Semir Osmanagić
CIVILIZACIJE PRIJE POČETKA “ZVANIČNE” HISTORIJE
UZBUDLJIVI DOKAZI O POSTOJANJU NIZA CIVILIZACIJA PRIJE 7000, 12000 I 50000 GODINA KOJI CE ZAUVIJEK PROMIJENITI POGRESNU SLIKU SVIJETA KOJU NAM NAMETAJU OFICIJELNA NAUKA, OBRAZOVANJE I MEDIJI
Sadržaj
2.1. Podvodne ruševine civilizacije Mu pored Japana
2.2. Kamene statue, zidovi i hijeroglifi Uskršnjeg otoka
2.3. Civilizacija Mu u drevnom Peruu
2.3.1. Peruanske piramide Sunca i Mjeseca
2.3.3. Kiklopski zidovi Saksajvumana
2.3.5. Krov svijeta – Maču Pikču
II Civilizacije Atlantika i Sredozemlja
4. Utjecaji Atlantide u Meksiku
4.1. Teotihuakan – grad 600 piramida
4.2. Kružna piramida Kvikvilko
7.1. Egipatske piramide izmedju faraona i Atlantide
7.2. Sfinga 10 970 godina prije nove ere
8.1. Potomci Atlantiđana – Baski
8.2. Potomci Atlantiđana – Guanci
8.3. Potomci Atlantiđana – Berberi
10.3. Potomci Atlantiđana – Američki indijanci
III Dodatak: Fenomen kamenih kugli
11.1. Kostarika – petroglifi i zvjezdane konstelacije
11.2. Svjetska mreža kamenih kugli
Na pocetku XXI stoljeca “zvanicna” historija se jos uvijek drzi teze da je covjekova civilizacija zapocela sa Sumerom prije 7000 godina i zatim nastavila sa Babilonom, Asirijom, starim Egiptom, Kinom, Indijom, preko anticke Grcke i Rima do moderne tehnoloske civilizacije Zapada.
Nece proci dugo i nasi potomci ce se smijati nasem neznanju i skucenosti.
Isuvise je dokaza o postojanju vrlo razvijenih tehnoloskih i ne-tehnoloskih civilizacija prije 12 000 i 50 000 godina da bi ih mogli ignorirati.
Ova knjiga vodi na uzbudljivo putovanje sirom Planete za koju naivno mislimo da je dobro poznajemo. Pri tome cemo izloziti sasvim konkretne dokaze o onima koji su zivjeli davno prije nas i zauvijek nestali u dubinama kosmicke historije.
I CIVILIZACIJE PACIFIKA
1. Piramide u Kini
Egipatske piramide impresioniraju prosjecnog covjeka svojom staroscu, grandioznoscu, svrhom i brojem. I to su prve iluzije kojih se moramo rijesiti.
Egipatske piramide nisu najstarije na Planeti. Niti su najvece. Nisu nikada bile “grobnice faraona”. Cak nisu ni najbrojnije.
U dokazivanju ovih teza zaputicemo se prvo na Daleki istok. U sredisnjoj kineskoj provinciji Shensi nalazi se preko stotinu gigantskih piramida potpuno nepoznatih siroj svjetskoj javnosti. Rijec je o zabranjenoj zoni oko grada Xian.
Preko 100 piramida se nalazi u siroj okolini grada Xian u sredisnjoj Kini
Prva vijest o postojanju gigantskih piramida u Kini se pojavila u lokalnom americkom dnevnom listu "Rocky Mountain News" i datirana je 31.03.1947. Pukovnik americke vojske Maurice Shehan, u to vrijeme direktor dalekoistocnog sektora avio kompanije Trans-World Airlines, je bio autor teksta. Uz tekst je prilozio fotografiju koju je 1945. snimio americki pilot tokom II svjetskog rata u doba kada su kineske vlasti odobravale slobodni prelet americkim avionima. Analizom fotografije ustanovljeno je da je piramida visoka blizu 350 metara cime je dvostruko premasila najvisu piramidu u Egiptu. Kasnije ce se, medju arheolozima, ova piramida nazvati “Bijela piramida”.
“Bijela piramida” u Kini, sa 350 metara je najvisa
piramida na Planeti
Ova vijest je ubrzo zaboravljena. Desetak godina kasnije, 1957., kratkotrajno joj je zivot dao mali clanak u americkom Life Magazinu, u kome je receno da je fotografiju napravio americki pilot-dobrovoljac koji je prevozio zalihe za kinesku armiju preko Himalaja. On je tada i snimio ovu piramidu oko 100 km jugozapadno od grada Xian.
Trebalo je proci gotovo pola stoljeca da bi kineske vlasti dozvolile pristup prvom Evropljaninu u njihovu zabranjenu zonu. Austrijanac Hartwig Hausdorf dva puta posjecuje Kinu 1994. Rezultat su dvije knjige na njemackom: “Bijela piramida” i “Sateliti Bogova”.
Tokom prve posjete, u aprilu 1994., Hausdorf je mao priliku da vidi sest piramida u blizini grada Xian. Na povratku u Kinu, u avgustu iste godine, Hausdorf je snimao video kamerom oblast (18 minuta) i na snimcima je uspio prebrojati preko 100 piramida!
Neke od piramida su u prilicno ruiniranom stanju. Uglavnom su gradjene od tvrde gline. Lokalno stanovnistvo je ostetilo neke od njih koristeci ih kao gradju za svoje kuce. U razgovoru sa kineskim arheologom Xia Nai, Hausdorf je uspio doci do zvanicnog stava kineskih vlasti. Vlada ne dozvoljava nikakva istrazivanja, a zvanican je stav da ce tek buduce generacije vrsiti proucavanja. Medjutim, Kineska vlada je naredila zasadjivanje brzorastucih cetinara koji su vec prekrili veci dio piramida. Za dvadesetak godina ovdje ce biti guste sume tako da ce na upit o piramidama moci odgovoriti protupitanjem: “Koje piramide? Zar ne vidite da je rijec o brdima sa sumom.”
Prva referenca u kojima se pominju piramide je vezana za dva australijska trgovca iz 1912. godine. Oni su u razgovoru sa budistickim svestenikom, saznali da se ove piramide prvi put pominju u pisanim dokumentima starim pet hiljada godina i vec tada se oznacavaju kao "veoma stare".
Preko stotinu piramida u sredisnjoj kineskoj provinciji Shensi se brizljivo skrivaju od svjetske javnosti.
Austrijanac Hausdorf je imao velike poteskoce da bi dobio dozvolu da doputuje u Shensi provinciju. Nije mu bilo dozvoljeno arheolosko iskopavanje, a nakon sto je objavio snimke sa svog putovanja kineske vlasti nisu vise dozvolile nijednom strancu posjetu ovom regionu.
Cak, stavise, u blizini lokacije Bijele piramide, podigli su lansirnu rampu za svoj svemirski program i time zvanicno proglasili tu zonu vojno zasticenom i nedodirljivom.
Lokacije kineskih piramide su proglasene nedodirljivim za strance.
