalu daju osjećaj harmonije i posmatraču omogućuju da diše slobodno, jer su posvuda otvoreni prostori. Ravnokutne zgrade su smještene sa obje strane avenije, a piramide počivaju na masivnim temeljima. Njihova veličina i sjajno ukrašene fasade izazivaju čuđenje i uzdah posmatrača. Hramovi Maja se uzdižu iznad vrhova krošnji; ljudski rad je podignut iznad prirode… Piramida Mađioničara izgleda magično i to je razlog postojanju legende koja kaže da ju je napravio patuljak, koji se izlegao iz jajeta i kojeg je odgojila vještica. Patuljak je bio osuđen na smrt, ali je ubijedio vladare da mu poštede život. Zauzvrat će im, obećao je, dati građevinu koja bi prevazišla sva njihova očekivanja. I, zbilja, kada je noć prošla, ujutro se iz magle digla piramida kakvu dotada svijet nije vidio.” (44)

“Ako se Chichen Itza smatra za najimpresivniji grad Maja na Yukatanu, onda je Uxmal najljepši. Arhitektura se odlikuje bogato ukrašenim fasadama i veličanstvenom piramidom. Prva arheološka iskopavanja je započeo Danac Frans Blom 1929. da bi Meksička vlada nakon toga potpuno rekonstruirala glavne objekte. ” (6)

Moja posjeta Uxmalu, kao prvoj stanici na Yukatanu, je imala posebno značenje. Postoji tendencija u zvaničnoj literaturi – enciklopedijama, da se misterija nestanka Maja u IX stoljeću potpuno izbriše slijedećom tezom: Maje su se, zbog nepogodnih klimatskih uvjeta, povlačile iz Chiapasa i Guatemale i kretale se ka Yukatanu gdju su nastavile svoju civilizaciju. Međutim, usporeni razvoj i nazadovanje i međusobni sukobi su doveli do kolapsa koji se poklopio sa dolaskom Španjolaca. (?)” (15)

Ovu i slične hipoteze dovodimo u pitanje argumentima koji će slijediti u daljnjem tekstu. (Na primjer, The New American Desk Encyclopedia iz 1993. piše: “Uxmal su ruševine grada Maja na Yukatanu koji je napušten oko 1450. godine.”)

Prvo je pala u vodu ideja da su gradovi Yukatana podignuti nakon što su Maje napustile gradove kao što su Tikal (Guatemala), Copan (Honduras) ili Palenque (Meksiko). Naime, Uxmal je podignut prije barem tri hiljade godina (43) što ga stavlja u istu ravan sa ostalim gradovima Maja.

Drugo, meksički arheolozi su dokazali da je i Uxmal bio tajanstveno napušten krajem IX stoljeća kao i ostali gradovi Maja. (43)

Treće, nakon napuštanja, ovaj grad Maja je nekoliko puta bio naseljavan od strane nomadskih indijanskih plemena koje su Španjolci zatekli u XVI stoljeću. Ali, oni nisu bili direktni potomci Maja, jer su na upite konkvistadora odgovarali da ne znaju ko i kada je napravio ove građevine. (8)

Piramida Mađioničara je prva građevina na koju se dođe na samom ulazu u Grad. Sa preko 36 metara je najviši objekt u Uxmalu. Legenda u patuljku, odnosno mađioničaru Itzamna, koji je jednom rukom podigao piramidu preko noći, može se shvatiti na slijedeći način. Ova struktura, kao i čitav sveti kompleks Uxmala, je, prema nekim pretpostavkama, imao antičku upotrebu kao Škola misterija i spiritualnih ceremonija. Pretpostavlja se da je Piramida sa okolnim kompleksom bila jedan od najvećih Univerziteta Maja na kojima su se učila ezoterična znanja. Čitav kompleks odražava kretanja Sunca i Venere. Stepenice na zapadnoj strani Piramide Mađioničara su orijentirane tako da prate zalazak Sunca prilikom ljetnog solsticija.

Fotografija 35: Piramida Mađoničara, Uxmal, Yucatan, Meksiko

“Ženski samostan” je kompleks od četiri dugačke zgrade koje formiraju zatvoreni trg. Ime su mu dali Španjolci jer su ih 74 prostorije, koje su imale izlaz na dvorište, podsjećale na njihove samostane. Svaka od četiri građevine ima unikatne fasade sa simbolima boga Čaka, zmije i rešetkastih stubova. Pretpostavlja se da su unutar trga žene Maja učile o različitim aspektima energije: ženskoj, seksualnoj, mjesečevoj i kundalini (čakre) energiji. (45)

Fotografija 36: “Ženski samostan”, Uxmal, Yucatan, Meksiko

5.3.7. Sayil (Yucatan, Meksiko)

“…Nakon što smo produžili nekoliko kilometara ugledali smo kamene gomile prekrivene drvećem. Iznenadile su nas svojim ogromnim dimenzijama. Vodiči su mačetama probijali put, raščišćavali grane oko nas; mi smo ih pratili na konjima. Napokon smo došli do Casa Grande. “Velika kuća” je ime koje su indijanci dali velikoj zgradi izgrađenoj od bijelog kamena. Zavezali smo konje i uputili se prema ulazu. Drveće je bilo toliko gusto da smo se jedva probijali…” (35)

Tako je John Lloyd Stephens opisivao svoj posjet gradu Maja Sayilu tokom ekspedicije Yukatanu 1841. Doduše, on je za Grad koristio indijansko ime Zayi. U prijevodu, “sayil” su mravi skupljači lišca.

Od indijanaca je čuo za legendu da se svakog Velikog petka u ruševinama čuje muzika.

Moja posjeta Sayilu sto šezdeset godina kasnije se odvija u izmjenjenim okolnostima. Pod haubom je sto šezdeset konja; ostaci grada su potpuno raščišćeni. A kada se preda mnom ukazala kamena zgrada o kojoj je pisao Stephens to je bila muzika za moje oči (iako je bio tek četvrtak).

Fotografija 37: Velika Palača, Sayil, Yucatan, Meksiko

Velika Palača je najljepša građevina Sayila i pravi dragulj arhitekture Maja. Na tri je nivoa, dugačka 85 metara, a široka čitavih 35 metara. Najgornji nivo je simetrično građen i sadrži sedam nadsvođenih prostorija. Donja dva su asimetrična što je atipično za gradnju Maja. Široke stepenice ih sijeku na dvije polovine. Ukupno je 98 soba u palači; njihova funkcija nije poznata. Glavna fasada gleda na jug i odatle sa široke prednje platforme započinje sacbe – “bijeli put”.

Drugi nivo je bogato ukrašen i sadrži dva koridora. Krovovi na prva dva nivoa služe istovremeno i kao terase. Zidovi na drugom spratu su ukrašeni kamenim stubovima i velikim nosatim maskama boga Čaka te figurama bogova “Ah Mucen Cab” vezanih za rituale posvećene planeti Veneri. Tu je i Kukulkan, pernati serpent. Figure i oblici su dobro balansirani. Na fasadi je nekoliko “bogova”prikazano naopako: pretpostavlja se da ti “bogovi” posmatraju šta se dešava među Zemaljskim smrtnicima.

Fotografija 38: Koridor na drugom spratu Palače, Sayil, Yucatan, Meksiko

Literatura piše o vrhuncu Sayila izmedju 600. i 900. godine. Sabloff i Tourellot su, nakon opsežnih istraživanja 1985. godine, zaključili da je Grad ležao na površini od 5 kvadratnih kilometara sa značajnim prigradskim kamenim naseljima i populacijom od desetak hiljada stanovnika. Kao i ostali gradovi u regionu tajanstveno biva napušten oko 950. godine. (46)

Međutim, historija Grada je puno starija. Na malom četvrtastom hramu sa pet soba nalazi se krov sa tipičnom krovnom konstrukcijom u obliku češlja koja je karakteristična za arhitektonski stil regiona Peten u Guatemali. Ta nas činjenica vraća u dalju prošlost za dvije hiljade godina.

5.3.8. Oxkintok

Na sjeverozapadnom dijelu meksičkog poluotoka Yukatan nalazi se grad Maja Oxkintok.

“Ox” (tri), “kin” (sunce) “tok” (ostro) je van glavnih turističkih tokova. To jutro sam ja bio jedini posjetitelj. Ovdje je ustanovljen arhitektonski stil Puuc (300. p.n.e. - 350. a.d.).

Od sačuvanih hijerogilifa ističu se oni koji govore o konkretnim Gradskim događanima iz 475. i 487. godine.

Fotografija 39: Đavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Među 12 piramida/hramova Oxkintoka pronađeni su potporni stubovi u obliku čovjekolikih stvorenja. Preciznije, riječ je o četiri kipa visokim dva i po metra koji izgledaju kao vanzemaljski humanoid. Velika glava je podijeljena na dvije istaknute polovine sa udubljenjima po sredini i na čelu (“treće oko”).

Španjolski arheološki tim, koji je prvi nabasao na ove statue, je nazvao piramidu đavoljom. A da slučajni posjetioci ne bi puno lupali glave o porijeklu hijeroglifa i kipova, oni su sada sklonjeni na sigurno.

Najveća piramida u ovom Gradu, neinventivno nazvana “Struktura broj 1”, zauzima centralno mjesto. Pretpostavlja se da je podzemnim tunelima vezana za ostale hramove i palače.

Fotografija 40: “Struktura broj 1”, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Ispred jedne od palača nalaze se ostaci potpornih stubova nazvanih, od strane arheologa, “Ratnici Atlantiđani”. Oni su u prirodnoj ljudskoj veličini, fino trodimenzionalno isklesani, tako da se i nakon hiljada godina izloženih nevremenu lica lako prepoznaju.

I tu nastaje novi problem za modernu historiografiju. Naime, “Atlantiđane” susrećemo na raznim stranama Meksika: od Tule (sjeverno od Mexico Cityja), preko Oxkintoka do Chichen Itze. Nema dvojbe oko njihove funkcije: služili su kao potpora platformama koje su smještene iznad njih. Međutim, likovi Atlantiđana predstavljaju različite rase, sa različitim odorama i fizičkim karakteristikama.

Postavlja se pitanje kako su autori kipova znali za različite rase prije dvije hiljade godina, kad je u ovom regionu svijetu živjela samo jedna? A pogotovo, kako su poznavali sve rase sa Planete?

Tu pitanja ne prestaju.

Skoro su španjolski arheolozi završili rekonstrukciju nekoliko prostorija unutar jedne od palača (Tzat Tun Tzat) poznatih pod imenom Labirint. Zbilja, uski tuneli, prolazi, stepenice i sobe kreirali su jedinstvenu građevinu u svijetu Maja. Strateški razmješteni prolazi i prozori donose svjetlost u labirint. To je osobito vidljivo tokom dva dana u godini: proljetnjeg i jesenjeg ekvinocija (21.03. i 21.09.) Tada sunčeva svjetlost osvijetli sve prostorije kroz seriju otvora u zidovima!

Fotografija 41: Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Ulaz u labirint je na donjoj terasi. Nakon niza stepenica i prolaza, izlaz je pri vrhu građevine.

Labirint simbolizira tamnu i svijetlu aveniju. Funkcionira kao sveti put kojom osoba kreće od vanjskog svijeta prema unutarnjem, a zatim od unutarnjeg prema vanjskom; od nižih realma ka višim.

(Slijede izvodi iz knjige: Osmanagich, Sam: The World of the Maya”, Gorigas Press, New Jersey, 2005) “Ulazak u tunel je ulazak u nepoznato, u našu skrivenu stranu. Sklon sam tezi da su Maje labirint koristile za školovanje šamana i iniciranih. Tu su oni, simbolično, prevazilazili strah od nepoznatog i skrivenog. A kad se jednom identificira naša tamna strana, onda možemo da preuzmemo kontrolu.

I kao što Labrint Maja spiralno završava na vrhu piramide, tako se i mi nalazimo na spiralnom putu zvanom život. U centru tog puta je tamno središte naše Galaksije Mliječni put, koja se, zatim, spiralno otvara i širi, a mi, naš Sunčev sistem i mi kao ljudska bića smo na vanjskom obodu te spirale koje zahvata sve šire beskonačne prostore kosmosa.

Spirala Mliječnog puta je primjer harmonicne geometrije. Ona kreira i premošćava dimenzije, spiritualni i materijalni svijet.

Spiralna formacija je metafora za mistično putovanje vječnog života. Na tom putu mi stječemo svijest o sebi. Nju širimo iskustvima u ovom životu, smrti i ponovnom rođenju.

Spiralni put je sveto duhovno oruđe onih koji su tražili spoj sa kosmičkim centrom… koji daje i uzima život.

U Oxkintoku su se šamani morali suočiti sa tamnom stranom svoje duše i integrirati je u svoju svijest. Morali su proći test labirinta, susresti i zatim kontrolirati svog unutrašnjeg “đavla”; tek onda su bili spremni za potpunu duševnu integraciju…

5.3.9. Loltun

Novih tridesetak kilometara vožnje me je dovelo do sistema pećina nazvanih Grutas de Loltun (“cvijet u kamenu”). U svijetu Maja ovaj kompleks zauzima posebno mjesto. Među 25 pecina u kojima su pronadjeni crteži i hijeroglifi Maja, ove u Loltunu se smatraju za najstarije.

Na ulazu u pećinu posebno iznenađenje. Uklesani hijeroglifski reljefi na nekoliko metara visine i tekst na tabli: “Ratnik – reljefni hijeroglifi koji pripadaju pretklasičnom periodu Maja. Prema komparativnim studijama Anthony P. Andrewsa sa Stele broj 11 u Kaminaljuyu u Guatemali, oni datiraju iz 2.200 – 2.500 prije nove ere.”

Fotografija 42: Natpis na ulazu u kompleks pećina Loltun koji pojavu Maja na Yukatanu smješta u period prije 4500 godina potpuno mijenjajući oficijelna enciklopedijska stanovišta, Yucatan, Meksiko

U pećinama su pronađeni fosili i kosti životinja stari 20 000 godina. Ljudsko prisustvo datira od prije desetak hiljada godina. Osim hijeroglifa na ulazu, pismo Maja se sreće na nekoliko mjesta u pećini. Crteži ljudskih ruku privlače dosta pažnje, mada se ne mogu odmah uočiti. Naime, vodič je palio svijetla u pojedinim galerijama. Kada smo došli do one sa otiscima ruku prvo je ugasio sva svijetla; kada su nam se oči privikle na mrak mogli smo vidjeti ruke na kamenju kao fotografski negativ. Interesantna tehnika od prije par hiljada godina. (Inače, ruke su čest motiv na objektima Maja. Ali, one su uvijek obojene crveno. Ovdje u Loltunu su u crnoj boji, “Manos Negras”.)

Na nekoliko mjesta se moglo vidjeti stilizirano vozilo. Slijedila je skulptura jaguara. Zatim statua “ratnika Maja”. Glava podsjeća na stil tzv. civilizacije Olmeka i njihovih crnačkih “kraljeva” prije 4.500 godina. Kapa ili šljem je na glavi; na ušima su bogate naušnice koji su obično znak božanstva/superiornog bića.

Fotografija 43: “Ratnik” ili superiorno biće, Loltun, Yucatan, Meksiko

Tri kilometra Loltuna su otvorena za javnost. Prirodne formacije (stalaktiti, stalagmiti) se smjenjuju sa rukotvorinama i crtežima Maja. Podzemne komore i galerije su služile kao skloništa i ceremonijalni centri od ledenog doba do Ratova kasti iz 1800-ih godina.

5.3.10. Calcehtok

Sjeverozapadni Yukatan, pećinski system “Grutas Calcehtok”.

“Cal” (vrat), “ceh” (jelen) “tok” (kamen) kompleks podzemnih pećina je drugi po veličini na Yukatanu (mada se reklamiraju da su najveći). Nisu osvijetljene tako da je vodič neophodan.

U grotlo se spuštamo improviziranim željeznim ljestvama (drugi način je bio lijanama). Otvor na površini je petnaestak metara promjera. Kada smo se spustili u podzemni ulaz prije nego što ćemo ući u mrak palimo dva fenjera. Ispred nas je gomila kamenica u obliku zidića. Moj vodič mi govori da je ovo bila posljednja linija odbrane za Indijance pred Španjolcima koji su ih ovdje porazili polovinom XVI stoljeća.

Fotografija 44: Pećina “Grutas Calcehtok”, zadnje uporište indijanaca, Yucatan, Meksiko

Ulazimo u prvu podzemnu odaju. U kamenu isklesane posude koje prikupljaju kapi vode sa tavanice. Na nekoliko mjesta se stapaju stalaktiti sa stalagmitima. Krećemo se dalje. Temperatura je vrlo prijatna. Dolazimo do centralna galerije sa vrlo visokom tavanicom. Izravnan kameni pod. Na sredini kružni kamen. “Oltar”, govori mi vodič.

Obilazim zidove. U procijepima se vide ostaci keramike Maja. Na drugom mjestu školjke. Zatim kameni noževi. Sa tavanice strši kamena figura krokodila: poluotvorena usta sa zubima, oči, tijelo i dugački rep. Na drugoj strani svoda morska sipa.

Fotografija 45: Sipa na svodu pećine, Calcehtok, Yucatan, Meksiko

Baš kad pomislim da pećine završavaju onda nas neki mali prolaz dovede do veće prostorije ili galerije. Odatle vodi po nekoliko puteva. Trebalo bi mi mnogo više od nekoliko sati vremena da ih sve istražim. U ovom dijelu Yukatana ima preko 30 podzemnih pećina i osnovano se smatra da je većina njih spojena tunelima. I time se otvara još jedan aspekt života Maja. Onaj, ispod površine Zemlje.

5.3.11. Kabah

U središnjem Yukatanu, među Puuc brežuljcima, svakih nekoliko kilometara se ređaju gradovi Maja: Kabah, Sayil, Labna, Xlapak…

Na parkingu ispred Kabaha samo tri automobila. Na ulazu vodič govori maloj grupici: “Ka” je na arhaičnom jeziku Maja značilo ruka, “bah” je dlijeto. “Kabah” se prevodi kao “vješta ruka”. Pri tome gestikulira, tako da se može predstaviti slika vještih kamenorezaca.

Da li je to stvarno ime grada, ili nešto izmjenjena verzija (“Kaabah” – čvrsta ruka, ili “Kabahaucan” – kraljevska zmija u ruci) ostaće nepoznato.

Zeleni travnati tepih prekriva dugački (nekada kameni) plato Kabaha. Mjesto odiše mirnoćom. Poželim da vratim dinamiku i duhovnost davno prohujalog vremena.

Hiljadama godina su Maje bile kuriri kosmičkog znanja. Širili su univerzalnu filozofiju koja je učila da ljudsko tijelo pripada Zemlji, a ljudski duh Kosmosu. I u tome se krije neprolaznost civilizacijskih vrijednosti Maja te razlog moga interesovanja za davno napuštene gradove.

Tipične turističke agencije vode posjetioce po svetim gradovima Maja i pri tome im govore samo negativne ili nebitne stvari. Koliko puta sam čuo iz ustiju vodiča kako slavodobitno govore grupicama turista o navodnim žrtvovanjima Maja i čupanju srca iz živih tijela zarobljenika (taj ritual nema nikakve veze sa Majama). Kako neinventivno započinju turističke ture u kojima se daju iz rukava izvađeni datumi o nastanku gradova, o navodnom idolopklonstvu Maja, “brojnim” međusobnim ratovima i sl.

Ono što se može pročitati o Kabahu u dostupnoj literaturi bilo bi slijedeće:

“…Kabah je jedno od satelitskih naselja na Puuc ruti, dvadesetak milja južno od Uxmala. Oblast je bila naseljena od trećeg stoljeća prije nove ere. Većina preostalih građevina potiće izmedju VII - X stoljeća. Jedan od sačuvanih datuma na kamenom vratnom okviru prikazuje 879. godinu kada je Kabah bio na svom vrhuncu. Grad je napušten u X stoljeću… (46)

…Kabah se sastoji od serije hramova i palača, manjih piramida i monumentalne Kapije. Najčuvenija građevina je Codz Pop ili Hram maski sa svojom fasadom prekrivenom sa 270 maski nosatog boga kiše Čaka. Čak su i stepenice koje vode u četiri odaje dijelovi zakrivljenog nosa. Krovna ukrasna konstrukcija se sastoji od pravokutnih kamenih blokova sa nizom otvora…

Fotografija 46: Hram maski, Kabah, Yucatan, Meksiko

…Kiša i voda su bili od glavnog značaja i čitava zgrada simbolizira kiše koje život znače, a koje su dolazile sa zapada…

…Na stražnjoj (istočnoj) strani su skulpture dva ratnika koji su okrenuti izlazećem suncu i koji, vjerovatno, imaju ulogu čuvara hrama. Kipovi su u još dobrom stanju… (35)

Fotografija 47: Čuvari hrama, Kabah, Yucatan, Meksiko

…U centru nekadašnjeg Kabaha se nalazila Kapija sa tipičnim lukom Maja. Odatle je polazio popločani put (“sacbe”), širok 5 metara i dugačak tridesetak kilometara, spajavši Kabah sa Uxmalom. Kapija sjedi na širokoj kamenoj platformi… Ista takva, samo nešto manjih dimenzija se nalazi na ulazu u Uxmal…

Fotografija 48: Kapija, Kabah, Yucatan, Meksiko

…Hram Crvene ruke i Observatorija na zapadnoj strani Grada su vjerovatno imali religijske i ritualne funkcije…

…Niz skulptura, panela, lintela, kamenih blokova sa hijeroglifima… nisu više u Gradu; ili su pokradeni ili se nalaze o raznim muzejima…

…prvi detalji o Kabahu su došli iz pera John Lloyd Stephensa i Frederick Catherwooda 1843… Arheolog Ramon Carrasco 2003. predvodi arheološke napore na raščišćavanju i rekonstrukciji …” (46)

Ono o čemu ne piše dostupna literatura je mnogo značajnije za razumijevanje ovih gradova.

Zamislimo 270 vatrenih baklji koje počivaju u nosnim udubljenjima boga Čaka. Fasada hrama i noćno nebo gore… Zrakom se širi miris kopalovog tamjana.

Fotografija 49: Fasada Hrama maski, Kabah, Yucatan, Meksiko

Maje se obraćaju okupljenima: “Vi ste kosmička kreacija Hunab Ku’a. Vaše tijelo je stvoreno od svete zemlje, vaš duh je donešen na svetom vjetru. Srodni ste vječnoj Sunčevoj vatri…”

Šamani Maja vam pomažu da shvatite svoju ulogu u Univerzumu. Učite o kalendarima sedam Solarnih sistema, kosmičkoj seksualnosti, buđenju energije Kundalinija… ulozi galaksije Mliječnog puta kao generatora života.

5.3.12. Labna

Oficijelni tekstovi koji idu na račun obližnjeg grada Labna.

“…Labna je nekad bio grad sa preko 2000 ljudi. Trenutačno su samo četiri građevine obnovljene. Dosada je pronađeno oko 70 čultuna (podzemnih vodenih cisterni)…

… Najpoznatiji monument je rekonstruirana Kapija sa većim lukom i više ornamenata nego ona u Kabahu. Struktura na koju se kapija nekad naslanjala više ne postoji. Luk je sedam metara visok i preko tri metra širok. Pretpostavlja se da je original bio znatno viši i obojen u plave i zelene boje koje simboliziraju pera ptice quezal…

Fotografija 50: Kapija, Labna, Yucatan, Meksiko

…Labna znači “stare kuće” na jeziku Maja…

…Nedaleko od Kapije je El Mirador, piramidalna struktura koja leži na gomili kamenja…

…Impresivna Palača u Labni nije dobro očuvana, a niti obnovljena. Ipak se može primijetiti da su ukrasi vrlo imaginativni…Šezdeset sedam soba na dva nivoa je arhitektonski dragulj Puuc regiona. Ulaz u jednu od odaja krasi ogromna, zubata maska boga Čaka sa velikom njuškom…

Fotografija 51: Maska Čaka, Labna, Yucatan, Meksiko

…Glava serpenta se istiće na jednom kraju palače. Iz njenih otvorenih čeljusti viri ljudska glava koja simbolizira život…

…Stephens je prilikom posjete Labni 1841. pisao: “Od dolaska u ovu zemlju nisam bio više uzbuđen; miješali su mi se bol i zadovoljstvo. Bol što ovaj Grad nije bio otkriven prije nego se pretvorio u ruševine; istovremeno, bili smo sretni što smo ga vidjeli prije nego je do kraja propao, jer je i ovakav častan spomenik svojim misterioznim autorima…” (35)

5.3.13. Xlapak

U središnjem Yukatanu, na ruti Puuc, locirana je arheološka zona grada X’Lapak.

“Stari zidovi” (Xlap-pahk, prema indijanskim vodičima John Stephensa iz 1841.) mi se ukazuju među stoljetnim drvećem. I u ovom Gradu se ističe “Palača” sa svojom fasadnom dekoracijom. Geometrijski elementi te kameni likovi Čaka sa prepoznatljivim zakrivljenim nosom na uglovima zgrade i čeonoj fasadi čine ovu zgradu unikatnom.

Fotografija 52: Palača, Xlapak, Yucatan, Meksiko

Bočna i zadnja strana palače su u ruševinama. Gomila kamenja razbacanih u travi. Ovo je dobar primjer šta džungla može učiniti gradovima, mada su oni napravljeni od kamena. Drveće raste uz zgrade, na njihovim stranama i na krovovima. Korijeni i grane se probijaju u svim prostorijama. Pod težinom drveća prvo padaju krovovi. Na red dolaze zidovi: plaster i cigla. Jedna po jedna ispadaju iz lezišta. Šumska vegetacija, zemlja, voda, drveće nastavljaju sa osvajanjem kamenih objekata dok ih potpuno ne unište.

Prošlo je dvije i tri hiljade godina od nastanka ovih gradova. A milenij od kada su napušteni i ostavljeni zaboravu.

5.3.14. Izamal

Kada su konkvistadori osvajali Yukatan, Izamal (“Crni jaguar”) je bio jedan od najvećih i najljepših gradova. Prije 450 godina Landa je pisao za gradove Yukatana: “… Toliki je njihov broj i tako su dobro građeni da predstavljaju divan ugođaj za oči. A ova zemlja danas nije ono što je nekada bila u doba svog procvata kada su nastajale ove građevine koje su podignute bez pomoći metala… Postoji tajna koja nije otkrivena domorocima kako su ove građevine izgrađene…Ovdje u Izamalu se ističe jedna zgrada ispred svih drugih koja je ogromno visoka i prelijepa… Stepenice od preko 30 metara širine idu prema vrhu… Na stranama su vrlo čvrsti zakrivljeni kameni blokovi… Nekoliko platformi i nivoa vodi do vrha gdje je sagrađen bijeli hram. Popeo sam se i imao veličanstven pogled sve do mora… Bilo je dvanaest ovakvih građevina u Izamalu… Niko se ne sjeća ko ih je gradio…” (8)

Sa dolaskom Španjolaca lokalno stanovništvo je pretvoreno u roblje. Bili su primorani da sruše sve piramide i hramove, a na njihovim temeljima da izgrade crkve, manastire i kolonijalne palače. Crkva je vjerovala da će tako odučiti lokalno stanovništvo od “đavolskog vjerovanja”.

Na mjestu najveće piramide izgrađen je franjevački manastir San Antonio de Padua. Arhitekt-fratar Juan de Merida je započeo radove 1553. i dovršio ih 1561. Izgrađen je najveći atrijum u katoličkom svijetu, izuzev onog Sv. Petra u Vatikanu. Dimenzije su mu 520 sa 420 metara. Tolika je bila površina gornje platforme piramide Maja. Drvena figura djevice Marije je postavljena unutar manastira. Ubrzo su se počeli registrirati slučajevi izliječenja i Izamal postaje mjesto hodočašća katolika sa svih strana. U dvadesetom stoljeću polako tone u zaborav sve do posjete pape Ivana Pavla Drugog 1993.

