Semir Osmanagich
ALTERNATIVNA HISTORIJA
- IV tom -
- Tragovima Atlantide -
Uvod
Gotovo sve sto nas uce je pogresno.
Poslednjih 100.000 godina nije doba dominacije prethistorijskog pecinskog covjeka, niti smo mi prva razvijena kultura. Civilizacije Atlantide i Lemurije su dostizale spiritualne i tehnoloske vrhunce daleko ispred nasih, da bi bile potopljene kataklizmama.
Proteklih 7.000 godina je historija manipulacija covjekom u kojoj se on drzi potpuno odsjecen od drevnih znanja i svoje istinske duhovne sustine.
Za objasnjenje drevnih civilizacija i njihovih gradjevinskih kompleksa nije dovoljno nase limitirano, trodimenzionalno vidjenje svijeta.
“Alternativna historija” nudi novu teoriju koja spaja dva svijeta: spiritualni i materijalni. U harmonicnom plesu se povezuju “zabranjena arheologija”, sakralna geometrija, astroarheologija, arheokriptografija, geomagnetna strujanja Planete i nova, visedimenzionalna umjetnost.
Cetvrti tom “Alternativne historije” je nastao tokom 2002. godine kao rezultat autorovih putovanja, istrazivanja i analiza.
Krenimo redom…
TEOTIHUACAN - MEKSICKE PIRAMIDE (1)
26.03.2002.
Teotihuacan, Meksiko
Teotihuacan. Prijestonica drevnog Meksika. Kamene Piramide Sunca i Mjeseca po povrsini odgovaraju onima u Egiptu. Dosada je otkopano oko 600 manjih piramida u ovom Gradu u kojemu je nekada zivjelo nekoliko stotina hiljada ljudi.
Ko ga je izgradio? Kada? Kojim alatima? Ko su bili njegovi stanovnici?
********
Ova su pitanja bila dovoljno izazovna da me odvedu na sredisnju meksicku visoravan. I da na taj nacin zapocnemo nas cetvrti ciklus "Alternativne historije".
********
Zvanicna literatura o Teotihuacan-u je oskudna. Spanjolski konkvistadori su prije petsto godina zatekli Azteke kako vrse svoje obrede u ovom Gradu. Prije hiljadu tristo godina Grad su koristili Tolteci. Spekulira se, pak, da je podignut prije oko dvije hiljade godina od strane nepoznatog naroda. Pretpostavlja se da je Piramida Sunca gradjena trideset godina, a Grad barem dvije stotine godina. Danas su u upotrebi imena iz doba Azteka: "Grad Bogova" (Teotihuacan), "Avenija mrtvih" (glavna gradska ulica), Hram Kvecalkoatla (bozansko bice Quetzalcoatl ciji se lik nalazi na trecoj, manjoj piramidi)...
Ne trosimo mnogo rijeci na zvanicne verzije. Istina je negdje drugo.
********
Atlantidjani su imali tri ciklusa koji su bili prekidani katastrofalnim dogadjajima: prije 50.000 godina, prije 28.000 godina i prije 12.500 godina.
Kada se danas susretnemo sa ostacima sa periferije njihove civilizacije nadjemo
se u cudu: egipatske piramide i sfinga sa vidljivim tragovima hiljadugodisnje
vodene erozije; bolivijski lucki grad Tihuanaco na dvije i po hiljade metara
nadmorske visine; kineske piramide odavno prekrivene zemljom i zarasle u biljni
svijet; sjeme domaceg kukuruza pronadjenog pokraj Meksiko Sitija staro 25.000
godina (prema radiokarbonskoj metodi); britanski megaliti u Stonehenge-u koji
ispod povrsine kriju jos sedam slojeva...
Atlantidjani su dobro poznavali energetske cakre (cvorista) nase Planete: Gizu (Egipat), Peru, Tibet, Sjeverni i Juzni Pol, Stonehenge (Velika Britanija) i... Meksiko.
Tacno ispod temelja danasnje Piramide Sunca u Meksiku, Atlantidjani su otkrili podzemne pecine. Cetiri postojece komore su prosirili, a svodove ucvrstili teskim kamenim blokovima. Iznad njih, na povrsini zemlje, su podigli prvu, manju piramidu. Znatno pojacano energetsko strujanje su koristili prilikom duhovne inicijacije, prosvijetljenja, omogucavanja dusi da se slobodno krece kroz razlicite dimenzije.
Brizljivo su isplanirali, a onda i sagradili velicanstveni kameni grad sa stotinama objekata piramidalnog oblika. Astronomske opservatorije, raspored gradskih trgova, glavne piramide... otslikavale su pojave na nebu, kretanje brizljivo odabranih zvijezdanih sistema, ukljucivo naseg Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sakralna geometrija, matematika, astronomija... su rukovodile arhitekte. Utjecaji posjetioca sa sazvjezdja Plejada i Orionovog Pojasa su se osjecali i ovdje kao i na maticnom kontinentu, Atlantidi.
Usred srednjoamericke dzungle nikao je Grad bez premca na oba americka kontinenta. Kameni blokovi teski po nekoliko desetina tona vadjeni su i obradjivani laserskom preciznoscu iz kamenoloma udaljenog osamdesetak kilometara od Teotihuacan-a. Tehnologija i nauka su bile drugacije u to vrijeme. Umjesto mehanickih alata i tocka, Atlantidjani su superiorno vladali tehnologijom zvuka, primjenom razlicitih frekvencija za obradu, prijenos i ugradnju kamena.
Umjesto danasnjih vidova transporta, ljudi i materijal su se prebacivali koristenjem energije Zemlje i Sunca. Naime, atmosfera i energetski naboj nase maticne Planete je bio u to vrijeme znatno drugaciji. Danasnji tanani ozonski omotac bio je sedam puta (!) deblji. Atmosferski pritisak je bio dva puta veci nego danas. Atmosfera gusca. Majka Zemlja je bila zdravija, nezagadjena, energetski snazna. Veci dio dnevnog transporta se odvijao po posebnim energetskim linijama na povrsini Zemlje.
I onda... prije 12.500 godina...ulazak kosmickog tijela u nas Suncev sistem, sudar sa "desetom" planetom izmedju Marsa i Jupitera, velike odlomljene gromade sjurile su se prema Zemlji, potapaju Atlantidu, dovode do promjene polozaja polova, zatim zemljotresa, vulkanskih erupcija i potopa. Atmosfera se mijenja. Na suhim podrucjima kolonija Atlantide u sjevernoj Africi, zapadnoj Evropi i Mediteranu, srednjoj Americi... prezivjeli Atlantidjani pocinju mukotrpnu borbu za prezivljavanje.
Duhovna nauka i materijalna tehnologija visokorazvijenih Atlantidjana se gubi;
sjecanja na "crveni kontinent" ostaju u oralnoj tradiciji. Pisani
dokumenti su sacuvani u Kartagini i Aleksandriji da bi tokom hiljada godina
mraka nestajali u masonskim i inim bibliotekama "Iluminata".
********
Obilazak Grada starta sa Citadele, administrativnog centra Teotihuacan-a. Gradskim trgom dominira hram Kvecakoatla izgradjen u obliku stepenaste piramide. Zidove krase likovi Vatrene Zmije (simbol dnevnog prolaza Sunca) i Pernate Zmije - Kvecakoatla, koji je simbol jedinstva zraka i kopna, neba i zemlje. Kapacitet trga je 150.000 ljudi.
Ni vodici, ni turisticke mape, a niti zvanicna pisana literatura ne pisu o funkciji ove prve, male piramide.
Prema Tolteckim samanima, ovdje bi zapocinjao proces inicijacije. Studentu bi se objasnio koncept energetske prirode ljudskog bica. Tu bi se ucio procesu izlaska duse iz fizickog organizma i kretanju kroz razlicite dimenzije. Postoje tri faze u razvoju covjeka ka punoj slobodi. U prvoj fazi pred covjeka se postavlja pitanje ko smo mi u stvari. Odgovor je da smo mi samo oblik svijetla (energije) koji je spojen sa kosmickom cjelinom. U momentu kada se nadjemo zatvoreni u nasem tijelu i umu, nasa zivotna energija pocinje da slabi zahvaljujuci iluziji materijalnog svijeta.
Pernata zmija je simbol dualizma ljudske prirode. Polovina naseg bica pripada zemlji, dodiru, fizickim zeljama (zmija). Druga polovina (duh) ima krila, zivi na nebu, komunicira sa suncem i zvijezdama. Vjecna borba izmedju ove dvije polovine je vrlo zgodno prikazana na meksickoj nacionalnoj zastavi gdje se orao i zmija bore na zivot i smrt.
********
U pravilnom smjeru sjever-jug proteze se glavna ulica "Avenija Mrtvih". Ovaj nemastoviti Aztecki naziv ne odgovara prirodi ove gradske arterije. Hodajuci kilometrima dugom i do 150 metara sirokom avenijom lako sam mogao zamisliti zivot kako buja u ovom Gradu. Ono sto impresionira je simetrican izgled lijeve i desne strane. To me neminovno upucuje na brizljiv planski pristup u izgradnji. U vodu padaju nagadjanja historicara da se Grad dizao u fazama tokom dvijestogodisnjeg peiroda. Oni mozda nastoje opravdati mogucnost da su primitivna plemena trebala mnogo godina da ovako nesto podignu. Ipak, ocigledno je da primitivizmu ovdje nije bilo mjesta. Grad je isplaniran, a onda podignut u jednom dahu.
Na putu od Citadele ka piramidama je mostic koji nadsvodjuje rjecicu San Juan. Danas se taj detalj uopce ne pominje u turistickim turama (zato i nisam gubio vrijeme na njih). Nekada je ova rijeka simbolicno dijelila raj od pakla. Ali ne krscanski raj i pakao. Naime, pakao je nase zajednicko iskustvo koje se naziva "planetarni san". Ili, jos blize, ono sto mi nazivamo svakodnevni "zivot". Raj je, opet, nasa kreacija koja nastaje kada prekinemo "planetarni san" i stvorimo "novi san".
Avenija Mrtvih je, duhovnim ocima gledano, glavni dio tijela dvoglave zmije kroz koju inicirani mora proci.
(I u tradiciji tantristicke joge, student ka putu prosvjetljenja takodje prolazi kroz tijelo zmije. Usput nailazi na pojedine cakre, mocna energetska cvorista. U nasem fizickom tijelu srcana cakra je mjesto ljubavi. U energetskom sistemu planete Zemlje Teotihuacan je takodje, srcana cakra. Piramida Sunca je njezin simbol i nesumnjivo da je imala, a ja vjerujem da ce opet imati, vrlo vaznu ulogu za sudbinu nase Planete. Ponovno ozivljavanje moci ljubavi je od vitalnog znacaja za razvoj civilizacije.)
********
Spustajuci se Avenijom Mrtvih prema piramidama nailazim na tablu koja prikazuje raspored Grada. Na vrhu je piramida Mjeseca, nize, sa malim pomakom udesno, je piramida Sunca, a na dnu je, u istoj liniji sa piramidom Mjeseca, piramida Kvecakoatla. Na drugoj strani Atlantika, u Egiptu, ka nebu se dizu tri piramide: dvije velike (Keopsova i Kefrenova) i jedna mala. Raspored? Identican onima u Meksiku! A oba piramidalna kompleksa odgovaraju zvijezdanom sistemu Oriona na nocnom nebu. Orionov pojas se, naime, sastoji od dvije zvijezde blizanca i jedne male zvijezde tzv. "bijelog patuljka".