Mnoge su ostecene erozijom i od strane lokalnog stanovnistva
Arhitektura piramida slici onima u Centralnoj Americi sa poravnatim vrhom; na nekima od njih se mogu vidjeti ostaci hramova na vrhu. Ove fotografije kineskih piramida zaraslih u rastinje me podsjecaju na piramide Maja koje sam sretao u dzunglama Guatemale, Meksika i Hondurasa na svojim putovanjima.
Kineska piramida sa planski zasadjenom sumom
U objasnjenju porijekla i starosti ovih piramida treba se osloniti na pronadjene artifakte i hijeroglife u njihovoj blizini i na njihovim zidovima. Prema tri postojeca izvora (pomenute knjige Hausdorfa, zatim knjige beckog autora Peter Krassa iz 1974. i 1984. koji je i ko-autor knjige “Sateliti Bogova”, te tekstova Australijanca dr Hurtaka) u okolini piramida postoje grobovi sa kosturima. Rijec je o cudnim humanoidnim bicima sa velikim glavama i nesrazmjerno malim tijelima od metar i dvadeset visine. U grobnicama je pronadjeno stotine kamenih diskova sa nepoznatim hijeroglifima. Pokusaj prevodjenja je dao objasnjenje da je rijec o udesu kosmicke letjelice prije 12 000 godina.
Preko stotinu piramida je smjesteno u oblasti od 2000 kvadratnih kilometara.
Visina im je u prosjeku od 25-100 metara.
Bez obzira sto aktuelna kineska vlast skriva informacije o postojanju drevnih piramida, te sto sirenje znanja nije u interesu elita na Planeti, neke stvari se ne mogu skriti. Niti od pogleda sa Zemlje, niti od pogleda iz orbite.
Satelitski snimak dodatnih kineskih piramida u planinskoj oblasti Qin Chuan Plains pokazuje nekoliko vecih
i niz manjih piramida koje su nesto drugacije od onih koje je fotografisao Hausdorf
2.1. Podvodne rusevine civilizacije Mu pored Japana
Najjuzniji japanski otok Okinawa je bio popriste zavrsne bitke u Drugom svjetskom ratu. Pet decenija kasnije, u martu 1995., Okinawa postaje popristem nove, historijske, drame. U martu 1995. sportski ronilac je odlutao dalje od uobicajenih sigurnih koordinata juzno od otoka. Kroz bistru pacificku vodu ugledao je veliki kameni objekat na morskom dnu zarastao u korale. Napravio je nekoliko fotografija kolosalnih kamenih monolita. Slijedeceg dana fotografije su se pojavile u najvecim japanskim dnevnim novinama. I… polemika je otpocela; da li je rijec o prirodno oblikovanim kamenim blokovima ili rezultatu ljudskih ruku?
Prva fotografija podvodnih kamenih objekata
juzno od japanskog otoka Okinawe
Sportski ronioci pocinju sa pretragama obliznjih otoka i morskog dna. Istog ljeta dolazi se do novog, sokantnog otkrica: ogroman kameni luk. Zahvaljujuci jakim podvodnim strujama koralji se nisu uspjeli uhvatiti na vise hiljada godina staru kamenu podlogu. Ovog puta nije bilo sumnje: rijec je bila o gradjevinama nastalim upotrebom alata.
Japanska javnost se uzburkala. Da li se radilo o otkricu koje treba da mijenja koncept ljudske historije? Naime, poznato je da u posljednjih 12000 godina nije bilo tektonskih poremecaja vecih razmjera u okolini japanskih otoka. Ocigledno je, onda, da su kameni blokovi ostaci civilizacije koja je postojala davno prije oficijelnih naucnih tvrdnji.
Fino obradjeni kameni blokovi koji formiraju bocnu stranu piramide
sa hramom na vrhu
Pretraga morskog dna se nastavlja. Prije pocetka jeseni, te 1995. godine, pronadjene su jos tri lokacije sa podvodnim gradjevinama, hramovima, trgovima, stepenicama, putevima, stiliziranim likovima morskih zivotinja…
Pravilno obradjene granitne stijene, stepenice, vodeni kanali, putevi…
upozoravaju na postojanje razvijene civilizacije prije 12 000 godina
Izmedju 1995. i 2005. godine ukupno je pronadjeno jos osam novih podvodnih nalazista na potezu izmedju Japana i Tajvana. Njihove podvodne lokacije variraju: od sedam metara dubine do preko 35 metara. Kameni putevi i raskrsnice povezuju podvodne gradjevine izmedju malog otoka Yonaguni i otocica Kerama i Aguni. Njihova razdaljina je oko 500 km!
Da li se na dnu Pacifika nalaze ostaci megapolisa iz doba prije pocetka “sluzbene” historije? Ili je rijec o medjusobno povezanim manjim gradovima?
Da li su medjusobno povezane podvodne gradjevine
dio drevnog megapolisa ili niz manjih gradova?
Najveca podvodna struktura koja je dosada otkrivena nalazi se u blizini otoka Yonaguni na 35 metara dubine. Dugacka je 80 metara, siroka 30 metara i visoka oko 15 metara. Nisu pronadjeni unutrasnji prolazi ili prostorije. Medjutim, ocito da nije rijec o vojnim utvrdama vec vjerovatno o gradjevinama ceremonijalnog karaktera.
Podvodna mjerenja i analize nedvosmisleno dovode
do zakljucka o vjestackom porijeklu podvodnih objekata
Uklesane stepenice i kameni blokovi koji leze jedni na drugima pod pravim uglom, kruzne terase i sestaugaoni potporni stubovi, pravilni kameni putevi samo su potvrdjivali tezu da je civilizacija koja ih je gradila raspolagala sa vrlo naprednom tehnologijom.
Polukruzne terase na pacifickom dnu su nekada bile mjesto
okupljanja pripadnika napredne civilizacije
Geoloski dokazi ukazuju na cinjenicu da je sa krajem zadnjeg ledenog doba prije 11 500 godina doslo do otapanj velikih kolicina leda. Na pojedinim mjestima Planete nivo mora je porastao za oko 100 metara. To je vjerovatno bio slucaj sa ovim kopnom u blizini danasnje japanske obale. Mnogo veca kopnena masa nego sto je to danasnji Japan bila je dijelom napredne covjekove civilizacije.
Mnoge historijske legende govore o postojanju majke svih civilizacija u Pacifiku pod nazivom Mu (ili, od XIX stoljeca, uvrijezen je naziv Lemurija u Zapadnim krugovima). Izmedju Japana, preko Mikronezije i Polinezije do obala Uskrsnjih otoka, prostirala se kopnena povrsina sastavljena od niza vecih otoka. Ako je ona bila pradomovina covjekova, onda su podvodne kamene gradjevine oko Yonagunija prvi materijalni dokazi njenog postojanja.
Japanski ronioci na dubini od 35 metara
U tom kontekstu baca se novo svijetlo na dosada neobjasnjene pacificke fenomene kao sto su gigantske kamene glave na Uskrsnjim otocima. Visoke po nekoliko desetina metara i teske desetine tona trebale bi imati pandan i u pronadjenim podvodnim gradovima oko Japana.