Fotografija 53: Manastir u Izamalu izgrađen kamenom gigantske piramide, Yucatan, Meksiko

Kako bi stvarna priča o Izamalu mogla izgledati očima historičara? Gdje prestaje legenda, a počinje stvarnost?

Legenda drži da je Izamal osnovao Izamna (Itzam Na), vizionar i lider. Vremenom su mu dali epitet božanstva, sa moćima izliječenja i vraćanja u život. Na čelu je Panteona Maja sa titulom “ahaulil” (Lord); on predsjedava skupinom nižih božanstava, odnosno superiornih. (7)

Izamal je Majama predstavljao manifestaciju Boga Sunca koja je materijalizovana u piramidi Kinich Kak Moo. Dvije hiljade prije nove ere i jednu hiljadu godina naše ere Izamal je vazno hodočašće Maja. Centrom dominira platforma Paphol Chac (Dom Caka, boga kiše) sa hramom na vrhu koji je destinacija hodočasnika. Kolosalne piramide Itzamatual, Kabul, Hunpictoc i Habuc uokviruju ovaj grad.

Fotografija 54: Ostaci piramide Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko

Paphol Chac je izgrađen na energetski vrlo potentnom mjestu. Hiljade hodočasnika iz doba Maja su svojim posjetama, tokom perioda od više hiljada godina, formirali psihičko polje energetski usmjereno na izliječenje raznih bolesti. Kombinacijom Zemljine i ljudske energije kreirano je područje koje ljekovito djeluje na ljudski organizam.

Beneficije Izamala su se prostirale kroz vrijeme uključujući i barbarsku civilizaciju koja je došla nakon XVI stoljeća i tu postavila svoje drvene simbole.

Gdje prestaje stvarnost, a počinje legenda?

5.3.15. Chichen Itza

Chi (“usta”), chen (“izvor”), Itza (“pleme Itza”) nije najveći ni najimpresivniji grad Maja. Ali je, zbog velikog priliva turista, najpoznatiji. Od nekoliko stotina objekata na petnaestak kvadratnih kilometara, renovirano je njih tridesetak. “Grad je podijeljen na tri jasno odvojena dijela: Stari Chichen (435. godina), Klasični period 600-900 godine i utjecaj Tolteka nakon XI stoljeća.” (Prema natpisima na tablama u arheoloskom parku.)

Maje napuštaju Grad prije 925. godine. Nakon pauze od stotinjak godina ponovo je naseljen i postaje centrom indijanaca čitavog Yukatana. Porazom 1194. ponovo je napušten.

Astronomski, arhitektonski i artistički gledano Chichen Itza je jedan od najinteresantijih gradova Maja. Stoga ne čudi njen status svetog grada tokom klasičnog perioda.

Prva građevina na koju se izbije na širokom platou je ujedno i najpoznatija: piramida El Castillo (dvorac) ili Kukulkanova piramida. S razlogom se ova skladna piramida nalazi na mnogobrojnim turističkim prospektima.

Na četvrtastoj osnovi se skrasio perfektno simetrični dizajn koji u sebi sadrži elemente sofisticiranog kalendara Maja. Svaka od četiri strane piramide ima 91 stepenicu; ukupno 364 stepenice plus platforma na vrhu simboliziraju broj dana po sunčevom kalendaru. Dodatna stepenica ispod piramide označava put u podzemni svijet.

Fotografija 55: Piramida Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Svaka strana piramide ima 18 terasa – po devet sa svake strane stepenica (“devet Gospodara vremena”) – 18 je broj mjeseci za jednu godinu po kalendaru Maja. Ukupno su 52 panela na piramidi i to odgovara broju godina jednog kalendarskog ciklusa Maja. (Ovaj ciklus od 52 godine je usko povezan sa zvjezdanim sistemom Plejada koji opase nebeski krug svake 52 godine i vraća se u istu početnu poziciju na zemaljskom nebeskom svodu.)

Svakako najpoznatiji fenomen vezan za Piramidu se dešava dva puta godišnje: na proljetnu i jesenju ravnodnevnicu (21.03. i 21.09.) Sa početkom zalaska sunca na sjevernim stepenicama se stvara sjena ispod terasa koja u kombinaciji sa sedam svjetolosnih trokuta nalikuje tijelu zmije. Na dnu stepenica je isklesana glava serpenta tako da je iluzija kompletna. U proljeće se serpent spušta prema zemlji; u jesen se penje ka nebu.

Ovaj briljantni inžinjerijski poduhvat Maja privuće oko 25.000 posjetilaca tokom dva godišnja ekvinocija.

Fotografija 56: Igrom sunčevog svjetla i sjene, arhitekte Maja stvaraju iluziju serpenta na kamenim stepenicama i to samo na dan ravnodnevnice, Kukulkanova piramida u Chichen Itzi, Yukatan, Meksiko

Glave serpenta na dnu stepenica sam našao na još nekoliko piramida. Pošto nisu obnovljene njihova uloga nije poznata; možda vremenom otkrijemo koje astronomske pojave su one predstavljale.

Fotografija 57: Glava serpenta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Serpent je naravno simbol znanja, superiorno božansko lice Kukulkan koji je došao u Chichen Itzu u desetom stoljeću nakon napuštanja Tule (sjeverno od Meksiko Cityja). Prema legendi Quetzalcoatl (odnosno Kukulkan) je napustio svoj glavni grad Tulu i odletio na “zmiji” ka istoku, Yukatanu. Prije Tule, pernata zmija Quetzalcoatl je svoj pečat ostavila u gradnji najimpresivnijeg grada obje Amerike – Teotihuacana. (25)

Sada dolazimo do nove, jos neriješene, zagonetke. Imamo impresivan grad Maja (Chichen Itza) i tri hiljade kilometara zapadno glavni grad Tolteka (Tula). Prostor između njih (srednji i istočni Meksiko) nema ništa zajedničko, prema historičarima i arheolozima. I onda, sasvim neočekivano, arhitektura dva grada se poklapa kao da su međusobno udaljeni 30 kilometara, a ne tri hiljade.

Objašnjenje historičara: (1) Tolteci su organizirali vojni pohod od 3000 kilometara zaobilazeći stotine drugih gradova, vojno su porazili Chichen Itzu i tu ostavili svoj građevinski i spiritualni pečat (?); (2) Grupica Maja je otišla na putovanje od 3000 km. i onda su, oduševljeni arhitekturom Tule, u povratku dodali simboliku Kukulkana na svoje građevine (?) (74)

Oba objašnjenja su, zdravorazumski posmatrano, neprihvatljiva.

Rješenje je u trećem, “nemogućem” za oficijelnu nauku. Samo slijedimo legendu koja kaže da je Kukulkan bio superiorno biće koje je, koristeći tehnologiju zračnih letjelica, sletio u Chichen Itzu i tu (i samo tu) obnovio svoju vladavinu.

Još nekoliko detalja poziva na razmišljanje.

Unutar piramide Kukulkana je sistem hodnika koji dovode do ranije izgrađenih hramova. U jednoj od prostorija je statua jaguara. Tijelo je od crvenog kamena. Oči su mu od zelenog đada (nefrita). Problem otvara porijeklo ovog poludragog kamena. Naime, u Meksiku ne postoje nalazista nefrita. Najbliža su… u Kini (?!)

Zvanična historija ne priznaje postojanje kontakata između Kine i Meksika prije par hiljada godina. Ali, nesumnjivo da je postojala komunikacija ovih kontinenata mnogo dublje u proslošti.

Južno od piramide Kukulkana je još jedan testament astronomskih dostignuća Maja: kružni toranj Caracol (“zmija”). Impresivne platforme i terase na kojima počiva toranj su pažljivo izgrađene prikazujući važne nebeske događaje. Spiralne stepenice zmijolikim prolazom vode do vrha tornja.

Fotografija 58: Opservatorija Caracol, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Nema nikakve sumnje da je ova građevina služila kao astronomska observatorija Majama. Četvoro ulaznih vratiju se perfektno (manje od jednog stepena) podudaraju sa stranama svijeta. Gornji horizontalni otvori se poklapaju sa nizom kosmičkih događaja: najsjevernim i najjužnijim položajem zvjezdanog sistema Plejade (Tzab), putanjom Sunca za vrijeme proljetne i jesenje ravnodnevnice, najsjevernijom i najjužnijom putanjom planete Venere (Čak), položajem zvijezda Sjevernjače (Zamaan Ek), Škorpiona (Zinaan Ek), Blizanaca i drugih! (7)

Istočno od piramide Kukulkan je Hram Ratnika i Grupa od Hiljadu Stubova. S frontalne strane Hrama Ratnika su redovi impresivnih kamenih stubova sa uklesanim likovima ratnika. Ovaj hram je identičan onom kojeg sam vidio u tri hiljade kilometara udaljenoj Tuli. Sačuvane platforme i krovna struktura simboliziraju planetu Veneru (ili što bi zvanična literatura rekla “boga kiše Čaka”), pernatu zmiju (Kukulkan) i mitske životinje.

Fotografija 59: “Hram ratnika”, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Sa zadnje strane Hrama Ratnika nalazi se kamena platforma koja počiva na devetnaest stubova. U stubovima su uklesani likovi nazvani “Atlantiđani”. Nema nijednog identičnog lica; svi su drugačije obučeni i predstavljaju različite rase. Već smo pominjali ovu misteriju kako su Maje znale za sve Zemaljske rase u doba za koje naši naučnici tvrde da nije bilo putovanja po planetarnim oceanima.

Do Hrama je Grupa od Hiljadu Stubova. Riječ je o kamenim kružnim stubovima isklesanim u istom stilu kao i oni u Tuli. Bareljefi su izblijedili, vrijeme ih je pojelo, kamen je popucao. Ovi stubovi su bili nosači za krovnu konstrukciju velebnog hrama o čijoj svrhi možemo samo nagađati (rezidencija za vladajuću elitu?). Ovaj geometrijski labirint ima doduše nešto manje od hiljadu stubova, ali je i takav dovoljno impresivan.

Fotografija 60: Grupa hiljadu stubova, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Piramida Kukulkan je u centru Grada. Hodajući oko nje u širokom krugu nailazim na kamene strukture koja svjedoče o prohujaloj civilizaciji:

Platforma Venere sa figurama pernatog serpenta (Kukulkana); ovaj put ljudska glava se nalazi u ustima (slično kao glave koje se nalaze u ustima Čaka koje sam vidio u gradovima na ruti Puuc);
Platforma Orla i Jaguara sa uklesanim životinjama koje u kanđama drže ljudsko srce (?);
Hram Lobanja (Tzomapantli); u pocrnjelom kamenu se jasno prepoznaju lubanje od kojih, ponovo, nijedna nije ista. Arheolozi pretpostavljaju da je artista želio prikazati akte žrtvovanja. Ova ideja je, po meni, površna i ne dotiče suštinu autorove ideje;
Grobnica Sveštenika je piramidalna građevina sa hramom na vrhu; prilaz i uspon mi nije bio dozvoljen, ali ova impresivna građevina koja još nije rekonstruisana je sigurno imala puno širu funkciju od obične grobnice. Velika glava serpenta u njenom podnožju to nagoviještava;
Cenote (sveti izvori vode); dva su pristupačna od nekoliko desetine koje su svojevremeno koristile Maje. Američki National Geographic Society je sponzorirao istraživanja dna ovih izvora. Nakon što je desetak metara debeo talog mulja izvađen pronađene su kosti, idoli, nakit, nefrit i drugi artifakti;
Kuća Falusa je dobila svoje ime po skulpturama; rašireno je mišljenje da veći broj kamenih statua falusa širom Yukatana predstavljaju nekada postojeći kult;
Hram Jaguara se nalazi na oba kraja Velikog Igralista. Naime, zapadno od piramide Kukulkan je smješteno najveće igralište u svijetu Maja đinovskih dimenzija: 180 x 75 metara. Hram na sjevernom kraju pri vrhu ima niz širokih stepenica koji se ulivaju u dvije kolosalne statue serpenta koje služe kao potporni stubovi krovnoj konstrukciji. Jedva su vidljivi ostaci nekada bogato ukrašenih murala i statua.

Fotografija 61: Hram jaguara, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Zadržavam se na Velikom Igralištu. Poredim ga sa desetine drugih koje sam vidio u gradovima Maja. Isto kao da imamo bazen olimpijskih razmjera i male kućne bazene.

5.3.16. Ek-Balam

Veliki drevni grad Maja Ek Balam (“crni jaguar”) je gotovo potpuno nepoznat javnosti.

Fotografija 62: Pogled na grad Ek-Balam, Yucatan, Meksiko

U knjizi biskupa Diego De Lande iz 1571. godine (on nije za života objavio ovaj rukopis nazvan “Izvještaj o događanjima na Yukatanu”), ne nalazim nikakvu referencu u vezi Ek Balama. Ali zato, osam godina kasnije, 1579., španjolski konkvistador “komandir” Juan Gutierez Picon bilježi u svom “Izvještaju o Ek Balamu” da mu je kapetan Francisco de Montejo (zapovjednik konkvistadora) poklonio grad Ek Balam. U to vrijeme Ek Balam je bio glavni grad provincije Tiquibalon sa gradom i pet okolnih sela. Poklon je uslijedio kao zasluga što je komandir Picon bio jedan od osvajača Yukatana.

Neki drugi španjolski izvori, pak, govore da je Ek Balam bio na čelu velikog imperija zvanog Talol.

Enormne dimenzije ovog Grada su ono što ga izdvaja od drugih kao i činjenica da je centralni dio bio okružen sa dva zida. (To je karakteristika za još samo dva grada Maja, Mayapan i Tulum.) Na desetak kvadratnih kilometara tek je renovirano nekoliko objekata.

Većina sačuvanih piramida je iz klasičnog perioda (600. - 900. godine), ali za nekoliko manjih hramova je utvrđeno da datiraju još iz 100. godine p.n.e. Nema sumnje da je grad bio veliki i bogat, da bi potonuo u tišinu i mrak u desetom stoljeću. Nakon doba komandira Picona (1579.) trebalo je proći 300 godina da Desire Charnay (1886.) započne raščišćavanje Ek Balama. I ponovo ništa stotinu godina sve do 1987. kada započinje ozbiljan rad na rekonstrukciji. (Informacije iz arheološkog parka.)

Na samom ulazu u Grad dočekuje me Kapija od koje je polazio bijeli put – sacbe. Na tabli čitam: “Ova sekcija sacbe puta je široka deset metara (!) Putevi su bili simboli važnosti gradova sa više ekonomske i političke moći…”

Imati deset metara širok kameni put (otprilike kao auto put sa četiri trake) je zavidno. Dodamo li tome činjenicu da je u grad vodilo čak pet puteva (dva ka južnom ulazu) je impresivno.

Igralište je renovirano; Ovalna palača djelomično. Onda izroni Akropolis kao jedna od najviših sačuvanih građevina Maja na Yukatanu. Riječ je o vrlo širokoj piramidi na kojoj počiva nekoliko hramova koji nisu međusobno povezani.

Penjem se na kamenu grdosiju; strane su joj oko 150 metara, visina 35 metara. Renovirani hramovi donose još jednu novinu za mene. Među uklesanim figurama su i likovi sa krilima. Anđeli, leteća bića?

5.3.17. Mayapan

Oko nastanka Mayapana postoji nekoliko oprečnih verzija:

Prva je na zvaničnoj tabli u samom Mayapanu koja kaže: “Ograđeni grad Mayapan je nastao u drugoj polovini osmog stoljeća i pokrivao je oblast od četiri kvadratna kilometra. Sadržavao je preko 1000 građevina sa populacijom od 12.000 ljudi. Ime mu znači “zastava Maja”.
Enciklopedijska verzija (“Wikipedia”) zvuči ovako: “Mayapan je bio politički glavni grad Maja na poluotoku Yukatan od 1221. do 1441. Nakon što su Maje digli pobunu protiv Toltečkih Maja Chichen Itze 1221., moćni gradovi i familije su odlučile da obnove centralnu vlast i izgrade novi glavni grad u blizini grada Techaquillo. Ovaj grad je izgrađen sa zaštitnim zidovima, a vođa Cocom familije je izabran da bude kraljem. Ostale plemičke familije su učestvovale u vlasti i taj aranžman je trajao 200 godina.”
Mundo Maya (Quimera Editores, 2002, Mexico) piše: “Mayapan je jedan od zadnjih gradova Maja koji se držao do 1450. kada ga je uništila vatra iz nepoznatih razloga. Veliki broj građevina je bio zaštićen zidovima i to govori o turbulentnim vremenima. Interesantno je da su građevine Mayapana male kopije zgrada kao “El Castillo” i “El Caracol” u Chichen Itzi.”
Demetrio Sodi (Tha Mayas, 1983) opisuje: Mayapan je bio veliki grad, izuzetno politički značajan. Bio je sjedište konfederacije. Osnovan je 941. i razvijao se pod vođstvom Cocom familije.

Fotografija 63: Observatorija, Mayapan, Yucatan, Meksiko

Biskup Diego de Landa (An Account of the Things of Yukatan, 1560.) citira: “Vjerovanje je indijanaca da je sa Itzom, koji je osnovao Chichen Itzu, vladao lord Kukulkan. On je na Yukatanu smatran bogom, jer je bio veliki državnik koji je donio mir i prosperitet Yukatanu. Osnovao je još jedan grad, dogovorivši se sa vladarima pojedinih gradova da u njega prebace svoje vođenje poslova. Podigao je visoke zidove ostavljajući samo dvije niske ulazne kapije. Hramovi su bili izgrađeni unutar zidina, a najveći među njima je nazvan Kukulkan. Drugi, kružni hram, je imao četiri ulaza, i razlikovao se od svih ostalih građevina Maja. Kukulkan je u gradu živio neko vrijeme da bi se vratio u Meksiko.”
Na koncu, moje skromno mišljenje je da je Mayapan mnogo stariji nego sve dosadašnje pretpostavke. U njegovoj su okolini odreda naselja koja potiču od prije naše ere. “Observatorija” je identična onima u Palenqueu i Chichen Itzi što znači da i projekat pripada pravim Majama (dakle prije X stoljeća i tajanstvenog nestanka Maja). Arheološka istraživanja u Mayapanu su vrlo skorog datuma (1950. Carnegie Institution, 2001. Grinnel College). Detaljnija ispitivanja će dovesti do zaključaka o pravim datumima izgradnje. Glavne građevine su kopija onih u Chichen Itzi, a to pripada periodu od VI-IX stoljeća. Odbrambeni zidovi, kao nešto nekarakteristično za Maje, su nastali sto ili dvijesto godina nakon što su Maje napustile grad.

Mayapan je danas područje opsežnih građevinskih radova. Istovremeno se obnavlja i rekonstruiše nekoliko objekata. Piramida izgleda skladno; observatorija je još uvijek bez krova; hijeroglifi u kamenu su skrpljeni na nekoliko mjesta; nekoliko hramova sa terasama i platformama dobija konačan oblik.

Fotografija 64: Pogled sa piramide, Mayapan, Yucatan, Meksiko

Sa vrhu piramide sjajan pogled preko džungle do horizonta. Silazim niz strmu istočnu stranu po sredini širokih stepenica. Sunce me prati stalno pod istim uglom. “Očigledno piramida prati Sunčevu putanju”, mislim se u sebi.

Na parking upravo pristižu dva kombija sa školskom djecom. Izlazim na široku, novu cestu. Ovaj dio Yukatana predstavlja ogromno gradilište. Vjetrovi turizma pušu iz pravca Cancuna. Sva ova mala mjesta vide svoju budućnost u rekonstruckiji gradova Maja i stranim, prije svega američkim, turistima.

5.3.18. Acanceh

Vozim na sjever. Ulazim u Acanceh, mirno naselje sa par hiljada stanovnika. Glavni trg, “The Square of Cultures”, u sebi kombinira građevine Maja, kolonijalnog i modernog doba. Nogometni teren je u samom centru, umjesto parka kao u većini kolonijalnih gradova. S jedne strane terena je franjevački hram “Temple of Nuestra Senora de la Natividad” (XVI). Sa obje strane hrama su piramide Maja. Niža ima tri terase i četiri reda stepenica i čeka bolja vremena da se obnovi.

Fotografija 65: Piramida, Acanceh, Yucatan, Meksiko

Svoju pažnju posvećujem “Palači”. Parkiram ispred ograđenog ulaza. Katanac je na kapiji. Prilazi mi omanji Meksikanac u raskopčanoj uniformi. Prijatno se iznenadio kada me je ugledao; napokon je našao posjetioca koji će kupiti kartu za dva dolara. Otključava kapiju; imam Palaču samo za sebe. Acanceh se odlikuje velikim kamenim blokovima koji su ugrađeni u stepenice i zidove. Donji nivo je ukrašen astronomskim simbolima. Gornji redovi imaju stilizirane zoomorfne figure; na vrhu su sisari i ptice. Ostaci boja upućuju na nekadašnji sjaj jarko crvene i zelenkasto-plave boje (poznate kao Maja plava).

John Stephens i Frederick Catherwood su posjetili Acanceh 1840. John je pisao o , a Frederick nacrtao dvije ogromne maske koje su se još nalazile na piramidi. Nakon toga, maske su nestale. Možda su bile ukradene ili uništene. Kako bilo da bilo, da nije bilo svjedočanstva ove dvojice istraživača niko ne bi znao da su maske i postojale.

Nakon više od 150 godina Acanceh je iz zaborava izvukla mladi arheolog Beatriz Qunital. “Od 1990. do 1992. restaurirala sam sa svojim timom malu sekciju južne fasade piramide. Zatim sam započela restauraciju Palače. Do 1996. sam već imala složeni Projekat pod svojom kontrolom.” (7)

Ekskavacija se kretala prema vrhu Palace. Bilo je uočljivo da su Maje dograđivale Palaču dva puta. Napokon, na strani Palače, nakon pažljivog skidanja materijala se ukazala maska. Dimenzije se bile iznenađujuće: 3,2 metra široka i 2,25 metra visoka. Tako što nije bilo nađeno u svijetu Maja.

Maska prikazuje vladara ili božanstvo; naušnice imaju ukrasne spirale; na čeonom dijelu maske su točkovi; oči imaju neobičan dizajn; ostaci crvenog pigmenta daju ideju kako je maska nekada izgledala.

Nastavljajući radove Beatriz je otkrila još dvije maske ogromnih dimenzija. I to je odjeknulo kao bomba u arheološkim krugovima. San svakog arheologa se ostvario u slučaju mlade Beatriz.

Tog dana je nisam zatekao na Palači. Ali, replika maski sa briljantnim bojama krasi jednu stranu fasade. Ovaj drevni grad, stalno naseljen od prije 2500 godina kao da počinje da oživljava.

5.3.19. Coba

Posjećujem veliki centar Maja okružen džunglom na istočnom Yukatanu. Na sedamdeset i pet kvadratnih kilometara (!) rasprostire se Coba. Leži na pet jezera.

Coba je povezana sa manjim centrima u svojoj okolini sa četrdeset i pet (45!) bijelih puteva. Putevi se pružaju pravo i nema sumnje da prate energetske i kosmičke linije. Na primjer, ono što arheolozi danas nazivaju Sacbe broj 1, ide od Cobe čitavih 100 km do grada Yahuna, u blizini Chichen Itze.

Vožnja do Cobe je bila ugodna. Skoro asfaltirani, mada znatno uži put nego što su ih Maje imale, vodi kroz šumu.

Ovo je Grad koji se pruža na najvećoj površini u Svijetu Maja; tri sekcije su otvorene za javnost i međusobno su udaljene po nekoliko kilometara.

Prvo nailazim na igralište koje je rekonstruirano; slijedi kružna građevina koju su arheolozi prozvali “Crkva” i koja ima niz astronomskih funkcija. Nakon još nekoliko “oltara” i hramova raste napetost u zraku: približavam se Velikoj Piramidi.

Fotografija 66: Velika piramida, Coba, Yucatan, Meksiko

Napokon, putokazi me dovode do čistine i onda mi zastaje dah: preda mnom je najviša sačuvana piramida Yukatana. Nedavno su na njoj izvršeni rekonstruktivni radovi tako da sam imao zadovoljstvo da se penjem do vrha. Stepenice su široke i izgrađene od većih kamenih blokova na prilaznim platformama. Kako se približava vrh postaju uže i strmije. Nekoliko posjetilaca se sporo uspinje četveronoške (koriste i ruke i noge i konopac po sredini stepenica).

Piramida nije građena u stilu ostalih građevina na Yukatanu. Radije, ona pripada ranijem dizajnu piramida iz Petena (Guatemala). Jedino se na vrhu nalazi hram koji je tipičan za ovo podneblje. To mi govori o nekoliko perioda ovog grada: pretklasičnom i klasičnom (600. – 900. godine)

Savladao sam svih sedam nivoa i nalazim se na vrhu. Ispod mene se zeleni šuma Yukatana. Ponegdje izviruju kamene građevine piramidalnog i ovalnog oblika. Jezero Coba se ugnijezilo u šumi. Dobijam bolji osjećaj za prostranstva ovog Centra. Literatura govori o 55.000 stanovnika. A ovu piramidu, 42 metra visoku, indijanci su prozvali Nohoch Mul (“velika kamena gomila”).

Gledajući šumu ispod sebe prisjećam se, po ko zna koji put, legendi Maja i Priče o Kreaciji: “…mogućnost da se vidi na velike udaljenosti daje moć koja onda dijeli bogove od smrtnika… sveštenici Maja i njihovo plemstvo su dobijali božanske atribute podižući se iznad vrhova šuma…” (7)

Vjetar mi je napunio pluća i sad sam spreman za spuštanje među “smrtnike”. Oni na čistini su mi izgledali nestvarno maleni.

Na dnu sam još jednom osmotrio uspravljenu stelu na kojoj je hijeroglifski datum Maja: 30. novembar 780.

Fotografija 67: Spuštanje niz Veliku piramidu, Coba, Yucatan, Meksiko

Put me zatim vodi ka izdvojenoj grupi Macanxoc smještenoj između dva jezera. Hramovi su neraščišćeni, ali nekoliko stela je impresivno. Na jednoj od njih je prikazana kraljica (vladar Cobe 653-672) što je vrlo rijedak slučaj u umjetnosti Maja da se ženi posvećuje ovakva paznja.

Druga uspravljena stela donosi još važniji datum: 3188. godina prije naše ere! I eto nam dokaza o ciklusima Maja od 5.200 godina (kraj ciklusa je naravno 23.decembra 2012.) Prisjetimo se, Maje tvrde da se vrijeme sastoji od ciklusa unutar ciklusa i da se događaji ponavljaju na istim vremenskim tačkama.

Evo me tu, među misterioznim stelama Macanxoc i proročanstva Maja su mi bliža nego ikad; mogu ih dodirnuti.

Prešao sam ukupno 12 kilometara. Sretan sam što Španjolski konkvistadori nisu otkrili i uništili ovaj centar Maja. Imao sam priliku da osjetim naprednu tehnologiju gradnje i nebeskog planiranja Grada, koji je ponovno bio otkriven tek 1890., da bi ozbiljniji radovi na rekonstrukciji počeli tek početkom 1970-ih.

Ovaj dio Yukatana je beskrajna ravnica; nigdje brežuljka. A Maje su odavde izgradili 45 perfektno ravnih puteva u raznim pravcima. I to kroz džunglu. Kojim instrumentima su određivali pravac? Da li su se verali na krošnje drveća i dobacivali radnicima kako da grade auto put? Ili su imali letjelice sa kojih su laserskom preciznošću markirali pravac na koji će doći bijeli kamen?