Ovaj raspored nam ocito otkriva potpis arhitekte. I njegovu postojbinu.
********
Hodajuci gradom zalim sto su od njega ostali samo zidovi i temelji. Prostorije, krovovi, murali, freske, hramovi, opservatorije, sve ono sto je ovaj Gradi cinilo zivim, je unisteno i zapaljeno. Planski, pedalj po pedalj. Od onog velicanstvenog izgleda je ostalo malo. Od stotina kipova ostao je u zivotu samo jedan; nalazi se u meksickom Antropoloskom Muzeju (doduse nikakva oznaka niti znak sa informacijama je uz njega). Svi su im kipovi bili isklesani iz jednog komada kamena, a tezina se kretala po 20-30 tona.
********
Piramida Mjeseca, sa impresivnim stranicama od 145 metara, se nalazi na sjevernom kraju Avenije, okruzena sa 15 manjih piramida. Stojeci na sredini glavne ceste i posmatrajuci vrh piramide uocavam da se on poklapa sa vrhom obliznje planine Cerro Gordo. Ocigledno je da se prilikom gradnje vodilo racuna o ideji arhitkete da piramida predstavlja "svetu planinu" i kao takva je integralni elemenat gradskog plana.
Istrazivanja unutrasnjosti piramide dovela su do nekoliko zakljucaka; prvo, piramida ima unutrasnje strukture. Drugo, nadjeni su ostaci zivota (kosturi, predmeti, i sl.) iz razlicitih historijskih perioda. I, trece, informacije o rezultatima istrazivanja su skrta i tajnovita. Malo se sta daje u javnost.
Piramida Mjeseca je vazna za drugu fazu inicijacije studenta.
Duz Avenije, kroz mnostvo hramova (manjih piramida) studenti inicijacije bi se ucili vjestini transformacije. Kulminacija bi bila ispred piramide Mjeseca. Ovdje bi student prelazio u druga stanja realnosti. Bio bi vodjen u Hram Jaguara koji je simbolizirao Duh Zemlje. Kraj ovog hrama je bio na vrhu piramide Mjeseca. Student bi prilikom ovog procesa zrtvovao svog etericnog dvojnika i time bi ovladao vjestinom transformacije.
********
Zavrsni proces oslobodjenja (ili treca faza "prosvjetljenja") bi se desavao na piramidi Sunca. Ovo je mjesto gdje ljudski limiti nestaju. Pojedinac gubi svoja zemaljska ogranicenja. Njegova zelja da postane bozanstvom, kosmickim bicem ili Suncem, se ovdje konacno realizira. Ova, prosvjetljena bica gube svoja fizicka tijela u vatrenom bljesku i nestaju u vjecnosti.
To je razlog sto su Azteci nazvali ovu piramidu prema izvoru sveg zivota ("Suncu"), a ovaj grad Teotihuacan (puni prijevod sa Nahuatl jezika bio bi "mjesto gdje su ljudi postali bogovi").
I kada se nadjemo ispred ove kamene ljepotice koja dodiruje nebo, onda se tek realizira grandioznost ovog objekta.
Stranice piramide su dugacke po 225 metara. To odgovara povrsini osam nogometnih terena. I, sto je jos indikativnije, to odgovara povrsini velike Keopsove piramide u Gizi. Ova meksicka je, doduse, upola niza, ali preko dva i po miliona tona kamenih blokova traze izniman respekt.
Godine 1971. arheolozi su slucajno otkrili da se, 6 metara ispod povrsine piramide, nalazi ulaz u podzemnu pecinu. Prema njima, pecina je dugacka preko 100 metara i koristila se kao duhovni centar i prije nego sto su piramide napravljene. Prema legendi, iz ovakvih podzemnih pecina su izasli preci danasnje ljudske rase.
Naravno, ovo "slucajno otkrice" bila je poznata cinjenica svim narodima prije Evropljana. A to da su nasi preci izasli iz pecina, i to nije nekakva novost (nakon potapanja Atlantide, prezivjeli su oni koji su bili sklonjeni u podzemne pecine).
********
Popevsi se na vrh Piramide, posmatram Grad ispod sebe. Hiljade turista i skolske djece se razmililo na sve strane. Oni na dnu, na gradskim trgovima, jedva su uocljivi. Mi, na vrhu, njima izgledamo blizi nebu nego zemlji.
Rusevine vode kilometrima prema planinama na jugu. Nazalost, veci dio Grada jos nije otkopan. Pretpostavka da je u Gradu zivjelo 150.000-200.000 ljudi je preskromna. Barem pola miliona ljudi je ovdje imalo svoj dom kada je Grad bujao.
Deset sa deset metara je spic piramide. Nas dvadesetak je podiglo ruke prema nebu, zatvorenih ociju, opusteno. Osjecam kako mi kroz noge struji energija i dize se prema prsima i rukama. Nekoliko bljeskova i slike daleke proslosti...
U ruci mi je video kamera. Nastavljam snimati. Pricam o Aztecima i njihovim ceremonijalnim obredima. Najveci praznik im se desavao svake pedeset dvije godine kada bi zrtvovali nekod od vodja uhvacenih plemena. Upravo na ovom mjestu bi mu vadili srce iz grudi, bacali ga u kazan, palili novu vatru i zapocinjali novi ciklus. Pedeset dvije godine. Vrijeme potrebno da zvjezdani sistem Plejada opase svoj krug na nebu. Cak su i Azteci imali svoje podsjecanje na mudre posjetioce sa Plejada koji su toliko asistirali Atlantidjane u njihovom razvoju.
Medjutim, Azteci su ovdje bili nedavno. Prije petsto godina. Ono sto nas stvarno interesuje je kako je Grad funkcionirao u doba svojih originalnih graditelja.
********
Par navoda zasluzuju da se nadju u danasnjem prilogu. Prvi je autor Peter Tompkins koji pise u svojoj knjizi "Mysteries of the Mexican Pyramids": "... Proporcije piramide Sunca demonstriraju preciznu distancu prema Suncu... Ova kamena struktura je locirana tako da njena sjenka sluzi kao suncevi sat... Dizajneri Piramide su razumjeli relacije izmedju kruga i trokutaste piramide. Oni su ostavili poruku preko dimenzija piramide da fizicki kosmos ima piramidalnu strukturu, pocev od mikroskopskog atomskog nivoa pa sve do makrokosmosa... A covjek, na odgovarajucoj skali vibracije, stoji tacno na sredini tog puta od atoma do galaksije..."
Shirley Andrews, autor knjige o Atlantidi, pise o piramidi Sunca:"... Kao i za piramide u Gizi, niko ne moze da shvati kako su kameni blokovi za ovu ogromnu gradjevinu prebacivani, a zatim ugradjivani na tu visinu. Meksikanci kazu da su giganti, koji su nestali u katastrofi poplava i potresa, bili njeni graditelji. Giganti su vjerovatno bica iz kosmosa, koji su se vratili vlastitim zvjezdanim kucama prije nepogoda na Zemlji..."
Mark Reynolds, istrazivac sakralne geometrije, postavlja slijedecu tezu: "Autori Velike Piramide u Egiptu koristili su matematicki broj "Pi" (3,1415...) u njenoj izgradnji. Na taj nacin su ostavili poruku generacijama koje dolaze iza njih. Autori Piramide Sunca u Meksiku su, pak, koristili kvadratni korijen broja "Pi". Ocito da ovi objekti komuniciraju jedan sa drugim preko istog arhitekte..."
Znacaj broja "Pi" kao "bozanske proporcije" je univerzalan. Geometrijski, broj "Pi" moze prikazati sve, bukvalno sve, procese u prirodi: od spirale sjemenke biljke i kucice morske skoljke do spirale zvjezdanog Mlijecnog puta. Geometrijski, skoljka ili zvjezdani sistem se razlikuju samo u velicini. Ali logaritamska spirala, bazirana na istoj proporciji broja "Pi" se ne mijenja.
********
Dok stojim ispred piramide Sunca, razmisljam o njenim autorima. I njihovom nivou znanja.
********
Hiljade godina su prohujale Planetom. Znanja i civilizacije zaboravljene. A mi na putu da ponovo ucimo davno zaboravljeno.
Piramida Sunca, u drevnom meksickom gradu Teotihuacan, se nalazi iznad podzemne pecine koju su Atlantidjani koristili prije 12.500 godina za procese duhovnog prosvjetljenja. Piramida svojim dimenzijama, putem sakralne geometrije, “komunicira” sa Keopsovom piramidom u Gizi: stranice su im identicne, po 225 metara; meksicka piramida je tacno upola niza od one egipatske; i, dok je u slucaju Keopsove piramide, koristen matematicki broj “Pi” u njenoj izgradnji, isti arhitekta se sluzio kvadratnim korijenom broja “Pi” u kreaciji Piramide Sunca.
27.03.2002.
Cuicuilco, Meksiko
Posebna poslastica Dariove i moje posjete Meksiku je bila davno zaboravljena piramida koja se ne nalazi na turistickim mapama. Metroom smo dosli do najjuznije tacke u Gradu. Odatle smo pjesice prosli pored Univerziteta i produzili prema jugu. Nakon sat i po pjesacenja naletjeli smo na taxi...
********
Spanjolski kralj Filip Drugi, habsburske krvi, prosirio je svoje kraljevstvo do Italije i Holandije te Srednje i Juzne Amerike. Sredinom sesnaestog stoljeca zeni englesku kraljicu Mariju da bi tridesetak godina kasnije od tih istih Engleza pretrpio poraz na moru koji je Spanjolsku kostao dominacije nad svjetskim morima.
Filip salje svog pouzdanog ljekara Hernandeza u Meksiko da ispita price o cudnoj piramidi Cuicuilco (Kvikvilko). Nakon proucavanja piramide, Hernandez pise svom suverenu: "... Pronasli smo kosture velikih zvijeri... te kosture ljudi koji su dostizali visinu od skoro sest metara... Urodjenici vjeruju da su ovu piramidu izgradili giganti..."
Tristopedeset godina kasnije je utvrdjeno da zvijeri pripadaju izumrlim vrstama Toksodona i Titanotere. Ljudski kosturi nisu, pak, ni nakon 450 godina dostupni javnosti.
********
Skromna tabla pored puta upozorava na arheolosko nalaziste. Cuvar nas upozorava da ne smijemo snimati piramidu iz blizine. (To mi je bio prvi slucaj da ne dozvoljavaju video kameru u nekoj od piramida. Tu zabranu sam, doduse, samo djelomicno postovao.)
Informacija uz piramidu govori o nekoj nepoznatoj civilizaciji koja je izgradila prvu kruznu piramidu na ovim prostorima 1.000 godina prije nove ere. Govori se o Gradu sa 25.000 stanovnika i erupciji vulkana koja ih je natjerala da ga napuste.
********
Medju morem malih figurina, keramike, nakita i statua, u Nacionalnom Muzeju Antropologije nalazi se i jedna figura pronadjena u oblasti Cuicuilco. Uz dvanaest centimetara dugacku figuru prignute osobe sa sljemom na glavi (?), nalazi se tekst koji tvrdi da je rijec o "Bogu vatre". Prema zvanicnim muzejskim tumacenjima, Cuicuilco civilizacija pripada pretklasicnom periodu (400 do 100 godina prije nove ere).
Arheolozi tvrde da je ova piramida najstarija kamena struktura u Srednjoj Americi i prvi monument u obje Amerike. Ali doba izgradnje, po njima, nije starije od 600 godina prije nove ere.