Podvodna kamena glava, pandan kamenim glavama na Uskrsnjim otocima,
kao dokaz o postojanju civilizacije Mu
I upravo su nova ronjenja tokom 2004. godine dovela do pronalaska jedne od gigantskih ljudskih glava.
Stanovnici gradica Noro na otoku Okinawa nazivaju kruzne lukove na ulazu u svoje drevno groblje “moai”. Deset hiljada kilometara dalje na Pacifiku, polinezani na Uskrsnjem otoku, nazivaju istom rjecju kamene statue koje vode porijeklo od njihovih davnih predaka.
Prema legendama, prvi imperator Japana se zvao Jimmu, a njegovi nasljednici Kamu i Temmu. U sjevernom Japanu se nalazi sveta rijeka pod imenom Mu rijeka. U prijevodu na japanskom i na korejskom, “mu” znaci ono sto vise ne postoji.
Na drugoj strain pacifika, na Havajima, odrzala se legenda o nestaloj pra-domovini covjeka Mu, odakle je “covjecanstvo posijano sirom svijeta”. Najstarija pjesma na otoku Kumulipo govori o velikim poplavama i prirodnim katastrofama koje su unistile svijet nekada davno. Praotac stanovnika Havaja se zvao Kuamu i on je prezivio katastrofu.
Veliki broj knjiga posljednih decenija donosi niz spiritualnih vidjenja civilizacije Mu, odnosno Lemurije. Sazeto, rijec je o drevnoj civilizaciji koja je egzistirala prije i uporedo sa Atlantidom. Vjeruje se da se Mu prostirala u juznom Pacifiku, u trokutu izmedju Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Na vrhuncu svoje civilizacije stanovnici zemlje Mu su bili vrlo duhovno razvijeni.
Kronoloski gledano, Mu je najstarija poznata civilizacija. I spiritualno najrazvijenija. Nikada, ni prije, ni poslije, stanovnici jedne zemlje nisu zivjeli u takvom duhovnom balansu i harmoniji sa prirodom. U poznom periodu, njima se pridruzila civilizacija Atlantide. Atlantidjani su bili vise naucno-racionalno nastrojeni, za razliku od umjetnicki i spiritualno inkliniranih susjeda. Vjeruje se da su obje civilizacije, zbog tehnoloskih eksperimenata na Atlantidi, zbrisane sa povrsine Zemlje.
Stanovnici civilizacije Mu su koristili tehnologije koje ne zagadjuju prirodu. Postovali su zajednicu, individuu i miroljubivu ko-egzistenciju.
Sematski prikaz dosada otkrivenih podvodnih rusevina koji predstavlja vrh
ceremonijalnog objekta (hram) koji se nalazi na zidinama (piramide?)
Ova pradomovina covjekova se uzdigla visoko iznad trodimenzionalnih problema prezivljavanja i borbe za opstanak u drustvu. Do kraja svjesna, Mu predstavlja neprevazidjeni vrhunac zivotne organizacije na povrsini nase Planete. Otud ne cudi da je interes za nju danas jaci nego ikada u proteklih nekoliko hiljada godina.
Lauren O. Thyme je napisala interesantnu knjigu pod nazivom: "Lemurian Way - Remembering Your Essential Nature" (decembar 1999.). Kaze:
"Napisala sam dokumentarnu knjigu, djelomicno kanalisanu od strane mudraca Lemurije (pradomovine Mu). U detalje se diskutira drevna civilizacija kao i objasnjenje Univerzalnog Zakona i Univerzalne Mudrosti primjenjivane u njoj."
Zbilja, knjiga daje detalje i opise stanovnika, hramova, obicaja kod rodjenja, zajednica, tipicnog dana itd.
Knjiga daje novo svijetlo na drevna i sveta mjesta: Kauai, Peru, Mt. Shasta (Kalifornija), Novi Zeland, Bali, Uskrsnji Otok i na kljucnu ulogu delfina.
Aktualiziranje civilizacije Mu je neobicno vazno i zbog moderne humane dileme: materijalno ili duhovno. Mudrost pradomovine Mu nudi personalnu integraciju: postati u potpunosti human i radijantno spiritualan.
Ovo nam je izazov. I poruka.
2.2. Kamene statue, zidovi i hijeroglifi Uskrsnjeg otoka
Prije skoro tri stoljeca, 1722 godine, nizozemski admiral Jakob Roggeveen, ploveci 4.000 km istocno od Cileanske obale, postaje prvi Evropljanin koji je pristao uz mali vulkanski otok.
Sutradan, u nedjelju, iskrcao se u jedinoj pristupacnoj uvali. Pored 4.000 stanovnika mnogo vise su ga impresionirale stotine kolosalnih kamenih statua visokih i do dvadeset metara.
Moderno doba je u Uskrsnjem Otoku dobilo novu temu za spekulacije: Otkuda na najizoliranijem mjestu na planeti, komadicu vulkanskog tla, monolitne kamene glave nepoznatog porijekla, usto teske po nekoliko desetina tona?
Iz detaljne studije gospodje Van Tilburg (1989.) saznajemo da se na otoku nalazi ukupno 887 kamenih statua.
Najveca od njih je nazvana “El Gigante”. Visoka je 21,6 metara, a procijenjena tezina je izmedju 145-165 tona!
Ove gigantske dimenzije se nikako ne mogu vezati za prostu tehnologiju sredovjekovnog otocnog stanovnistva.
Uskrsnji Otok je razbio teze o superiornosti “nase” civilizacije. Najizoliranije mjesto na Planeti, komadic vulkanskog tla, pruza utociste monolitnim glavama teskim nekoliko desetina tona. Nema naucnog objasnjenja za njihove autore iz prostog razloga sto zvanicna historija ne priznaje postojanje superiornijih civilizacija iz duboke proslosti.
Uvidom u podatke o kamenm glavama na postoljima (Moai) te laserskom preciznoscu s kojima su kameni blokovi obradjivani...ostaje bez odgovora pitanje koja je to civilizacija iz dubina proslosti imala tehnologiju za obradu, a zatim i za prijevoz desetine tona teskih kamenih blokova na drugu stranu otoka (20 km)?
Postojanje covjekove pradomovine u Pacifiku ,civilizacije Mu, cije su istocne granice dosezale do Juzne Amerike, preko Uskrsnjih otoka, dobija se logicno objasnjenje.
Slijedeca zagonetka je vezana za autorstvo misterioznih hijeroglifa. Oni su pronadjen na hiljadama kamenih ploca, a istovremeno ni na jednom blizem ili daljem otoku Oceanije (bilo Polinezijskim ili juznopacifickim) nije zabiljezen slucaj sluzenja pismom? Ili je Uskrsnji otok bio (najistocniji) dio drevne civilizacije Mu, ili je neka superiornija civilizacija posjetila samo ovaj otok i onda netragom nestala.