Napuštam Cobu (“Coh-bah”, u prijevodu “vode uskomešane vjetrom”) i njenih pet jezera. Od 15.000 građevinskih struktura vidio sam 1%, ali i to mi je bilo dovoljno da odem zadovoljan i ispunjen.

5.3.20. Quirigua (Guatemala)

Arheološki park drevnog grada Maja Quirigua se danas nalazi pod zaštitom UNESCO-a kao djelo svjetske baštine. Sredinom XIX stoljeća John Stephens je htio da je kupi i pošalje njene monumente u New York, ali su lokalni vlasnici tražili više nego što je on mogao ponuditi. Nešto kasnije, United Fruit Company su kupili čitavu oblast i od ovog grada Maja su napravili zaštićenu oblast. Omogućili su američkom Archeological Institute of America da započne prva istraživanja. Svuda uokolo ovog parka se nalaze plantaže banana kao dokaz djelovanja američkih korporacija. Poslednji restauratorski radovi takođe su se provodili od strane Amerikanaca: riječ je o University of Pennsylvania od kraja 1970-ih. (47)

Quirigua je u arheološkom svijetu najbolje poznata po svojim kamenim stelama. Impozantna grupa obeliska opisuje aktivnosti vladara Maja, politička i vojna događanja, odnos vladara Maja sa bogovima; sve strane obeliska su bogato ukrašene sa likovima vladara Maja ornamentalno okruženog sa likovima bogova i svetih životinja. Glifi iz kalendara Maja prikazuju datume kojima lociraju pojedina događanja.

Iz perspektive Zapadne civilizacije nema zadovoljavajućeg odgovora o načinu transporta ovih stela. Naime, Stela E je teška impresivnih 65 tona, visoka je 10,5 metara , a uklesane sculpture prekrivaju 8-metarske kamene panele.

Fotografija 68: Kameni obelisk – Stela E, teška je 65 tona i nema zadovoljavajućeg odgovora kako je prevezena i uspravljena usred džungle u Guatemali, Quirigua

Centralni trg – plaža grada Quirigua ima dimenzije 100 x 80 metara. I mada se nalazi u plavnom regionu, niz pronađenih stela daje dovoljno argumenata za zaključak o vremenskim razmacima u kojima su se one podizale. Naime, od 751. godine nova stela je instalirana svakih pet godina zaključno sa 805. godinom. (47)

Većina stela je podignuta za vrijeme vladavine Cauac Sky, najpoznatijeg vladara Quirigue. Njegov lik se nalazi na sedam od devet pronađenih stela. Godine 738 a.d. Cauac Sky je zarobio vladara Copana i time označio kraj duge vladavine Copana nad Quiriguom.

Još jedna karakteristika ovog grada su ogromni kružni kameni blokovi nazvani Zoomorphi. Šest ovakvih blokova prikazuje ono što arheolozi nazivaju “mitskim” životinjama. Na primjer, Zoomorph G, u središtu Velikog trga, prikazuje biće slično jaguaru. Zoomorph P prikazuje nepoznatog, ali sveprisutnog i svemoćnog vladara u joga položaju.

Fotografija 69: Zoomorph P, kružni kameni blok, prikazuje svemoćno superiorno biće u joga položaju koje se, opet, nalazi u ustima još močnijeg nepoznatog“monstruma”, Quirigua, Guatemala

Arheolozi su uspjeli dešifrirati zapise na Stelama F i D u Quirigui. One se odnose na neke nepoznate događaje koji su se desili prije 90 miliona godina i prije 400 miliona godina! (47)

Fotografija 70: Stela F, kameni obelisk koji opisuju događaje koji su se odigrali prije 400 miliona godina (!), Quirigua, Guatemala

Ova činjenica o poimanju koncepta vremena kod Maja ih je učinila superiornijim u odnosu na bilo koju drugu civilizaciju u poslednjih desetak hiljada godina, izuzimajući Zapadnu!

5.3.21. Lamanai (Belize)

U današnjim razmjerima sićušni Belize (bivši Britanski Honduras) na svojoj teritoriji je imao hiljadu (!) većih i manjih naselja i gradova Maja. Zbog svoje nepristupačnosti samo su četiri grada otvorena za posjetioce na početku XXI stoljeća.

Lamanai je jedan od najvećih centara Maja u Belizeu. Smješten je u centralnom dijelu Belizea na obalama New River Lagoon. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je Lamanai bio neprekidno naseljen 3000 godina u vrijeme civilizacije Maja.

Lord Smoking Shell, from Sweatshirt sold at the site

Ilustracija 2: Rekonstruisana slika sa stele koja predstavlja vladara Smoking Shell, Lamanai, Belize

Lamanai, Stela 9

Fotografija 71: Originalna sekcija Stele 9 koja predstavlja glavu lorda Smoking Shell, Lamanai, Belize

Lik vladara Maja se nalazi u ustima svevladajućeg serpenta (zmije, zmaja) koji je prisutan u svim gradovima Maja i u svim periodima razvoja ove civilizacije. Serpent je simbol znanja i superiornog bića. Činjenica je da vladari Maja, pred kojima su obične Maje imale inferiornu ulogu, u potpunosti priznaju superiornu ulogu kosmičkih bića odnosno serpenta.

Ilustracija 3: Geološka mapa arheološkog nalazišta Lamanai, Belize

Preko 720 objekata je dosada pronađeno na lokaciji Lamanaia. Arheološkim iskopavanjima je od 1974-1986 rukovodio David Pendergast iz kanadskog Royal Ontario Museum.

Fotografija 72: Struktura N10-9, hram Maja, Lamanai, Belize

Radiokarbonska ispitivanja, koja su proveli kanadski arheolozi na primjeru kukuruznog polena, pokazuju da su objekti u Lamanaiu korišteni prije godine 1500. p. n. e. (48) S obzirom na njihovu enormno veliku prisutnost može se zaključiti da su prije 1500. godine prije nove ere Maje imale značajan centar u Lamanaiu.

5.3.22. Tazumal (Salvador)

Samo su četiri naselja Maja dosada istraživana u Salvadoru. Najveće je Tazumal. U prijevodu Quiche indijanaca “tazumal” znači “piramida u kojoj su spaljivane žrtve”.

Ovaj grad je bio historijski gledano, prometan te su u njemu nađeni primjeri tzv. Olmečke umjetnosti (kamene glave koje se smještaju u 2000 godinu p.n.e.), zatim građevinski ostaci iz života Maja (piramidalni oblici hramova iz 1000 godine prije nove ere) i primjeri aritfakata iz XV stoljeća kada su ga Azteci naseljavali. (49)

Nesumnjivo da je ovaj zadnji period poslužio lokalnim indijancima da sačuvaju ime Tazumal koji je referenca za ceremonijalna žrtvovanja Azteca., Inače nisu pronađeni dokazi da su i Maje provodili ceremonijal žrtvovanja zarobljenika.

Fotografija 73: Tri hrama u gradu Maja Tazumal, Salvador

5.3.23. Tulum

Moja posljednja faza posjete Svijetu Maja će se odvijati na Karibskoj obali Yucatana. Današnji Meksički teritorij poluotoka Yucatan se dijeli na tri države: Campeche (zapad), Yucatan (srednji) i Quintana Roo (istočni, karibski dio).

Maje su gradile svoje centre u svim klimatskih uvjetima. Karibsko more je zapljuskivalo lučke gradove Maja: Tulum, Chetumal, Xelha, Xcaret, El Rev, centre na otocima Cozumel i Isla Mujeres…Među njima nisam vidio sačuvane monumentalne piramide ili hramove građene prije naše ere.

Tulum je najveći od gradova Maja podignutih na moru. Nalazi se na južnom kraju modernog auto puta Cancun-Tulum (129 km). Kameni stub sa uklesanim datumom od 564. godine svrstava i ovaj Grad u klasični period Maja. U kasnijoj fazi je podignut zid s pet kapija po kome je ovaj grad i dobio ime (“tulum” – zid). Najveća građevina je u obliku tvrđave (“El Castillo”) i sadrži figure i maske božanstava koji simboliziraju planetu Veneru i zalazak Sunca. U unutrašnjosti El Castilla nalaze se ostaci murala Maja.

Fotografija 74: El Castillo, Tulum, Quintana Roo, Meksiko

5.4. Elementi razvijene ne-tehnološke civilizacije Maja

5.4.1. Arhitektura Maja: kreativnost, raznolikost, originalnost

Primjeri originalne i kreativne arhitekture Maja su vidljivi u različitim tipovima konstrukcija, kao na primjer ceremonijalnim platformama, hramovima, palačama, tornjevima, piramidama, igralištima itd.

5.4.1.1. Ceremonijalne platforme

Chichen Itza, Mexico

Uxmal, Mexico

Chichen Itza, Mexico

Ilustracija 4: Ceremonijalne platforme Maja na primjeru gradova Chichen Itza i Uxmal (50)

Ceremonijalne platforme su relativno kratke, do četiri metra dužine. Na stranama su uklesane figure u kamenu. Očigledna je njihova funkcija za javna okupljanja, jer su imale oltare na gornjem dijelu, postolja za gorenje mirisnih incense te postolja za zastave.

5.4.1.2. Hramovi

Palenque, Mexico	Tankah, Mexico
. Tulum, Mexico	. Chichen Itza, Mexico

Ilustracija 5: Različita dizajnerska rješenja hramova Maja na primjeru gradova Palenque, Tankah, Tulum i Chichen Itza

Komunikacija sa višim, superiornijim bićima (odnosno “Bogovima”) je izvođena u hramovima. Hramovi su obično smješteni na vrhovima piramida i bogati su sa dekorativnim detaljima. Imali su unutrašnje prostorije i mjesto za oltar. U nekim slučajevima hramovi imaju murale i panele uklesane u kamenu. Dio hramova je bio građen od drveta (uglavnom su ti hramovi izgubljeni u vremenu), a dio u kamenu i oni su dobrim dijelom sačuvani.

5.4.1.3. Palače

Palace
Uaxactun, Guatemala

Kabah, Mexico

.

Uxmal, Mexico

Ilustracija 6: Palače Maja na primjeru gradova Uaxactun, Kabah i Uxmal

Palace Maja su građene individualno ili u grupama. Situirane su na platformama, unutar ceremonijalnih centara. Zidovi su ravni i glatki i vrlo često ukrašeni ornamentima ili uklesanim figurama i piktoglifima. Niz unutrašnjih prostorija je vjerovatno služio kao prebivalište vladajućoj klasi.

5.4.1.4. Tornjevi

Xlabpak, Mexico

Nocuchich, Mexico

.
Tower
Palenque, Mexico

.

Puerto Rico, Mexico

.

Chanchen, Mexico

Ilustracija 7: Tornjevi Maja na primjeru gradova Xlabpak, Nocuchich, Palenque, Puerto Rico i Chanchen

Tornjevi kao kameni monumenti Maja su uglavnom građeni na zapadnom dijelu Yukatana, u današnjoj meksičkoj državi Campeche. Dosada su potvrđene njihove astronomske i kalendarske funkcije i korelacija sa ciklusima Sunca i Venere.

5.4.1.5. Piramide

Pyramid
Coba, Mexico

.
Pyramid
El Mirador, Guatemala

.
Pyramid
Uxmal, Mexico

Ilustracija 8: Piramide Maja na primjeru gradova Coba, El Mirador i Uxmal

Impresivne piramidalne strukture Maja su nastajale kao rezultat nadogradnje na starije objekte. Ova nadogradnja se izvodila u tačno određenim vremenskim intervalima. Na taj način bi se nova piramida jednostavno izgradila na vrhu ranije građevine što bi raniju piramidu ostavilo nedirnutu.

5.4.1.6. Igrališta

Ball Game
Copan, Honduras

.
Ball Game
Zaculeu, Guatemala

Ilustracija 9: Igrališta Maja na primjeru gradova Copan i Zaculeu

Svaki grad Maja je imao barem po jedno igralište; veći centri su imali po osam ili više igrališta. Igra sa loptom je imala kosmičko značenje. Teren je smješten u centru; na stranama su lateralne kosine koje završavaju u zidovima. Na njima se nalaze kameni prstenovi kroz koje se probacuje lopta. Iznad zidova su platforme za publiku i ceremonijalne hramove. Veličina igrališta, platforme i hramovi variraju po gradovima.

5.4.1.7. Observatorije

Uaxactun, Guatemala

.
Observatory
Chichen Itza, Mexico

.
Observatory
Dzibilchaltun, Mexico

Ilustracija 10: Observatorije Maja na primjeru gradova Uaxactun, Chichen Itza i Dzibilchaltun

U observatorijama Maja nisu pronađeni instrumenti za praćenje kretanja nebeskih tijela. One su svojom konstrukcijom korištene kao fiksne tačke za posmatranje zvjezdanih konstelacija i planetarnih tijela. Potvrđeno je da su observatorije služile i kao astronomski markeri i bile su na istoj putanji sa drugim građevinskim markerima. (50)

5.4.1.8. Nadsvodni lukovi

Mayan vault styles

Ilustracija 11: Kameni nadsvodni luk u arhitekturi Maja na primjeru gradova Uaxctun, Tikal, Labna, Copan, Palenque i Uxmal

Raznolikost arhitektonskih rješenja i građevinskih metoda se uočava u gradnji nadsvodnih lukova. Na ilustraciji je prikazano šest različitih načina da se nadsvodi prostorija.

5.4.1.9. Stele

Stele
Izapa, México.

Stele
Xultún, Guatemala.

Stele
Yaxha, Guatemala.

Stele
Naranjo, Guatemala.

Stele
Bonampak, México

Ilustracija 12: Stele kao originalan arhitektonski izraz Maja na primjeru gradova Izapa, Xultun, Yaxha, Naranjo i Bonampak

Fotografija 75: Kamena stela broj 5, Izapa, Meksiko, visoka je 255 cm i teška 15 tona; datirana je u 300. godinu prije nove ere

Kameni monumenti – stele, su originalan arhitektonski pristup na kome su se bilježili značajni događaji iz političkog, vojnog i historijskog života Maja. Stele redovno prikazuju lidere Maja, okružene sa mitskim bićima i životinjama; stelom dominiraju superiorna bića kojima lideri Maja iskazuju svoje poštovanje.

5.4.1.10. Kuće

Ilustracija 13: Primjeri kuća stanovnistva Maja

Objekti za stanovanje većine Maja su bili izgrađeni od organskih materijala. Nakon milenijumskog prolaska vremena nisu ostali sačuvani ostaci njihovih kuća, ali se pretpostavlja da je njihov oblik bio kao na gornjoj ilustraciji. Skromne, ali permanentno rješenje.

Od ostalih arhitektonskih tipova kod Maja ističu se: podzemne cisterne (“čultuni”) koji su korišteni za prikupljanje kišnice, parna kupatila za spiritualna pročišćavanja i za medicinsku upotrebu, kanalizacioni sistemi te sistem puteva – “sacbe”, o kojemu će se više govoriti kasnije.

5.4.2. Napredna astronomska znanja

I pored sistematskog napora Španjolaca da unište sve dokaze o sofisticiranim dostignućima Maja u astronomiji i matematici, posljednjih nekoliko decenija se čine napori da se razumije ova nestala civilizacija.

5.4.2.1. Venera

Ustanovljeni su dokazi o vrlo intimnoj vezi između planete Venere i “Palače Guvernera” u Uxmalu (Yucatan, Meksiko). Španjolski konkvistadori su, začuđeni ljepotom ove građevine, prozvali je guvernerovim sjedištem. Naravno, Maje nisu imali guvernere, a ključ za definiciju ove građevine se krije u njenoj astronomskoj orijentaciji.

Na fasadi “Palače guvernera” se nalazi uklesano više od 350 glifa koji su posvećeni ovoj planeti Sunčevog sistema (stilizirano slovo “M” sa dvije tačke je simbol Maja za Veneru; a taj simbol je, u što sam se uvjerio, preplavio glavnu fasadu).

Fotografija 76: “Palača guvernera”, Uxmal, Yucatan, Meksiko

Izračunavanja iz 1975 (istrazivači Aveni i Hartung) (51), su pokazala da se dugačka strana Palače Guvernera nalazi pod uglom od 19 stepeni u odnosu na glavnu orijentaciju građevina u Uxmalu. Pod identičnim (“najjužnijim”) uglom se planeta Venera pojavljuje na nebu svakih osam godina. Upravo taj osmogodišnji period je vrlo značajan za Maje.

Maje su znale da Venerin sinodički period (vrijeme kada se Venera spaja sa Suncem na nebu) iznosi 584 dana. Postoji pet različitih sinodičkih pozicija Venere (kao dnevnog i noćnog kosmičkog objekta). Nakon petog sinodičkog perioda ova se pojava ponavlja sa novih pet perioda. Moderni astronomi ovu pojavu nazivaju “Veliki Venerin Ciklus”.

Pet Venerinih ciklusa (2920 dana) tačno odgovara periodu od osam zemaljskih ciklusa, odnosno godina (2920 dana). Specifični dokaz o ovoj vezi “pet-prema-osam” je na sjevernozapadnom i sjeveroistočnom kraju fasade Palace Guvernera. Crta sa tri tačke, odnosno broj osam prati masku boga Čaka koji ima izraženu vezu sa planetom Venerom.

Fotografija 77: “Pet-prema-osam”, fasada Palače guvernera, Uxmal, Yucatan, Meksiko

Sam događaj pojavljivanja Venere na najjužnijoj tacki neba (januar 1997, 2005, 2013. itd) i njena nebeska putanja odgovaraju zamišljenoj liniji između Palače Guvernera u Uxmalu na jednom kraju i maloj piramidi u, još nedovoljno poznatom gradiću Maja, Cehtzucu koji se nalazi na horizontu gledajući od Uxmala! Odstupanje je, prema Aveniju (1975.) neznatno: manje od jednog stepena (117.56 prema 118.22 stepena). Međutim, u doba kada su Maje pravile ove piramide (kraj IX stoljeća), položaj Zemlje u Sunčevom sistemu bio je malo drugačiji, tako da odstupanja uopće nije bilo!

Jugozapadno od Palače ka nebu se diže Velika Piramida. Djelomično je restaurirana. Originalno je imala devet terasa, odnosno devet nivoa (“Devet Čuvara vremena Maja”). Simbolika u broju stepenica i nivoa te hramu na vrhu platforme sa Bogom Čakom dopunjavaju sveti kompleks Uxmala koji je bio ekskluzivna Škola za astronome, matematičare, šamane, sveštenike, proroke i vidare.

5.4.2.2. Sunce

Fotografija 78: Hram Maja je podignut na taj način da se samo na dan proljetne i jesenje ravnodnevnice Sunce svom veličinom pojavi u središnjem otvoru, Dzibilchaltun, Meksiko

Primjer sjajne veze astronomije i arhitekture je i na hramu (“sedam lutaka”) u Dzibilchaltunu na Yukatanu (Meksiko). Briljantnom izvedbom građevinari Maja su omogućili sunčevoj svjetlosti da se u punom obimu pojavi samo za vrijeme godišnje ravnodnevnice. Na taj način Maje su pokazale majstorstvo u obje discipline.

Fotografija 79: Piramida Kukulkan za vrijeme proljetne ravnodnevnice, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Već smo pominjali sunčev efekat koji se kreira samo na dan ravnodnevnice u slučaju piramide Kukulkan (Chichen Itza, Meksiko). Stvara se sedam trokutova svjetlosti koji, zajedno sa glavom serpenta na dnu stepenica, formiraju silazećeg serpenta. Riječ je o simbolici na astronomskom, arhitektonskom i filozofskom nivou.

5.4.2.3. Merkur, Jupiter, Mars, Saturn

Jedna od sačuvanih knjiga Maja, Dresden Codex, uglavnom je posvećena astronomskim pojavama. Analizom teksta (52) može se ustanoviti da Maje opisuju kretanje i vidljivost na nebu slijedećih planeta: Venere, Merkura, Marsa, Jupitera i Saturna.

Uz simbolizam Venere se javlja sekvenca sa slijedećim brojevima: 236 dana, 90 dana, 250 dana i 8 dana. Zbir dana je 584 sto odgovara Venerinom sinodičkom ciklusu. Prvi broj od 236 dana odgovara vidljivosti Venere na istočnom nebu (posmatrano iz Srednje Amerike) kao “jutarnje zvijezde”. Drugi broj od 90 dana je period kada Venera nije vidljiva, jer je “skrivena” od Sunca. Treći period traje 250 dana kada se Venera pojavljuje na zapadnom nebu kao “noćna zvijezda”. I, na koncu, četvrti period od 8 dana je period kada Veneru ponovo skriva Sunce. (52)

Pet ovakvih perioda traje ukupno 2920 dana i poklapaju se sa osam zemaljskih godina o čemu je već bilo govora.

Kodeks daje podatke za vidljivost Merkura koji ima ekscentričnu eliptičnu putanju. Zahvaljujući ovakvoj putanji sinodički ciklus Merkura traje od 104 do 132 dana.

Ciklusi solarnih eklipsi te punog i novog mjeseca se daju u Kodeksu. Mjesečevi ciklusi su primjer kako su Maje riješile problem njegovog trajanja. Moderna astronomija je utvrdila da lunarni mjesec traje tačno 29,53059 dana. Dakle, manje od 30, a više od 29 dana. Astronomi Maja su utvrdili da se 4400 dana može prikazati kao 149 mjesečevih ciklusa što odgovara cifri od 29,53020. To je, očigledno, bilo i više nego dovoljno da se minimizira diskrepancija između 29 i 30 dana. (12)

Takođe, opisuju se izlasci planeta (Merkur, Venera, Jupiter, Mars, Saturn) nakon konjukcije sa Suncem. Tada su planete vidljive na jutarnjem nebu prije sunčevog izlaska. Ovi periodi su važni, jer određuju dužine sinodickog trajanja za pojedine planete. Primjera radi, astronomi Maja zaokružuju sinodički ciklus Marsa na 780 dana (preciznije radi se o 779,936 dana).

Drezdenski kodeks daje precizne opise kada se dvije planete, vidljive sa Zemlje, nađu u istoj liniji prekrivajući jedna drugu.

Isto tako, Kodeks tačno određuje solsticije i ravnodnevnice.

Pojedini istrazivači svijeta Maja utvrđuju da su Merkur i Jupiter bili od interesa za vladare Maja. Floyd Lounsbury je pokazao kako su za nekoliko vladajućih dinastija u Palenqueu bile važne pozcije Jupitera na nebu. James Fox i John Justeson su demonstrirali reference Saturna na drevnim glifima Maja. (12)

5.4.2.4. Kretanje Solarnog sistema u galaksiji

Maje su svoj boravak na zemlji smještale u okviru “Dugog sistema brojanja” koji traje 13 baktuna (1.872.000 dana ili 5.128 godina). Svaki događaj se nalazi unutar ciklusa koji je počeo godine 3114 prije nove ere. Taj ciklus se završava 2012. godine. (12) Pet ovakvih ciklusa daju tačno trajanje Platonske duge godine (blizu 26 000 godina).

Ilustracija 14: Stela broj 11 iz drevnog grada Maja Izapa, Meksiko, prikazuje Kosmičkog Oca u “ustima” Kosmičke Majke; prikazuje se “kanal rađanja” (Galaksija Mliječni put) koji će svoju kulminaciju doživjeti 21.12.2012. kada se ostvari prorokovani raspored planeta i zvijezda na nebu (76)

Pitanje je koje nas ostavlja bez odgovora kako su Maje znale za ovaj kosmički ciklus. Očigledno da je on podrazumijevao da civilizacija ima koncept o (a) postojanju sunčevog sistema, (b) postojanju galaksije kao kompleksnog skupa zvjezdanih sistema, (c) kretanju solarnog sistema unutar galaksije, (d) periodičnosti, odnosno zakonitosti tog kretanja.

5.4.3. Računanje vremena

5.4.3.1. Perfektni kosmički i zemaljski kalendari Maja

Obično se medju naučnim dostignućima Maja govori o njihovom kalendaru. Poznato je, naime, da su Maje računale vrijeme Zemaljske revolucije (kretanja oko Sunca) u hiljaditi dio decimala. Arheologija tvrdi da su Maje ovo činile bez preciznih instrumenata. I ne samo to. Maje su, kao sto smo vidjeli u prethodnom poglavlju, imale kalendare mjesečevih mjena i eklipsi te vrlo precizna trajanja vremenskih putanja Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna.

Prema tvrdnjama vodećeg eksperta za dešifriranje jezika Maja, Linde Schelle (“Maya Kosmos”, New York, 1993) kamene stele u gradu Maja Quirigua, u istočnoj Guatemali, opisuju događaje koji su se zbili prije 4,6 milijardi godina i prije 13 milijardi godina!

Daju li nam Maje time do znanja da su dobro znali kada je (a) naša Planeta nastala i (b) kada je započeo ovaj kosmički ciklus (od “Velikog praska”)?

Oficijelna historiografija piše o “opsjednutosti Maja sa računanjem vremena”. Nabrajaju njihove kalendare: (1) “Dugi”, koji traje od nultog dana i godine 3114 p.n.e. do naše 2012 godine; (2) “Religiozni” kalendar od 260 dana koji se sastojao od 20 mjeseci po 13 dana; i (3) “Solarni” kalendar od 365 dana (18 mjeseci po 20 dana, plus dodatnih pet dana).

Ne osporavaju im se vrlo precizno izračunate solarne godine za planete u Sunčevom sistemu.

Ponegdje se ističe da fascinacija Maja sa vremenom nije naučna u našem smislu; njima je vrijeme bilo cirkularno i ciklusi bi se ponavljali (“vladari bi trebali ponavljati rituale i akcije svojih prethodnika”).

U Centru za posjetioce observatorije Kitt Peak u Tucsonu (Arizona, SAD) nalazi se mural Maja sa slijedećim tekstom: “Maje su imale naučno precizniji kalendar u upotrebi nego što je današnji gregorijanski”.

Ova činjenica nije slučajnost.

Kalendar Zapadne civilizacije se bazira na godini od 365 dana. Svake četiri godine se mora korigovati za jedan dan (dodaje se jedan dan u februaru). I ne samo to. Svakih 400 godina se mora dodavati po još jedan dan da bi se kalendar uskladio sa položajem Zemlje u Sunčevom sistemu.

Na drugoj strani, Maje tokom 4000 godina postojanja njihove civilizacije nisu niti jedan put usklađivale (dodavale, oduzimale) dane u njihovom kalendaru.

Naravno pri tome mislimo na samo jedan od kalendara.