********
Iz daljine gledajuci, Cuicuilco je manje brdo. Tek kad mu se pridje, vide se ostaci vulkanskog kamena i kruzni oblik piramide. Precnik mu je respektabilan: 115 metara, a povrsina jednaka dva nogometna terena. Manje kamene strukture se nalaze uz glavni objekat.
********
Potomci Atlantidjana su, nakon katastrofe na maticnom kontinentu prije 12.500 godina, ipak uspijevali da ponegdje zasnuju napredne gradove. Tako je bilo i sa Cuicuilco-m gdje su podigli kamenu piramidu sa prilaznim rampama i hramom - observatorijom na vrhu.
Medjutim, ova impozantna gradjevina je, zajedno sa citavim Gradom, stradala u erupciji vulkana Mt. Azusco. Erupcija je bila toliko snazna da je otvorila rupu u zemlji odakle je formiran novi krater - Xitli. Rijeke lave i pepela su prekrile preko 130 kvadratnih kilometara prostora, dubine i do dvadeset metara. Zauvjek je ostalo prekriveno i groblje Atlantidjana danas poznato kao Pedrigal. Ispod vulkanskog kamena su kosti nasih predaka sahranjenih prema drevnim obicajima: skupljena bocna pozicija i crveno drago kamenje (podsjecanja na "crveni kontinent", Atlantidu). A na povrsini Pedrigala je University of Mexico sa lijepo uredjenim stambenim kucama.
Ovaj katastrofalni dogadjaj se zbio prije vise od deset hiljada godina.
********
Geolozi se slazu da se erupcija zbila u davnoj proslosti izmedju sedam i dvanaest i po hiljada godina. Arheolozi i historicari, naravno, ne mogu prihvatiti takve rezultate, jer bi morali da mijenjaju historiju.
Ali i jedni i drugi se slazu sa nalazima arheologa Dr. Byron Cummings-a (University of Arizona) koji je bio prvi koji je u moderno vrijeme (1922.) zapoceo ozbiljno arheolosko proucavanje piramide. On je za Cuicuilco tvrdio da je "najstarija piramida na Zemlji".
Profesionalna geoloska zapazanja su da lava iz Pedrigala pripada kasnom Pleistocenskom periodu. A to erupciju smjesta u doba prije, najmanje, 10.000 godina. Interesantno je, da je jedan kraj piramide zakopan u lavi iz pedrigalske erupcije. Zakljucak: izgradnja piramide je starija od erupcije.
Dakle, ovo je tipican primjer za nasu Alternativnu historiju.
********
Centralno mjesto u malom muzeju uz piramidu je umjetnicka rekonstruckija - vjerovatni izgled piramide. Pet kamenih kruznih nivoa perfektno "uglacanih", sa dvije prilazne rampe koje vode do vrha i hramom na najvisem nivou. Osjecaj izmaglice, zrak nekako tezak, atmosfera gusta. Dozivljaj umjetnika se poklapa sa mojim osjecajem: doba Atlantide je doba drugacije klime i nacina zivota.
Napustajuci Cuicuilco, pogled mi se zaustavlja na brdu, nekadasnjem vulkanu, Xitli. Danas prekriven sumom, u proslosti je bio izvorom tragedije. Zatim gledam na okolnu sumu. Hernandez je ovdje naisao na dzunglu prije 450 godina. A sada je samo zaboravljeno nalaziste iz davno prohujale historije za koje malo ko mari.
Kruzna piramida Cuicuilco, smjestena juzno od Mexico City-ja, spada medju najstarije kamene strukture
u Srednjoj Americi – prema geoloskim nalazima starija je od 10.000 godina.
28.03.2002.
Mexico City, Meksiko
Pocinjem snimati kamerom. Iza grana i gustog lisca ukazuje se masivna kamena glava. Isklesana iz jednog kamenog bloka, teska 25 tona, sa karakteristicnim crtama lica... Pocinjem govoriti o civilizaciji Olmeka, kojima se pripisuje autorstvo ovakvih kolosalnih glava. Dario zna da cu pricati narednih desetak minuta i odlazi gledati kamenu grobnicu Olmeka.
********
Godina je 1862, selo Huaypan, u drzavi Veracruz, na meksickoj istocnoj obali. Plantazni radnici su naisli na kamenu grdosiju kako viri iz zemlje. Misleci da ce naici na zakopano blago, poceli su da kopaju, i kopaju i... kopaju. Napokon se ukazao monumentalni kameni portret.
Ovo je bila prva skulptura takozvane civilizacije Olmeka otkrivena u Meksiku. Kazem takozvane, jer su je nazvali po ljudima koji su tu zivjeli u doba kada je Hernan Kortes osvajao Meksiko. A ti Olmeci nemaju nikakkve veze sa pravim autorima kamenih glava - drevnim historijskim narodom Shi, koji su tu zivjeli barem tri i po hiljade godina prije spanjolskih konkvistadora.
(Ali, u praksi se uvrijezilo ovo pogresno ime. Kao sto je vec cest slucaj.)
********
"...Karakteristicne crte lica...". Debele usne. Siroki, pljosnati nosevi. Okrugle glave. Tipicni africki (etiopski) crnci. Arheolozi pretpostavljaju da su ove glave predstavljale njihove prve kraljeve. Na glavama im je bio sljem (ratnicki? kosmicki?).
Nastavljam govoriti dok snimam kamerom: "Otkud crnacki kraljevi na ovim prostorima prije cetiri hiljade godina? Zar nisu prvi stanovnici dosli iz Sibira kako nas moderna arheologija uci? I otkud bas na obali Meksickog zaljeva?"
Zmarci prolaze tijelom kada se nadjes pred komadom daleke proslosti. Monumentom koji se tako lijepo uklopi u tvoje razmisljanje, a kontra "zvanicne istine".
Rijeci same teku: "Na kontinentu Atlantidi su zivjele dvije rase: bijelci na sjeveru, i crnci na jugu. Crna rasa je putovala desno i lijevo: prema Zapadnoj Africi i Srednjoj Americi. Njihovi utjecaji su se osjecali stotinama pa i hiljadama godina nakon potonuca maticnog kontinenta..."
********
Tokom dvadesetog stoljeca je pronadjeno preko 70 gigantskih kamenih glava po sumama i djunglama Srednje Amerike. Rezultati su bili sokantni: civilizacija Olmeka je prethodila svim drugim kulturama: i mudrim Zapatecima, i naprednim Majama, i duhovnim Toltecima...
I ne samo to. Olmeci su uspostavili obrasce ponasanja koje su svi slijedili.
Olmeci su se pojavili naprasno,u vrlo naprednom stadiju, bez sporog, postepenog razvoja. (Arheolozi se jedino razlikuju u godini kada su se pojavili. Raspon je od 1.200 g.p.n.e do 2.000 g.p.n.e.)
Olmeci su i nestali iznenadno sa historijske scene. Jednodusno ze zakljucuje: oko 400 do 300 godina prije nove ere.
(Ista se stvar desavala i Majama i Toltecima. Dosli "niotkuda" i
nestali preko noci.)
Olmeci su bili prvi narod koji je razvio pismo: i hijeroglifsko i alfabetsko. Olmeci su bili prvi koji su izvodili spiritualne, samanisticke rituale. Bili su prvi koji su razvili matematiku, astronomiju i precizan kalendar. Prvi koji su dizali visoke stepenaste piramide. Prvi koji su imali formu demokratije na ovim prostorima. Prvi koji su krenuli sa formom nogometa i izgradnjom posebnih terena za tu popularnu igru. Prvi koji su "klesali" monumentalne spomenike (20-40 tona iz jednog komada) i prenosili (?) ih na velike udaljenosti (po 80 km kroz dzunglu, a bez tockova). Prvi koji su slavili bozanstvo Pernatu Zmiju, kao simbol borbe dana i noci, dobra i zla. Prvi koji su se kretali kroz druge, duhovne dimenzije, u tijelu jaguara. Prvi koji su govorili da su dosli sa Istoka. Prvi koji su imali navodnjavanje i vodovodni sistem.
********
(Ja jos pricam dok gledam kamenu glavu. Dario mi se izgubio iz videokruga.)
"... Pisanje je jos jedan dokaz o prisutnosti Atlantidjana sa obje strane Atlantika. Olmeci su govorili i pisali jezikom koji pripada tzv. libijsko-berberskoj grupi jezika. Tipican primjer ove zapadnoafricke (!) grupe jezika je drevni jezik naroda Vai. Pronadjeni su njihovi pisani dokumenti stari sest hiljada godina u zapadnoj Africi. Jezik Olmeka je identican jeziku Vai. I ne samo to. Svi narodi poslije Olmeka (Maje, Zapateci itd.) govorili su jezikom koji pripada istoj lingvistickoj grupi. A na drugoj strani svijeta, libijsko-berberska grupa jezika ima svoje korijene u jeziku Sumerana, Akadjana, Babilonaca, Asiraca i Egipcana..."
(Kako je svijet mali!)
"... I, dalje. U doba uspona Olmeka u Meksiku, Kinezi su cesto prelazili preko Pacifika i meksicke visoravni... posjecujuci crnacke kraljeve. Od Sangaja, izmedju Japana i Aleuta, kineski brodovi su spartali oceanom (na jedra ili...). Dinastija Sang je ostavljala lako prepoznatljive umjetnicke radove na meksickom kopnu. A medju sedamdesetak kamenih glava se nalazi i nekoliko kosookih kineskih. Arheolozi i historicari su totalno zbunjeni. Pokusavaju nijekati sve ovo... ali, dokazi su dokazi...
Promet je bujao na sve strane u to "plemensko" doba.
Olmeci, odnosno narod Shi, upozoravaju da se historija treba ponovno pisati..."
********
Olmecka kultura je "majka" svih kasnijih civilizacija u Srednjoj Americi. Fratar Diego de Landa, u doba spanjolskih osvajanja (prije petsto godina) je pisao: "Neki stariji ljudi na Jukatanu govore da su culi od svojih predaka da je ova zemlja naseljena sa rasama koje su dosle sa istoka, koje je Bog poslao otvorivsi im dvanaest morskih puteva..."
Olmeci u svojim te dokumentima Maja (kao cuvenoj knjizi Popul Vuh) tvrde da su "...imali dvanaest migracija u Novi svijet..." i da su dosli u Meksiko u "... drvenim brodovima".
Novi dokazi upozoravaju da je olmecka umjetnost najmocnija na ovim prostorima. Koristen materijal je onaj koji je vezan za zemlju: glina ili keramika. Autor bi posvetio dodatno vrijeme izradi djela i time mu usadio dodatne moci. Cest motiv je transformacija samana u jaguara. Na primjer, skok unazad prilikom kojeg covjek skace u drugu dimenziju uskakuci u oblik jaguara. (Legenda kaze da su samani uistinu imali ovu moc da se preobraze jednim pokretom, prije nego se docepaju tla). A u drugoj dimenziji dobile bi se moci zeljenih zivotinja: neustrasivost, hitrost, izrazena cula...
Dusa bi se, kroz tijela jaguara, kretala podzemnim svijetom, povrsinom zemlje i nebesima.
Nije li vrijeme da napravimo salto unatrag, docekamo se na noge i vidimo puno uzbudljiviji svijet koji je bujao prije tri, cetiri ili trinaest hiljada godina? Umjesto one plemenske stvarnosti koja nam se nudi u skolskim knjigama?