Dosadasnji pokusaji desifriranja hijeroglifa slazu se da kamene ploce govore o "Stvaranju" i "Istoriji" i to dotada nepoznatim, ali fascinantnim pismom.
Ilustracija rongorongo pisma, nepoznatog porijekla
Ne slazu se u morfologiji, izvorima, uticajima. Pominju se veze sa egipatskim i Hindu hijeroglifima, mogucim kineskim, Inka ili uticajima civilizacije Mu. Autorstvo "Rongorongo" pisma se pripisuje i lokalnom stanovnistvu ili, poslednjih cetrdesetak godina, posjeti vanzemaljaca koji su, navodno, laserskim zracima ispisali prve kamene ploce.
Nakon evropskog upliva u "otocke poslove" scenarij postaje manje‑vise tipican: stanovnistvo se sa 4.000 u 1722. smanjuje na 100 u 1887. zahvaljujuci trgovcima robljem i dotada nepoznatim bolestima; od nekoliko hiljada kamenih ploca sa hijeroglifima ostaje ih samo 25 (nijedna na Otoku); vecina kamenih glava zavrsila je u travi; otok iz spanskih kolonijalnih ruku seli u cileanske.
I, na koncu, malo poznati detalj, vezan za Uskrsnji otok odnosi se na nekoliko podignutih kamenih zidova na juznim obroncima otoka u blizini mjesta Rano Kau. Kameni blokovi su isklesani takvom preciznoscu da perfektno pasuju jedan u drugi. Nije bilo potrebe za bilo kakvim vezivnim materijalom.
Kameni zid u blizini naselja Rano Kau na Uskrsnjem otoku
Identicni zidovi postoje na nizu lokacija u Peruu cime se moze objasniti prisustvo civilizacije Mu na juznoamerickom tlu.
Na taj nacin prisustvo civilizacije Mu u “pacifickom trokutu” postaje logicno. A sve “anomalije”, zabranjena arhitektura i neobjasnjivi detalji astroarheologije koja je primjenjivana u drevnim gradjevinama dobivaju svoje objasnjenje.
Za autorstvo ne treba ici van nase Planete, vec dublje u planetarnu historiju.
Detalj kamenog zida na Uskrsnjem otoku; perfektno oblikovani kameni blokovi nemaju potrebe za vezivnim materijalom.
Identicni zidovi se nalaze sirom teritorije Perua cime se ustanovljava prisustvo drevne civilizacije Mu u Juznoj Americi
2.3. Civilizacija Mu u drevnom Peruu
2.3.1. Peruanske piramide Sunca i Mjeseca
Zadnjih nekoliko desetina hiljada godina mnoge civilizacije su se pojavile i prohujale Juznom Amerikom. Osvajaci su preuzimali gradjevinska, inzinjerska i artisticka znanja od osvajanih.
Na primjer, vojni pohodi Inka prije hiljadu godina zavrsili su potpunim
osvajanjem prostora od Ekvadora do Cilea. Ratoborne Inke su pokorile razvijeno
kraljevstvo Chimu. Svoj socijalni i politicki sistem su kopirali od svojih
prethodnika, a njihove sofisticirane umjetnicke tehnike inkorporirale u svoju
kulturu.
Na isti nacin, mnogo godina prije toga, narod Chimu je ucio od starosjedilaca koje su oni pokorili. Drevni narod Moche su bili vjesti metalurzi, graditelji i umjetnici. Njihova znanja su najedamput postala vlasnistvo vojnicki sposobnijih i agresivnijih dosljaka, culture Chimu.
Iduci dalje u historiju, informacije postaju sture i zamagljene; o prethodnicima naroda Moche i kulturama prije njih malo se zna. Sve dok se ne dodje do doba kada su emigranti sa Atlantide poceli da krce prasume Amazona i nastanjuju planinske Ande prije 11 500 godina. Jos dalje u dubini historije naci cemo tragove civilizacije Mu na razlicitim stranama Perua.
O Inkama postoji slicna zabluda kao i o meksickim Aztecima. Dolaskom Spanjolaca ucinilo se da se radi o civilizacijskom zenitu van evropskog kontinenta. Zbilja, i Inke i Azteci su prije 500 godina umnogocemu nadmasivali tadasnju svjetsku supersilu Spaniju. Ali, daleko od toga da su bili vrhunac dotadasnjeg razvoja.
Naprotiv.
Militaristicki agresivni Azteci i Inke se mogu smatrati civilizacijskim nazatkom u odnosu na svoje prethodnike.
Ljudsko drustvo se na ovoj Planeti ne razvija evolutivno kako nas pogresno uci obrazovni sistem. Historija ljudskog drustva je historija spiritualnog nazadovanja i deklinacije. Od civilizacije Mu (Lemurie), preko Atlantide do post-Atlantskih drustava.
Slicice sa srednjoamerickog tla to potvrdjuju: od astronomskih genija Maja i Tolteka do deklinacije u vidu Azteka.
Slicno je i u Juznoj Americi: od spiritualnih i gradjevinskih uzleta civilizacije Mu, preko naroda Moche i Chimu pa sve do skorasnje kulture Inka.
********
Ljubimac engleske kraljice Elizabete Prve, sir Walter Raleigh (1554-1618), putovao je u obje Amerike, pokusavajuci instalirati nove kolonije za britansku kraljevinu. Zabiljezen je njegov neuspio pokusaj da osnuje koloniju u sjevernoj Karolini; izmedju dva posjeta svi njegovi kolonisti su netragom nestali. Izgubivsi naklonost novog kralja, Djejmsa Prvog, Walter se nasao u zloglasnoj Londonskoj kuli gdje je proveo 13 godina zatvoren. Za to vrijeme je napisao "Historiju svijeta" u kojoj pise: "Smatramo Kralja Spanije superiornim u odnosu na sve ostale kraljeve i princeze Evrope zbog bogatstava koji mu priticu iz peruanske kraljevine."
Zbilja, Spanjolci su u Peruu osnovali novi glavni grad, Limu, preko kojeg su isle tone i tone zlata, srebra i drugih dragocjenosti prema Evropi. Vjerovatno najveca pljacka u historiji ljudskog roda svela se na otimacinu svega dragocjenog od onog sto su Inka naslijedile od prethodnih civilizacija i sto su sticali svojim radom.
Cuzco, glavni grad Inka, primio je, prije dolaska Spanjolaca, 15.000 aroba zlata i 50.000 aroba srebra iz svojih provincija. Jedinica za mjeru, aroba, odgovara nasim 12 kg. Dakle, 180 tona zlata i 600 tona srebra je ravnomjerno stizalo u Cuzco, desetinama godina. Na svakom koraku su bili predmeti od zlata: tanjiri, nozevi, vaze, krune, nakit, statue, sljemovi, opasaci, torbe. Izmedju kamenih blokova se, umjesto maltera, livalo zlato.
Njihove tkanine, pamucne i vunene, se smatraju nedostiznim. Na jednom komadu odjece bi bilo i po 140 "briljantnih duginih" boja (jos uvijek je nemoguce tako sto kopirati).