U nastavku ćemo nabrojati poznate kalendare Maja. (53)

T’zolk’in – glavni, “sveti kružni” kalendar od 260 dana. Čuva harmonijski odnos između ljudi, Sunca, Sunčevog sistema, Galaktičkog jezgra Hunab Ku, Kreatora kretanja i mjerenja. Takođe, formira kratki 52-o godišnji ciklus zvjezdanog sistema Plejada.
Haab – glavni sekularni kalendar. Sastoji se od 365 dana, odnosno 18 mjeseci po 20 dana i pet dodatnih dana svake godine.
Dugi ciklus – ciklus linearnog vremena. Prema istraživanjima NASE njegova preciznost je 0,00000001 od atomskog kalendarskog sata ili jedan dan u periodu od 180.000 godina. Ovaj kalendar se koristio na fasadama hramova i stelama da projicira posebne datume iz duboke prošlosti i daleke budućnosti. Ovaj kalendar je povezan sa Baktun ciklusom: 5 200 godina x 5 ciklusa = 26 000 godina sto odgovara “Platonskoj godini”.
Gospodari noći – ciklus od devet dana koji se stalno ponavlja. Kada se koristi u kombinaciji sa kružnim kalendarom daje datume koji se ne ponavljaju po 467 godina.
Ixim Tun – kalendar prirodnih ciklusa, značajan za agrikulturu Maja. Trajanje mu je 130 dana, polovina Tzolkina.
Mom Tun – ciklus od 180 dana; omogučavao Majama da shvate razmnožavanje insekata.
Tun – ciklus od 360 dana koji se perfektno odnosi prema Sunčevom sistemu, planetama, zvijezdama i galaksijama.
Tz’otz Tun – proročanski kalendar od 364 dana. Sastoji se od 13 mjeseci po 28 dana (poznat i kao ciklus “slijepog miša”).
Ix Tun – mjesečev kalendar korišten na monumentima. Brojao dane lunarnog ciklusa i stoga značajan za plimu i oseku te za ženske cikluse.
Klejeb – proročanski kalendar od 400 dana kojeg koristi neki od današnjih “čuvara znanja” Maja. Malo je šta poznato od njegove stvarne primjene.
Muchuchu Mil – Kalendar Plejada; 52-o godišnji ciklus koji sinhronizira Haab i Tzolkinov kalendar. Svrha mu je da omogući svakom ljudskom biću puno životno iskustvo odakle će steći status mudroga.
Chol Tun – kalendar od 260 dana sličan Tzolkinu, samo ovaj djeluje na makro nivou.
Ku Tun – ciklus od 520 godina koji posmatra i mjeri “kolektivni utjecaj” na čovječanstvo.
Tiku Tun – kalendar koji se dijeli na dva ciklusa: (1) Belejeb Bolon Tiku mračni ciklus od devet perioda po 52 godine, ukupno 468 godina, i (2) Oxlajuj Tiku od 13 nebeskih ciklusa sap o 52 godine, sa ukupno 676 godina. Ovo je proročanski kalendar.
Ajau Tun – proročanski 20-o godišnji ciklus, posebno interesantan arheolozima.
Ekomal Tun – ciklus od 520 godina koji označava mušku i žensku radijaciju sa Sunca. Tretira informacije vžzne za čovječanstvo kao cjelinu.

17-21. Maje su imale još pet kalendara kojima su se samo oni služili i o čijim detaljima ništa nije poznato.

Pojam “proročanskih kalendara” je po prvi put potkrijepljen argumentima iz knjige Michaela Coa, “Breaking the Maya Code”, u kome on tvrdi da je “nastanak i razvoj središnjeg grada Copana u Hondurasu, bio prorokovan davno prije od strane epigrafa. Novi rezultati u dešifriranju koda Maja to potvrđuju.” (67)

5.4.3.2. Tzolkin – kosmička matrica

Ovo poglavlje je inspirisano Jose Arguellesovom knjigom “The Mayan Factor”, objavljenom 1987. (42) u kome on, nakon višedecenijskog istraživanja, iznosi sasvim nove teze o tajnom kalendaru Maja – Tzolkinu. S obzirom da je riječ o nadahnutom, ali ne uvijek naučno argumentovanom tekstu tako ga treba i posmatrati: kao jedan mogući način gledanja na kalendare Maja.

“…Arheolozi, naravno, u kalendaru vide samo način da se bilježi vrijeme. Ali, zašto bi neko posvetio toliko vremena “bilježenju vremena” sa nevjerovatnom preciznošću?

Da li brojke imaju i dublje značenje u kosmičkim relacijama? Da li one, osim davanja koordinata o svemirskom prostoru i vremenu, nose i nešto više? I da li je to dokučivo našim fizičkim čulima?

Šta ako ti brojevi imaju svoju frekvenciju? I šta ako oni nose svoje rezonantne karakteristike… i opisuju bića, planete i iskustva?

Da li nevjerovatno precizne brojke Maja zapravo u sebi kriju kosmički kod za svakog od nas? Da li je svaka brojka jedna informacija… koja biva odaslana u kosmos?

Svaki broj jeste informacija, a svaka informacija jeste određena frekvencija. Komunikacija, odnosno razmjena informacija, se odvija između bića, između planeta, između solarnih sistema.

Početkom 1985. kontaktirao me je Maja, pod imenom Humbatz Men. Tokom naših razgovora sam naučio da on koristi 17 “kalendara” Maja. Arheolozi znaju za postojanje samo šest. Humbatza sam napokon sreo u Boulderu, Colorado gdje je imao predavanje pod nazivom “Astrologija Maja”. Ključ njegove prezentacije i njegovog znanja je otkriven u završnoj riječi. Humbatz je izjavio da je naš Sunčev sistem sedmi takav sistem čiju su svemirsku mapu Maje dosada obradile!”

(Zastanimo na trenutak: Imamo nerazjašnjene piktoglife Maja, ali sa kompleksnim kosmičkim i zemaljskim značenjima. Tu je i fleksibilan sistem brojanja koji na pojedinim dokumentima ide milione godine unatrag. Prema vlastitim tvrdnjama Maje su na “kosmičkim misijama”. Tri ili šest kalendara koje je moderna nauka dosada otkrila su dio dvadeset “kalendara” koje su koristile Maje, “čuvari znanja”. Očigledno je da računanje nije samo sebi svrha. Maje nam govore mnogo više.)

“…Prorok Maja, Chilam Balam, pada u trans, i jedine riječi koje izgovara su brojevi: 1, 13, 7, 9 i 4.

Da li su brojevi samo brojevi ili nešto više?

Da li su brojevi živi? Eterički entiteti? Da li oni mogu okupirati spiritualnu dimenziju našeg uma… dimenziju izvan kontrole našeg materijalističkog shvatanja svijeta?

Da li se kompletna priča o Majama, svjetskoj i kosmičkoj historiji, može izraziti brojevima? Preciznije, sa 13 brojeva i dvadeset simbola? Dakle, matricom 13x20.

Arheolozi upotrebljavaju izraz Tzolkin za “kalendar” Maja od 20 mjeseci i 13 dana. Originalno ime ovog “tajnog kalendara” nije poznato, ali je poznato da je on mnogo više od prostog računanja zemaljskih dana…”

(Tzolkin je kod. I nasa abeceda je kod. Ali, onaj ko zna tridesetak slova ima ogromnu moć, jer se kroz pisanje može izraziti znanje i mudrost kosmosa. Na isti način, kodirani jezik Tzolkina, nosi svojevrsnu kosmičku moć. Naš mozak je programiran da razmišlja o brojevima kao o simbolima količina. Recimo 7 mina, ili 13 banana. Ali, kvantifikacija je samo jedna funkcija brojeva.)

“…Korisno je poređenje sa muzičkim tonovima: brojevi se mogu predstaviti i kao muzička skala. Do, re, mi, fa, so, la, ti… 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7… Slijede različite oktave, tonske sekvence, sinhronizacija dva ili više tonova… Mogućnosti su beskrajne. A sve počinje sa malim setom od sedam tonova.

Ono što mi zovemo vrijeme, Maje su zvale harmoničnom rezonansom. Dani nisu dvadesetčetvero-satni periodi nego tonovi (“kin”) koji se predstavljaju brojevima. Grupe dana kreiraju harmonične cikluse… a ti ciklusi su dijelovi jednog višeg organskog reda u svemiru.

Naša planeta Zemlja je dio tog harmoničnog sistema putem svoje relacije sa Suncem, i još dalje, sa galaksijom.

Maje su bile galaktički informirani. Svuda gdje bi išli nosili su kosmičke informacije. Planetama omogućavali da se uspostavi dvosmjerni galaktički tok informacija.

I ne samo to. Za Maje je sve bilo inteligentna energija: kosmos, Sunce, komad kvarca, mrav ili čovjek. Sve je živo. Sve ima svoju frekvenciju. Sve je informacija. A informacije se kreću. Inteligentne informacije, kao što su ljudi, imaju mogućnost da prebacuju svoju informaciju s kraja na kraj Galaksije. Svemirsko putovanje bilo je, za Maje, kretanje informacija.

Podešavanjem muzičkih nota (brojeva) može se otići u višu oktavu. Šta bi bila “viša oktava” u spiritualnom svijetu? Druga dimenzija!

Dakle, putem brojeva, podešavanjem frekvencije možemo se kretati kroz različite dimenzije.

I šta nam govori objašnjenje arheologa da su Maje bile “opsjednute računanjem vremena”? Samo to da su potpuno promašili suštinu ostavštine Maja.

Sistem brojeva i hijeroglifskih simbola Maja, tako brižno uklesanih u monumentalne građevine, je sistem kosmičkih frekvencija… koje se uklapaju u galaktičku harmoniju.

Zemaljski i solarni ciklusi vremena, planetarne godine Venere, Marsa, Jupitera… su za Maje bile izazov… sa ciljem da podese Zemaljske frekvencije… i usklade ih sa galaktičkim.

Zar brojevi mogu imati takva značenja i takvu moć?

Za Maje, brojevi nemaju odnos kakvog ga mi znamo; deset je, po nama, veći broj od devet, na primjer. Njima je svaki broj imao svoje kvalitete. Mogli bi ga predstaviti kao zasebni kosmički entitet koji od sebe radijalno širi energetske zrake u svim pravcima istovremeno.

A galaksija se može predstaviti kao nepregledna energetska struja… u kojoj setovi brojeva radijalno pulsiraju.

Negdje, naravno mora biti i izvor. To je Galaktičko središte, koje su Maje zvale Hunab Ku. Od ovog Izvora nezamislivo velike briljantne energetske snage sve je kretalo i u njega se sve vraćalo.

Maje su energetska strujanja prestavljala u oba smjera setom brojeva od 1 do 13, te od 13 do 1 (kontrasmjer). Od prostih do složenih energetskih pulasacija. I natrag.

Tako brojevi postaju magični i zasebni entiteti, sa različitim nivoom rezonancije… Dobijaju status bića putem kojih se mogu mijenjati dimenzije i putovati kosmosom.

Svaki broj se kreće u četiri strane svijeta, to se ponavlja pet puta. Tu je simbolika 13 brojeva i dvadeset različtih pravaca. Tzolkin! 13x20! Kosmička matrica.

Za Maje je Tzolkin univerzalna tabela kosmičkih frekvencija. Brojevi idu naprijed i nazad, komuniciraju jedan sa drugim. To je ono što mi, Zemaljskim riječnikom, nazivamo vrijeme. Naš je problem što se naše “vrijeme” kreće samo u jednom smjeru: od prošlosti ka sadašnjosti i budućnosti. A to je samo pola slike. Maje su, očito, poznavale, kompletnu kosmičku vremensku sliku.

Svrha matematike Maja nije u prostom računanju vremena i određivanju kišnih i sušnih perioda i kada bi trebalo startati sa sjetvom. To omiljeno arheološko objašnjenje je imalo trećerazredno značenje. Maju su kroz magiju brojeva otkrili galaktičku konstantu – Tzolkin.

Brojevi na kamenim monumentima Copana i drugdje pokazuju relaciju između galaktičke harmonije i godišnjih ciklusa Zemlje, Mjeseca, Sunca, Venere i drugih nebeskih tijela.

Maje su podizale “stele”, umjetnički bogate kamene blokove. Ali, stele nisu prvenstveno umjetničko dostignuće Maja. Stele su “vremenski markeri” kojima bi Maje obilježavale prolaz pet, deset i dvadeset godina. Međutim, godine nisu bile u centru pažnje, već harmonični brojevi i njihova kalibracija. Ciklusi od pet, deset i dvadeset godina odgovaraju frekvenciji galaktičkog energetskog snopa.

Prečnik galaktičkog snopa je 5125 godina. Galaktička konstanta im je “kalendar” od 260 jedinica. (Arheolozi su još uvijek zbunjeni šta ovih 260 “dana” u stvari predstavlja.)

Šta je bila misija Maja? Da donesu, u potpunosti, informacije iz galaktičke matrice na našu Planetu. A informacije će poteći kada se naša planeta uskladi sa Sunčevom frekvencijom i središtem Galaksije.

Takozvano “obožavanje Sunca”, koje arheolozi i historičari vole pripisati Majama je potpuno promašena definicija.

Spiritualne Maje su znali i cijenili više znanje i mudrost koja bi se emitirala sa Sunca. Te kosmičke emisije su dolazile kroz cikluse koje naša astronomija zove “sunčevim pjegama”.

Više kosmičko znanje se kreće hijerarhijom: od galaktičkog središta (Hunab Ku), preko zvijezda (naše Sunce, odnosno Kin), do planeta. Sunce Kin ima ciklus od skoro 23 godine (dva puta po 11,3 godine). Udisaj i izdisaj. Sunce prima informacije iz središta galaksije, a onda ih odašilje planetama pod svojom zaštitom.

Kroz sistem staklenih leća i prelamanja svjetlosti dobijamo informacije iz svemira. Tako na jednom kraju imamo galaktičko središte, a na drugom ljudsko biće. Između nas su pojedine leće koje uvećavaju i prenose informacije.

Čovjek ima tri leće: jedna odgovara mozgu reptila, druga mozgu sisara, treća višem umu.

Ljudska dimenzija se onda veže za planetarno tijelo (četvrtu leću). Odavde, planetarna svijest vibrira sa sviješću Sunca (peta leća). Maje tvrde da se od Sunca do galaktičkog središta nalaze još dvije kosmicke leće (jedna služi za komunikaciju među zvijezdama, druga za informacije iz samog galaktičkog središta).

Zanemarimo našu sliku svijeta atoma, prostora i vremena, distanci i izolovanosti. Pogledajmo, umjesto toga, kroz ovaj galaktički teleskop. Sistem leća oscilira jedinstveno i harmonično. Protok informacija je trenutan. Govorimo o kosmičkoj harmoniji.

Matrica Tzolkina je upravo to. Harmonični jezik kosmosa…”

5.4.4. Matematička znanja – unikatnost sistema računanja

Zapadna civilizacija se susrela sa konceptom nule u matematici tek u XII stoljeću putem tzv. “arapskih brojeva”. To je danas opšteprihvaćeni način brojanja (od 0 do 9 i kombinacija tih deset brojeva) zasnovan na vrijednosti 10.

Arapski numerički sistem vuče porijeklo iz starijeg, indijskog. Postoje indikacije da su Indijci upotrebljavali nulu još u šestom stoljeću prije nove ere. (7)

Prva civilizacija moderne historije, Sumer, je prije šest hiljada godina imao numerički sistem koji nije sadržavao nulu, a bio je zasnovan na vrijednosti 60 (sekunde, minuti, sati; 360 stepeni i 60 minuta kruga). Brojke su izražavane stilizovanim peharima. Na primjer, broj 421 je izražen sa četiri pehara, razmak, dva pehara, razmak i onda jedan pehar.

Onda je Babilon nakon njih taj razmak uzeo za nulu što je bio značajan pomak u aritmetici. Egipćani su brojeve izražavali na dva načina. Prvo, putem hijeroglifa, a, drugo, u dnevnoj upotrebi, putem jednostavnih slikovnih znakova (uspravna crta za jedan, naopako “U” za deset, smotani konopac za sto, lotusov cvijet za hiljadu itd.).

Hebrejski, grčki i rimski sistem je sličan: brojevi su predstavljani putem znakova alfabeta (A je 1, B je 2, itd.), nula ne postoji, koncept negativnih brojeva ne postoji. Kinezi se prije naše ere služe jednostavnim sistemom uspravnih i vodoravnih crta, a nula je predstavljena kvadratom.

I, na koncu, Maje imaju fascinantan numerički sistem, zasnovan na vrijednosti 20. Putem samo tri simbola (tačka, crta, školjka kao nula) Maje su mogli da napišu bilo koji broj. Jedna tačka je bila broj jedan. Tri tačke broj tri. Jedna crta je pet, a tri crte 15. Tri crte i tri tačke na vrhu su broj 18. Za brojeve iznad 20 uvodi se novi red iznad prvog. Tako se broj 234 predstavlja sa dva reda: u prvom je znak za jedanaest – dvije crte i tačka (dakle 11 setova od dvadeset ili 220); u drugom redu je znak za 14, dakle dvije crte i četiri tačke. Dva reda zajedno daju broj 234.

Slično, za veće brojeve, se uvodi treći red. Taj treći red je proizvod množenja 20x20, dakle od 400 pa nadalje. Četvrti red bi startao sa vrijednostima od 8 000 (20x20x20).

Nula je predstavljana stiliziranom školjkom (ili malom izduženom elipsom). Na taj način Maje su kompletirale napredni matematički način razmišljanja sa vrijednošću “ništice”.

Pogledom na spomenike Maja čini se da su oni svoj numerički sistem upotrebljavali oduvijek. Dakle, vraćamo se pet hiljada godina unatrag. Sistem je jednostavan, vrlo je fleksibilan, lako je računati čak i transakcije sa velikim vrijednostima.

Naš opšteprihvaćeni numerički sistem ima deset znakova (od nule do deset). Maje su imale samo tri simbola.

Putem naših brojki možemo izraziti bilo koji broj prostim dodavanjem; možemo otići beskrajno daleko u prošlost i budućnost. To arheolozi ili biolozi, na primjer, i čine: odlaze deset hiljada godina unatrag, sto hiljada ili pak, milione godina u historiju opisujući život na zemlji.

To su isto činile i Maje. Na jednoj od stela (kamenih ploča) nalazi se datum (brojka) od jednu milijardu i osamsto miliona dana (1.814.639.800 dana). To je period od pet miliona i sto hiljada godina! Još nije dešifrirano šta su tačno opisivale Maje iz tog perioda, ali je dešifriranje ovog datuma samo novi dokaz o stvarnom civilizacijskom nivou Maja. (7)

Fotografija 80: Broj osam (crta i tri tačke) uklesan u kameni blok, Copan, Honduras

5.4.5. Hijeroglifi i piktoglifi – višeslojno slikovno pismo

U vremenskom rasponu dužem od tri hiljade godina Maje su bilježile astronomska znanja, zemaljske i kosmičke legende, vlastitu historiju i umjetnost.

Omiljeni medij su im bile slikovne knjige, koje bi višestruko presavijali. Zvali su ih kodeksi. Doskora se znalo za postojanje samo tri takve knjige koje nose nazive po muzejima gdje se nalaze: Drezdenski, Madridski i Pariški. Koncem 1960-ih se pojavio tzv. Grolier kodex koji nije dostupan široj javnosti (u privatnoj je kolekciji). I, napokon, 2005. se kao peti sačuvani manuskript Maja javlja Praški kodeks u Nacionalnom Muzeju Česke Republike (odjeljenje Naprstek muzej).

Pismo Maja je vrlo složeno i pored intenzivnog istraživanja epigrafa ostaje većim dijelom nerazjašnjeno. Riječ je o kombinaciji sistema znakova (glifa) koji predstavljaju čitave riječi, procese ili manje zvukovne kombinacije (slogovi). Dosada je identificirano oko 800 glifa od kojih se za četvrtinu pretpostavlja da im se zna značenje. Ova vrsta slikovnih znakova se naziva logografi i najčešće se javlja u obliku slike. Na primjer, riječ “jaguar” je predstavljen crtežom glave jaguara.

Ilustracija 15: Glif koji se izgovara “Ee”; u gornjem desnom uglu je uho koje simbolizira životnu putanju; ravni nos predstavlja stepenice; ovaj glif simbolizira životnu sudbinu, put koji se izabire i početnu energiju potrebnu za realizaciju ciljeva

Neke riječi koje nije lako predstaviti slikom, Maje su predstavljali glifom koji se izgovarao kao željena riječ. Na primjer, glagol “brojati” (“shok” na jeziku Maja) se predstavljao glavom mitske ribe koja se takođe zvala shok.

Kombinacija riječi i slogova najčešće je nalikovala rebusu. Svaki znak je imao više značenja; svaka slika se mogla tumačiti takođe na više načina (bukvalnim prijevodom onog što predstavlja ili izgovorom koji onda označava nešto drugo). Da li je “shok” značio “brojanje” ili “ribu”?

Glif sa stiliziranim osmjehom (“crtica osmijeha)” i dva mala kvadratića (“dva prednja zuba”) ima, barem, slijedeća značenja: duh, dah, vjetar, kosmička energija, inspiracija, životni princip, sistem disanja, sjever (strana svijeta)!

Zamislimo moguće kombinacije 800 ovakvih slikovnih znakova. Iznimno spiritualno i materijalno znanje je potrebno za njihovo dešifrovanje ili pisanje.

Ali, ne samo da svaka riječ ima više značenja, nego se i jedna riječ može napisati na razne načine. Već pominjani jaguar, recimo, se može prikazati stiliziranom glavom jaguara. Ali, jaguar (“balam”) se može pokazati i putem slogova ba-la-ma koje nalikuju trima rebusnim sličicama.

Maje su svojim hijeroglifskim znakovima mogli perfektno prikazati svoj govorni jezik: zvuk, gramatiku i sintaksu.

U poređenju sa njihovim pisanim jezikom naš je alfabet pojednostavljen, površan i nepotpun.

Prije četristo pedeset godina španjolski biskup Landa je pokušavao da koncept pisanog jezika Maja prebaci na zapadni alfabet. U razgovorima sa lokalnim sveštenikom Maja on je dobijao pojedina značenja koja konceptualno nije mogao shvatiti (na primjer, slike su ponekad predstavljale slova; pojedine riječi su se izgovarale isto, recimo “nebo”, “četiri”, “zmija” i “zarobljenik”, ali je kontekst određivao njihovo značenje). Vidjevši da španjolski crkveni visokodostojanstvenik ne može da izađe iz svoje limitirane moždane kutije, Maja je jednostavno, jedno jutro, napisao u Landovu knjigu: ” Ne mogu više”. I, otišao. (7)

Na fotografiji koju sam snimio u honduraškom središtu Maja – Copanu, nalazi se nekoliko glifa uklesanih u kamen. Slikovni znaci dolaze u serijama po četiri. Tako se i čitaju, u smjeru kazaljke na satu. Prva slika se dodaje drugoj, druga trećoj… i, na taj način, se kompletira značenje.

Naš jezik je mnogo prostiji (što, u ovom slučaju, nije prednost). Riječi su nam sastavljene od slova i njihovo se značenje ne mijenja, bez obzira šta bilo na kraju rečenice.

Kod Maja su slikovni znaci komunicirali jedni sa drugima, prožimali se, nadograđivali.

Fotografija 81: Piktoglifi Maja, Copan, Honduras

5.4.6. Primjeri akustičnog inžinjeringa u svijetu Maja

Najljepši amfiteatar antičke Grčke se nalazi u Epidaurusu (današnji Peloponez, Turska). Izgrađen 330 godine prije n.e. imao je 14.000 sjedišta. Betonske klupe se nalaze na po jedan metar razdaljine. Kada orkestar na bini počne sa muzikom onda se zvuk odbija od betonskih blokova i počinje proizvoditi svoju “muziku”. Periodičnost blokova (svakih jedan metar) proizvodi periodične niske tonove na oko 340 Hz. Riječ je o vrlo kratkim zvukovima koji traju manje od 50 milisekundi. (54)

Epidaurus je primjer slučajnog zvučnog eha.

Najveći kulturni centar u svijetu, Lincoln Center u New Yorku, je, odmah nakon svog otvaranja 1962, morao da potpuno sruši i izgradi novu glavnu koncertnu dvoranu zbog akustičnih defekata.

Takozvana “Šaptajuća galerija” katedrale St. Paul u Londonu ima neobične akustične efekte; šapat sa jednog kraja Galerije se može jasno čuti na drugom kraju udaljenom 42 metra.

Slično je i sa ovalnom Galerijom u američkom Kongresu u Washingtonu. Prilikom moje posjete američkom glavnom gradu, vodič nam je govorio da se šapat u granitnoj prostoriji mogao čuti posvuda. I dok su se političari jedne stranke došaptavali kako glasati dotle bi političari druge stranke načulili ui i doznavali njihove tajne. Naravno, to nije moglo dugo trajati u Kongresu i danas ta prostorija služi samo za izložbu skulptura i slika.

Njemački poet Goethe je arhitekturu nazvao “zamrznutom muzikom”. Periodičnost blokova u gradnji ga je podsjećala na ritam u muzici.

Kod Maja nije bilo “slučajnog zvučnog eha” niti je njihova arhitektura samo “zamrznuta muzika”.

Veliko igralište Maja u Chichen Itzi je sto osamdeset metara dužine, sedamdeset pet metara širine. Dva paralelna zida deset metara visoka; teren je totalno otvoren prema nebu. Zidovi nemaju zakrivljenja, ne dodiruju se. Šapat na jednom kraju zida se čuje jasno na drugom kraju zida. I preko puta terena, takođe. Tog novembarskog dana, prilikom moje posjete ovom gradu, je puhao lagani vjetar. Ali, na zvučne valove vjetar nije ni najmanje utjecao.

Fotografija 82: Akustični kameni zid igrališta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Zdrav razum može prihvatiti eho u grčkom poluzatvorenom amfiteatru ili prijenos šapata u britanskoj katedrali. Ali, ako Maje postižu znatno uvećaniji efekat i to na otvorenom, onda je očigledno da tu slučajnosti nema. Teoretski bi se moglo očekivati da teren ima vrlo slabu akustiku, ali u stvarnosti je rezultat upravo suprotan.

Dok stojim naslonjen na zid Igralista, na sredini terena, u visini kamenog prstena, dolazi grupica turista sa meksičkim vodičem. Udara dlanom u dlan. Samo jednom. I bez obzira na prisutnost stotine turista i njihovu graju, odjekuje eho pljeska. Čuo sam ga sedam-osam puta. Kažu, kada je potpuni mir i nema ljudi, da se eho čuje 12 puta.

Kada se prvom trećinom XX stoljeća odvijala rekonstrukcija Velikog igrališta, arheolozi su primjetili da je prijenos zvuka postajao sve jači kako se ugrađivalo više originalnih blokova i kako je zid dobijao svoj nekadašnji izgled.

To meni govori barem dvije stvari. Prvo, da je kamen koji su Maje koristili imao posebna “zvučno-provodljiva” svojstva. I, drugo, da je lokacija ovog grada takva (“energetsko potentna tačka”) da pojačava zvučnu transmisiju. Na taj način nastaje ovaj zvučni fenomen, odnosno anomalija.

Leopold Stokovski, čuveni dirigent Philadelphia Symphony Orchestra, je ovdje istraživao akustične fenomene 1931. Danima je slušao svoj fonograf i premještao ga na sve moguće tačke Igrališta nastojeći otkriti njegovu tajnu. U to je vrijeme Stokovski želio izgraditi dvoranu za koncerte na otvorenom. Međutim, tajnu Chichen Itze nije otkrio. (55)

Nalazeći se na vrhu piramida u Guatemali i Meksiku, redovno sam bio svjedokom nekoliko interesantnih fenomena.

Prvo, gledano sa nivoa zemlje, visina piramida od 30-40 metara se ne doima toliko impresivno. Međutim, kad se nalazim na vrhu piramide ljudi na zemlji postaju mnogo manji nego što bi se očekivalo. Njihovi glasovi kao da mutiraju i gube se u daljini. S druge strane, naši glasovi, na vrhu piramide, odjekuju dolinom. Objašnjenje se krije u hramovima koji se nalaze na vrhu piramide. Udubljenja u kamenim zidovima služe kao pojačivač našeg zvuka koji se onda širi na sve strane. Mi, na vrhu piramide, dobijamo božanska svojstva. Dizajn arhitekata Maja ovdje dolazi do punog izražaja. A da bi se u potpunosti sagledala njihova genijalnost trebalo je biti ovdje prisutan kada je plaster prekrivao ove piramide i svojom glatkoćom još više uvećavao efekat odbijanja i prijenosa zvučnih valova.

Piramide u Tikalu (Guatemala) su okrenute jedna prema drugoj. Zahvaljujući kamenim rezonatorima osobe koje normalnim glasom govore na vrhu jedne piramide se sasvim jasno čuju na vrhu udaljene druge piramide.