Kamena glava koja pripada tzv. civilizaciji Olmeka, “majci svih kasnijih kultura u Srednjoj Americi”. Sedamdesetak dosada pronadjenih gigantskih glava, teskih desetine tona, su prenosene osamdeset kilometara kroz djunglu do svog odredista. Pretpostavlja se da su prvi, crnacki kraljevi Olmeka dosli sa Istoka – kao potomci jedne od rase sa Atlantide.
28.3.2002.
Mexico City, Meksiko
Antropoloski muzej u Meksiko Sitiju je najimpresivniji te vrste u svijetu. Mnostvo figurina, kipova, reljefa i murala, od kulture do kulture... i natrag u proslost do civilizacije Zapoteka. Ponovo su Azteci bili ti koji su dali ime mnogo starijoj kulturi. Za Azteke su oni bili "narod sa oblaka" (Zapotek). Originalno ime im je Benezza.
Keramicka figura samana ("vraca") koji se upravo preodjenuo u tijelo jaguara; ratnik (ili kosmicki putnik sa sljemom) u polulezecem polozaju; kosooki mudrac sa kozjom bradicom (ponovo kineski utjecaji)... Nekoliko malih figurica u staklenom muzejskom ormaricu, uz skrti tekst na spanjolskom (cim vidim njihove datume odmah se ne slazem)... Sve to ne moze ni priblizno da predstavi do kojih su visina uzletili Zapoteci (ili, mozda tacnije, s kojih visina su se spustili na pacificku obalu Meksika).
********
U zadnjih petnaestak godina "enciklopedijska" starost Zapoteka je "narasla" sa dvije na tri hiljade godina. Arheolozi jednostavno pronalaze sve starije i starije artifakte. Ono sto posebno cudi je da sto se ide dalje u proslost, umjetnost i historija ovog naroda biva sve savrsenija.
Naravno, vise ne treba ni spominjati poznatu karakteristiku srednjoamerickih civilizacija: i ovaj narod se odjedamput nasao na ovim prostorima ("narod sa oblaka") i to u punom kulturnom cvatu. Nema dokaza o postepenom razvoju.
Prica pocinje sa Monte Alban-om. Rijec je o najimpresivnijem ceremonijalnom gradu u Srednjoj Americi poslije Teotihuacan-a. Rusevine se smatraju starim barem tri hiljade godina. Hijeroglifi pronadjeni ovdje su medju najstarijim. Piramide, trgovi, podzemni prolazi... zaustavljaju dah. Kameni "hramovi" su zapravo ostaci drevnih astronomskih opservatorija koje su odslikavale raspored zvijezda (Juzni Kriz, Alfa i Beta Centauri...).
Monte Alban je bio srce brojnih gradova i sela centralne meksicke visoravni i stotina kilometara pacificke obale. Vratimo li se unatrag tri hiljade godina vidjecemo brane, irigacione kanale, astronomske observatorije... kompleksi piramida sa desetinama hiljada ljudi tokom procesija. Kompleksni sistem pisanja (slozeniji nego danasnji) bio je kombinacija ideja i zvukova (kojeg, uzgred receno, jos nismo u potpunosti desifrirali)...
********
Dario me prekida: "Tata, idemo brze. Ovdje je dosadno, a i ima puno skolske djece (u muzeju)." Ja se prenem na momenat. Odlazimo do slijedeceg odjeljenja. Tamo starta prica o Mikstecima, ratnickom narodu sa sjevera, koji se prije 800 godina zilavo borio sa potomcima Zapoteka.
Tri hiljade godina civilizacije Zapoteka: od blistavog Monte Albana prije nase ere i njegovog iznenadnog i neobjasnjivog kolapsa oko godine 700 a.d., borba sa Mikstecima, zatim Aztecima, osvajanja konkvistadora, i, napokon, nastavak ataka od strane Meksikanaca ... sve je to ovaj narod svelo na nekoliko usamljenih enklava u Meksiku. Gledajuci ih u meksickoj prasini danas, znamo zasto ih enciklopedije nazivaju urodjenicima ili "meksickim indijancima".
********
Zatvorimo oci. I vratimo se u proslost.
Na vrhu planinskog uzvisenja, na prostoru od cetrdesetak kvadratnih kilometara, smjesten je velicanstveni Monte Alban. Njegovih dvadeset pet hiljada stanovnika je predvodjeno svojim duhovnim vodjama. Simboli jaguara (transformacije duse) i nebeske zmije (mudrosti i kosmickog znanja) su dio svakodnevnice.
Za stranca, Monte Alban je misteriozno mjesto. Zasto je ova uzvisina izabrana za ovakav gradjevinski poduhvat?
Na visokom platou nema vode. Nije ni strateski znacajan. Gradnja je strasno komplikovana. Kameni blokovi su neizmjerno teski. Kamenolom je daleko u dolini. Zapateci su niski rastom (metar i po) i ne ostavljaju dojam snagatora. Cak nemaju ni alate za obradu kamena. A ni kolica za prenos kamenih blokova. I, plus svega toga, svoje kamene "hramove" su podigli na rusevinama drugog drevnog grada.
Vise pitanja nego odgovora.
********
Kalendar na radnom stolu pored kompjutera i na zidu. Dan za danom, mjesec za mjesecom. Mijenjamo stranice. Posmatramo prolazak vremena. Niceg kosmickog niti bozanskog u toj rutinskoj slici.
Ali, nije tako uvijek bilo.
Za Zapoteke je kalendar predstavljao trijumf covjekovog uma da posmatra i interpretira prirodne i kosmicke obrasce. Ne samo da su dani i mjeseci prolazili i onda se dogodine ponavljali... vec su se, prolaskom vremena, ponavljali i ciklusi, i slicni ili isti dogadjaji... Neki od njih bi padali u tacno odredjene dane... A onda bi se, na osnovu dugogodisnjeg iskustva moglo i... predvidjati buducnost i dolazak pojedinih ciklusa.
Zamislimo tri povezana nazubljena tocka. Prvi ima dvadeset zuba koji predstavljaju dvadeset dana (sa posebnim imenima). Drugi ima trinaest zuba koji predstavljaju novih trinaest dana (i svaki se predstavlja kao neki broj). Treci ima 365 zuba koliko i solarna godina dana.
Solarni kalendar je imao 18 mjeseci po 20 dana, sa 5 dodatnih "praznih" dana na kraju svake godine (smatrani su nesretnim danima). Kada nazubljeni tocak odradi svojih 365 dana onda bi ovih ekstra pet dana pokretalo drugi nazubljeni tocak. Svaka nova solarna godina bi mogla poceti samo sa nekim od cetiri zuba/dana (cetiri - kao nase prestupne godine). Kada se cetiri dana kombiniraju sa 13 zuba na drugom tocku dobiva se mogucnost 52 kombinacije. Taj vremenski interval od 52 godine se cesto naziva "meksicko stoljece" ili "okrugli kalendar" (Tzolkin).
Pedeset dvije godine nisu slucajno izabrane. To je period u kome zvjezdani sistem Plejada opase svoj krug na nocnom nebu. Taj ciklus je bio od posebnog znacaja za sve srednjoamericke narode. Kao i za Atlantidjane. Jer je simbolizirao saradnju izmedju dva svijeta, dvije kosmicke rase.
Nakon Zapoteka, Maje su rafinirale mezoamericki kalendar, dodajuci mu duge i ekstra duge kosmicke cikluse. Racunanje vremena po dugom ciklusu je pocelo sa danima poslednje kreacije: 3.114 godina prije nove ere. Kraj treba ocekivati uskoro: godine 2.012. Ne umijuci pravilno protumaciti razmisljanje Maja, za ovu godinu se veze i kraj svijeta.
U pomoc je pozvana astronomija. Napokon naucivsi da se solarni sistem krece oko nase galaksije - Mlijecnog Puta, uspjeli smo prije dvije decenije izracunati koliko traje taj ciklus i kada se zavrsava. Gle "slucajnosti": u pocetnu tacku dolazimo 2.012 godine! To je godina kada nas Suncev sistem biva kratkotrajno obasjan posebnim zrakama iz samog centra nase Galaksije. I tada ce zapoceti novi period.
Dakle, kraj svijeta kakvog ga znamo (materijalistickog i nehumanog) i pocetak novog kakvog mozemo stvoriti. Ovaj ciklus traje priblizno 25.000 godina. Nemojmo ocekivati spektakularne rezultate bas te godine; ali, nasi potomci ce uspjeti prepoznati zaokret nabolje.
********
Odgovore za Monte Alban moramo potraziti na drugoj ravni razmisljanja. Alternativnoj. Dovoljno je uzeti visak ili raslje i brzo ce se pronaci podzemne, energetske linije. Te linije se ukrstaju na mjestima gdje su podizani hramovi, odnosno observatorije. Kompleks Monte Alban nesumnjivo ima porijeklo kao i Teotihuacan. Narodi koji su zivjeli u skladu sa planetom Zemljom, poznavali su njene mocne energetske tacke i cakre. I znali su kako tu dodatnu energiju koristiti u svakodnevnim i/ili duhovnim procesima.
Tehnologija gradnje je bila drugacija. Umjesto fizickom silom, vladalo se frekvencijama.
********
Cinjenica je da vrijeme brise uspomene i sjecanja. Nekad to ima smisla, ali, nerijetko, puno vise gubimo nego dobijamo.
Zapoteci i Monte Alban su se pojavili na mjestu drevne civilizacije kojoj su se izgubili historijski tragovi. Originalne observatorije poceli su zamjenjivati ceremonijalni centri; onda se presao put od arheoloskih rusevina do danasnjeg turistickog centra. Prolaskom hiljada godina, jednostavne, ali skladne i osmisljene gradjevine, nisu duhovno evoluirale. Njeni korisnici su polako gubili memoriju o originalnoj svrsi. Prednost su polako davali arhitektonskoj, vanjskoj komponenti.
Sjecanja su izblijedila, znanje se izgubilo, zaborav je progutao sve. Ili, skoro sve.
Astronomske opservatorije Monte Alban-a svjedoce o kosmickim uzletima civilizacije Zapoteka (“naroda sa oblaka”).
Tvorci “prvih” solarnih i zvjezdanih kalendara posluzili su kao uzor kulturama Maja i Tolteka.
29.03.2002.
Tula, Meksiko
Vozimo se prema Tuli, u meksickoj drzavi Hidalgo. Dario postaje nestrpljiv
ponavljajuci pitanje kada cemo stici. Autobus staje svakih desetak minuta; kupi
i ostavlja putnike na prasnjavoj cesti. Nase odrediste je nekadasnja prestonica
Tolteka. To je najsjeverniji grad od svih drevnih srednjoamerickih kultura.
********
Historicari su postavili vremenski okvir za civilizaciju Tolteka: od osmog do dvanaestog stoljeca. Tvrde da su Tolteci koristili velicanstveni grad Teotihuacan nakon sto je zapaljen i napola unisten u sedmom stoljecu. Tamo su ostali 200 godina i vratili mu nesto od prijasnjeg sjaja. Prisiljeni da ga napuste u desetom stoljecu, idu na sjever gdje osnivaju Tulu. Predvodjeni su legendarnim bozanstvom Quetzalcoatl-om. Nakon novih 200 godina njihova kultura nestaje u nadiranju barbara sa sjevera.