Imperija Inka ("Tawantinsuyu") se protezala 5.000 km od juga ka sjeveru, a gradovi su povezivani mrezom puteva, cija je ukupna duzina bila 35.000 km! Glavni "auto-put" bio je izmedju prestonice Cuzco i grada Quito (danasnjeg glavnog grada Ekvadora) duzine 2.200 km! Sirina kamenih puteva bila je 8 metara; kameni blokovi su bili perfektno slozeni da se njihova ivica jedva primjecivala. Uz puteve su bili podignuti drvoredi zbog hlada (smrtna kazna za sjecu), sa mjestima za odmor i nocenje svakih 20 km. Put su omedjivale kamene vaze u kojima su bili zasadjeni kaktusi.
Inke su sebe smatrale "sinovima Sunca", uostalom kao i sve druge kulture od pra-domovine Mu, Atlantide, do Sumera, Egipta, srednjeamerickih i juznoamerickih civilizacija.
********
"Veliko kraljevstvo Chimu" je prethodilo Inkama. Njihov glavni grad Chan Chan je najveci u prethistorijskom Peruu (u blizini danasnjeg grada Truijillo, na pacifickoj obali). Sve gradjevine su bile od cigle: piramide, hramovi, javne zgrade.
Svaka cigla je bila posebno ukrasena zlatom, srebrom i bronzom. Impresivna mreza irigacionih kanala uveliko podsjeca na slicnu mrezu koju je imala Atlantida. Dvije zetve godisnje i obilje zelenila darovali su vjesti Chimu svom narodu koji se skrasio izmedju vijenca Andskih planina i kamenih pustinja prema Pacifiku.
********
Rodjen u kraljevskoj njemackoj porodici, Max Uhle (1856-1944) ce postati "ocem peruanske arheologije". Preko deset hiljada arheoloskih komada ce zavrsiti u americkim kolekcijama kao rezultat njegovog rada. Medju nalazistima koje je "Mad Max" istrazivao su Piramida Sunca i Piramida Mjeseca . Godine su 1898. i 1899.
Piramida Mjeseca u sjevernom Peruu
Unutar piramida pronasao je desetine grobova. Mumije i kosturi su bili uredno slozeni jedni na druge. Bilo je lako razlikovati da oni pripadaju trima razlicitim kulturama. Na vrhu su bili grobovi Inka; ispod njih su bili sahranjeni velikodostojanstvenici kulture Chimu. U trecem redu je bila njemu nepoznata kultura koju je nazvao proto-Chimu.
Autor u podnozju Piramide Sunca, najveceg gradjevinskog kompleksa starog doba.
Huaca del Sol je povrsine osam nogometnih terena … sto je samo jedna trecina od originalnih dimenzija
ove gigantske peruanske gradjevine … koja premoscava materijalnu i spiritualnu dimenziju … proslost i sadasnjost.
Arheolog iz Perua, Julio Tello, dao je ovom trecem narodu novo ime. Naime, jezik koji se govorio u ovom podrucju (u vrijeme spanjolskih osvajanja) je poznat kao Muchik. Stoga je on nazvao prethodnike Inka i Chimu, narodom Moche. Doba kada su oni zivjeli? Nagadja se, prije dvije do cetiri hiljade godina.
Ali, kao i u bezbroj drugih slucajeva, pravo ime i jezik ce im ostati nepoznato.
Ono sto, pak, ostaje poznato je zapis koji su ove kulture ostavili u vezi graditelja ovih piramida. Oni naime, kreatore Piramide Sunca i Mjeseca nazivaju "radom krivovjernika".
Arheolozi pripisuju autorstvo piramida kulturi naroda Moche. Medjutim, zasto bi Moche autorstvo pripisivali "nevjernicima"? Drugim rijecima, onima koji ne dijele istu vjeru, istu kulturu, onima koji su razliciti od njih.
Prava istina o autorima trazi da odemo jos dalje u proslost. Ka civilizaciji Mu, njihovom dobu i njihovim graditeljskim vjestinama.
Rekonstrukcija Piramide mjeseca u sjevernom Peruu
Umjetnicku rekonstrukciju Piramide mjeseca sam nasao u malom lokalnom muzeju u Trujillu, u sjevernom Peruu. Stil gradnje mi je bio prepoznatljiv. Piramida, odnosno hram (Huaca de la Luna u prijevodu zapravo znaci Hram mjeseca) neodoljivo podsjeca na podvodni hram koji je pronadjen pokraj obala Japana. Time sam dobio iznenadjujuci dokaz o postojanju veze civilizacije Mu sa obje strane Pacifika: azijske i juznoamericke.
Na prvi pogled, podvodne rusevine u okolini Japana nemaju unutrasnjih prostorija. To se, na prvi pogled, cini i sa Piramidom mjeseca u Trujillu. Pazljivim arheoloskim istrazivanjima je utvrdjeno da su jedan sprat za drugim zazidani, mada su originalno postojale prostorije i koridori.
Iskopani koridori Piramide mjeseca u Trujillu; rjesenje zagonetke
za podvodne hramove kod Japana?
Ostaci dvije najvece peruanske piramide su monumentalni: Piramida Sunca ("Huaca del Sol") je dugacka 345 metara, a siroka 160 metara - povrsina osam nogometnih igralista. Piramida Mjeseca ("Huaca de la Luna") je slicne povrsine: 290 metara sa 210 metara.
Procjenjuje se da je za izgradnju svake od piramida utroseno oko 140 miliona cigli.
Arheoloska iskopavanja Piramide mjeseca su u bila u punom zamahu
prilikom moje posjete 2002. godine
Medjutim, stvarna velicina ovih piramida ce ostati nepoznanica iz dva razloga. Prvo, zbog stalnih kisa, Huaca del Sol je erodirala na svim krajevima. A drugi razlog, jos pogubniji, je nerazumni akt spanjolskih konkvistadora od prije 500 godina. Naime, oni su, u potrazi za zlatom, skrenuli tok rijeke Moche i usmjerili ga direktno na piramidu. Na taj nacin su dvije trecine piramide bile potpuno odnesene sa kamenog terena.
Nesumnjivo je da su originalne dimenzije ovih prethistorijskih gradjevina bile kolosalne. I s pravom ih mozemo nazvati najvecim strukturama koje je covjek izgradio u periodu nakon posljednjeg ledenog doba.
Sto cetrdeset miliona cigli-originala je koristeno za piramide u Trujillu
Adobe cigla je bila osnovni gradjevinski materijal na pacifickoj obali Perua. Svaka je imala razlicit “potpis” (linije, lokaciju i broj rupa, krugove i druge geometrijske oblike) i to ih je cinilo originalnim. Preko 140 miliona cigli-originala je ugradjeno u peruansku Piramidu Sunca sto je zahtijevalo, prema procjenama, rad dvadeset hiljada radnika (?) u periodu preko 300 godina (?).
Naravno, zdrav razum negira da ce neko poceti izgradnju koju nece vidjeti ni unuci njihovih unuka.