Slijedeći primjer akustičnog inžinjeringa Maja je iz karibskog Tuluma. Otvori na kamenom hramu su podešeni tako da kada vjetar dolazi iz određenog smjera sa specifićnom brzinom kreira se pisak sličan onom iz sudijske zviždaljke. Da li je svrha ovog zvižduka bila da signalizira dolazak hurikana ili oluja kao što to literatura sugerira? Vjerujem da su originalne građevine mogle proizvoditi zvukove za različite klimatske najave.

Fotografija 83: Zvižduk iz Tuluma, Quintana Roo, Meksiko

Na Yukatanu se upotrebljava termin “pjevajuće kamenje” da opiše kamen koji pojačava zvuk. Maje su znale koji kamen ima ova svojstva; takođe, raspored njihovih građevina je pokazivao da su arhitekte Maja planski gradile pojedine sekcije svojih gradova.

Na sredini Igrališta u Copanu (Honduras) se nalazi kvadratna kamena ploča. Prije početka utkamice sa te ploče bi se kapetani ekipa obraćali vladaru u kraljevskoj loži. Pojačani zvuk bi lako premoščivao udaljenost između vladara i igrača.

Fotografija 84: Akustični efekti igralisša u Copanu, Honduras

Slične akustične efekte pokazuje i Igralište u Monte Albanu, jedno od najvećih u Meksiku. Teren je u udubini; razgovor sa nivoa vrha stepenica sam mogao lako čuti nalazeći se na sredini terena.

Piramida Kukulkan u Chichen Itzi ima još jednu impresivnu karakteristiku. Stojim u podnožju velikih stepenica. Kamene glave serpenta završavaju preda mnom. Imitirajući vodiče i posjetioce i ja zaplješčem. Ovaj put mi se ne uzvraća eho pljeska. Ono što čujem je nalik cvrkutu ptice!

Time se i meni potvrđuje legenda da je u piramidi ostao zapisani zvuk svete ptice Maja – quetzala.

Quetzal, prema legendi, simbolično predstavlja “duh Maja”. Kukulkan u svom korijenu (prefiks “k’uk”), na jeziku Maja, označava pticu quetzal. A drugo ime za superiorno biće Kukulkan je Quetzalcoatl (na Nahuatl jeziku, tri hiljade kilometara zapadnije).

Važnost ptice quetzal je prikazana na hijeroglifima Maja. Kukulkan je predstavljen u ljudskom obličju sa velikim quetzalom iza sebe, koji lebdi kao duh. Nadalje, mnogobrojni su dokazi o upotrebi perja quetzala u spiritualnim ceremonijalima u svim gradovima Maja.

Quetzal je spona između materijalnog i duhovnog svijeta. Piramida Kukulkan kroz cvrkut quetzala premošćuje ove dvije dimenzije. Eho koji čujemo… su spritualni glasovi quetzala, koji nosi poruke superiornih bića. (7)

Svijet XXI stoljeća ostavlja svoj zvučni zapis na medijima kao što su kompjuterski diskovi. U posljednjih stotina godina tehnologija snimanja tona se mijenjala toliko puta.

Za razliku od nas, Maje su svoj zapis ostavljale u svojim građevinama. Neograničeni smjenama tehnologija i godišnjih doba.

Da bi provjerili ove teze morali bi koristiti novu naučnu discipline - akustičnu arheologiju. Iskoristićemo postojeće skromne instrumente (sonogram i zvučni kristal) i krenuti sa provjerom hipoteze.

Hipoteza je slijedeća: Maje su u primjeru piramide Kukulkan izgradile stepenice kao akustične grilje svjesno kreirajući eho zvuka svete ptice Maja, quetzala (lat. pharomachrus mocinno).

Snimljen je cvrkut ptice quetzal; takođe, zapisan je zvuk i sonogram “cvrkuta” koji se stvara na stepenicama. Poredi se kvalitet zvuka, frekvencija, dužina i harmonijska struktura. Rezultati akustičara David Lubmana iz Westminstera (California) iz 1998: postoji frapantna sličnost! (56)

Frekvencija zvuka ptice quetzal se kreće između 900 – 1300 Hz. Prosječna širina stepenica je 26.2 cm i ona daje maksimalnu frekvenciju “cvrkuta” stepenica od 1310 Hz. Prosječna visina stepenice je 26.4 cm što daje dužinu hipotenuze od 37.3 cm i minimalnu frekvenciju “cvrkuta” stepenica od 922 Hz.

Drugim riječima, dizajn stepenica, korišteni materijal i sama njihova izgradnja su bili usmjereni na maksimalno imitiranje zvuka koji proizvodi quetzal.

U dizajnu stepenica se uočava nešto neobično. Stepenice su dosta uske što su arheolozi objašnjavali tijelom Maja koje je proporcionalno manje od našeg. Međutim, svaka stepenica je istovremeno znatno viša nego što bi se to očekivalo za niske rastom Maje.

Fotografija 85: Neproporcionalno visoke, a uske stepenice piramide Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Odgovor na ovu nelogičnost daje akustična arheologija. Širina i visina stepenica je pažljivo birana da bi proizvela željeni ton. Maje su dimenzije stepenica koristile kao parametre kojom bi dobili željenu intonaciju!

Stepenice na različitim piramidama Maja imaju drugačije dimenzije. Znači li to da su one “svirale neku drugu muziku”? Nemam sumnje da je upravo to odgovor. Da li stepenice piramide Kukulkan u sebi sadrže hiljadu i po godina star zvučni zapis? I, ponovo, odgovor je afirmativan.

Ironija je da su arheolozi do sada ignorirali zvuk u svojim istraživanjima drevnih civilizacija. A svaki put kada bi silazili niz stepenice piramida otvarali bi drevni audio zapis.

Teoretski gledano potrebne su barem dvije stepenice da bi proizvele raspoznatljiv zvuk. Sa većim brojem stepenica, raste i doživljaj tonova. Sa desetak stepenica, stvara se ton od jedne do dvije stotinke sekunde. Ako je riječ o zatvorenom prostoru onda eho drugih struktura može prikriti ton stepenica. Uglavnom, da bi se proizveo i održavao zvuk, idealno bi bilo da se ima dugački niz stepenica i da je na otvorenom. Upravo su Maje bile svjesne tih zahtjeva.

Piramida Kukulkan na svakoj svojoj strani ima niz od 91 široke kamene stepenice. Dva niza stepenica su u potpunosti rekonstruirana i cvrkut se može jasno čuti. Ali, isti ton, nešto slabijeg intenziteta, se može čuti i sa druga dva niza, još uvijek nerekonstruisanih stepenica. I to sve bez nekadašnjeg fino poliranog plastera koji se nalazio na površini stepenica.

Zbog dužine stepenica, eho traje oko 100 milisekundi (1/10 sekunde). Cvrkut quetzala je nešto duži, oko 200 milisekundi. (56)

Zbog visine piramide, dešava se još jedan fenomen. Cvrkut se spušta sa vrha piramide prema dnu u frekvenciji, produžujući trajanje cvrkuta. Ovako nešto ne postoji ni na jednoj drugoj građevini u svijetu.

Objašnjenje je slijedeće: eho prvo dolazi od nižih stepenica ka slušaocu koji je na dnu stepenica. Eho sa viših stepenica kasni. Vrijeme između ehoa sa nižih stepenica i onih sa viših se povećava što se više udaljavamo ka višim stepenicama. Na taj način se kreiraju: (1) dojam da se cvrkut kreće, (2) produženi ton cvrkuta i (3) niža frekvencija cvrkuta sa viših stepenica. (56)

Piramida Kukulkan je sjajan primjer matematičkih simulacija koje su utkane u graditeljsku umiješnost Maja.

Akustični eksperimenti u gradu Palenque su posebno interesantni. Dosada iskopani i rekonstruisani dijelovi grada pokazuju neobične zvučne mogućnosti. Ako proizvedemo lagani zvižduk on se prenosi između piramida i hramova, pojačava se i kao zmija provlači sa jednog kraja na drugi kraj Grada.

Raspored kamenih građevina Maja utječe na pojačavanje zvuka na dva nivoa: horizontalnom- između pojedinih piramida i vertikalnom - slanje zvuka iz grada kao cjeline prema džungli, odnosno drugim naseljima Maja.

Time dolazimo do nove teze: da li je čitav grad služio kao zvučni odašiljač?

Kakvu li su simfoniju proizvodili gradovi Maja, načičkani jedni do drugih?

Gdje su bile granice prijema tih zvučnih poruka? Da li je Planeta bila limit? Ili Sunčev sistem?

Ili je taj tanani zvučni signal, specifične frekvencije, neumorno prodirao još dublje, prema srcu Galaksije?

Fotografija 86: Palenque kao zvučni odašiljač Chiapas, Meksiko

5.4.7. Igra sa loptom kao imitiranje kosmičkih fenomena

Tokom svog postojanja Organizacija ujedinjenih nacija je donijela samo jednu jednoglasnu odluku na svojoj Generalnoj skupštini: onu o ne-vođenju ratova tokom trajanja Olimpijskih igara 2004.

I mada sami sportaši i javnost ne znaju za ovu odluku koja ima pravnu moć zakona, ona nas podsjeća na univerzalnost sličnih običaja iz vremena antičke Grčke. U Olimpiji je 776 godine prije n.e. održano atletsko takmičenje (trka na 200 metara) u čast boga Zeusa. Nakon početnog uspjeha i interesa, dodana su natjecanja u boksu, rvanju, skoku u dalj, trčanju na duge staze i utrka kočija i time je započela era Olimpijskih igara kada su svi grčki gradovi-države obustavljali ratove. Sport se digao na nivo univerzalnog i to je trajalo gotovo 1200 godina. Rimski imperator Teodosije Prvi je ukinuo igre 394. godine. Trebao je proći mračni Srednji vijek da bi se koncem XIX stoljeća formirali novi sportovi: košarka (1891.), nogomet (1885.), bejzbol (1845.) i drugi.

Za razliku od Starog svijeta (Evropa), sportska nadmetanja su započela u Srednjoj Americi znatno ranije i trajala su neprekinuto četiri hiljade godina!

Arheološki ostaci šest stotina (600!) kamenih igrališta na današnjim prostorima Meksika, Belizea, Guatemale, Hondurasa i Salvadora predmet su kontroverzi među arheolozima i historičarima.

U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronađeni su drveni ostaci posuda prilikom skorašnjih istraživanja. Podvrgnuti su metodi Ugljika 14 i ustanovljeno je da su stari oko 4700 godina.

Još uvijek je na snazi teorija koja govori o civilizaciji Olmeka kao “majci kultura” svih ostalih naroda u Srednjoj Americi. Otkriće iz Cuella je zakompliciralo stvar: najedamput su Maje postale starije za oko hiljadu godina od Olmeka. Ranije tvrdnje da su Maje svoje hijeroglifsko pismo i astronomsko znanje nadogradili na ostavštinu Olmeka je palo u vodu.

Arheolog Norman Hammond koji je otkrio rečene predmete piše: “Jedna sezona rada u Cuellu je pomjerila historiju Maja za hiljadu godina. Civilizacija Olmeka je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogućnost da su Maje zapravo odigrale ulogu u pojavi Olmeka.” (34)

Moja teza je da su se Maje pojavile na historijskoj sceni još ranije, prije 5200 godina. U sačuvanim dokumentima, stelama i hijeroglifima Maja pominje se godina 3188 prije n.e. kao prva godina novog ciklusa od 5200 godina koji završava 2012. godine. Logično bi bilo da su se Maje organizirano javile kao društvo na početku ciklusa.

Još jedan arheološki nalaz privlači posebnu pažnju. Na krajnjem jugu Meksika, u mjestu Paso de la Amada, otkriveno je kameno igralište. John Clark, antropolog sa Brigham Young University, je radio na otkopavanju ruina još od 1985. Nakon nekoliko godina iskopavanja, na svoje iznenađenje, potvrdio je da je pronađeno najstarije igralište u svijetu Maja.

“Trebalo nam je dosta da shvatimo da je to igralište – to je bila zadnja stvar koji bi očekivali ovdje, jer je toliko arheološki staro, a struktura je istovremeno tako velika”, govori John Clark. (57)

Dotada se za najstarije igralište smatralo ono iz centralnog Chiapasa staro 2800 godina. Igralište u Paso de la Armada je staro 3600 godina. Dugačko je 80 metara. Pretpostavlja se da je u to vrijeme postojala mreža sličnih igrališta.

Tipicno igralište Maja je u obliku rimskog broja jedan (“I”). Dva paralelna kamena zida sa nagibnim zidovima uokviruju teren. Nekoliko metara visoko, pri vrhu zidova, nalaze se jedan do tri kružna diska ili prstena. Različiti gradovi su imali različit broj diskova, odnosno prstenova.

Za igru se koristila gumena lopta. Njena veličina je varirala. Pronađene su 50 cm velike, ali i veličine naranče. Piktoglifi i murali Maja potvrđuju ovu činjenicu; na primjer, disk iz Chinkultica (Chiapas) prikazuje igrača sa loptom veličine košarkaške lopte. Proporcionalno, slične su dimenzije lopte na vazi pronađenoj u gradu Maja Hixwitsu. Iz kasnog klasičnog perioda pronađene su lopte u Chichen Itzi sa ljudskom lubanjom unutra.

Fotografija 87: Igralište, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

Veličina igrališta se određivala prema zemaljskoj moći i kosmičkoj važnosti grada. Većina od nekoliko desetina gradova koje sam posjetio imaju uglavnom manja igrališta: zidovi su dugački dvadesetak metara i više, a teren je širok od pet metara pa naviše. Veći gradovi imali su po nekoliko igrališta (Coba ih je imala osam). Najveće igralište je u Chichen Itzi i dvostruko je veće od prosječnog nogometnog stadiona: dugačko je180 metara, a široko 75 metara!

Fotografija 88: Igralište, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Broj igrača je ovisio o velićini terena: od dva u svakom timu na manjim, do sedam igrača po timu na većim igralištima.

Zidovi su bili glatki tako da se lopta mogla odbijati i vraćati nazad igračima. Pošto je lopta bila ispunjena gumom, njena težina je prelazila 1 kg. Stoga su igrači nosili štitnike na rukama i nogama.

Na slikama i tekstovima se ne vidi da igrači dodiruju loptu rukama. To je razlog vjerovanju da ju je bilo zabranjeno udarati dlanovima ili stopalima. Štitnici su na laktovima, bedrima i oko stomaka.

Položaj kamenih prstenova ili diskova sugerira da je cilj igre bio probaciti loptu kroz prsten ili pogoditi disk.

Simulacija igre u naše vrijeme pokazuje da je to izuzetno težak zadatak. Ne bi čudilo da su drevni igrači provodili čitav dan u pokušajima da poentiraju.

Bereljefi na stadionu Chichen Itze prikazuju dva tima sa po sedam igrača. Kapetan jednog tima drži žrtvovanu glavu drugog tima u svojim rukama. To je ponukalo istraživače da utvrde da su sve utakmice Maja završavale žrtvovanjem. Prvo se pretpostavljalo da je žrtva pripadala timu gubitniku. U novije vrijeme je raširena verzija da je kapiten boljeg tima “zaslužio” da bude žrtvovan, jer će biti ponovno rođen na višem duhovnom nivou. Treća škola pominje mogućnost da je žrtva ustvari samo simulacija.

Pošto je lopta uvijek prikazivana u zraku smatra se da nije bilo dozvoljeno da padne na zemlju.

Fotografija 89: Igralište, Copan, Honduras

Nazalost, pisana pravila nisu sačuvana. Usmenih predanja nema, jer je igra u izvornom obliku nestala sa Majama. Španjolci se nisu trudili da pobliže opišu vrlo sličnu igru koju su igrali Azteci u XVI stoljeću. Zbog svega ovoga, sve što je dosada rečeno spada pretežno u domen pretpostavki.

Knjiga Kreacije “Popul Vuh” pominje legendu o dva mladića koje bogovi podzemnog svijeta izazivaju na duel. Mladići gube utakmicu i bivaju pogubljeni. Glava jednog završava u rukama boginje Lady Blood koja ubrzo rađa dva blizanca. Kada su odrasli oni pobjeđuju bogove u uzvratnom meču (58)

Ova se legenda nije mogla potvrditi ni na jednom od zidova igrališta, ali je doprinjela njenom krvavom predznaku.

Fotografija 90: Igralište, Coba, Yucatan, Meksiko

Međutim, simbolika same igre ima drugačiji, kosmički karakter.

Lopta je mogla da predstavlja Sunce i Mjesec, a igralište planetu Zemlju. Lopta je uvijek u zraku, isto kao što su Sunce i Mjesec uvijek na nebu.

Takmičenje između dva tima može simbolično predstavljati borbu između života i smrti tokom Treće kreacije (prema Majama zadnjih pet hiljada godina je vrijeme četvrte kreacije).

Igra može simbolizirati i plodnost zemlje. Teren je zemlja, lopta je sjeme, a niz zidove sjemenje pada u zemlju.

Većina igrališta je pravilno orijentirana prema stranama svijeta. Strane zidova su okrenute istoku i zapadu. To implicira da gumena lopta koja se odbija od istoka i zapada zapravo predstavlja izlazeće i zalazeće Sunce. (7)

Pominjali smo vladara Yaxchilana, Bird Jaguara Četvrtog. On je prikazan ne jednom od bareljefa obučen kao igrač koji se “poigrava” sa svojim zarobljenim protivnikom da bi ga ponudio Suncu na žrtvu.

Fotografija 91: Igralište, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Igrači su uvijek prikazivani bogato obučeni, ukrašeni nakitom i sa zaštitnim šljemovima što je pokazivalo njihvo status i socijalni značaj same igre.

Kameni prstenovi su uvijek ispisani hijeroglifskim tekstovima i spiritualnim imidžima. Pretpostavlje se da bi prolazak lopte kroz obruč simbolizirao prolazak kroz kapiju drugog svijeta (dimenzije).

Fotografija 92: Prsten na igralištu Uxmala, Yucatan, Meksiko

U nekim slučajevima prstenovi su sami dio kamenih statua koje prikazuju glavu serpenta; drugim riječima prstenovi imaju uloga očiju za božanstva koji takođe posmatraju utakmice.

I, na koncu, riječ Maja “hom” znači “pukotina”, ali i “igralište”. Ako se zidovi, koji se spuštaju pod uglom prema terenu, mogu smatrati pukotinom na “Planini stvaranja” (o kojoj govori Popul Vuh), onda je igralište simbolom samog akta stvaranja. U tom slučaju ovo igralište, odnosno pukotina, zbilja omogućava ulazak njenim sudionicima u drugu dimenziju. (58)

Iz te dimenzije možemo prisustvovati momentu prelaska iz Treće kreacije u Četvrtu.

…Momentu kada su se Maje pojavile na licu naše Planete. I sa igralištem donijele simboliku početka novog ciklusa…

5.4.8. Kompleksna uloga kamenih puteva u životu Maja

Ono što ne analizira literatura u vezi “sacbe” – bijelih puteva je njihov simbolični, a zatim i metafizički značaj.

Suština bijelog puta nije samo u tome da je izgrađen od bijelog kamena i da povezuje “bijele” (kamene) gradove već u povezivanju gradova koji su svete tačke na horizontu. Time oni dobijaju astronomsko značenje.

Mreža bijelih puteva odgovara kosmičkoj mreži između zvijezda galaksije Mliječni put. Bijeli putevi Maja su nosili informacije između gradova. Galaktički putevi nose informacije među zvijezdama. Zemaljski bijeli put kopira kosmički informacijski put.

Informacija simbolizira znanje. Njen nesmetan protok među gradovima, ili zvijezdama svejedno, odražava sposobnost vladara (“Boga”) da održava informativnu (kosmičku) mrežu.

Nisu svi gradovi Maja povezani bijelim putevima. Ali, veza među svetim gradovima postoji. Ideološka, informatička, spiritualna. Različite legende govore i o podzemnim tunelima koji vežu gradove Maja. Ako bi za tren mogli gledati očima Maja mogli bi vidjeti kompleksnu informatičku mrežu drevnog svijeta.

Odlika bijelih puteva Maja je da su oni perfektno ravni, nema krivudanja.

Naravno, postavlja se pitanje šta će Majama ravni auto putevi kada, kako nam to danas službeno govore da Maje “nisu znali za točak ni zaprežne životinje”.

Veza između informatičkih, spiritualnih i energetskih mreža drevnog Perua, Yukatana, Pueblo Bonita i jugozapadne Engleske postaće očita. Pronaći će se paralela između kamenih puteva sa (svetim) podzemnim vrelima i elektromagnetskim linijama. (7)

I možda ćemo se podsjetiti da u našem mikrokosmosu hodanje bijelim putevima između gradova ili pojedinih građevina, u tačno određenim danima, zapravo imitira put pojedinih zvijezda i planeta u makrokosmosu.

U drevnom gradiću Maja Chan Kom, galaksija Mliječni put se naziva “Zac Be”, odnosno “bijeli put”! Ista riječ se upotrebljava i za kameni put.

Španjolci konkvistadori su, prije 500 godina, počeli uništavanje kamenih puteva Maja. Od tada je ostala legenda da su oni, “presijecanjem sacbea u dva dijela, pustili krv”. Nema sumnje da je jedna od najvažnijih arterija na Yukatanu bila put od Tuluma preko Cobe, Chitzen Itze do Uxmala. Među njima je bila svojevrsna pupčana vrpca sa krvotokom. Španjolci su je, i ne sluteći, presjekli i izvršili atak na sistem vjerovanja i informatičku mrežu Maja.

5.4.9. Svojstva perfektnih kristalnih lubanja Maja

Istraživač Mike Mitchell-Hedges je 1927. raščišćavao vrh jednog od hramova u gradu Maja Lubaantumu (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodišnja kćerka Anna, koja mu je pravila društvo, je iznenada primijetila kako nešto svjetluca. Ispod prašine je izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, čiji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije, pronašla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje. (59)

Lobanja je napravljena od jednog, neobično velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala. Visoka je 13 cm, dugačka 18 cm, a široka 13 cm. Teška je oko 5 kg. Po veličini odgovara manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno urađenim detaljima. Nema kružnog izbočenja, što znači da je riječ o imitaciji ženske lubanje.

Ubrzo je lubanja postala najčuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada pronadjen.

Fotografija 93: Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize

Kristalnu lubanju prate i kontroverze. Različiti autori osporavaju da je Mitchell-Hedges (1882-1959) uopće vodio svoju kćer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje “otkriće” nije ni pominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju kupio na aukciji londonskoj Sothebyja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje Mitchell-Hedgesa da je lobanja napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama. Zamjeraju Anni da je nastavila očevim “dezinformacijama”: ona tvrdi da je lobanja vanzemaljskog porijekla i da je bila na Atlantidi prije nego što je prebačena u Belize. Skeptici tvrde da je lobanja napravljena u Njemačkoj prije 150 godina po uzoru na Aztečke. (7)

Ali, sve ove tvrdnje, kao sto ćemo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva kristalne lubanje.

Nažalost, ne postoji moderna tehnologija koja može utvrditi starost kvarcnog kristala pa tako ni kristalnih lubanja. Jedino se možemo osloniti na godine kada se pojedine kristalne lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Što stariji datum, recimo XVIII ili XIX stoljeće, to je i veća mogućnost da se radi o produktima antičkih majstora ili nama nepoznate tehnologije.

Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogućila je da “istrazivači” i trgovci dođu do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali evropskim muzejima. Pariški Musee de l’homme (1878.) i londonski Museum of Man (1898.) su kao glavne izložbene modele imali prozirne kristalne lubanje čije je porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja.

Pariška lubanja je i danas izlozena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visoko-polirani kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brošuri se nagađa da je lubanja predstavljala Aztečkog boga smrti Mictlantccuhtlija. Ne spominje se kako je muzej došao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio “Maksimilijanove kolekcije”. Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglašeno izduzena. (60)

Britanska kristalna lubanja trenutno nije izložena pogledima posjetilaca. Međutim, dostupne slike jasno pokazuju sličnost sa lubanjom Mitchell-Hedgesa. Jedina razlika je što je ova u jednom komadu. Materijal je takođe prozirni kvarcni kristal. Samo je jedan naučni clanak objavljen o ovoj lubanji i to još 1936. pod pokroviteljstvom Kraljevskog Antropološkog instituta. (61)

Još jedna kristalna lubanja privlači pažnju javnosti. Vlasnici su moji sugrađani: JoAnn i Carl Parks iz Houstona. Oni su lubanju kupili od bioenergetičara sa Tibeta, Norbu Chena. Po njegovom priznanju, porijeklo lubanje su džungle Guatemale.

Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne završavaju. Nick Nocerino je 1979. došao u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje čiji je vlasnik sveštenik Maja. On je bio ovlašten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje mještane (!?) Lubanja nije kupljena, ali je pomno testirana: zvučnom frekvencijom, osiclirajućom opremom, psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima, zvukovima itd. Zaključak: rijec je o perfektnom primjeru kristalne tehnologije. (62)

I, na koncu, agent jednog drugog sveštenika Maja je 1982. ponudio lubanju od ametista (ljubičastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je, 1998. lubanja ponovo izronila na površinu tražeci kupca “teškog” milion dolara. Ponovo bez uspjeha. (7)

Nakon smrti Mitchell-Hedgesa, umjetnički restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu (1970.) da testira čuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packarda (Santa Clara, California). (62)

Ovi testovi su pokazali niz anomalija.

Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju. Uočeno je da lubanja i vilica potiču od istog kristalnog bloka. Ono što je zaprepastilo laborante bila je činjenica da su i lubanja i vilica izrađene sa nepoštovanjem prirodne kristalne osi. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da bi se spriječilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slučaju kristalne lubanje Maja kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogućnost da kristalni blok može da pukne.

Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata. Naravno, dodatni je problem čvrstoća kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni većina modernih alata ne može zagrebati površinu kristala.

Iz današnje perspektive, jedini način na koji je kristal obrađen bio bi slijedeći: prvo je oblikovana gruba forma lubanje uz korištenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i poliranje izvršeno uz mnogobrojne aplikacije tekućina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako perfektna kristalna lubanja. (62)

Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija nezemaljske civilizacije. Ovu drugu mogućnost smo otklonili u kontekstu odredjivanja polaznih pretpostavki za komparaciju dvije civilizacije (poglavlje 5.1.) te je nećemo razmatrati. Zasad ostanimo u domenu prvog rješenja i Maja koje su trebali biti u posjedu napredne tehnologije za obradu kvarca.

Engima ne završava sa procesom izradom lubanje. Od jagodične kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su odvojeni od same lobanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste principe moderne optike… i prenose svijetlo od baze lubanje do očnih duplji.

Očne duplje su minijaturne konkavne leće koje takođe prenose svjetlo iz izvora prema gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrašnjosti lubanje je vrpcana prizma i maleni svjetlosni tuneli koji omogućavaju da predmeti ispod lubanje bivaju osvijetljeni i uvećani.

Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana da stoji iznad svjetlosne zrake. (59) Različiti svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja čitave lubanje i očnih duplji.

Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i biljezio da se lubanja “zapali svijetlošću kao da je na vatri”. (62)

Već smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savršeno pristaju uz glavu za koju se zakače sa dva udubljenja. Ona omogućavaju vilicama da se otvaraju i zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su vjerovatno služile da se lubanja pričvrsti u mjestu. U perfektno mirnim uslovima lubanja bi ostajala nepokretna. Mali vjetrić bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad. U tim trenucima bi se vilice otvarale i zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni efekat da se nalazimo ispred “žive” lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira (klimanje glavom gore-dolje, naprijed-nazad).

Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igračka? Ili nešto više?

Mnogi posmatrači su primjećivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je perfektno providna. Ponekad se formiraju tamne tačke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile čitavu lubanju. Zatim se tačke povlače i misteriozno nestaju.