********
Sunce nemilosrdno pece; sesir daje malo hlada, ali majica kratkih rukava me prisiljava da ruke stavljam na ledja i skrivam ih od sunca. Taxi nas vozi do arheoloskog nalazista koje je na obodu danasnje Tule. Muzejska zgrada nudi zbirku pronadjenih ostataka tolteckih rukotvorina. Na tabli, pisanoj rukom, daje se hronologija Tolteka. Quetzalcoatl je Tulu napustio i krenuo ka Istoku, Yukatan-u, odakle je na "zmiji" odletio u nebo.
********
Drevna Tula se prostirala na petnaest kvadratnih kilometara i imala je cetrdesetak hiljada stanovnika. Gradom su dominirale tri piramide. Vanjski zidovi su bili oblozeni zlatom, srebrom, koralima, skoljkama i raznobojnim perjem (simbol za "pernatu zmiju"). Aztecki vandali su ove piramide gotovo u potpunosti unistili i opljackali nekoliko stotina godina kasnije. Gotovo sve skulpture i ukrasni kameni blokovi su nestali. Likovi jaguara i pernate zmije su dominirali gradom (kao i u svim prethodnim kulturama unatrag tri hiljade godina).
********
Penjemo se uz brdo. Prodavci svakojakih skulptura, hrane i suvenira, te nekoliko njemackih turista su pouzdani znak da smo blizu piramidama. Izasli smo na plato. Dvije piramide, rusevine hrama sa kamenim stupovima, veliki plato sa nekoliko manjih kamenih zgrada. Na vrhu jedne od piramida su impresivni kipovi "ratnika". Tolteci su ih zvali “Atlantidjani”. Nimalo slucajno. Naime, za sebe su tvrdili da su daleki potomci velike civilizacije Atlantide. Kamene statue su uglavnom unistene sem nekoliko koje su vracene na vrh piramide. Tamo su, prije hiljadu godina, sluzile kao stubovi nosaci hrama/opservatorije.
********
Lider Tolteka bio je Mixcoatl (u prijevodu sa nahuatl jezika rijec je o "Zmiji-Oblaku", sto je bio simbol za galaksiju Mlijecni Put). Nasljedjuje ga sin Tolpitzin, nakon sto Mixcoatl-a ubija ljubomorni brat. Tolpitzin vodi svoj narod i osniva grad Tulu. Vlada naprednim imperijom Tolteka; buja ekonomija, umjetnost, nauka. Ceremonije ljudskog zrtvovanja su zabranjene. Vlastiti narod ga pocinje zvati bozanstvom Quetzalcoatl-om. On se i izgledom razlikovao od njih: bijele puti i crne brade. U frakcijskim borbama, biva prevaren od strane svestenstva koje mu podmece drogu u vino i prisiljavaju da spava sa svojom sestrom. Postidjen, napusta Tulu i obecava da ce se ponovo vratiti. I vratiti svoj narod na staze napretka.
(Nazalost, Azteci su preuzeli ovu legendu i u barbarskom Hernanu Cortezu iz Spanjolske su vidjeli "povratak" vladara bijele puti i crne brade i predali mu svoje kraljevstvo.)
********
Sjedimo na vrhu piramide. Vjesto izravnani plato, srediste zivota Tule, kao da odzvanja zvukovima i slikama nekadasnjeg gradskog zamora. Cuju se razni jezici: Nahuatl, Popoloca, Mixtec, Mazatec i Maja. Bogate kuce, spolja ukrasene jarkim bojama, iznutra sa granitom, plocicama... Gradom hodaju visokocivilizirani umjetnici, svestenici, trgovci. Na glavnom gradskom trgu su mogu vidjeti uzorci razvijene zemljoradnje: dugacki klipovi kukuruza, pamuk u svim bojama, voce i povrce, medicinski proizvodi.
********
Zvanicna historija o civilizaciji Tolteka crpi znanja iz pisanih dokumenata Azteka koji su ovim prostorima ovladali 200 godina nakon nestanka Tolteckog imperija. I ponovo se susrecemo sa primjerom da je historija iskrivljena, nepotpuna, neshvacena.
U azteckom dokumentu "Anali Cuauhtitlan" iz 1531. i 1570. stoji:"Tolteci su bili mudri. Njihov rad je bio lijep, perfektan. Njihove kuce prelijepe, poplocane u mozaicima, granitu, bez premca. Tolteci su bili mislioci. Zapoceli su sa racunanjem vremena, godina i dana. Znali su odrediti koji su dani bili povoljni..."
********
Sada smo spremni progovoriti o zabludama moderne historije.
Osnovna im je teza da su na ovim prostorima nezavisno nastajale razne kulture, kao sto su Olmeci, Zapateci, Maje, Tolteci, Mixteci i drugi. Netacno. Historija nije tako ispresijecana. Ono sto povezuje sve ove narode je spirtualno znanje. Zbog toga su i simboli znanja (zmija) i "bozanstva" (Quetzalcoatl) prisutni bez prestajanja.
Teza o primitivnim ili malo naprednijim "indijancima" ili "urodjenicima" je u startu besmislena, jer je rijec o ljudskim bicima koji su shvatili pravu prirodu i ulogu na ovoj Planeti. (Doduse, ne svi, vec samo oni koji su zivjeli kao spiritualna bica.)
Teza da se civilizacija na ovim prostorima vremenski poklapa sa evolutivnim razvojem ostalog dijela Planete je takodje netacna. Dvije hiljade godina civilizacije, kako se nekada tvrdilo, se brzo mijenja u tri hiljade godina, zatim u cetiri hiljade.
Ono o cemu smo mi govorili u prethodnim prilozima daje dokaze da su upravo srednjoamericki narodi spona sa civilizacijom Atlantide od prije dvanaest i po hiljada godina! A s njom idemo unatrag novih 40.000 godina. I tu se spajamo sa prvom humanom civilizacijom: Lemurijom. I dobivamo novih 50.000 godina.
Covjek je bice sa dugim korijenima. Ne samo sa par hiljada godina, vec mnogo duzim. Elite koje manipuliraju ljudima zato vrlo pazljivo skrivaju ove cinjenice: jer ako otkrijemo nase spiritualno razvijene pretke (Atlantidjane, Lemuriju, Tolteke), onda cemo shvatiti da nema razloga za sva ovozemaljske strahove. I da smo mi vjecna, kosmicka bica. I da trebamo prestati sa stvaranjem negativne energije. Prestati sluziti elitama i negativnim bicima iz vise dimenzije.
********
Tolteci su iznimno znacajan putokaz za modernog covjeka. Toliko znacajan da ih mozemo smatrati za vodecu spiritualnu snagu u "Novom Svijetu" (obje Amerike).
Aztecka rijec "Toltek" u prijevodu znaci "covjek znanja". Zabluda danasnje historije je misliti da je ovo bio narod koji je zivio od osmog do dvanaestog stoljeca.
Tolteci su simbol najviseg nivoa znanja kojeg ljudsko bice moze dostici.
Oni su spiritualno jezgro koje je prisutno vec hiljadama godina kroz kulture Olmeka, Zapateka, Maja..., gradove Teotihuacana, Monte Albana, Palenke ili Tule, sakralne geometrije, kosmicke arhitekture, astronomije i matematike...
Treba odbaciti enciklopedijska tumacenja Tolteka "kao naprednih urodjenika koji su nestali prije osamsto godina". U nasem svijetu, oni se ne mogu braniti, jer mi progovaramo za njih.
Ali, kada bi otkrili njihov svijet, saznali bi pravu istinu.
A sta ako su oni jos uvijek ovdje? I ako jos uvijek praktikuju metode drevnog toltecizma?
Meksiko je zemlja cuda. Njegove planine skrivaju 50.000 potomaka "Tolteka". Oni sebe nazivaju Virarika. Vecina ih i govori samo virarika jezikom. Jasno, svi pripadnici zajednice nemaju isti spiritualni nivo znanja. U okviru ovog naroda, postoje posebne grupe ljudi zvane Jikareros. Oni su cuvari drevnih magicnih znanja. Oni iskusavaju spiritualne nivoe koje ostali clanovi naroda ne mogu ni zamisliti.
Obicaji ili tradicije, tako rado upotrebljavani pojmovi "modernog" covjeka, zajedno sa religijom ili ritualima, ne znace nista za Jikareros. Oni nemaju neki zatvoreni sistem vjerovanja. Ali zato imaju vrlo efikasne vjezbe i prakticna iskustva koja su usmjerena da se dostigne najvisi moguci nivo svijesti i primanja kosmickog znanja.
Ovi prezivjeli Tolteci nemaju svestenog lidera, vraceve ni duhovne ucitelje. Oni uce direktno od "Univerzalnog Duha". Imaju samane, "ljude od znanja", koji samo upucuju druge kako da komuniciraju sa Duhom. Nema formalnog ucenja. Postoje samo tehnike kako zakucati na vrata gdje ucenje pocinje. A dalje ovisi o svakom individualnom bicu. Svako treba cuti, osjetiti, vidjeti za sebe. I, nauciti. Bez posrednika. Bez crkvi, hramova, svestenika. To je put i nacin Tolteka.
Prezivjeli Tolteci zive u svom svijetu i nemaju nikakvog interesa za ne-Toltecki svijet. Za "nas" svijet. Ne zele da nas uce niti da nam prodaju nista. Njihov interes je da odrze zivim vlastitu tradiciju i znanje. To je jedini nacin da zadrze svoju ulogu kao "polja energije". Kao stvarnih sinova i kceri Sunca. Sa istom prirodom kao Otac Sunce i sa istom ljubavlju kao Majka Zemlja.
Njihova poruka je: "Mi smo sinovi Sunca i nasa priroda je da sijamo!"
********
I, ponovo, zasto je uloga Tolteka toliko znacajna za Planetu?
Nas fizicki svijet je svijet koji se moze predstaviti kao "Planetarni san" u kome nasa tijela, um i dusa ucestvuju. Zapleteni smo u ovaj "San" i plovimo po njegovoj ("zemljanoj") karmickoj povrsini vec milenijume. Nas "spiritualni' razvoj je horizontalan. Vecina od nas se ne pomice nagore. Ostaje na istom nivou.
Tek komunikacijom sa "Univerzalnim Duhom" i novim znanjima mozemo da se spiritualno razvijamo nagore. Vertikalnom evolucijom.
O tome govori Toltecki nacin.
U inicijacijama Teotihuacan-a, Tolteci su prvo postajali svjesni svojih najdubljih unutrasnjih tajni (piramida Quetzalcoatl-a), zapocinjali proces transformacije (piramida Mjeseca) i napokon ovladali znanjem da osjete energiju i njenu sustinu (piramida Sunca). U toj fazi im vise ne trebaju ni knjige, ni ucitelji da bi dobili odgovore. Putokaz dolazi direktno od Univerzalnog Duha.
Do istih zakljucaka su dosli i Buda ili moderni obavjestajci iz doba "Hladnog rata" koji su primjenjivali tehnike remote viewing-a. Povezati se sa Univerzalnim Umom, Energijom, Duhom. I tamo naci odgovore na sva pitanja.