Drugo objasnjenje za ovaj gradjevinski poduhvat je da ga smjestimo dublje u proslost, u doba civilizacije Mu koja je dokazano bila superiornija u odnosu na nase gradjevinske metode i “produktivnost” u gradnji.
Kusko (Cusco) je bio srediste nekoliko civilizacija, ukljucujuci Inke sve do dolaska Spanjolaca 1532. godine.
Let od Lime, osmomilionskog grada na obali Pacifika, do Kuska, trajao je kratko, jedan sat. Preletio smo Ande krecuci se prema istoku zemlje. I mada na visini od 10.000 metara, Ande su, ispod nas, izgledale kao da se mogu dodirnuti. Kusko me podsjetio na Sarajevo: smjesten u dolini, okruzen sumovitim planinama, 300.000 stanovnika, sa rjecicom Safi u centru, uskim poplocanim (“Bascarsijskim”) ulicicama. I tu poredjenja prestaju.
Na visini od tri i po hiljade metara, kisika ima manje, organizmu fali zraka, kretanje i misljenje je usporeno. Caj od koke (kokain je ekstrakt od ovog ljekovitog lista) pomaze aklimatizaciji. Ne cudi me fizicki izgled peruanskih indijanaca: niski, vece glave, sirokih nosnica i dvostruko veceg srca - sve je podredjeno da se organizam maksimalno prilagodi ovoj nadmorskoj visini.
Sa Peruancima u Svetoj dolini
Moj hostal ("motel") je samo tri metra preko puta centralnog svetista Inka - hrama Korikanca (Qoricancha). Izmedju kamenih blokova nije bio malter, vec izliveno zlato. Prvi konkvistadori su pisali o zidovima na kojima je visilo 700 zlatnih ploca, zlatni oltar tezak 100 kg, zlatni Disk Sunca"… Cetiri hiljade svestenika su neprestano odrzavali ceremonije…
Perfektni zidovi hrama Korikanca u Kusku su identicni
zidovima na Uskrsnjem otoku
Pogled na zidove Korikance me je uvjerio da su arhitekte i izvodjaci radova u Peruu i na Uskrsnjim otocima pripadali istoj civilizaciji: pacifickoj pradomovini covjeka Mu.
********
Tesko je naci prostor na ovoj Planeti koji je bio izlozen dolascima toliko razlicitih naroda i kultura kao Peru. Davno se izgubila granica medju njihovim medjusobnim utjecajima.
Arhitektura i gradjevinarstvo su imali centralnu ulogu kod svakog od ovih naroda.
A inspiracija i putokaz za gradnju se nalazio ne u ovom vec u spiritualnom svijetu.
Tri su dimenzije koje su Evropljani prepoznali nakon sto su onako barbarski "osvojili" kraljevstvo Inka: prvi je nebeski svijet, dom dusa, olicen u ptici kondoru. Druga je materijalna, vidljiva dimenzija simbolizirana zivotinjom pumom. Treci, podzemni svijet je predstavljen zmijom, serpentom, mudroscu.
Kusko u prijevodu znaci "srediste svijeta". Zbilja, strateski lociran izmedju Amazonske prasume na istoku, Anda na sjeveru, jezera Titikaka na jugu, pustinja i Pacifika prema zapadu, on je bio srediste poznatog svijeta. Plan grada je pazljivo pripreman, tako da je, kada je Kusko podignut, imao oblik pume. (Plan grada Machu Picchu ima oblik kondora; "Sveta Dolina", koja vodi od Kuska do Machu Picchu, je u obliku serpenta.)
Plan glavnog grada Kuska odgovara svetoj zivotinji pumi
"Glava" pume je bila na brdu iznad grada sa nekoliko redova "zuba" (kameni blokovi Sacsaywaman); "kicma" pume se protezala rijekom Safi, "rep" se zavrsavao na periferiji Grada, hramovi i palace Inka su bile "noge" pume, a glavni gradski trg je bio njena "utroba".
Kusko nije bio grad u danasnjem smislu te rijeci. Ovo je bilo elitno srediste u kome su se neprestano odigravale specijalne ceremonije. Ovdje se nije odvijala trgovina, nije bilo siromasnih dijelova, smeca na ulicama... To je bio sveti grad, centar svijeta sa najvecim hramovima i astronomskim observatorijama. Svaki bolje stojeci stanovnik kraljevine Inka je nastojao da dobije dozvolu i jednom za zivota posjeti ovaj Grad.
Rijec Inka u izvornom znacenju oznacava vladara, kralja. Kasnije je naziv prosiren na kraljevsku porodicu te "svestenstvo, plemstvo i vojne starjesine". U najsirem smislu te rijeci ovaj naziv se moze primijeniti na maksimum 20.000 ljudi. Sasvim pogresno, moderna historiografija ovaj naziv je prosirila na citavu civilizaciju, nazivajuci je Inka kulturom. (Prisjetimo se, samo redovna vojska prije dolaska Spanjolaca je brojala 200.000 pripadnika; nekoliko miliona stanovnika se protezalo od Argentine i Cilea na jugu do Ekvadora i Kolumbije na sjeveru.)
Jednom godisnje, sve ne-Inke, bi morale napustiti grad Kusko. Diplomatski predstavnici i njihove porodice te pripadnici drugih naroda bi grad napustali pocetkom septembra da bi Inke mogle izvrsavati svoj ritual "sitwa" - ritualno ciscenje.
********
Samo su tri Spanjolca vidjela hram Korikanca u punom bljestavilu, 1532. Pizaro je poslao svoju prethodnicu i oni su bili prvi koji su oskrnavili ovaj hram kraduci stotine kilograma zlata. Srecom, nisu ukrali cuveni "Disk Sunca", ali su prijavili njegovo postojanje. Prije nego sto je glavnina konkvistadora pristigla, ovaj Disk je nestao. Kristobal de Molina je pisao 1533: "Indijanci su ga sakrili tako dobro da ga je bilo nemoguce pronaci." U "Conquest of Peru", William Prescott govori da je "Disk bio tako pozicioniran da je hvatao jutarnje sunceve zrake i bacao ih u Hram; one su se odbijale od zlatnih ploca na zidovima i obasjavale citav hram. Postojao je i srebrni "Disk Mjeseca" koji je donosio mjesecevu srebrnu svjetlost u Hram Mjeseca. Inke su imale i hramove Munje, Groma, zvjezdane konstelacije Plejada, planete Venere i nebeske Duge.
U Korikanci je svoje sjediste imala sekta Tarpuntaes, kraljevski astronomi. Studirali su zvjezdana tijela, a osobito kretanje Sunca, datume solsticija i ekvinocija (ravnodnevnice), predvidjali su eklipse. Njihova funkcija je bila vitalna za svakodnevni zivot, pocev od svetih rituala do poljoprivrednih sjetvi. Rani spanjolski kronicari su pisali o postojanju velikih kamenih monolita zvanih "sukankas", rasporedjenih na obliznjim planinskim vrhovima. Ti su monoliti bili strateski pozicionirani i vidljivi iz Korikance, oznacavajuci azimute zimskih i ljetnih solsticija.