Posmatrači bi prijavljivali da se dešavaju čudne stvari u očnim dupljama. Vidjeli bi scene građevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabilježeni su slačajevi da se čuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje…

Bazirano na dosadašnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu može se zaključiti da ona utječe na svih pet fizičkih čula. Mijenja boju i svijetlo, emitira miris, kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoće onima koji je dodirnu (mada je lubanja uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Čak je i proizvela osjećaj žeđi i ukusa kod nekih posjetilaca. (62)

Dorland je mišljenja da je riječ o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate dijelove mozga otvarajući psihička vrata. On zaključuje: “Kristal kontinuirano emitira električne radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni međusobno komuniciraju.” On je uočio da se ciklična događanja u lubanji mogu povezati sa položajima Sunca, mjeseca i planeta na nebu. (62)

Sugestije niza drugih istrazivača su takođe intelektualno izazovne.

Marianne Zezelic tvrdi da lubanja “…stimulira i pojačava psihičke sposobnosti. Kristal služi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajući se na kristalnu lubanju, oči uspostavljaju harmoničnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom području mozga poznatom kao cerebelum.” Na taj način cerebelum postaje rezervoar magnetizma koji utječe na kvalitet magnetnog protoka kroz naše oči. Uspostavlja se nesmetani protok magnetizma između kristalne lubanje i posmatrača. Količina energije koja ulazi u mozak se povećava; nadražuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze tačno iznad očiju. I slijedeća stvar koja se dešava su psihički i parapsihološki fenomeni. (7)

Ostajući na istom tragu, Tom Bearden, američki ekspert u polju psihotroničkih studija, vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, može postati instrument liječenja. Frekvencija kristalne lubanje se može prilagođavati frekvenciji uma i tijela pacijenta… čime se pojačava blagotvorna energija… čiji se utjecaj može prvo uočiti na auri pacijenta. U ovom slučaju kristalna lubanja ima svrhu pojačala i prijenosnika psihičke energije i zemaljskih energetskih sila. (7)

Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne čudi da eksperti kao Frank Dorland tvrde da je “…bukvalno nemoguće da se danas, sa našim nivoom tehnologije, duplicira nešto kao kristalna lubanja.” (62)

Ili, kako bi jedan od kristalografičara iz laboratorije Hewlett-Packarda rekao: ”…ova stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!”

Ali, eto, ona postoji. Uprkos tome što ne možemo objasniti tehnologiju kojom je napravljena. Niti možemo do kraja razlučiti svrhu kojoj je služila.

Jedino sto znamo je da su se Maje služile njima. I da su bile perfektne.

5.4.10. Kodeksi – sačuvane knjige Maja

Samo je nekoliko knjiga Maja ostalo sačuvano i stoga je od neprocjenjive vrijednosti za razumijevanje ove civilizacije. Stoga ćemo u nastavku dati njihov opis. (Uglavnom preneseno iz knjige autora disertacije “The World of the Maya”.)

5.4.10.1. Madridski kodeks

Abbe Brasseur de Bourbourg (1814-1874) je svoje najkreativnije godine posvetio izučavanju civilizacije Maja u Srednjoj Americi. Zadržavajući se u Meksiku i Guatemali po nekoliko godina, naučio je jezik, običaje i rituale lokalnih indijanaca; u svojim je čestim putovanjima po evropskim gradovima pretraživao arhive sa dokumentima iz doba španjolskih osvajanja. U nizu svojih publikacija Abbe piše o svojim prevodima stela Maja i malo poznatih dokumenata koje je dobio na uvid od lokalnih spiritualnih lidera.

Svakako, najspektakularnije je njegovo otkriće Troano Codexa u Madridu 1866. godine. Riječ je o jednoj od četiri knjige Maja koje su uspjele izbjeći vatre konkvistadora iz XVI stoljeća. Ovu knjigu je sveštenik na službi u Meksiku donio u Madrid i tamo je ležala zaboravljena 200 godina. Kada ju je profesor paleografije Juan de Tro y Ortolano kupio 1860. na aukciji nije bio svjestan šta ima u rukama. Abbe je knjigu identificirao kao kodeks Maja i nazvao je Troano kodeks. (7)

Abbe Brasseur je iz Kodeksa saznao da je strašna kataklizma uništila veliki otok (Atlantidu) u Atlantiku u davnoj prošlosti. Kodeks opisuje meteore koji su pali iz kosmosa označavajući kraj naprednoj civilizaciji iz davnina. Godine neumornog naučnog rada i objavljivanje sasvim novih teza o ljudskoj historiji nisu donijele slavu ovom Francuzu: kolege su ga ismijale, a zvanične institucije izbjegavale do kraja života.

Nezavisne potvrde ovakvog desifriranja Kodeksa nema tako da ga treba uzeti sa rezervom.

Moj prvi vizuelni susret sa Kodeksom bio je u Guatemalskom Arheološkom muzeju. Kopija Kodeksa sa hijeroglifima, piktoglifima i crtežima je praćena sa crvenom, zelenom i žutom bojom te slikom Maje koji kreira novu knjigu.

Fotografija 94: Kopija Kodeksa Maja, Guatemala City

Autori kodeksa su posebno obučavani. Jer, sadržaj kodeksa je, prema Majama, povezan sa nebesima. Onaj koji piše mora biti u “kontaktu sa bogovima” i stoga je knjiga “sveti produkt”.

Knjige su se držale u posebnim prostorijama u hramovima. Mogli su ih čitati samo sveštenici koji su prethodno prolazili proces purifikacije (čišćenja) prije nego se obrate narodu na festivalima i specijalnim ceremonijama.

Pisci kodeksa su imali titulu “ah tsib” (pisac) i “ah voh” (slikar). Sveštenici su izabirali najtalentiraniju djecu koja su pripremana da absorbiraju duboke nivoe znanja u oblastima kao historija, jezik, astronomija, medicina, itd. Oni bi, zatim, čitav zivot posvećivali pisanju kodeksa u gradovima Maja.

Boje u kodeksima nisu imale ukrasnu ulogu. One su vrlo simbolične i svaka boja ima posebno značenje i vezu sa prirodom, kosmosom i božanstvima. Papir na kome se pisalo potiče iz unutrašnje kore drveta smokve (“kopo”). U slučaju sačuvanih kodeksa, dužina knjiga je nekoliko metara, a širina oko 20 cm. Preklopljene su i savijene kao lepeze. Zaštitna pasta od kalcijum karbonata je između pojedinih stranica. Unutar stranica su tipični kvadrati Maja sa ideogramima. Hijeroglifi, pored vlastitih imaju dodatna značenja svojim rasporedom i komunikacijom sa susjednim hijeroglifima.

Teme o kojima govore kodeksi su različite: od astronomije, religije, poljoprivrednih ciklusa i historije do proročanstava. Ali, svima im je zajedničko da je sadržaj uvijek povezan sa spiritualnim svijetom.

Nedugo nakon otkrića Troano kodeksa, Španjolac Juan Palacios je ponudio Kraljevskoj biblioteci u Parizu i britanskom Kraljevskom muzeju dokument za koji je tvrdio da je četvrti kodeks Maja. Knjiga nije bila prodata do 1872. kada ju je napokon kupio španjolski kolektor Jose Ignacio Miro. On je, opet, prodao tri godine kasnije madridskom Arheološkom muzeju. Dobila je ime Codex Cortesianus, misleći da je nekad pripadala Hernan Cortesu.

Te, 1875. godine, Leon de Rosny je došao u Madrid i zaključio da su ova dva dokumenta dio jedne knjiga i nazvao ih je Tro-Cortesanius Codex. Od 1888. su ove knjige zajedno; danas su poznate kao Madridski kodeks i čuvaju se u Arheološkom muzeju u Madridu.

Kada se raširi, knjiga je dugačka skoro sedam metara. Ima 112 stranica (tekst je sa obje strane). Dijeli se na 11 sekcija: od rituala bogu Kukulkanu, preko opisa kalendara i 52-o godišnjeg ciklusa, do procesa umiranja, pročišćavanja i sl.

Ovime dolazimo i do drugog Francuza kojeg želimo posebno pomenuti. Dr. Augustus Le Plongeon (1825-1908) se, obišavši čitav poznati svijet, skrasio na Yukatanu. Poznat je kao prvi istraživač Chichen Itze odakle je donio preko 500 fotografija snimljenih u posebnoj tehnici koja omogućava trodimenzionalno gledanje (nekoliko sajtova se moze naći na Internetu sa njegovim fotografijama; za 3D su potrebne posebne naočale koje se koriste kod gledanja trodimenzionalnih filmova).

Le Plongeon je takođe naučio jezik lokalnih indijanaca, studirao njihovu kulturu, slušao priče, učestvovao u šamanskim ritualima. Zaključio je da okultna znanja potiču iz daleke prošlosti. Ritualni običaji su bili identični inicijacijama u drevnom Egiptu. Pošto je Le Plongeon bio mason zaprepastio se otkrićem masonskih običaja i masonske simbolike na skulpturama Maja. (63)

Nekoliko izvora koji obrađuju život Augustusa Le Plongeona ističu da on do svoje smrti u 83. godini "nije dobio naučno priznanje za svoj rad na Yukatanu, jer su njegove teorije smatrane čudnim” (64).

Svoje znanje je Augustus Le Plongeon primjenio prevodeći kodeks Troane. U slijedećem pasusu se opisuje kraj civilizacije Mu u Pacifiku:

“U šestoj godini Kan, jedanaestog Mulue, mjeseca Zac, došlo je do strašnih zemljotresa, koji su potrajali bez prestanka do trinaestog Chuena. Zemlja Mu je bila žrtvovana. Dvaput dizana i spuštana iz vode, napokon je zauvijek potonula jedne noći. Vulkanske sile su neprestano tresle vodeni bazen potapljajući kopno na različitim mjestima. Deset zemalja je na kraju ostalo pod vodom. Stradalo je 64 miliona stanovnika… osam hiljada i šezdeset godina prije pisanja ove knjige.” (65)

Le Plongeon je prevodio i hijeroglife na hramu u Uxmalu. Oni, prema njegovoj interpretaciji, govore da se “… građevina diže u znak sjećanja na Mu, zemlju sa zapada, iz koje su došle svete misterije…” (66)

Pošto su zaključci ove vrste bili suprotni vladajućim doktrinama, Le Plongeon je izgubio svoj kredibilitet i naučna zajednica ga je odbacila, isto kao i Abbe Brasseura. I ne samo to. Meksička vlada je konfiscirala veliki dio artifakata koji su lokalni indijanci dali Le Plongeonu. Pred kraj svog života, Le Plongeon je izgubio interes da dijeli svoja otkrića sa spoljašnjim svijetom. Nakon njegove smrti, supruga Alice je saopštila da je njen muž sakrio vrijedne mape koji su pokazivali podzemne pećine i prostorije u kojima su pohranjeni perfektni dokumenti o Majama. Da li će oni ikada ponovo biti otkriveni da bi nam rekli punu istinu o Majama?

5.4.10.2. Drezdenski kodeks

Direktor Kraljevske biblioteke u Drezdenu (Njemačka) je 1739. kupio knjigu od svojih kolega u Beču. Pretpostavlja se da je u Beč dosla sa španjolskog dvora u XVI stoljeću, jer je u to doba kralj Španije bio ujedno i kralj Austrije. Prošlo je sedamdesetak godina u kojima je ova knjiga prolazila nezapaženo dok je 1810 Alexander von Humblodt nije pomenuo u svom djelu o “domorocima Amerike”. I napokon je 1829. Constantine Rafinesque ovu knjigu identificirao kao kodeks Maja.

Od tada je Drezdenski kodeks postao ključ za dešifriranje hijeroglifa Maja i najpoznatija i najljepša knjiga Maja. (7)

Tokom Drugog svjetskog rata Drezden je teško bombardovan tako da je i biblioteka pretrpila oštećenja. Dvanaest stranica Kodeksa je uništeno sa svim hijeroglifima. Originalna knjiga je 20 cm široka i kada se raširi dugačka je 3,5 metra. Sedamdeset četiri stranice su obojene sa posebnom vještinom i uz korištenje specijalno tankih i preciznih kistova. Osnovne boje su crvena, crna i azurno plava boja Maja. Opisi u Kodeksu se vežu za grad Chichen Itzu na Yukatanu. (Vjernu repliku nagorenog Kodeksa sam našao u samoj Chichen Itzi)

Osnovna tema Kodeksa je astronomija. Kodeks se dugo upotrebljavao za proročanstva. U njemu su astronomske i astrološke tabele. Ono što se može, na osnovu našeg dostignutog astronomskog znanja, dokučiti je opis eklipsi planete Vanere. Projekcije drugih zvjezdanih sistema, ostalih planeta Sunčevog sistema i Mjeseca su takođe zastupljeni u Kodeksu. Jedna stranica je posvećena drevnom potopu i nestanku prošlih civilizacija.

Fotografija 95: Kopija Drezdenskog kodeksa, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

5.4.10.3. Pariški kodeks

Već pominjani Francuz Leon de Rosny (1837-1914) je u korpi za smeće Pariške Imperijalne biblioteke 1859. pronašao drugi kodeks Maja. Bila je zamotana u papir na kojem je pisalo “Peres” i “tzeltal” (na aztečkom Nahuatl jeziku) i čekala da završi u smeću. U Biblioteci se nalazila od 1832. kada je katalogizirana pod brojem “2 Meksičkog Fonda”.

Nakon sto je spasio knjigu, Rosny ju je identificirao kao kodeks Maja pod imenom Peresianus Codex. U lošijem je stanju nego Drezdenski i Madridski kodeks i nešto inferiornijih umjetničkih kvaliteta. Pretpostavlja se da je nastao i korišten u Palenqueu. Jedanaest stranica (24 cm x 13 cm) posvećuje tekst božanstvima i ceremonijama, ritualima i proročanstvima, almanasima budućnosti i zodijačkim predviđanjima.

Image from the Paris Codex.

Fotografija 96: Detalj iz Pariškog kodeksa Maja (69)

5.4.10.4. Grolier kodeks

Četvrti sačuvani kodeks je pronađen u Meksiku 1965, u jednoj pećini u blizini gradića Sierra de Chiapas. Autentičnost je potvrdio meksički arheolog dr Jose Saenz. (67) Kodeks je jako oštećen, a po sadržaju je uglavnom astronomskog karaktera i predstavlja tabele Venerinog kretanja na nebu. Prodan je Grolierovom klubu u New Yorku 1971. i po tome je dobio ime.

Image from the Grolier Codex.

Fotografija 97: Detalj sa Grolierovog kodeksa

5.4.10.5. Praški kodeks (?)

U naučnoj javnosti se govori o četiri sačuvana kodeksa. Česki autori Bohumil i Vladimir Bohm tvrde da se u Naprstek muzeju, koji pripada Nacionalnom muzeju Česke Republike, nalazi peti kodeks – tzv. Praški kodeks.

U momentu pisanja ove disertacije (2005. godina) poznato je samo da njegova autentičnost nije potvrđena od strane nezavisnih izvora. Prema češkim autorima “proces zaštite rukopisa je još u toku i uskoro će biti prezentiran široj javnosti”. (68)

Iz informacija Čeških autora se može saznati da je prva analiza dokumenta napravljena 1956. od strane naučnika Čestmir Loukotke i proglašena falsifikatom koji je nastao u XVIII stoljeću. Loukotka je smatrao da su hijeroglifi koji prikazuju ciklus od dvadeset dana aranžirani haotično i bez nekog sistema.

Analizom braće Bohm i primjenjenom fotografskom analizom ultravioletnog spektra je utvrđeno da je riječ o originalnom kodeksu Maja koji je prekriven sa slojem novijih crteža. Originalne figure i kalendarske informacije su vidljive samo na pozitivima sa tamnom pozadinom. Vidljivo je da je originalna površina kodeksa zamjenjivana sa novijim ilustracijama u koloru koje prikazuju motive slične u Drezdenskom i Madridskom kodeksu.

Praški kodeks je dugačak 2834 mm i presavijen je u obliku knjige sa 18 stranica dimenzija 155 x 265 mm. Dimenzije stranica, materijal, struktura kodeksa i starost su identični ostalim poznatim kodeksima.

U kodeksu se opisuju pojave iz svetog Tzolkinovog kalendara od 260 dana (paralelno se daju ciklusi od 20 i 13 dana). Algoritam simbola upućuje i na sinodički ciklus Venere.

Fotografija 98: Insert iz Praškog kodeksa Maja

U toku su daljnja istraživanja sa upotrebom najnovije tehnike različitog spektra nevidljive radijacije koji trebaju odvojiti originalni rukopis sa slojem novijih crteža. To će omogućiti da se dođe do dodatnih informacija koje nisu bile vidljive na prvi pogled.

Ukoliko je zaista riječ o petom originalnom kodeksu Maja, onda dosada prezentirane informacije samo dodatno potvrđuju sklonost Maja ka opisu kosmičkih zakonitosti i njihovom odrazu na Zemaljska zbivanja.

6. KOMPARACIJA CVILIZACIJA: TEHNOLOŠKI ZAPAD — NE-TEHNOLOŠKE MAJE

Protekla poglavlja su nam dali osnovu znanja o civilizaciji Maja. Na taj način možemo prečči na ključni dokazni postupak Dodatku ovog rada: komparaciju dvije civilizacije: Zapadne i civilizacije Maja.

Riječ je o komparativnoj analizi koja se ne sreće u naučnoj literaturi. Stoga se ovaj pionirski rad suočava sa problemom da se ne može nasloniti ni na jedan poznati uzor.

Ovo, Šesto pogavlje, će stoga ustanoviti originalan autorov pristup u elementima za komparaciju civilizacija.

Koristićemo dva seta parametara kroz koje ćemo filtrirati obje civilizacije. Ove parametre ćemo podijeliti na Primarne i Sekundarne.

Cilj je da se ovom analizom kvantificira odnos dva socijalna entiteta (civilizacije). Ovakvom kvantifikacijom bi trebali doći do rezultata koji će odgovoriti na postavljenu tezu u naslovu i podnaslovu disertacije.

U zaključnom dijelu svakog parametra će se dati individualna autorova ocjena o civilizacijskom nivou Zapada i Maja. Rezultanta takvog postupka će biti sažeti kvantifikacijski rezultat o civilizacijskoj superiornosti jedne od njih.

U ocjeni civilizacijskog nivoa se neće koristiti skala (na primjer 1-10), jer ne postoji egzaktan naučni mehanizam niti tehnički termini za njenu primjenu. Stoga će se civilizacije ocjenjivati jednostavnijim modelom koji će imati slijedeću legendu:

Legenda za ocjenu civilizacijskog nivoa

_________________________________________

+ + dostignut željeni civilizacijski nivo

+ na putu ka željenom civilizacijskom nivou

0 na sredini civilizacijskog puta

- negativni civilizacijski nivo

? nedovoljno informacija da se donese sud

_________________________________________

6.1. Set primarnih komparativnih parametara

Ovi parametri su, prema autoru ove disertacije, ključni u ocjenjivanju nivoa jedne civilizacije. Izbor ovih parametara je određen autorovim iskustvenim sklopom i time podložan budućem unapređivanju i mijenjanju.

6.1.1. Nivo znanja

Uzor kome treba težiti u pogledu “nivoa znanja” je saznavanje kompletne slike o zakonitostima kosmičke kreacije. Na našem Planetarnom mikro nivou to bi značilo rješenje genetske zagonetke, odgovor na pitanje o nastanku života, formiranje “nauke svega” i otkrivanje zajedničkog nazivnika za sve energetske procese i dimenzije…

Činjenica je da manji broj vrhunskih naučnika Zapadne civilizacije postavlja sebi ova pitanja. To je prvi korak da se i dođe do odgovora. Međutim, akademska zajednica i sistem prenošenja znanja na široku javnost (mediji, obrazovanje, itd.) zaostaje za univerzalno postavljenim suštinskim životnim pitanjima. Pristup znanju se parcijalizira i gubi se globalna slika. A najšira javnost najčešće živi u terminima koji pripadaju prošloj eri.

Maje su u svom poimanju života bile okrenute kosmosu i tražili su odgovore na svoje mjesto u njemu. Brojni su primjeri istraživača svijeta Maja koji nalaze preklapajuće tačke svetog kalendara Maja Tzolkina, drevne kineske mudrosti I Ching i strukture genetskog koda DNK. Ali, kao i u slučaju Zapadne civilizacije, osjetna je podjela u svijetu Maja na one koji znaju i oni koji većinu života posvećuju zemljoradnji, na primjer.

Zapad Maje

___________________________________

Znanje + 0

___________________________________

6.1.2. Civilizacijski ciljevi

Što viši nivo civilizacije za očekivati je da se konsensusom utvrde strateški ciljevi kako dostići idealni nivo znanja. Kada se ti ciljevi utvrde onda se razrađuju metode na njihovom ispunjenju.

U slučaju Zapadne civilizacije vladajuća profitna ekonomija određujuće djeluje na funkcionisanje sistema kao socijalnog organizma. To znaći, stvaraju se elite: manjina onih koji znaju i imaju i većina onih kojima nisu dostupna vrhunska znanja i bogatstva. Srednji stalež se hrani ideologijom da život treba provesti u gomilanju materijalnih dobara. Odnos manipulacije i kontrole većine postaje civilizacijski cilj elita. Globalno određenih ciljeva nema i dostizanje znanja je više posljedica vojnog, naučnog, tehnološkog i profitnog interesa nego demokratske odluke civilizacije kao cjeline. Nekontrolisan razvoj (demografija, naoružavanje, zagađivanje Planete itd.) postaje model ponašanja. Glasovi razuma su nadjačani glasovima gole moći.

Maje su, kao homogenija cjelina, uspostavljali relaciju u svim životnim aktivnostima sa kosmosom. Arhitektura i građevina, gradnja puteva i kalendari su bili jedna cjelina sa prirodom. Priroda se ne zagađuje, nema nekontrolisanog razvoja stanovništva niti nekontrolisanog rasta koji bi tražio stalno širenje teritorije i otimačinu od drugih.

Zapad Maje

______________________________________________________

Civilizacijski ciljevi 0 +

______________________________________________________

6.1.3. Mudrost

Put prema znanju te vlastito iskustvo nas čini mudrijima. Ostvarivanje unutrašnjeg balansa na nivou svake individue te na nivou društva govori o dostignutom nivou mudrosti civilizacije.

Zapadna civilizacija ima istaknute naučne uzlete, ali svakodnevno pada na ispitu pokazivanja mudrosti na opštem i pojedinačnom nivou.

Manje stresna civilizacija Maja bila je bliža balansu sa prirodom.

Zapad Maje

_____________________________________________________

Mudrost 0 +

_____________________________________________________

6.1.4. Ljubav kao model ponašanja

U našim organizmima imamo seriju “mikroantena” (amino acidi) koje komuniciraju sa DNK. Naučno je dokazano (70) da se ove genetske antene uključuju ili isključuju sa valnom dužinom emocija koje konstantno prolaze kroz DNK. Emocija straha, iz koje nastaju sve negativne emocije, je duga i spora valna dužina I ona budi samo nekoliko genetskih antenna. Emocija ljubavi je osnova za sve pozitivne emocije. Tu je riječ o brzim i kratkim valnim dužinama koje uključuju mnogo više ovih genetskih antenna. Na taj način se spajamo sa našim multidimenzionalnim bićem. Naši potencijali postaju bezgranični. Naše tijelo se otvara prema energiji prirode, barijere padaju.

Zapadnom civilizacijom dominiraju negativne emocije, strah i neizvjesnost na globalnom nivou.

Za civilizaciju Maja, nažalost, nemamo dovoljno egzaktnih dokaza za ocjenu ovog parametra.

Zapad Maje

________________________________________________________________

Ljubav kao model ponašanja - ?

________________________________________________________________

6.1.5. Harmonija s prirodom

Mudar čovjek shvata svoju ulogu na Planeti i kosmosu. I pokazuje respekt prema svakom energetskom obliku (živoj i neživoj tvari, bez razlike).

Oholo biće pokazuje želju da dominira okolinom, prirodom, Planetom. Nekonstrolisani razvoj i želja za vlašću još uvijek drži Zapad na niskom civilizacijskom nivou posmatrano kroz ovaj parametar.

Maje su pokazale znatno više osjetljivosti za svoju okolinu. Koristili su samo prirodne materijale (kamen, drvo). Nije bilo nepotrebnog zagađivanja kao što to čini Zapad (plastika, radioaktivni materijali, eksploatacija neobnovljivih planetarnih resursa itd.).

Zapad Maje

__________________________________________________________

Harmonija s prirodom - +

__________________________________________________________

6.1.6. Duhovnost

Pokušaj spoznavanje uzroka svih kosmičkih procesa i komunikacija sa Kreatorom stoje u pozadini duhovnih stremljenja civilizacija.

Zapadna civilizacija bazira svoju duhovnost na ideološkom sistemu koji počiva na dvije svete knjige (Stari i Novi zavjet). U originalnoj verziji Starog zavjeta se prepoznaje tzv. Biblijski kod koji daje argumente da se zaključi da autor posjeduje superiorne karakteristike. Novi zavjet je nekoliko puta preradjeno štivo koji je više u službi manipulacije nego puta ka istinskoj komunikaciji sa Kreatorom. Na toj osnovi izranja niz religijskih izdanaka koji doprinosi podjelama unutar krščanskog svijeta. Vrlo snažno izranjaju razlike između ove civilizacije i ostatka svijeta. Pojedinac se obraća svom religijskom vođstvu i predaje mu svoje slobode i traži gotove odgovore na sva pitanja. Zaboravljen je pristup da pojedinac sve odgovore prvo pronalazi u sebi. U tom bi slučaju uloga “brokera” (religijske hijerarhije) postala drugorazredna.

Maje su bile manje zavisne od Zemaljskih “bogova”, a više okrenute kosmičkim superiornim bićima. Svoj pogled su upirale ka Galaktičkom jezgru (“Hunab Ku”) i tražili zakonitosti kroz ciklična kretanja oličena u njihovim kalendarima.

Zapad Maje

__________________________________________________________

Duhovnost 0 +

__________________________________________________________

6.1.7. Umjetnost

Umjetnost “oplemenjuje ljudsku dušu” i približava je perfekciji te stoga ovako visoko kotira nalazeći se u setu primarnih parametara.

Kreativnost Zapadne civilizacije posebno dolazi do izražaja u bogatstvu umjetničkog izraza: kroz muziku (kosmičku perfekciju Mocarta ili Baha), kist i oblikovanje (de Vinci ili Mikeandjelo), pisanu riječ, pokret, ples, glumu…

U manjem obimu i raznovrsnosti i Maje su pokazivale umjetnički talenat (primjer umjetničkog središta Copana u Hondurasu). Međutim, umjetnost je, izgleda, bila u funkciji globalnih ciljeva civilizacije (kalendari, rituali).

Zapad Maje

____________________________________________________________

Umjetnost + + 0

____________________________________________________________

6.2. Set sekundarnih komparativnih parametara

Dok primarni komparativni parametri pokazuju globalne vrijednosti društva i njegov nivo, sekundarni parametri objašnjavaju razvijenost i dostignuća civilizacije u pojedinim njenim segmentima.

Sedamnaest je parametara koje ćemo postaviti kao filter za komparaciju dvije civilizacije.

6.2.1. Teritorija

Članovi civiliziranog društva žive na različitim teritorijama. Stepen prilagodljivosti života u različitim klimatskim uslovima te na različitim terenima govori o civilizacijskom nivou. Cjelina ima nesumnjivu korist ako njeni članovi uspijevaju da donose iskustva sa različitih teritorija.

Zapadna civilizacija pokazuje nesumnjivu prilagodljivost životu u svim klimatskim uvjetima i terenima na Planeti. Dobrim dijelom to može zahvaliti tehnološkom nivou koji je omogućio taj process.