********
(Uzgred. Quetzalcoatl nije nestao negdje nad Atlantikom. Vec je otisao u pecinu ispod Chapultepec Hill-a (danasnji Meksiko Siti) gdje je "usao" u drugu dimenziju i nestao zauvijek. Maje su, ako se sjetimo, nestali bukvalno "preko noci" i to, kako legenda kaze, u podzemnim pecinama. Odradili su svoju ulogu i presli u visu dimenziju. Historija toltecke kulture u Teotihuacan-u je mnogo starija nego sto se tvrdi. Negdje oko 700 godine n.e. toltecki naguali su naucili kako da spiritualno putuju u drugu dimenziju i tako je doslo do "misterioznog" napustanja ovog velicanstvenog grada. Kada su Azteci dosli u ove krajeve, oni su poceli da koriste "Znanje" za kontrolu vanjskog svijeta, umjesto unutrasnjeg. Oni su krivo interpretirali ucenja Tolteka iz piramida i zapoceli su velicanje vlastitih nasilnih, ratnickih metoda. Toltecka ucenja znanja su transformirana u ucenja horora. Toltecki proces otvaranja vlastitog srca Suncu, oni su bukvalno preveli kao prinosenje ljudskih zrtava i vadjenja srca iz neprijateljskih tijela. Tolteci su stvorili svoj "Rajski san" i napustili ovu dimenziju. Azteci su ucvrstili "Zemaljski san" i prikovali se za ovu dimenziju straha.)
Tolteci su svoje impresivne kipove zvali “Atlantidjani” po uzoru na svoje daleke pretke.
“Atlantidjani” se se nalazili na vrhu piramida u Tuli, gdje su sluzili
kao stubovi nosaci kosmickih opservatorija.
12.5.2002.
Houston
Tesko je naci ekvivalent Carlos Castanedi i njegovom utjecaju na duhovno oblikovanje generacija od sedamdesetih pa naovamo. Americki antropolog, rodjen u Brazilu, postao je kultna figura pisuci o mudrosti srednjoamerickih indijanaca. Prosto je nevjerovatno da je njegov "Don Juan" svoje prvo izdanje zabiljezio jos 1968. Vrijeme leti.
Svaka od njegovih knjiga je bila briljantno spustanje u najdublje misterije covjekove. Ne samo da su zbog toga postajali bestseleri, vec i klasici u svojoj oblasti. Kastanjedin pisani opus je istovremeno i poezija i antropologija, filozofija i avantura.
Kao tinejdzeru su mi ostajale slike Kastanjedinih pokusaja da se, slusajuci uputstva don Huana, krece u snu. Prvi koraci su mu nalikovali na pokusaj "hrasta da koraca svojim korijenovima". Jednostavno, pocetak je bio tezak, dok nije ovladao tehnikama da se dusom krece nesmetano kroz dimenzije.
Don Huan Matus, nagual i saman, duhovni "ucitelj" iz indijanskog plemena Yaqui, ucio je Kastanjedu o dva tipa svjesnosti. (1) Desnoj strani, normalnoj svjesnosti iz svakodnevnog zivota. (2) Ona druga, lijeva, predstavlja covjekovu misterioznu, magicnu stranu.
Don Huan i, kasnije, don Djenaro, su pokazivali Kastanjedi kako da ovlada sa tri aspekta drevnog znanja: svjesnost, transformacija i namjera.
Hm.
Ovo nam se cini poznato. Mocni Toltecki put spiritualne evolucije!
********
Trideset godina nakon svoje prve knjige, Kastanjeda jos uvijek komunicira sa Don Huanom. Godina je 1998. Don Huan govori:
"... Imamo zvijer koja je dosla iz kosmickih dubina i zavladala nasim zivotima. Ljudska bica su njegovi zatvorenici. Ova zvijer je nase bozanstvo. Mi smo nemocni pred njim. Ako zelimo da protestvujemo, on to suzbija. Ako zelimo da se osamostalimo, on to onemogucava.
U nasim razgovorima svih ovih godina sam ti pokusavao indirektno da kazem da nas nesto drzi zatvorenicima. I zaista, mi jesmo zarobljeni. Za samane i spiritualna bica drevnog Meksika ovo su bile energetske cinjenice.
Oni vladaju nad nama, jer smo im mi izvor hrane. Cijede nas nemilosrdno. I kao sto mi kuhamo kokosje meso u kazanima, tako i ove zvijeri kuhaju nas u ljudskim kazanima. Na taj nacin im je hrana uvijek nadohvat ruke."
(Karlos): "Ne, ne, ne, ne. To je absurdno, don Huan. To o cemu govoris je monstruozno. To jednostavno ne moze biti istina, ni za samana, ni za obicnog covjeka, ni za nikoga."
"Zasto ne?", upita don Huan tiho. "Zasto ne? Zato sto te iritira? Ali, to nije sve. Hocu da se obratim tvom analitickom umu. Promisli trenutak, i reci mi kako mozes objasniti sve kontradikcije izmedju covjekove inteligencije i njegovog glupavog sistema vjerovanja. Ili gluposti njegovog kontradiktornog ponasanja. Samani vjeruju da su nam kosmicke zvijeri usadile svoj sistem vjerovanja, svoje ideje o dobru i zlu, socijalne more u kojima se koprcamo. Oni su ti koji odredjuju nasa ocekivanja, nade i snove o uspjehu i propasti. Oni su nam razvili pozudu i kukavicluk. Oni nas cine snishodljivim, rutinskim, nekreativnim."
"Ali, kako nam to mogu raditi, don Huan?", Karlos pita, razljucen s onim sto cuje.
"Da li nam sapucu u uho dok mi spavamo?"
"Ne, oni to ne rade tako", odgovara don Huan, sa smjeskom. "Oni su definitivno efikasniji i bolje organiziraniji. Da bi nas drzali poslusnim i slabim, oni su se posluzili neocekivanim manevrom. Glupim sa vojnog stanovista. Ali, uzasnim sa stanovista onih kojima se to dogadja. Oni su nam dali svoj um! Njihov um, postaje i nas. Um zvijeri je kontradiktoran, ispunjen strahom. I upravo kroz um, zvijeri upumpavaju u nas um ono sto im odgovara...
Spiritualna ljudska bica drevnog Meksika su bila nesigurna u datum kada se ova zvijer pojavila na Zemlji. Ali su zato bili uvjereni da je covjek bio kompletno bice nekada u proslosti. To svjesno bice danas je samo predmet mitova i legendi.
U jednom trenutku kao da sve nestaje. I od covjeka ne ostaje nista vise nego drogirano, uspavano bice...
Nas protivnik nije za potcijeniti. Vrlo je pametan i organizovan. Provodi kompleksan sistem da od nas napravi beskorisna bica…
Covjek je imao sudbinu da postane magicno bice svjetlosti. Ali, te magije vise nema. Trenutno smo samo prosjecan komad mesa…"
********
Nase fizicko i, djelomicno, dusevno bice je zarobljenik vec milenijumima. Negativna energija koju generiramo je hrana "kosmickoj zvijeri" o kojoj govori don Huan. Mi smo sofisticirano uzgajani da bi ih hranili. A da pri tome nismo svjesni svoje ne-kreativne uloge.
Magiju treba vratiti.
18.5.2002.
Houston
Vikendom slijede uobicajene posjete antikvarijatima. Prosla subota me nanijela
na knjigu "Kryon" (sesto izdanje iz 1996, "Kryon - Don't think
like a human!", autor L. Carroll). I, ne sluteci, citajuci, negdje na
sredini, nalazim logican nastavak na tekstove iz prethodna dva priloga o
Toltecima i Kastanjedi.
"... Vi privlacite i drugu vrstu kosmickih bica. Vi (ljudska bica) ih zapravo hranite... hranite ih svojim strahom. Ljudi koji stalno zive u strahu su zapravo njihova dnevna hrana. Oni se vracaju, vladaju vasim zivotom, vuku vas nadole... u potrazi za dodatnom negativnom energijom. Sto vise straha, vise hrane za njih. Koliko god nevjerovatan ovaj scenarij izgledao, on je istinit.
... Ali, vi imate mogucnost oduprijeti im se. Pobijedite strah i negativnu karmu..."
********
Ovdje je, naravno, rijec o reptoidima o kojima smo pisali u vise navrata. Mnostvo literature osvijetljava njihovu aktivnost na nasoj Planeti u poslednjih nekoliko hiljada godina. Doktor Courtney Brown, direktor Farsight Instituta, je u svojim knjigama ("Cosmic Explorers" i "Cosmic Voyage") poblize opisao njihovu kulturu, namjere, hijararhijsku strukturu. David Icke je u svojim poslednjim bestselerima ("The Biggest Secret" i "Children of the Matrix") razgolitio ove mracne snage i njihove metode kontrole nad ljudima, otkrivajuci fantasticnu mrezu globalne manipulacije koja traje od doba Sumera i Babilona do danasnjih politickih lidera i kraljevskih familija. Castaneda govori o njima kao o "kosmickoj zvijeri". Film "Matrix" pravi zgodnu asocijaciju na superiornu civilizaciju koja koristi energiju ljudi kao izvor hrane. More drugih nezavisnih, starih i novih dokumenata, pokusava objasniti zasto covjek kreira civilizaciju straha, ratova i gramzljivosti.
********
Kryon medju mracne sile koje su prisutne na Planeti, pominje jos jednu civilizaciju o kojoj smo dosta pisali.
"... Gotovo bez iznimke, ova bica nisu svjesna ko ste vi zapravo. Njih privlace vase karakteristike. A oni znaju samo za nize vibracije od vlastitih, trazeci pri tome informacije i odgovore. Vi ste biblioteka za njih...
... Postoji nekoliko ovakvih grupa. Jedna od njih trazi informacije u vezi sa emocijama. Oni eksperimentiraju sa vasom biologijom. Njih posebno privlace vase emocije, buduci da ih oni nemaju. Studiraju vas...
... Emocije su energija, a vi ste bogati izvor tom vrstom energije. Oni traze odgovore, znajuci da im je egzistencija ugrozena, jer su nekada davno izgubili ovu vrst prirodne energije."
(Ovdje je rijec o Greys-ima, koji su najobimnije obradjeni u literaturi. O njihovim podzemnim bazama i laboratorijama na americkom tlu je bilo vise govora u prethodnim tomovima.)
********
Pored "mracnih", Kryon opisuje i pozitivne civilizacije:
"...Oni koji hodaju medju vama, s kojima imate najduze i najblize bioloske veze... su oni koji vas posebno vole. Doduse, njihova nauka vam ostaje nedostupna... jer jos nije vrijeme za to. Oni su kao i vi. Njihova genetika je i vasa. Oni su vase sjeme, vasi daleki preci. Dolaze sa sazvjezdja "Sedam sestara". Sa Plejada.
... Iako je Zemlja razvila humanoidna bica dosta rano, bila je potrebna genetska intervencija od strane slicnog bioloskog tipa sa druge planete. Stoga vasa humana genetika nije u potpunosti zemaljskog porijekla... vec pripada i bicima koja vas posmatraju vec eonima. Njihova DNA je bila potrebna da napravi onu kljucnu razliku u svijesti izmedju zvijeri i covjeka. To je ona "nedostajuca veza" koju vasa nauka ne uspijeva pronaci."
********
Slijedi desetine pitanja. I odgovora. Izmedju ostalih:
Pitanje: Sta to znaci da mi zivimo u "dualizmu"?
Odgovor: Vi ste visoka spiritualna bica koja su "prerusena" u jednostavna, bioloska, fizicka bica. Ovo je osnova za "dualitet". Vi ste u stvari dva bica. Vase stvarno "Ja" je spiritualni entitet sa znanjem i moci. Vasa humana skoljka je "fantom". Ironija je da vi vidite fantom kao nesto stvarno, a stvarno Ja kao fantomsko. Stavise, mnogi od vas ga uopce i ne vide!
Pitanje: Koliko su precizna Nostradamusova prorocanstva?