********
Prica o zlatnom Disku Sunca seze daleko u proslost. Prva spiritualna civilizacija na Planeti prije 50.000 godina, Lemurija (ili kraljevstvo Mu), sirila se sa Pacifika prema Juznoj Americi. U Boliviji (Tihuanako) i Peruu (Kusko) su podigli spiritualne objekte/observatorije. Nakon potonuca Lemurije, Disk Sunca je prebacen u Tihuanako. Prve, prethistorijske Inke su saznale za Disk i pokusali doci do njega. Medjutim, tek kada su spiritualno bili spremni da Disk koriste za dobrobit svoje populacije, dobili su sansu da ga i koriste.
Inke su u Kusku izgradile Hram Sunca na temeljima drevnog Lemurijskog hrama. Kada je Disk iz Tihuanaka napokon stigao u Kusko, bio je postavljen u Hram i osiguran zlatnim uzadima, kao u stara vremena u Lemuriji.
(Ulaz u moj Hostal je tacno preko puta tri rupe u zidu kroz koje su isla uzad.)
Inke su svoj Hram Sunca zvali Korikanca sto je znacilo "Zlatna basta". Zlatne figure ljudi, zivotinja, biljaka i cvijeca su bile smjestene u Hramu. Unutar veceg hrama bilo je 12 manjih hramova posvecenih Mjesecu, planetama, zvijezdama i Bratstvu sedam zraka. Bratstvo je postalo vodeca spiritualna snaga kulture Inka naucivsi kako da koriste Disk Sunca iz drevnih uputstava sa Lemurije.
Disk je ostao u Hramu sve do dolaska Pizara kada je sklonjen i sakriven u podzemnom hramu na nepoznatoj lokaciji.
Predanje kaze da ce tamo ostati sve do "onog dana kada covjek bude spreman da ga ponovo primi i krene na put ka duhovnoj harmoniji…"
U sredistu Kuska se nalazi Korikanca, najcuveniji hram obje Amerike koji je nekada bio dom Zlatnom Suncevom Disku koji,
prema predanju, void porijeklo iz civilizacije Mu. Sa padom imperije Inka Disk je nestao, a Dominikanci su srusili Korikancu
i na njenim temeljima izgradili svoju crkvu. Zemljotres iz 1950. je razrusio spanjolsku gradjevinu
ponovo otkrivajuci superiornu gradnju i trapezoidni kamen drevnih civilizacija.
2.3.3. Kiklopski zidovi Saksajvumana
Sat vremena hoda od imperijalnog grada Kuska, uspon vodi do impresivne visoravni na 3.600 metara nadmorske visine. Dah zastaje pred kiklopskim zidovima zvanim Saksajvuman. Oni su razliciti od Stonehenge-a, egipatskih i piramida Maja. Drugaciji od bilo kojih prethistorijskih megalita. Kada su ih prvi put ugledali, spanjolski kronicari su biljezili: "Ove spektakularne zidine nemaju poredjenja u Starom svijetu".
********
U maju 1536. eksplodirala je pobuna Inka predvodjenih poslednjim kraljem, Manko Inkom. Nakon tri godine bjesomucne pljacke po nebranjenom kraljevstvu, Spanjolci su se uljuljkali u svojoj vojnoj superiornosti. Brojcano nadmocne Inke su osvojile sve kljucne tacke svog kraljevstva, sem Lime i Kuska. Kusko su drzali u okruzenju iz Saksajvumana na vrhu Grada. Izgledalo je da sreca okrece ledja konkvistadorima. Pomoc poslana Kusku, tri Spanjolske kolone, bile su masakrirane do poslednjeg covjeka. Jedini im je izlaz bio probiti obruc oko grada.
Francisko Pizaro, kraljev namjesnik u Peruu i predvodnik okupacije nalazio se u Limi. Odbranu Kuska je vodio njegov polubrat, Huan Pizaro.
Konkvistadori su bili nasilni, agresivni, gramzljivi, ambiciozni. Francisko Pizaro ce svoju karijeru zavrsiti deset godina po dolasku u Peru ubijen od strane konkurentne frakcije za vlast u Limi. Imao je cetiri polubrata od kojih je Huan prvi stradao u borbi, 1536. Drugi polubrat, Hernando, je zavrsio u spanjolskom zatvoru u kome je ostao 20 godina do svoje smrti (doduse, tamo je zivio kao danasnji zatvoreni kraljevi droge; mogao si je priustiti komforne uvjete zahvaljujuci opljackanom blagu iz Perua). Treci polubrat, Gonzalo, je pogubljen 1548. nakon pobune protiv Krune. Jedino je najmladji, Pedro, umro u krevetu, nakon sto je napisao memoare o osvajanjima.
Natrag u maj 1536.
Juan Pizaro trazi nacina da probije blokadu Grada. Nakon nekoliko sedmica borbi to mu uspijeva za rukom i uspijeva izaci na sjeverozapadni kraj, preko puta Saksajvomana. Strategija Spanjolaca je jednostavna: osvojiti ove drevne zidove koje su u sebi imale glavninu vojske Inka. To popodne Huan Pizaro biva smrtno ranjen kamenom iz pracke. Tu noc ga tajno sahranjuju kako Inke ne bi saznale. "Sahranili su ga po noci… jer su ga se Indijanci bojali", sjecao se konkvistador Francisco de Pancorvo.
Slijedeceg dana Spanjolci su napali Saksajvuman ljestvama, poceli da osvajaju zidove i pritiskaju Inke dublje u srediste kompleksa. Nakon jos dva dana bitka se blizila kraju. Gonzalo Pizaro je preuzeo komandu i prednjacio u pokolju oko 1.500 branitelja. Inke su izgubile najvazniju bitku, a time i rat.
Spanjolci su unistili 80% zidova Saksajvumana koristeci kamen za gradjevine u Kusku.
Spanjolski kralj je dodijelio viteski naziv Kusku i nad Saskajvumanom se zavijorila nova zastava: kula sa osam kondora (u znak sjecanja na kondore koji su komadali tijela ubijenih Indijanaca). Ova zastava je napokon skinuta sredinom 1990-ih kada ju je novi gradonacelnik zamijenio novom, sa drevnim motivom pume.
********
Saksajvuman (Sacsa Uma - "pjegava glava") se sastoji od tri paralelna zida izgradjena na razlicitim nivoima. Linija im je krivudava ("cik-cak"); odatle sugestija da oni predstavljaju pumine zube. Kameni blokovi koristeni u prvom redu su najveci. Dostizu tezinu od preko 360 tona (Hemming, "The Conquest of the Incas"). Oni se svrstavaju u kiklopske po svojoj tezini, a nema objasnjenja kako su transportirani na ovu visinu, kada, kako su obradjeni, ko ih je ugradio…
Simbolika je, pak, ocita: tri reda zidina mogu predstavljati tri svijeta civilizacija sa Anda: podzemni (Ukju Pacha), povrsinski (Kay Pacha) i nebeski (Hanan Pacha), odnosno zmiju, pumu i kondora.