Maje su takođe živjele u razičitim klimatskim uvjetima i prirodnom okruženju: kraj rijeka, jezera, na planini, u džungli, na morskoj obali i otocima.

Zapad Maje

___________________________________________________

Teritorija + + +

___________________________________________________

6.2.2. Demografski aspekt

Postojanje civilizacijskih ciljeva reguliše i demografski nivo zajednice. On mora biti optimalan i u skladu sa prirodnom okolinom, raspolagajućim resursima i relativnim odnosom sa drugim zivim bićima.

Stanovništvo Planete je 1750. godine iznosilo 500 miliona. U 2005. godini je dositglo 6,5 milijardi ljudi. (72) Riječ je o eksponencijalnom razvoju potpuno neprimjerenom ovoj sićušnoj Planeti. Očekuje se da će se broj stabilizirati do 2050. godine na nivou od 9 milijardi ljudi. Početak XXI stoljeća se odlikuje niskom stopom rađanja Zapadne civilizacije, ali tek nakon višestoljetnog demografskog buma. Dosadašnje iskustvo je porazno: nekontrolisani rast populacije i uništavanje habitacije živog svijeta je direktno prouzročilo nestanak 50% biljnih i životinjskih vrsta na Planeti!

Maje su disciplinirano držale svoj demografski nivo tako da nije bilo potrebe za teritorijalnim širenjem i osvajanjima van Centralne Amerike. Procjene njihovog broja variraju (recimo u dobu oko IX stoljeća procjene idu od 3 do 15 miliona ljudi). Maje su imale višemilenijumsku civilizaciju, ali demografski faktor je uvijek bio pod kontrolom.

Zapad Maje

__________________________________________________________

Demografski aspekt - +

__________________________________________________________

6.2.3. Tehnologija

Ova disertacija demistificira nezaobilaznu povezanost nivoa tehnologije sa civilizacijskim nivoom. Civilizacija ne mora imati tehnološke naprave da bi dolazila do znanja, bila mudra i živjela u skladu sa prirodnim slijedom stvari. Ali, tehnološki nivo omogućava pojedincu niz beneficija (barem s aspekta člana Zapadne civilizacije): standard, komunikacijske mogućnosti, izbor zanimanja, građevinska dostignuća itd.

Nakon milenijumskog perioda Srednjeg vijeka Zapad jedva da je vidio civilizacijska pomjeranja; s dolaskom industrijske revolucije, a pogotovo sa tehnološkim bumom druge polovine XX stoljeća otovorile se se nebrojene mogućnosti razvoja (kompjuterska tehnologija, robotika, biogenetika, vještačka inteligencija, superprovodljivost, laseri, interplanetarna putovanja, itd.). Negativne strane tehnološkog razvoja: nova otkrića su inicirana u vojnim laboratorijama, centralizovani tehnološki sistem može krahirati ako dođe do problema u njegovom centru, neprimjerenost civilizacijskog nivoa novim tehnologijama utječe da se one prvo koriste u svrhu manipulacije i dominacije nad drugima (nuklearne bombe, kompjuterski jaz, razvijeni i nerazvijeni svijet itd.). Super-tehnološko društvo može voditi u totalnu de-humanizaciju i zanemarivanje spiritualne strane čovjeka, a time i narušavanje prirodnog balansa pojedinca i društva.

Oslanjanje na mentalne sposobnosti pojedinaca i iskustvo zajednice dovodi do rješavanja najtežih izazova: građevinskih, astronomskih, komunikacijskih, itd. Civilizacija Maja je ne-tehnološka u smislu tehnološke civilizacije Zapada. Ali postojanje impresivnih piramida, perfektnih kvarcnih lubanja, višeslojnog piktografskog pisma, primjena akustičnog dizajna… svjedoci da su Maje imale načina da rješavaju ono što su za nas tehnološki izazovi.

Zapad Maje

_________________________________________________________

Tehnologija + +

_________________________________________________________

6.2.4. Političko uređenje (elitističko vs. vladavina slobodnih ljudi)

Demokratija (“vladavina naroda”) je generalno proklamovani cilj u državama Zapadne civilizacije koji je zamijenio dominaciju monarhija. Ovo je dosta visok nivo političkog uređenja; ako bi mu dodali stavku u kojoj heterogene grupe, bez obzira na njihovu veličinu, ne bivaju nadglasane, već se prema njima odnosi sa krajnjim uvažavanjem onda se primičemo idealnom političkom uređenju. U tom sistemu politički predstavnici i izvršna vlast postaju samo servis.

Funkcionisanje političkog sistema Zapadne civilizacije se svodi na dominaciju elita (korporacijskih, financijskih, političkih) nad većinom. I pored vrlo pozitivnih primjera (Skandinavske zemlje), osnovni trend je da je Zapad kao cjelina još daleko od ostvarenje pune demokratije.

Civilizacija Maja je, slično kai Zapad, imala jasno odvojen elitni dio (lidere - koji su objedinjavali svjetovne i duhovne funkcije, “aristokraciju” i ostale povlaštene kategorije – umjetnike, vojne lidere, birokraciju itd.)

Zapad Maje

____________________________________________________________

Političko uređenje 0 0

____________________________________________________________

6.2.5. Konflikti

Za nivo civilizacije je bitno kako se rješavaju konflikti koji se neminovno javljaju: dijalogom ili silom. U slučaju limitiranih resursa s jedne strane, a gramzljivosti političkih elita te nekontrolisanog demografskog rasta, s druge strane, mogućnosti konflikta se neminovno povećavaju.

6.2.5.1. Lokalni konflikti

Pojedini segmeni unutar civilizacije (gradovi-države, nacionalne države, religijske grupe, klasne grupe, specifični interesi) suprotstavljani su jedni drugima i dolazilo je do ratova.

Historija civilizacija u posljednjih 5000 godina bilježi preko 15000 oružanih sukoba, odnosno ratova. Suprotstavljeni interesi i politika elita uzrokovala je da ratovi unutar Zapadne civilizacije, a osobito iz okvira Zapada prema drugim teritorijama postaju model ponašanja.

Gotovo svaki grad Maja ima zapise koji opisuju neki od sukoba lokalnih gradskih lidera protiv susjednih gradova. Obično je riječ o nekom važnijem datumu kada bi neki od poznatijih vladara uspostavio neprikosnovenu vlast u svom gradu i/ili regionu. Na stelama su česti opisi dostignuća lidera; sukobi se uvijek pominju. Obim i frekvencija sukoba nije ni izbliza nalik onome što svjedočimo kao iskustvo Zapada. Ali njihovo je prisustvo konstanta.

Zapad Maje

_________________________________________________________

Lokalni konflikti - -

_________________________________________________________

6.2.5.2. Opšti sukobi

Kao poseban izraz destruktivnog djelovanja unutar jedne civilizacijske cjeline su oružani sukobi sveopštih razmjera.

U krilu Zapadne civilizacije su u XX stoljeću iznjedrena dva svjetska rata sa ogromnim ljudskim i materijalnim žrtvama. Jednostavno se uništavalo sve pred sobom i respekt se nije pokazivao ni pred kakvim civilizacijskim vrijednostima. Razvoj nuklearnog naoružanja je čitavu površinu planete dovodio i još uvijek drži na ivici samouništenja.

Civilizacija Maja, prema svim dostupnim prevodjenim tekstovima nije imala sukob većih razmjera za svih četiri milenija postojanja. Pretpostavlja se da su u sporadičnim slučajevima organizovani savezi dva ili tri grada protiv jednog većeg centra (na primjer gradovi u dolini rijeke Usumacinte protiv Palenqea). Ali, koncepta sveopšteg sukoba nije bilo.

Zapad Maje

____________________________________________________________

Opšti sukobi - 0

____________________________________________________________

6.2.6. Astronomija

Okrenutost prema nebu, sagledavanje vlastite pozicije prema svemirskim procesima, utjecaji kosmičkih tijela na vlastitu Planetu… pokazuju nivo mudrosti jedne civilizacije.

Nakon barbarskog odnosa prema slobodnoj misli Zapadna civilizacija se, u poznijoj fazi, odlikuje pojedinačnim i kolektivnim naporom da spozna što više o kosmosu.

Civilizacija Maja je sve životne procese zasnivala i podređivala kosmičkom okruženju.

Zapad Maje

_____________________________________________________________

Astronomija + +

_____________________________________________________________

6.2.7. Arhitektura

Kreativnost u dizajnu građevinskih objekata odlikuje razvijenost jedne civilizacije.

Arhitekturno bogatstvo Zapadne civilizacije imponira; jedina (ali bitna) manjkavost je upotreba vještačkih materijala koji, često, predstavljaju neuništivi otpad.

Originalnost i raznolikost arhitekata Maja istovremeno pokazuje da je ova disciplina bila samo dio kompleksnog znanja koje se primjenjivalo u projektovanju različitih objekata.

Zapad Maje

_____________________________________________________

Arhitektura + +

_____________________________________________________

6.2.8. Građevinarstvo

Pretvaranje dizajnerskih snova u građevinsku realnost može postati zamašan izazov koji traži udruživanje kompleksnih intelektualnih i tehnoloških potencijala.

Zapadna civilizacija se potvrdila u grandioznim i/ili umjetničko lijepim objektima. Međutim, potrošačka logika je ovu disciplinu pretvorila u buldožera koji uništava pluća Planete.

Maje su u izvedbi svojih građevinskih objekata koristili nepoznate metode (vjerovatno bazirane na razvijenim mentalnim sposobnostima) kojima su rješavali najsloženije tehničke izazove.

Zapad Maje

_______________________________________________________

Građevinarstvo + +

_______________________________________________________

6.2.9. Komunikacijska infrastruktura

Razmjena ideja, dobara, usluga i brzina kojom se odvija proces počiva na komunikacijskoj infrastrukturi.

Nakon milenijuskog drijemanja, civilizacija Zapada doživa komunikacijsku eksploziju. Transport u različtim oblicima, telekomunikacijski uredjaji i Internet su preobrazili sliku civilizacije.

Maje su imale skromnija tehnološka sredstva na raspolaganju, ali im je drugačiji koncept komunikacija bio na visokom nivou i korespondirao je sa pojavama na nebu (putevi su slijedili putanje Planeta, gradovi su podizani sa razmještajem koji je imitirao položaje zvjezdanih konstelacija). Mreža “sacbe” puteva je bila i informatička i metafizička veza unutar civilizacije, a ne samo za puki transport ljudi i dobara.

Zapad Maje

_____________________________________________________

Komunikacijska infrastruktura + +

_____________________________________________________

6.2.10. Koncept računanja vremena

Na ovoj Planeti vrijeme je apsolutna kategorija. Niži nivo znanja je u ubjeđenju da vrijeme protiče linearno (prošlost, sadašnjost, budućnost). Vrhunska znanja fizičara i spiritualna znanja sa različitih krajeva Planete ubjedljivo upozoravaju da je, van granica Zemlje, vrijeme relativna kategorija.

Zapadna civilizacija je pod dubokom vladavinom linearnog računanja vremena. Matematički modeli i znanja atomske fizike o neminovnosti postojanja drugačijih vremenskih modela (na primjer, “prošlost i budućnost se sastaje u sadašnjosti koja je vječna”) te drugih dimenzija u kojima vrijeme funkcionira na drugačiji način, ostaju samo u naučnom elitističkom krugu.

Maje su vrijeme računali u ciklusima, ne linearno. Za njih je postojala zakonitost u ponavljanju kosmičkih i zemaljskih procesa. Stoga je i razvijeno preko 20 kalendara koji su imali različite svrhe (od prorokovanja kosmičkih događaja do svakidašnjih zemaljskih pojava).

Zapad Maje

_______________________________________________________

Koncept računanja vremena + +

_______________________________________________________

6.2.11. Socijalna komponenta (odnos prema nezaštičenima)

Civilizacijski nivo se ubjedljivo mjeri po odnosu cjeline prema najranjivijima: djeci, bolesnima, starima, hendikepiranima, onima sa specijalnim potrebama.

Zapadna civilizacija se unutar različitih država različito odnosi prema socijalno ugroženima. Na širem planu, sumoran je utisak koji odaju razvijeni i bogati koji se nehumano odnose prema pripadnicima iste vrste.

Nedovoljno je informacija da bi se zaključilo o civilizacijskom odnosu elita Maja prema nezaštićenima te nećemo ulaziti u pretpostavke.

Zapad Maje

_____________________________________________________

Socijalna komponenta 0 ?

_____________________________________________________

6.2.12. Obrazovanje

Dostupnost znanju do kojeg se dolazi unutar civilizacije (naučna dostignuća, čuvanje i prenošenje znanja iz prošlosti, podrška inovativnim i kreativnim grupama) određuje suštinu društvene organizacije.

Na jednoj strani, Zapadna civilizacija bilježi naučno-tehnološki bum sa raznim formama (osobito bazičnog) obrazovanja koje su ponuđene svima. Telekomunikacije vrlo praktično djeluju na disperziju znanja. S druge strane, elitističko organizovanje društva još uvijek drži superiorna znanja dostupna samo manjini koja na tome zasniva svoju moć.

Postoje dokazi da su Maje redovno prenosili znanja tokom svojih okupljanja svim pripadnicima zajednice. Ali, vrhunska znanja su, pretpostavlja se, i kod Maja ostajala u krugu elite. Ipak, nedovoljno je dokaza za postojanje formalnog obrazovnog sistema.

Zapad Maje

_________________________________________________________

Obrazovanje + ?

_________________________________________________________

6.2.13. Zdravstvo

Zdravlje pojedinca je zdravlje čitave zajednice. Shvatanje da je pojedinačna “energetska lopta” (čovjek) samo dio kosmičkog energetskog kompleksa omogućava prvi preduslov življenja u harmoniji sa prirodom. Svako narušavanje ovog principa dovodi do poremećaja koji se manifestira kao bolest. Ukoliko već bolest nije primjećena u auri, onda se zakašnjelo pokušava liječiti kad postoje simptomi na fizičkom planu. Liječenje se može odvijati prirodnim sredstvima (herbalna medicina, na primjer, ima lijek za bilo koju bolest) ili vještacčkim. Pojednostavljeno, rječnikom XXI stoljeća: alternativnim ili oficijelnim metodama.

Zapadna civilizacija je razvojem tehnologije dovela do farmaceutske industrije koja nudi pilulu za bilo koju bolest. Liječi se posljedica, a ne uzrok. Usto se izazivaju negativni efekti na drugim planu. Međutim, moderna medicina je učinila izlječivim niz, ranije fatalnih, oboljenja i upotrebom različitih preparata, učinila životni vijek dužim. Kombinacija alternativne i oficijelne medicine će se pokazivati kao ispravan trend. Razvijena zdravstvena infrastruktura ima još uvijek elitistički prizvuk. Pojedine metode su na različitim nivoima razvijenosti.

Maje su se, vjerovatno, u potpunosti oslanjale na herbalnu medicinu. Novije studije sa indijancima iz Chiapasa potvrđuju primjenu terapeutskog parnog kupanja i poznavanja “termalne” prirode čovjekovog tijela. Ukratko: parne saune su bile dio zivota Maja sa beneficijama u pogledu licne higijene, preventivne medicine i terapeutske medicine. (78)

Zapad Maje

_________________________________________________

Zdravstvo 0 ?

_________________________________________________

6.2.14. Vojna komponenta

Razvoj oružane sile ima opravdanje samo u jednom slučaju: ako prijeti opasnost izvana.

Zapadna civilizacija je zasnovana na konceptu dominacije i razvoju ofanzivnih oružja.

Maje su imale vrlo skromne oružane ambicije. Ne bilježe se sukobi sa društvima van njihove teritorije.

Zapad Maje

_________________________________________________

Vojna komponenta - +

__________________________________________________

6.2.15. Pismo

Pismo kao komunikacijski izraz je civilizacijski simbol. Jednostavnost i preciznost, nedvosmislenost i sposobnost predstavljanja najkompleksnijih procesa postaju imperativom za brzi civilizacijski razvoj.

Alfabet Zapada je jednostavan, ali jednoslojan; ima karakteristike nedvosmislenosti, ali je dovoljno bogat da opiše vrlo složene pojave.

Slikovno pismo Maja još nije dešifrirano u većem dijelu (80%) te smo stoga hendikepirani da damo potpunu ocjenu. Ali, na osnovu raspoloživih činjenica svjesni smo njegove višeslojevnosti i lakoće u predstavljanju kompleksnih pojava; čitanje glifa “u kontekstu” je podrazumijevalo veliki fond znanja, a time i nedostupnost većini pripadnika civilizacije.

Zapad Maje

___________________________________________________

Pismo + +

___________________________________________________

6.2.16. Raznolikost zanimanja

Mogućnost biranja različitih zanimanja u kojima se mogu ispoljavati različite sklonosti i talenti odlika je razvijenih civilizacija. Zadovoljni pojedinci su preduslov sretne civilizacije.

Specijalizacija i parcijalizacija životnih segmenata doveli su do pojave velikog broja zanimanja. Teoretski, ljudima je ponuđena iznimna mogućnost izbora. Praksa, međutim govori da ljudi u većini nisu zadovoljni svojim poslovima i da se ne osjećaju kreativno. Profitna ekonomija tjera pojedinca na prihvatanje posla koji će omogućiti preživljavanje ili održavanje dostignutog standarda. Kada se društvo oslobodi obaveznih zanimanja i svede se samo na niz kreativnih zanimanja, tada se distiže uzor.

Maje su imale niz zanimanja, ali je socijalni status utjecao na njihov izbor (pripadnost plemstvu/sveštenstvu, astronomi, arhitekte, umjetnici, zabavljači, građevinari, zemljoradnici, šamani).

Zapad Maje

____________________________________________________

Raznolikost zanimanja + 0

____________________________________________________

6.2.17. Standard

Populacijski limitirana zajednica kao vrhunsku ponudu svojim članovima može dati “standard prema želji pojedinca”. Sve postaje dostupno; mjesta “ljubomori” nestaje.

Zapadna civilizacija je u zadnjih nekoliko decenija formirala srednju klasu kojima su napokon ponuđeni zadovoljavajući životni uslovi. Od odnosa suveren/podanik, došlo se do sofisticiranijeg elita/srednja klasa/socijalno ugroženi.

Socijalna slojevitost je bila prisutna u svijetu Maja. Pripadnost elitama direktno je određivala i standard. Mnogo je izraženija veza sa prirodnim habitatom.

Zapad Maje

___________________________________________________

Standard + 0

___________________________________________________

6.2.18. Ostalo

Sve ono što utječe na zadovoljstvo pojedinca (u pozitivnom smislu i ne na račun drugoga) ima direktan odraz i na cjelinu. Detalji se mijenjaju, ali suština ostaje ista: sport, igra, rekreacija, moda…

Zapad Maje

____________________________________________________

Ostalo + 0

____________________________________________________

6.3. Rezultati komparativne analize

Već je govoreno o limitu društvenih nauka u pogledu egzaktnosti i tehničke terminologije. Stoga je i svaki pokušaj kvantifikacije nedovoljno precizan i manjkav.

U proteklim poglavljima autor je nastojao zadržati neutralnost mada pripada jednoj civilizaciji, a drugom se bavi sa aspekta nezavisnog istraživača.

Rezultat komparativne analize ćemo podijeliti na dva dijela: u prvom ćemo prikazati zbirne rezultate na primjeru primarnih parametara. U drugom dijelu ćemo pokazati rezultate sekundarnog seta komparativnih parametara.

	Zapad	Maje

Nivo znanja	+	0
Civilizacijski ciljevi	0	+
Mudrost	0	+
Ljubav kao model komunikacije	-	?
Harmonija s prirodom	-	+
Duhovnost	0	+
Umjetnost	++	+

Tabela 2: Komparacija civilizacija – set primarnih parametara

Rezultat: primat civilizacije Maja

Legenda za ocjenu civilizacijskog nivoa

_________________________________________

+ + dostignut željeni civilizacijski nivo

+ na putu ka željenom civilizacijskom nivou

0 na sredini civilizacijskog puta

- negativni civilizacijski nivo

? nedovoljno informacija da se donese sud

_________________________________________

Tabela ukazuje da je višemilenijska civilizacija Maja kompaktnija i u prednosti u pogledu primarnih civilizacijskih kriterija. Tehnološka civilizacija Zapada pod elitističkom kontrolom i profitnom ekonomijom još uvijek ne pokazuje dovoljno mudrosti na svom putu ka ovladavanju kosmičkim znanjem.

	Zapad	Maje

Teritorija	++	+
Demografski aspekt	-	+
Tehnologija	+	+
Političko uređenje	0	0
Lokalni konflikti	-	-
Opšti konflikti	-	0
Astronomija	+	+
Arhitektura	+	+
Građevinarstvo	+	+
Komunikacijska infrastruktura	+	+
Koncept računanja vremena	+	+
Socijalna komponenta	0	?
Obrazovanje	+	?
Zdravstvo	+	?
Vojna komponenta	-	0
Pismo	+	+
Raznolikost zanimanja	+	0
Standard	+	0
Ostalo	+	0

Tabela 3: Set sekundarnih komparativnih parametara

Rezultat: relativni primat Zapadne civilizacije

Niz sekundarnih faktora koji utječu na nivo razvijenosti pokazuje blagu prednost civilizacije Zapada. Međutim, upozorenje toj istoj civilizaciji su katastrofalni rezultati na nivou demografskog razvoja, konflikata i upotrebe tehnologije na dobrobit svih.

Očigledno da je zaostajanje u setu primarnih kriterija (mudrost, život u balansu sa okolinom) predodredio pojavu ovih bitnih civilizacijskih nedostataka Zapada.

7. ZAKLJUČCI

Primjenom naučne metodologije ustanovljeno je slijedeće:

Centralnoamerička kultura Maja je ustanovljena kao autohtona Planetarna civilizacija.
Izvršena je komparativna analiza između Zapadne civilizacije (VI – XX stoljeća, sa naglaskom na period kraj XVIII – početak XXI stoljeća) i civilizacije Maja (naglasak na period IV – X stoljeće) korištenjem seta primarnih i sekundarnih parametara. Ustanovljeno je da civilizacija Maja drži relativni primat u setu primarnih komparativnih parametara (civilizacijski ciljevi, mudrost, harmonija s prirodom, duhovnost). Zapadna civilizacija je ostvarila relativan primat u pogledu niza sekundarnih kriterija. Zaostajanje u pojedinim segmentima primarnih kriterija (mudrost, harmonija s prirodom) uslovio je nedostatke Zapadnoj civilizaciji u pogledu nekontrolisanog demografskog rasta, pojave opštih konflikata i zloupotrebe tehnologije.
Adekvatno vrednovanje civilizacije Maja i korištenje njihovih dostignuća može ponuditi korisne modele razvoja Zapadnoj civilizaciji. Umjesto skretanja u nekontrolisano super-tehnološko društvo elitističke dominacije, može se kao civilizacijski cilj utvrditi razvoj sofisticirane civilizacije u kojoj se kombinira moderna tehnologija sa razvijenim mentalnim sposobnostima, te univerzalna kosmička znanja sa balansiranim životom na Planeti.

8. BIBLIOGRAFIJA

Carrol Quigley, "The Evolution of Civilizations", LibertyPress, Indianapolis, USA, 1979
Gilbert J. Garraghan, “A Guide to Historical Method”, Declan. X. McMullen, USA, 1946
Professor Donna T. Mc Caffrey: “Historical Methodology”, predavanja na Providence College, USA, jesen 2003
Definicija prema: Behavioral Sciences Department, Palomar College, San Marcos, California, USA, ljetni semestar 2005
Zarefsky, David: “The Study of Effective Reasoning, Parts I and II”, The Teaching Company, USA, 2002
Taylor, Royal Ervin: “Radiocarbon Dating: An Archeological Perspective”, Academic Press, USA, 1987
“Mexico Travel Book”, AAA Publishing, Florida, 2001
Osmanagich, Sam: “The World of the Maya”, Gorgias Press LLC, New Jersey, USA, 2005
Diego de Landa, “An Account of the Things of Yucatan”, Monclem Ediciones, Mexico, 2003
“Larousse Encyclopedia of Archeology”, General editor Gilbert Charles-Picard, The Hamlyn Group, London, UK, 1972
Hawkes, Jacquetta, “Atlas of Ancient Archeology”, McGraw-Hill Book Company, New York, 1975
C. Bruce Hunter, “A Guide to Ancient Maya Ruins”, University of Oklahoma Press, 1977
Sharer, J. Robert: “The Ancient Maya”, fifth edition, Stanford University Press, California, USA, 1994
Charles Galenkamp, “Maya, The Riddle and Discovery of a Lost Civilization”, David McKay Company, New York, 1976
Stuart, Gene S., “Secrets from the Past”, National Geographic Society, USA, 1979
“The New American Desk Encyclopedia”, third edition, A Signet Book, Penguin Books, USA, 1993
“The Columbia Encyclopedia”, third edition, Columbia University Press, New York, USA, 1994
“The Dwellings of Eternity”, editied by Alberto Siliotti, Chartwell Books, New Jersey, USA, 2002
Norton, Natasha and Whatmore, Mark, “Central America”, Cadogan Books, London, UK, 1993
Fowler, William, “Maya Civilization”, New York, USA, 2003
Stierlyn, Henry, “The Magnificient Realm of the Mayas”, Reader’s Digest, USA, 1978
Gardner, Joseph, “Mysteries of the Ancient Americas”, The Reader’s Digest, 1991
Herreid, Clyde Freeman: “Case Studies in Science: A Novel Method of Science Educatin”, Journal of College Science Teaching (str. 221-229), February 1994, University at Buffalo, State University of New York, USA, 1994
Quigley, Carroll: “The Evolution of Civilization: An Introduction to Historical Analysis”, Liberty Press, Indianapolis, USA, 1979
Osmanagić, Semir: “Alternativna historija”, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2004
Osmanagić, Semir: “Alternativna povijest: Tragovima Atlantide”, Indrija, Zagreb, 2003
Osmanagić, Semir: “Civilizacije prije početka zvanične historije”, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2005
Osmanagić, Semir: “Misterija Anasazija”, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2005
Kalifornijski “Institut za srčanu matematiku” (Institute of HeartMath, www.hearthmath.org )
Millard, Anne: “Pyramids”, Larousse Kingfisher Chambers, New York, 1996
Westwood, Jennifer: “The Atlas of Mysterious Places”, Barnes and Noble, New York, 1998
C.A. Burland: “Adventuring in Archeology”, Frederick Warne & Company, New York, 1963
Breeden, Robert: “Vanishing Peoples of the Earth”, National Geographic Society, Washington D.C., 1968
Hatt, Carolyn: “The Maya”, Virginia Beach, VA, ARE Press, ISA, 1971
Sodi, Demetrio: “The Great Cultures of Mesoamerica”, Panorama Editorial, S.A., Mexico D.F., Mexico, 1983
Victor Wolfgang von Hagen, “Maya Explorer, John Lloyd Stephens and the Lost Cities of Central America and Yucatan”, Chronicle Books, San Francisco, 1990
Norton, Leonard Jonathan: “Ancient America”, Time Life Books, New York, 1967
Scarre, Dr. Chris, “Past Worlds, Atlas of Archeology”, Border Press, Michigan, 2003
Prema studiji istraživača Barbare W. Fash sa Harvard University’s Peabody Museum (USA), koja radi u Copanu od 1977; trenutno je direktor projekta za prezervaciju Copanovih hijeroglifskih stepenica.
“El Mondo Maya”, Quimera Editores, Mexico, 2002
David Freidel, Linda Shele & Joy Parker, “Maya Cosmos”, William Morrow and Company, New York, 1993
“Secrets of the Pyramids”, Reader’s Digest, USA, 1982
Arguelles, Jose, “The Mayan Factor”, Bear & Company, Santa Fe, New Mexico, 1987
Ruz, Alberto, “Uxmal”, Instituto Nacional de Antropologia e Historia, Mexico, 1974
Sodi, Demetrio, “The Mayas”, Panorama Editorial, Mexico, 1983
Le Plongeon, “Sacred Mysteries Among the Mayas and the Quiches”, Macoy Publishing and Masonic Supply Co, New York, 1909
General Information about Sayil, www.isource.com/maya/cities/sayil, Internet Solutions, 2003
Mitchell, John S.: “Archaeology: Enigmatic Quirigua”, www.mayadiscovery.com, Organizacion Tips, Cancun, Mexico, 2005
Royal Ontario Museum, Agency of Ministry of Culture, Canada, 1998
Punta Mango, Cultural Tours, www.puntamango.com, El Salvador, 2004
Ilustracije iz: Leonardo Berges: “Mayan architecture: Dialogue between Men and Gods”, www.mayadiscovery.com, Organizacion Tips, Cancun, Mexico, 2005
Aveni, Anthony & Hartung, Horst: The Observation of Passage through the Zenith in Mesoamerica”, Archeoastronomy”, No. 3, Suppl. J, p. 51-70, South Carolina, USA, 1981
Bohm, Bohumil & Bohm, Vladimir: “The Dresden Codex – the Book of Mayan Astronomy”, Prague, 2004; široki izvodi iz knjige se mogu naći na sajtu: www.volny.cz/paib/dresden_codex.htm
Mercier, Aloa Patricia: “The Maya Shamans”, CPD, Wales, Great Britain, 2002
Izračunavanja prema: David Lubman, 136 ASA Meeting, Norfolk, VA, USA, 1998.
Prema knjizi: “Sylvanus G. Morley”, Robert Brunhouse, USA, 1971.
David Lubman: “An Archaelogical Study of Chirped Echo from the Mayan Pyramid of Kukulkan at Chichen Itza”, Acoustical Society of America, Norfolk, Virginia, USA, October 12-16, 1998
Clark, John E., PhD, Brighan Young University, Director of BYU “New World Archeological Foundation”, Chiapas, Mexico, 2002
Cristenson, Allen J.: ”Popol Vuh: The Sacred Book of the Maya”, O Books, USA, 2004
Garvin, Richard, “The Crystal Skull”, Doubleday & Co, New York, 1973
Fotografije na web-sajtu Trocadero muzeja u Parizu: www.trocadero.com
Opširnije na web-sajtu muzeja u Londonu: www.empiremuseum.com/crystalskulls.htm
Dorland, Frank, “Holy Ice-Crustal Healing”, Golden Press, St. Paul, 1992
Le Plongeon: “Sacred Mysteries Among the Mayas and the Quiches”, Macoy Publishing and Masonic Supply Co, New York, USA, 1909
Le Plongeon, Alice and August, “Queen Mu and the Eastern Sphinx”, Steiner Publications, New York, 1973
Le Plongeon, Alice and August, “Queen Mu and the Eastern Sphinx”, Steiner Publications, New York, 1973
Hatt, Carolyn: “The Maya”, A.R.E. Press, USA, 1976
Coe, Michael: “Breaking the Maya Code”, Thames and Hudson, USA, 1992
Bohm, Bohumil & Bohm, Vladimir: “The Prague Codex – the Fifth Preserved Mayan Manuscript”, www.hermetic.nofadz.com/cal_stud/maya/boehm/prague_codex/doc
Original je u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, a fotografije se mogu naći na: www.famsi.org/mayawriting/codices/pdf/paris_love.pdf
Kalifornijski Institut of Hearthmath, www.hearthmath.org, se bavi istraživanjem utjecaja raspoloženja na srce i mozak; kako emocije ljubavi ili straha utiću na naš organizam.
Michael Drosnin: “The Bible Code”, Touchstone, New York, USA, 1997
Zvanični demografski podaci Ujedinjenih naroda, Povjerenstvo za stanovništvo i razvoj, New York, 18.02.2005
Osmanagić, Muris: “Iza drugog milenijuma”, Svjetlost, Sarajevo, 2001
Innes, Hammond: “The Conquistadors”, Alfred A. Knopf, New York, USA, 1969
Dr Michio Kaku, “Hyperspace: A Scientific Odyssey through Parallel Universes”, Anchor Press, USA, 1995
Jenkins, John Major: “Mayan Cosmogenesis: Cosmic Mother Gives Birth”, The Center of Mayan Time, USA, April 1995
“Civilization”, Microsoft Encarta, Online encyclopedia, 2005
Groark, Kevin P.: “Vital warmth and well being: steambathing as household therapy among the Tzeltal and Tzotzil Maya of Highland Chiapas, Mexico”, Department of Anthropology, University of California, Los Angeles, California, USA, 28.01.2005.