Odgovor: Njegova prorocanstva su bila precizna u periodu od preko cetiri stotine godina. Medjutim, njegov rad sad mozete zaboraviti. Nova energetska vibracija mijenja vasu buducnost i njegova predvidjanja. Nostradamusove mape vase obale u 2001. godini i mape Hopi indijanaca su razlicite. Predividjanja Hopi indijanaca su jasnija, iako su oni svoje vizije imali prije Nostradamusovih.
Pitanje: Prve civilizacije na Zemlji, Lemurija, Atlantida?
Prvi ljudi koji su dobili dusu zivjeli su jako davno. Vi danas nemate nikakvih dokaza o ovoj prvoj civilizaciji. Jednog dana u buducnosti, kada na povrsinu Zemlje isplivaju dokazi o njenom postojanja, vi cete biti odavno van ove Planete. Nakon njih, doba Lemurije i Atlantide je bilo posebno uzbudljivo. Razvijena nauka i spektakularna otkrica. Zemlja je bila dovoljno stara i stabilna da "nas sistem" zapocne. Tada smo stvorili "Komoru Kreacije" kada je ustanovljena lista svih bica koja ce dijeliti ovaj Planet. Na povrsini i ispod nje. Sve je ucinjeno u ljubavi i velikim ocekivanjima. Takav je i slucaj sa ostalim planetama, ali vas je ipak bio poseban. Razlog: ovo je bila jedina planeta "slobodnog izbora". Medjutim, duhovni "stit" Planete je bio isuvise rastegljiv. Duhovne lekcije se nisu ucile, vec je svako dobijao odgovore na pitanja. Do prosvjetljenja se dolazilo lako, ali se nije znalo sta ono predstavlja. Stoga je bilo potrebno korigirati sistem. Civilizacije Lemurije i Atlantide su nestale. Uslijedilo je kratko ledeno doba. Planeta je magnetno balansirana. Dualitet je pojacan. Karma je bila prisutnija vise nego ikada. Samo pojedinci su bili svjesni spiritualnosti... Ovo je vase vrijeme sada. Platili ste za njega hiljadama godina reinkarnacija i vasim spiritualnim radom. Iskoristite ga.
Pitanje: Zasto nasi naucnici ne mogu vidjeti nikakve dokaze o ovim kosmickim aktivnostima?
Odgovor: Ne mogu vam otkriti informacije kako premostiti vas dualitet, jer bi to rizikovalo vas proces ucenja. Ipak, mogu vam reci da neka od bica kada napustaju Zemlju, ostavljaju trag iza sebe. Pokusajte naci intenzivne i neobjasnjive gama zrake.
(Knjiga je prvo izdanje imala 1993. godine. Godinu dana kasnije citamo u "Science News": "Kao petarde u noci, gama-zraci oslobadjaju more visokoenergetskih fotona. Ovi odsjaji radijacije spadaju u najmisterioznije fenomene u kosmosu. Niko jos nije pronasao izvor ovog zracenja i nepoznato je da li ona potice iz nase Galaksije ili iz daljih kosmickih dubina."
Ili, "Grand Rapid Press" prenosi iz Washington-a: "Misteriozna radio emisija, izviruci negdje blizu Zemljine povrsine, je zabiljezena satelitom kreiranim da proucava nuklearne eksplozije. Satelit "Blackbeard" iz Los Alamos National Laboratory, je od svog izbacivanja u orbitu, zabiljezio preko 100 zracenja koji nisu opisani nigdje u naucnoj literaturi", tvrdi istrazivac Dan Holden.)
Pitanje: Kada bi se pojavio pred predsjednikom SAD, sta bi trazio od njega?
Odgovor: Trazio bi od njega da javnosti saopsti istinu o pedesetodogisnjoj dokumentiranoj historiji o posjetiocima koje ste imali sa drugih planeta. Doduse, ni on ne zna kompletnu pricu. Ali bih mu rekao da je nacija spremna za istinu, cak i za negativne dijelove. Morale bi se predociti sve slike i komunikacija. I onaj sramotni dio. U protivnom, u slijedecih dvadesetak godina ce se komunikacija desiti direktno. A tada ce gnjevna javnost saznati da je elita zadrzavala istinu veci dio stoljeca. I drzala je u tajnosti.
Pitanje: Reci mi nesto sto bi zelio da nam saopstis... bez da te ja pitam.
Odgovor: Mudro pitanje. Zbilja, kako da me pitate nesto o necemu sto jos ne znate?
Vrlo uzbudljiv fenomen se trenutno dogadja na Zemlji. Rijec je o "novom sjemenu". Grupa mladih ljudi, ciji broj ne zelim otkriti, nosi u sebi potencijalnu promjenu u genetskom kodu za ljudsku rasu! Rodjeni su izmedju 1978. i 1982. Ko su oni? Zemaljski samani ih mogu prepoznati bez problema.
Pitanje: Tko su nasi preci iz Kosmosa?
Odgovor: To nije tajna i to je ljudima dostupno vec duze vrijeme. Oni su vasi bliski susjedi iz sazvjezdja koji nazivate "Sedam sestara". Oni su vasi bioloski preci, i piripadaju vasoj familiji. Ovo ce ostati kontroverzno pitanje do kraja, buduci da su i oni u procesu prosvjetljenja. Oni su ispred vaseg statusa za oko 250.000 zemaljskih godina. Njihove lekcije se vise ne sastoje od karme, ali jos uvijek ostaju u ljudskom obliku. Imaju rodjenja i smrti, ali su prosli kroz sve testove. Najvaznija im je funkcija tehnicka i bioloska pomoc drugim civilizacijama (genetski inzinjering). Cesto vas posjecuju, ali su suzdrzani u informacijama koje vam daju. To se ocekuje da vi sami otkrijete, u svom lineranom vremenu,... i da dobijete zasluzenu nagradu.
(Na 82. strani citam: "Dragi moj, ako mislis da citas ovu knjigu slucajno, onda stvarno ne razumijes kako stvari funkcionisu u kosmosu. Jer, ja sam Kryon, ja te poznajem, ali i ti poznajes mene. Ako ti se ove rijeci ucine poznate, to je zato sto tvoje spiritualno Ja intuitivno prepoznaje pisanje prijatelja. I love you dearly...")
Pitanje: Reci nam o ljudskoj historiji na zemlji.
Odgovor: Vasi korijeni idu daleko 300.000 godina. Medjutim, informacije u vezi ljudi su stare samo 100.000 godina. Razlog? Ako idete dublje u proslost, onda cete studirati ljude koji ne pripadaju vasoj vrsti. Promjena se desila u DNA koja odredjuje specificni tip vrste. Prije vaseg, desavao se drugaciji scenarij.
Pitanje: Kako izgleda struktura Univerzuma?
Odgovor: Struktura kosmosa ne nalici na vasu planetarnu strukturu. Na ovoj planeti ljudi imaju hijerarhijsku organizaciju... koja se zasniva na moci i kontroli. Univerzum ne interesira ni moc, ni kontrola. Njegov oblik vi sebi jos uvijek ne mozete predstaviti... ali Kosmos je zasnovan na ljubavi i svrsi. Oni koji su dalje od centra nisu manje vrijedni. Naprotiv. Oni se zakrecu izvana i ... postaju centrom.
Pitanje: Ko je tvoj sef?
Odgovor: Nemam ga. Ono sto je dobro za cjelinu, dobro je i za mene. Nema pobuna, unutar strukture postoji samo ljubav i balans.
Pitanje: Ko te stvorio?
Odgovor: Na celijskom i atomskom nivou moje strukture je energija. Ali, mi nismo bili oduvijek ovakav isti entitet. Jednog dana cu prestati da postojim u ovom obliku. A, onda, opet, mozda postati isti kao dosad. Energija je neunistiva, zato cu uvijek biti forma energije. Cjelina se nikad ne mijenja, a broj dijelova ostaje uvijek isti... Kryon dolazi iz Sunca unutar Sunca, iz velike centralne oblasti. Iz Primarne Kreativne Snage.
Pitanje: Postoji li nesto na atomskom nivou sto dosad nismo otkrili?
Odgovor: Da. Jedna od najinteresantnijih pojava koju cete otkriti u buducnosti bice "blizanci". Oni se kriju u atomskoj strukturi i bicete totalno zabezeknuti kada je prvi put zabiljezite. "Blizanci" su par atomskih cestica koji u potpunosti mijenjaju vase predodzbe o vremenu i prostoru. Oni se uvijek nalaze u paru. Kada se stimuliraju pravilno, oni se uvijek i krecu u paru. Kada ih odvojite oni ce se i dalje kretati na isti nacin, u istom smjeru. Bez obzira koliko bili udaljeni jedan od drugog, njihovo kretanje ostaje uvijek identicno. I ako jedan od njih lansirate izvan Suncevog sistema, i dalje ce se kretati kao jedan. Ostaju zauvijek par. Neunistivi su. Ako jednog energetski transformisemo, onda se isti proces (nezavisno od nas)odvija i na drugome. Pronalazak "blizanaca" ce vas natjerati da preispitate svoje ideje o vremenu i prostoru. Izmedju ostalog, blizanci ne slijede "zakon" o najvecoj brzini, brzini svjetlosti. Otkricete da postoji puno veca brzina nego sto mozete izmjeriti. Trenutacna komunikacija medju "blizancima" je u stvari osnova za komunikaciju u citavom kosmosu. Putem njih Univerzalni Duh komunicira sa svim entitetima u svemiru.
Pitanje: Sta uraditi sa nuklearnim otpadom?
Odgovor: Vas nuklearni otpad je vasa najveca opasnost. Sada, dok ovo citate, mali americki gradic cije ime pocinje sa slovom "H", je najveca potencijalna opasnost. Ona ce se i ostvariti nastavite li da je ignorirate. Nije rjesenje sklanjati otpad na dno oceana ili jezera. Stvarni odgovor je ocit. Nuklearni otpad mora biti neutraliziran. Primjenite svoja tehnoloska znanja, okrenite se mikroorganizmima, povecajte im broj i efikasnost i... oni ce pojesti vas otpad.
(Koje li "slucajnosti". Moj trenutni projekt u firmi je stvaranje sistema za preciscavanje vode u industriji, od naftnih i masnih supstanci... koristenjem mikroba. Mikrobi se hrane naftnom supstancom i, kada ostanu bez hrane, umiru i razlazu na vodu i ugljicni dioksid.)
Pitanje: Kako mi mozes objasniti cinjenicu da je nasa Planeta u "linearnom vremenu", a kosmos u vremenskom "sada"?
Odgovor: Zamisli zeljeznicu cija se pruga prostire u ogromnom krugu. Mala lokomotiva predstavlja tebe. Uvijek si u pokretu, jednakom brzinom, linearno se krecuci naprijed. Mi, kosmicka bica, stojimo u centru kruga, posmatrajuci te kako prolazis kroz svoje linearno vrijeme. S obzirom da je Kosmos izgradio tvoju prugu, On tacno zna gdje tvoja pruga ide, i koji ce se krupni dogadjaji desavati. Na primjer, mi znamo koliko ce vase Sunce trajati, kada cete se sudarati sa pojedinim kosmickim tijelima i sl. Ti su dogadjaji, uzgred receno, daleko ispred vas. Dakle, mi stojimo u sredini, posmatrajuci vase kretanje. U svakom momentu mozemo se okrenuti lijevo ili desno i vidjeti vasu proslost ili buducnost. Eto na taj nacin mi mozemo biti u statickom "sada" dok ste vi u kretanju, u "linearnom vremenu". Ono sto mi ne znamo je sta cete vi uraditi sa tom lokomotivom koju smo mi izgradili. Koliko cete vagona dodati ili oduzeti? Koje boje ce lokomotiva biti? Da li cete se sami unistiti? Da li cete je cistiti i opravljati, ili odluciti da vozite dok vam ne stane? Da li cete je uciniti efikasnijom i povecati joj brzinu? Sve ove stvari zavise od vasih odluka. Znaci, s jedne strane postoji globalni scenarij, ali nista nije predodredjeno za vasu individualnu buducnost. Ona je u vasim rukama. Ali, globalna buducnost, je u nasim. Jer, mi smo izgradili tracnice i znamo gdje vode.