Kameni blokovi tako perfektno pristaju jedan uz drugi da se vlas trave ne moze ugurati izmedju njih. A pri tome nije koristen nikakav vezivni materijal.
S obzirom da je rijec o desetinama i stotinama tona teskim blokovima, covjek s nevjericom zastaje pred tim prizorom.
Moja setnja Saksajvumanom bila je u kisno popodne (slika u prilogu prikazuje pokisle stijene). Rukom bi prolazio preko stijena, preko njihovih sastava, prateci deset ili petnaest isklesanih uglova na ovim zacudjujucim stijenama…
I prije no sto sam dosao znao sam da nijedan, bukvalno nijedan kameni blok nije iste velicine. I sada sam se u to uvjerio. Sto vise gledam to se vise smijesim… poruci koju su nam ostavili nasi preci. Na ovaj nacin su nam rekli, "…nismo koristili kalupe, a niti smo klesali svaku pojedinacnu stijenu. Razlog sto smo ih ovako poredali je ocigledan: prezivjece sve zemljotrese i vremenske nepogode. Ali kako smo to napravili… da biste to odgonetnuli, bice vam potrebno koristiti i druga (spiritualna) cula, osim fizickih…"
Dimenzije kamenih blokova izgledaju nerealne – njihova ugradnja i transport pripadaju civilizaciji
koja je raspolagala znanjima koja oficijelna nauka ne moze objasniti
********
Pokusavajuci, ipak, objasniti izgradnju ovih zidova, arheolozi govore o trideset hiljada radnika neprestano angazovanih preko 60 godina. Godinu zavrsetka zidina smjestaju u 1508. (25 godina prije dolaska Spanjolaca).
Medjutim, tu nastaje problem. Prema kronicaru Garcilaso de la Vagi, koji je rodjen 1534. i koji je odrastao u Kusku, u njegovo doba niko nije znao ko je izgradio Saksajvuman.
Sta bi sa onih 30.000 radnika koji su navodno 25 godina prije toga zavrsili ovaj gradjevinski poduhvat?
Ili, prema Vaginim rijecima: "Nemoguce je shvatiti kako bi ovi Indijanci, koji nisu znali za alate, opremu i tehniku mogli odsjeci, isklesati, podici i ugraditi ove ogromne blokove tako perfektno… Iz tog razloga, a i zbog toga sto su oni toliko bliski sa demonima, ovi gradjevinski poduhvati se i mogu samo pripisati demonima i zlim duhovima…"
********
Lako je zapaziti da su prvi redovi zidina gradjeni od puno vecih blokova nego oni pri vrhu. Na vrhu se nalaze pravilni, cetvrtasti blokovi koji ocigledno pripadaju znatno kasnijem dobu. Unutar zidina, koje su dugacke nekoliko stotina metara, smjesteni su ostaci tri kamene kule koje formiraju trokut. Ispred zidina se, prema predanju, krije ulaz u podzemni kompleks labirinta i tunela. Ovaj jos neistrazeni kompleks navodno povezuje sva kljucna mjesta razmjestena u Svetoj dolini, s pocetkom u Kusku i Saksajvumanu.
Oni koji su u proslosti nasli ulaz u podzemne tunele vracali su se sa artifaktima koji su pripadali proslim civilizacijama, a mentalno potpuno poremeceni.
(Poslednja recenica je ujedno i zgodan opis konkvistadora koji su 400 godina pustosili Saksajvuman gradeci svoje mizerne kucice, ulice i crkve, a ruseci ono sto nisu razumjeli.)
Prica o kamenim blokovima iz Saksajvumena nas ponovo vraca nekoliko desetina hiljada godina unazad. Pravi autori su oni sa Lemurije i Atlantide. Koji su znali vrijednost Perua kao mocne energetske cakre Planete.
Saksajvuman je gradjevinsko cudo: na visini od 3.600 metara … hiljade kamenih blokova …
teskih i po nekoliko stotina tona … medju kojima nema dva iste velicine … bez vezivnog materijala …
mnogi sa desetak i vise isklesanih uglova … perfektno pristaju jedni uz druge
Hiram Bingham, americki istrazivac (1875-1956), profesor sa Yale-a i otkrivac grada Macu Pikcu (1911.), nazvao je dolinu rijeke Urubamba "najljepsom dolinom na svijetu". Dolina se pruza duzinom od 300 km i nekad je prolazila srcem kraljevstva Inka, povezujuci niz ceremonijalnih i gradskih centara.
Inke su rijeku zvale Vilkamaju - "sveta rijeka". Njen kosmicki ekvivalent bio je Mlijecni put. Inke su i nasu Galaksiju zvali Maju - "rijeka", i ona je bila kljuc njihove kosmologije. Maju se proteze u smjeru jugoistok/sjeverozapad. Bas kao i Vilkamaju.
Pogled na peruansku Svetu dolinu, kopiju Mlijecnog puta
Kopiranje nocnog neba na Zemlji ne zavrsava ovdje. Vec pocinje. Razmjestaj zvjezdanih konstelacija u galaksiji Mlijecni put bio je orijentir za izgradnju naselja, hramova, observatorija…
Inke su bile poslednji u nizu naroda koji je shvatio poruke dalekih predaka sa Lemurije i Atlantide i razmjestaja sakralnih objekata u Svetoj dolini. Drevne rusevine bi dogradjivali dodajuci im nove, svakodnevne funkcije.
********
Moderni Pisak je slikovit Andski gradic. Stotine turista se tiska na lokalnoj pijaci u potrazi za suvenirima. Od mene je financijske koristi imala jedino mala pekara; iz peci su upravo izasle vruce pogacice.
Iznad Piska leze kilometrima unaokolo razbacane rusevine najveceg grada/hrama koji su naseljavale Inke. Ostaje zagonetka zasto o njemu nisu ni jednu rijec napisali rani spanjolski kronicari, mada su znali za njegovo postojanje. Druga misterija je zasto Inke tu nisu imali uporiste za vrijeme sukoba sa Spanjolcima, te kasnije pobune, jer je citava dolina jedna velika tvrdjava.
Ovim dijelom Svete doline dominira grad/hram Intiwatana ("mjesto na kome se Sunce zakaci"). Ocigledna je funkcija ovog hrama kao astronomske observatorije.
Mijesa se nekoliko gradjevinskih stilova. Ispod gradnje Inka su uocljivi, puno starii, cudnovati kameni oblici koji kao da su izliveni iz kalupa. Nepotrebno je pominjati da su i ovdje desetine tona teski kameni blokovi prebacivani "nekako" uz strme klisure i ugradjivani tako perfektno da sjecivo noza ne mozemo uvuci medju njih.
Detalj zidova u drevnom gradicu Pisac u Peruu; isti stil na juznoamerickom obodu,
Uskrsnjim otocima i pokraj japanske obale
(Prilikom uspona na 2.800 metara visoku Intiwatanu cuo sam i glasove neumornog slovenackog planinarskog para, na celu sa Mojcom.)
********