9. INDEX IMENA I POJMOVA

Abbe Brasseur de Bourbourg, francuski istrażivač civilizacije Maja

Acanceh, grad Maja na Yukatanu

Ah Puch, bog smrti Maja

Ajan Tun, proročanski kalendar Maja

Alberto Ruz, meksički arheolog

Antonio del Rio, španjolski namjesnik u Meksiku

Aqua Azul, sveto podzemno vrelo Maja na Yukatanu

Augustus Le Plongeon, francuski istraživač civilizacije Maja

Azteci, srednjevjekovna kultura na meksičkom tlu

Bird Jaguar četvrti, vladar Maja

Bonampak, grad Maja u Chiapasu

Calcehtok, pećina Maja na Yukatanu

Caracol, observatorija Maja u Chichen Itzi

Cehtzuc, grad Maja na Yukatanu

Cenote, sveti podzemni izvor Maja

Chan Chen, grad Maja u Meksiku

Chan Kom, drevni grad Maja

Chann Muan Drugi, lord Maja

Chetumal, lučki grad Maja na Karibima

Chichen Itza, grad Maja na Yukatanu

Chilam Balam, prorok Maja

Chinkultic, grad Maja u Chiapasu

Chol Tun, kalendar Maja

Coba, grad Maja na Yukatanu

Codz Pop, Hram maski u gradu Maja Kabahu, Yukatan

Copan, grad Maja u Hondurasu

Cuello, grad Maja u Belizeu

Čak, bog kiše Maja, simbol planete Venere

Čultuni, podzemne cisterne u gradovima Maja

Desire Charnay, arheolog

Diego de Landa, španjolski franjevac i upravitelj Yukatana

DNK “antene”

Drezdenski Kodeks, sačuvana knjiga Maja

Dugi ciklus, 13 baktuna ili 5128 godina

Dzibilchaltun, grad Maja u Meksiku

Ek-Balam, grad Maja na Yukatanu

Ekomal Tun, kalendar Maja

El Castillo, najveća građevina Maja u gradu Tulumu, Quintana Roo

El Mirador, piramida u gradu Maja Labni, Yukatan

El Mirador, grad Maja u Guatemali

El Rev, lučki grad Maja na Karibima

Fasquelle Ricardo, honduraski arheolog

Fash William, arheolog

Fish Barbara, arheolog

Francisco de Montejo, zapovjednik konkvistadora

Frank Dorland, savremeni američki autor o kvarcnim lubanjama Maja

Frans Blom, danski arheolog

Frederick Catherwood, istraživač civilizacije Maja iz XIX stolječa

Giles Healy, fotograf, “otkrivač” grada Maja Bonampaka, Chiapas

Gospodari noći, kalendar Maja

Grolier kodeks, sačuvana knjiga Maja

Grupa od hiljadu stubova, građevinski kompleks Maja u Chichen Itzi

Guerra Ramon, umjetnik iz Copana, autor replike hrama Rosalila

Haab, glavni sekularni kalendar Maja

Habuc, piramida Maja u Izamalu

Hi’xwitsu, grad Maja u Meksiku

Hopi Indijanci, potomci Anasazija u Arizoni

Hram broj četiri, najviša piramida Srednje Amerike, Tikal, Guatemala

Hram Gigantskog jaguara, monumentalna građevina u gradu Maja Tikalu, Guatemala

Hram jaguara, Chichen Itza, Yukatan

Hram natpisa, Palenque, Chiapas

Hram ratnika, monumentalna građevina Maja u Chichen Itzi, Yukatan

Humbatz Men, prorok Maja

Hunab Ku, središte Galaksije prema kosmogoniji Maja

Hunpictoc, piramida Maja u Izamalu, Yukatan

Itzamatual, piramida Maja u Izamalu, Yukatan

Ix Tun, kalendar Maja

Ixim Tun, kalendar Maja

Izamal, grad Maja na Yukatanu

Izamna, drevni lider Maja

Izancanac, stariji naziv za grad Maja Yaxchilan, Chiapas

Izapa, grad Maja u Meksiku

John Clark, antropolog

John Lloyd Stephens, istraživač civilizacije Maja iz XIX stoljeca

Juan de Tro y Ortolano, paleontolog

Juan Gutierez Picon, konkvistador

Jupiter, planeta Sunčevog sistema, predmet istraživanja Maja

Kabah, grad Maja na Yukatanu

Kabul, piramida Maja u Izamalu, Yukatan

Kaminal Juyu, grad Maja u Guatemali

Kin, Sunce

Kinich Kak Moo, piramida u gradu Maja Izamalu, Yucatan

Klejeb, proročanski kalendar Maja

Kukulkan, lord, superiorno biće Maja

Kukulkan, piramida u Chichen Itzi na Yukatanu

Ku Tun, kalendar Maja

Ku Xan Suum, kosmički centar, “drvo života”

Labna, grad Maja na Yukatanu

Lacandon indijanci, “potomci” Maja iz Chiapasa

Lady Blood, boginja Maja

Lamanai, grad Maja u Belizeu

Leopold Stokovski, američki dirigent, posjetilac grada Maja Chichen Itze

Loltun, kompleks pećina i ceremonijalno središte Maja na Yukatanu

Lubaantum, grad Maja u Belizeu

Macanxoc, kompleks stela u Cobi

Madridski kodeks, sačuvana knjiga Maja

Mana, grad Maja na Yukatanu

Manos Negras, crni otisak ruku u pećinama Loltun, Yukatan

Mayab, “dom Maja” – Yukatan

Mayapan, grad Maja na Yukatanu

Mars, planeta Sunčevog sistema, predmet izučavanja kosmogonije Maja

Merkur, planeta Sunčevog sistema, predmet izučavanja kosmogonije Maja

Michuchu Mil, kalendar Maja

Mike Mitchell-Hedges, istraživač civilizacije Maja

Mom Tun, kalendar Maja

Monte Alban, ceremonijalno središte u meksičkoj državi Oaxaca

Murali Bonampaka, čuveni sačuvani crteži civilizacije Maja, Lacandon rezervat u Meksiku

Naranjo, grad Maja u Guatemali

Nocuchich, grad Maja u Meksiku

Nohoch Mul, velika piramida u gradu Maja Cobi, Yukatan

Olmeci, kultura drevnog Meksika

Oxkintok, grad Maja na Yukatanu

Pacal Votan, vladar Maja, Palenque, Chiapas

Palača guvernera, Uxmal, Yukatan

Palenque, grad Maja u Chiapasu

Pariški kodeks, sačuvana knjiga Maja

Piramida Mađioničara, Uxmal, Yukatan

Plejade, važan zvjezdani sistem u kosmogoniji Maja

Popul Vuh, sveta knjiga Maja

Praški kodeks, sačuvana knjiga Maja

Puerto Rico, grad Maja u Meksiku

Puuc, region Maja na Yukatanu; takođe arhitektonski stil Maja

Quetzal, sveta ptica Maja

Quetzaqoatl, lord, superiorno biće drevnih naroda Meksika

Quirigua, grad Maja u Guatemali

Qunital Beatriz, meksički arheolog

Ramon Carqasco, arheolog

Rosalila, hram Maja u Copanu, Honduras

Sacbe, “bijeli putevi” Maja

Saturn, planeta Sunčevog sistema, predmet izučavanja kosmogonije Maja

Sayil, grad Maja na Yukatanu

Shield Jaguar Drugi, vladar Maja

Smoking Shell, vladar Maja iz Lamanaia, Belize

Stela E, monumentalni obelisk Maja u Quirigui, Guatemala

Superstring teorija

Tankah, grad Maja

Tazumal, grad Maja u Salvadoru

Teotihuacan, monumentalni drevni grad u Meksiku

Teorija supergravitacije

Teorija svega, univerzalna teorija koja ujedinjuje sve fundamentalne sile univerzuma

Tikal, grad Maja u Guatemali

Tiku Tun, proročanski kalendar Maja

Tolteci, kultura drevnog Meksika

Tula, toltečki grad

Tulum, lučki grad Maja u meksičkoj državi Quintana Roo

Tun, kalendar Maja

Tzat Tun Tzat, palača Maja u Oxkintoku, Yukatan

Tzolkin, kalendar Maja

Tzomapantli, hram lobanja u Chichen Itzi, Yukatan

Tz’otz Tun, proročanski kalendar Maja

Uaactun, grad Maja u Guatemali

Usumacinta, rijeka u Chiapasu

Uxmal, grad Maja na Yukatanu

Venera, planeta Sunčevog sistema, predmet izučavanja kosmogonije Maja

Xelha, lučki grad Maja u meksičkoj državi Quintana Roo

Xibalba, podzemni svijet Maja

Xkaret, lučki grad Maja u meksičkoj državi Quintana Roo

Xlabpak, grad Maja u Meksiku

Xlapak, grad Maja u meksičkoj državi Yukatan

Xultun, grad Maja u Guatemali

Yahun, grad Maja na Yukatanu

Yax Rabbit, supruga vladara Maja

Yaxha, grad Maja u Guatemali

Yat Balam, vladar Maja

Yaxchilan, grad Maja u Chiapasu

Zac Be (galaksija Mliječni put)

Zculen, grad Maja u Guatemali

Zamaan Ek (zvijezda Sjevernjača)

Zapoteci, kultura drevnog Meksika

Zayi, indijansko ime za grad Maja Sayil

Zinaan Ek, zvijezdana konstelacija Škorpion, predmet izučavanja kosmogonije Maja

Zomorfi, monumentalni kružni kameni blokovi Maja koji prikazuju “mitske” životinje

10. SPISAK FOTOGRAFIJA, ILUSTRACIJA I TABELA

10.1. Spisak fotografija

Fotografija 1: Farmer Maja, viđenje guatemalskog umjetnika, kip se nalazi ispred ulaza u Nacionalni historijski muzej, Guatemala City, Guatemala (snimio: Semir Osmanagić)
Fotografija 2: Bogato ukrašeni kameni blokovi sa likovima jaguara i orla, Chichen Itza, Yukatan (snimio: Semir Osmanagić)
Fotografija 3: Cenote Aqua Azul, sveti izvor Maja, Chichen Itza, Yukatan
Fotografija 4: Murali Maja iz Bonampaka, Chiapas, Meksiko
Fotografija 5: Hram broj 26 sa 2 500 nedešifriranih glifa, Copan, Honduras
Fotografija 6: Trodimenzionalna umjetnost u kamenu, Copan, Honduras
Fotografija 7: Stadion za 30 000 ljudi, Copan, Honduras
Fotografija 8: Autor Semir Osmanagić u razgovoru sa Guerra Ramonom, umjetnikom iz Copana (Honduras), autorom replike hrama Maja Rosalila
Fotografija 9: “Struktura broj 16”, oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras
Fotografija 10: Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras
Fotografija 11: Autor ispred ulaza u Hram Rosalila iznad kojeg su dva vozila te simboli Sunca i srca Galaksije, Copan, Honduras
Fotografija 12: Lik Maja u kabini vozila, hram Rosalila, Copan, Honduras
Fotografija 13: Perfektno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala
Fotografija 14: Korijeni prekrivaju kamene stepenice, Tikal, Guatemala
Fotografija 15: Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala,
Fotografija 16: Hram broj četiri, najvisa struktura “indijanske Amerike”, Tikal, Guatemala
Fotografija 17: Autor ispred hrama Gigantskog jaguara, Tikal, Guatemala
Fotografija 18: Pogled na džunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala
Fotografija 19: Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko
Fotografija 20: Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko
Fotografija 21: Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko
Fotografija 22: Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko
Fotografija 23: Observatorija, Palenque, Chiapas, Meksiko
Fotografija 24: Rijeka Usumacinta razdvaja džungle Meksika i Guatemale
Fotografija 25: U brodu za Yaxchilan, rijeka Usumacinta, Chiapas, Meksiko
Fotografija 26: Ulazak u Yaxchilan, Chiapas, Meksiko
Fotografija 27: Silazak u labirint, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko
Fotografija 28: Piktoglifi Yaxchilana koji opisuju ovo sofisticirano središte Maja, Chiapas, Meksiko
Fotografija 29: Uspon ka Velikom Akropolisu, Yaxchilan, Meksiko
Fotografija 30: Hram na vrhu piramide, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko
Fotografija 31: Grad Maja Bonampak, blago Chiapasa, Meksiko
Fotografija 32: Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko
Fotografija 33: Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko
Fotografija 34: Krv iz prstiju zarobljenika na muralima Bonampaka: žrtve ili ceremonija oplođavanja zemlje? Chiapas, Meksiko
Fotografija 35: Piramida Mađionicara, Uxmal, Yucatan, Meksiko
Fotografija 36: “Ženski samostan”, Uxmal, Yucatan, Meksiko
Fotografija 37: Velika Palača, Sayil, Yucatan, Meksiko
Fotografija 38: Koridor na drugom spratu Palače, Sayil, Yucatan, Meksiko
Fotografija 39: Đavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko
Fotografija 40: “Struktura broj 1”, Oxkintok, Yucatan, Meksiko
Fotografija 41: Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko
Fotografija 42: Natpis na ulazu u kompleks pećina Loltun koji pojavu Maja na Yukatanu smjesta u period prije 4500 godina potpuno mijenjajući oficijelna enciklopedijska stanovišta, Yucatan, Meksiko
Fotografija 43: “Ratnik” ili superiorno biće, Loltun, Yucatan, Meksiko
Fotografija 44: Pećina “Grutas Calcehtok”, zadnje uporište indijanaca, Yucatan, Meksiko
Fotografija 45: Sipa na svodu pećine, Calcehtok, Yucatan, Meksiko
Fotografija 46: Hram maski, Kabah, Yucatan, Meksiko
Fotografija 47: Čuvari hrama, Kabah, Yucatan, Meksiko
Fotografija 48: Kapija, Kabah, Yucatan, Meksiko
Fotografija 49: Fasada Hrama maski, Kabah, Yucatan, Meksiko
Fotografija 50: Kapija, Labna, Yucatan, Meksiko
Fotografija 51: Maska Caka, Labna, Yucatan, Meksiko
Fotografija 52: Palača, Xlapak, Yucatan, Meksiko
Fotografija 53: Manastir u Izamalu izgradjen kamenom gigantske piramide, Yucatan, Meksiko
Fotografija 54: Ostaci piramide Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko
Fotografija 55: Piramida Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 56: Igrom sunčevog svjetla i sjene, arhitekte Maja stvaraju iluziju serpenta na kamenim stepenicama i to samo na dan ravnodnevnice, Kukulkanova piramida u Chichen Itzi, Yukatan, Meksiko
Fotografija 57: Glava serpenta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 58: Observatorija Caracol, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 59: “Hram ratnika”, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 60: Grupa hiljadu stubova, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 61: Hram jaguara, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 62: Pogled na grad Ek-Balam, Yucatan, Meksiko
Fotografija 63: Observatorija, Mayapan, Yucatan, Meksiko
Fotografija 64: Pogled sa piramide, Mayapan, Yucatan, Meksiko
Fotografija 65: Piramida, Acanceh, Yucatan, Meksiko
Fotografija 66: Velika piramida, Coba, Yucatan, Meksiko
Fotografija 67: Spuštanje niz Veliku piramidu, Coba, Yucatan, Meksiko
Fotografija 68: Kameni obelisk – Stela E, teška je 65 tona i nema zadovoljavajućeg odgovora kako je prevezena i uspravljena usred džungle u Guatemali, Quirigua
Fotografija 69: Zoomorph P, kružni kameni blok, prikazuje svemoćno superiorno biće u joga položaju koje se, opet, nalazi u ustima jos moćnijeg nepoznatog “monstruma”, Quirigua, Guatemala
Fotografija 70: Stela F, kameni obelisk koji opisuju događaje koji su se odigrali prije 400 miliona godina (!), Quirigua, Guatemala
Fotografija 71: Originalna sekcija Stele 9 koja predstavlja glavu lorda Smoking Shell, Lamanai, Belize, strana 115
Fotografija 72: Struktura N10-9, hram Maja, Lamanai, Belize
Fotografija 73: Tri hrama u gradu Maja Tazumal, Salvador
Fotografija 74: El Castillo, Tulum, Quintana Roo, Meksiko
Fotografija 75: Kamena stela broj 5, Izapa, Meksiko, visoka je 255 cm i teška 15 tona; datirana je u 300. godinu prije nove ere
Fotografija 76: “Palača guvernera”, Uxmal, Yucatan, Meksiko
Fotografija 77: “Pet-prema-osam”, fasada Palače guvernera, Uxmal, Yucatan, Meksiko
Fotografija 78: Hram Maja je podignut na taj način da se samo na dan proljetne i jesenje ravnodnevnice Sunce svom veličinom pojavi u središnjem otvoru, Dzibilchaltun, Meksiko
Fotografija 79: Piramida Kukulkan za vrijeme proljetne ravnodnevnice, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 80: Broj osam (crta i tri tačke) uklesan u kameni blok, Copan, Honduras
Fotografija 81: Piktoglifi Maja, Copan, Honduras
Fotografija 82: Akustični kameni zid igrališta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 83: Zvižduk iz Tuluma, Quintana Roo, Meksiko
Fotografija 84: Akustični efekti igrališta u Copanu, Honduras
Fotografija 85: Neproporcionalno visoke, a uske stepenice piramide Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 86: Palenque kao zvučni odašiljač, Chiapas, Meksiko
Fotografija 87: Igralište, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko
Fotografija 88: Igralište, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 89: Igralište, Copan, Honduras
Fotografija 90: Igralište, Coba, Yucatan, Meksiko
Fotografija 91: Igralište, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko
Fotografija 92: Prsten na igralištu Uxmala, Yucatan, Meksiko
Fotografija 93: Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize
Fotografija 94: Kopija Kodeksa Maja, Guatemala City
Fotografija 95: Kopija Drezdenskog kodeksa, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko
Fotografija 96: Detalj iz Pariškog kodeksa Maja
Fotografija 97: Detalj sa Grolierovog kodeksa
Fotografija 98: Insert iz Praškog kodeksa Maja

10.2. Spisak ilustracija

Ilustracija 1: Mapa svijeta Maja smještenog na teritoriji današnjih pet centralnoameričkih država: Meksika, Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora
Ilustracija 2: Rekonstruisana slika sa stele koja predstavlja vladara Smoking Shell, Lamanai, Belize
Ilustracija 3: Geološka mapa arheološkog nalazista Lamanai, Belize
Ilustracija 4: Ceremonijalne platforme Maja na primjeru gradova Chichen Itza i Uxmal (50)
Ilustracija 5: Različita dizajnerska rjesenja hramova Maja na primjeru gradova Palenque, Tankah, Tulum i Chichen Itza
Ilustracija 6: Palače Maja na primjeru gradova Uaxactun, Kabah i Uxmal
Ilustracija 7: Tornjevi Maja na primjeru gradova Xlabpak, Nocuchich, Palenque, Puerto Rico i Chanchen
Ilustracija 8: Piramide Maja na primjeru gradova Coba, El Mirador i Uxmal
Ilustracija 9: Igrališta Maja na primjeru gradova Copan i Zaculeu
Ilustracija 10: Observatorije Maja na primjeru gradova Uaxactun, Chichen Itza i Dzibilchaltun
Ilustracija 11: Kameni nadsvodni luk u arhitekturi Maja na primjeru gradova Uaxctun, Tikal, Labna, Copan, Palenque i Uxmal
Ilustracija 12: Stele kao originalan arhitektonski izraz Maja na primjeru gradova Izapa, Xultun, Yaxha, Naranjo i Bonampak
Ilustracija 13: Primjeri kuća stanovništva Maja
Ilustracija 14: Stela broj 11 iz drevnog grada Maja Izapa, Meksiko, prikazuje Kosmičkog Oca u “ustima” Kosmičke Majke; prikazuje se “kanal rađanja” (Galaksija Mliječni put) koji će svoju kulminaciju doživjeti 21.12.2012. kada se ostvari prorokovani raspored planeta i zvijezda na nebu
Ilustracija 15: Glif koji se izgovara “Ee”; u gornjem desnom uglu je uho koje simbolizira životnu putanju; ravni nos predstavlja stepenice; ovaj glif simbolizira životnu sudbinu, put koji se izabire i početnu energiju potrebnu za realizaciju ciljeva

10.3. Spisak tabela

Tabela 1: Dosadašnje civilizacije prema američkom autoru Carroll Quigleyu
Tabela 2: Komparacija civilizacija – set primarnih parametara
Tabela 3: Set sekundarnih komparativnih parametara

11. POGOVOR

Teče zamišljeni razgovor između modernog čovjeka Zapadne civilizacije s početka XXI stoljeća i pripadnika civilizacije Maja s početka IX stoljeća.

Moderni čovjek: “Jedna stvar mi ne ide u glavu…”

Maja: “Koja?”

Moderni čovjek: “Kako to da vi niste razvili alate i tehnologiju, a bili ste toliko mudri?”

Maja: “Misliš li da mudrost i ljubav zrači iz alata?

Moderni čovjek: “?”

Maja: Jasne su mi tvoje nedoumice. U vašem svijetu je manje osjetilnih organa i čula… a vi to nadomještate alatima i tehnologijom. Ali, zapamti, to nikako nije znak da ste superiorniji! Naprotiv.”

Zašto u pogovoru ove disertacije ubacujem ovaj izmišljeni dijalog predstavnika dviju civilizacija koji se nikada nisu sreli?

Vrijedi još jednom istaći da mudrost ne dolazi iz tehnologije. A da li tehnologija proistječe iz mudrosti? Ili nas tehnologija uljuljka u mišljenju da smo dostigli naročiti visok nivo… a u stvari nas samo limitira i onemogućava u razvoju mentalnih sposobnosti?

Nadam se da je ova disertacija odgovorila na ovo pitanje. Tehnologiju bih opisao kao materijalne produžetke našeg tijela i naših čula (automobil, kompjuter, teleskop). A ono što nazivamo historijom ili historijskim progresom zapravo simplificirano svodimo na historiju tehnologije. I onda to, sasvim pogrešno, poistovjetimo sa civilizacijom.

Prema našim standardima, društvo okruženo tehnološkim komforom se smatra razvijenom civilizacijom. Ali, upitajmo se, da li tehnološki napredak razvija istinsku kreativnost kod čovjeka ili njegov spiritualni nivo?

Ili je moguće da sve sprave kojima smo okruženi zapravo limitiraju naše frekvencije i isključuju naša osjetila… ne dozvoljavajući nam da primamo kosmičke informacije?

Možda nam se čini da nemamo ništa zajedničkog sa Majama. Pa čak i da nemamo fizičkih sličnosti sa tijelima koje su Maje naseljavale; fizičke karakteristike današnjih indijanaca srednje Amerike su nešto drugačije.

Ali, jedan od poželjnih modela naše budućnosti je da, vremenom, mi postanemo planetarne Maje. Da stvorimo sofisticiranu tehnologiju koja će kombinovati dostignuća moderne nauke i mentalnih sposobnosti Maja. Da utvrdimo humane civilizacijske ciljeve koji će harmonično spojiti frekvencije kosmičkih informacija i našu svakodnevnicu. Da kreiramo čiste planetarne tehnologije i živimo komforno i kreativno u manjim zajednicama.

<< NAZAD NA POČETNU STRANICU