********
Misli Kryon-a je zabiljezio Lee Carroll, americki poslovni covjek koji je citav zivot bio skeptik za bilo sta metafizicko ili spiritualno. To je zapravo i bio razlog da bude izabran da prenosi ovu komunikaciju. Njegova logika i analitika ucinili su ovu nevjerovatnu knjigu jos vjerodostojnijom.
Kljucna poruka knjige ljudima je; "Shvatite svoju sustinu. Ljubav je sampion svih vremena. To je tkivo koje veze Univerzum. To je tajna vase "Ujedinjene Teorije" za kojom tragate. Prisutna je na celijskom nivou, bezuslovna je, jedinstvena."
24.5.2002.
Houston
Nedjelja vece. Dario se vratio sa prve skolske ekskurzije (San Antonio, Austin)
i zauzima mjesto pred TV-om. Zove me da gledamo zadnju epizodu
"X-files". Pravim mu drustvo. Nakon dvogodisnjeg odsustva u seriji se
ponovo pojavljuje FBI agent Moulder koji je pronasao odgovor na pitanje:
"Da li smo sami?"
Devet godina i stotine dosijea FBI-a su prodefilovali kroz maratonsku seriju. Pojave paranormalnog, metafizickog, UFO, spiritualnog, neobjasnjivog i misterioznog su izazivale ocekivani efekat. Oni koji su i ranije bili otvoreni za ovakve slucajeve nasli su potvrdu svog razmisljanja. Za one koji su bili nezainteresirani ili skeptici ovi dosijei su (p)ostali (naucna) fantastika.
Uglavnom, u finalnoj epizodi, Moulder je po prvi put prestrasen. Ne samo da se uvjerio da su vanzemaljci medju nama, vec ima i konacni datum kada ljudska rasa pada pod njihovu potpunu kontrolu: 22. decembar 2012. Zadnja scena epizode se snima u americkoj drzavi New Mexico koje je jedino sigurno skloniste od "zlocestih" vanzemaljaca. Naime, klisurine oko rusevina Puebla su bogate magnetitom koji je smrtan za njih. Moulder i agentica Scully (Skuli) u svom oprostaju od gledalaca razmisljaju kako da promijene buducnost i spase covjecanstvo.
O "pozitivnim" i "negativnim" vanzemaljskim entitetima smo pisali. O dvadeset drugom decembru 2012. kao kraju nase civilizacije smo govorili u prilogu o Majama kojima se tog dana zavrsava jedan svemirski ciklus na Zemlji. O bezuspjesnim pokusajima americkih agenata remote viewing-a da vide dalje u buducnost od ovog datuma, je takodje bilo rijeci. Da bi shvatili znacenje ove, gorepomenute, TV serije ostalo je samo da se nesto kaze o Pueblu.
********
Stereotipi o Americi ukljucuju i ova dva: prvo, americka historija ide unatag do dolaska Kolumba; prije njega bili su Indijanci i John Wayne. Drugi stereotip je da Amerikanci i najmanje stvari komercijaliziraju. "E da su njima egipatske piramide... oni bi napravili milijarde zarade...".
Danasnji prilog ce ih opovrgnuti. Prvo, civilizacija na americkom tlu je stara hiljadama godina. Drugo, spiritualna i gradjevinska dostignuca na ovim prostorima su takodje prvorazredna, ali zvanicna politika ih je gurnula u zapecak.
********
Na granici gdje se susrecu cetiri americke drzave: New Mexico, Arizona, Utah i Colorado, nalazi se indijanska "sveta zemlja": Cetverokut " (Four Corners Country). Rijeke Rio Grande i Colorado, cuveni Grand Canyon, indijanski rezervati, Hopi Indijanci i njihove legende i prorocanstva... Hopi tvrde da je ljudska civilizacija nakon zadnjeg potopa pocela da se razvija upravo odavde. I da ce tokom slijedece kataklizme ovo biti jedino sigurno utociste. Dok postoji "Cetverokut" dotle ce i balans Planete ostati netaknut.
Danas cemo govoriti o precima Hopija. I o jugoistocnom kraju "Cetverokuta" u Novom Meksiku.
********
Kako to da najvrijednije ljudske uzlete redovno prekriva veo "misterioznog"? Graditelje egipatskih, kineskih ili meksickih piramida, na primjer? Pisana i duhovna tradicija onih koji su znali odgovore (Maje ili Tolteci, recimo) potpuno je unistena.
Slucaj Tolteka, cije se pravo ime ne zna, a o kojima znamo uglavnom od njihovih primitivnijih predaka (Azteka), ponavlja se i ovdje.
Ime "Anasazi" dolazi od moderne rijeci Navaho indijanaca i znaci "neprijatelji nasih drevnih oceva". I upravo ovi "neprijatelji drevnih Navaho indijanaca" predstavljaju civilizacijski vrh prohujalih vremena na tlu sjeverno od Meksika.
Anasazi su preci modernih Pueblo Indijanaca i zivjeli su u kanjonu Chaco, rastrkani u okviru hiljadu kvadratnih milja. Ovaj put necemo govoriti o prvim "paleo" Indijancima od prije 35.000 godina. Ili strijelama Anasazija starim 15.000 godina. Finalna epizoda iz zivota Anasazija se odvijala prije samo hiljadu godina. U apartmanskom kompleksu zvanom Pueblo Bonito.
********
"Djeca svjetlosti", tako su sebe zvali Anasazi.
U podnozju Chaco kanjona brizljivo su dizajnirali i podigli izvanredan kameni gradic sa 700 podzemnih stanova i 37 "kiva". Kive su podzemne "ceremonijalne" prostorije u obliku perfektnog kruga i simboliziraju utrobu u tijelu Majke Zemlje.
Pueblo Bonito ("prelijepo naselje", naziv je iz XIX vijeka) nije imao palaca - svi stanovi su iste kvadrature. To nam sugerira barem dvije stvari: prvo, gradnja je isla planski i odjedamput (a ne kampanjski, tokom 200 godina, kao sto sugerira zvanicna arheologija). Drugo, ocito da nije bilo socijalne hijerarhije i elita.
Oblik Pueblo Bonita je polukrug (pravilno slovo "D"). Mjestimicno dostize visinu od pet spratova da bi se zatim spustio do visine jednog sprata i otvorenih trgova.
Sofisticirani gradic se doima nestvarno, kao da je zalutao sa neke druge razvijenije planete na danasnju besplodnu, pustinjsku okolinu Chaco kanjona. "Simetrija i geometrijska preciznost sugeriraju planski pristup", kao da cujem arhitekte.
Tu moram biti malo precizniji. Ovdje nije rijec o "obicnoj" vec sakralnoj geometriji. Prolazeci kroz literaturu o Pueblo Bonitu nasao sam nekoliko petroglifa (slikovnih znakova) ucrtanih blizu vrha kanjona (Fajada Butte). Petroglifi simboliziraju plan Grada i svi su solarno orijentirani.
- Plan Grada je prikazan kao polugrug, u obliku slova "D", sa sredisnjom linijom i dvije tacke koje prikazuje najvece kive;
- Solarno su orijentirani, jer su crtani u pravilnom smjeru istok-zapad (od izlaska ka zalasku sunca); zid kanjona je, naravno, sjever-jug. Svaki dan, po pola sata, kada je sunce najvise na nebu, desava se transformacija petroglifa od pune obasjanosti do pune sjenke. "Djeca svjetlosti" su ostavili brojne oznake na zidu kanjona koje pokazuju da su bili svjesni ove promjene i da su ih brizljivo biljezili. Nama ostavljaju u zadacu da pokusamo da ih desifriramo.
U sredini nekih petroglifa su izbusili rupu. Ubacimo li komadic drveta u rupu, sunce baca sjenku tacno uzduz radijalne linije. Ta linija simbolicno predstavlja radijalnu liniju Pueblo Bonita vidljivu i danas na rusevinama.
Vrlo karakteristican je petroglif koji prikazuje spiralu koja zavrsava sa polukrugom. Mnogima, ovo nista ne znaci. Jednostavan simbol koji dijete moze nacrtati. Ali, spirala je simbol kreacije, stvaranja zivota (genetski kod). A polukrug je njihov gradic, Pueblo Bonito, koji izvire sa kraja spirale...
********
Od Pueblo Bonita izviru, u svim pravcima, serije pravilnih linija - puteva, prema pustinji. Ovi putevi su sirine danasnjih autostrada i perfektno su ravni. Nema zavoja ili odstupanja od pravca. Dugacki su kilometrima - najduzi je oko 100 km. Konvencionalna arheoloska objasnjenja su da je rijec o trgovackim pravcima koji su vodili do drugih naselja.
Medjutim.
Putevi vode kroz klanac, vertikalno se penju uz klisure, idu po zaravni kanjona, da bi se opet spustili u pravoj liniji ispred sebe i otisli u nedogled. Ima li smisla trgovcima da se veru po klisurama kada mogu pratiti kanjon i kretati se logicnim stazama? Nazalost, arheolozi polaze od pogresnih pretpostavki. Od onih o Pueblo indijancima kao primitivnijim od nas.
Objasnjenja treba traziti u spiritualnom svijetu. Ovi putevi nisu jedini te vrste u svijetu. Drevni samani su ove puteve koristili kao putokaze na svojim van-tjelesnim putovanjima na razlicitim stranama svijeta. I zbilja, u slucaju Anasazi indijanaca, postoje dokazi da su ovi pravci vodili do manjih kamenih struktura, nalik na hramove. Za takve objekte je utvrdjeno da je u njima odvijana samanisticka aktivnost. Sto bi arheolozi rekli "ceremonijalna" ili "religiozna".
Za vantjelesno putovanje duse ima smisla pratiti kretanje perfektno pravih puteva preko kanjona. A to sto se putevi penju uz klance, to vec ne predstavlja problem. Dusa ionako lebdi iznad kamenih vertikalnih litica.
Dosada je otkriveno preko 800 km ovih linija. Danas su one vidljive samo iz zraka, rano ujutro ili kasno popodne kad sunce baci duboku sjenku na pustinjsku okolinu kanjona. Sa nivoa povrsine zemlje danas ih je tesko uociti, jer su stotine godina prirodne erozije ucinile svoje. I dobrim dijelom izbrisale nekadasnju samanisticku geografiju.
Prije hiljadu godina Chaco kanjon je bio obrastao u gustu sumu. Ovo otvara novo pitanje: Koju su tehnologiju koristila "djeca svijetla" u raskrcavanju stotina kilometara puteva? Koje alate? Podsjecamo da je to doba kada Indijanci nisu imali u upotrebi tocak i kola. Sa gradjevinskog stanovista ovo je bio gigantski izazov.
Uza svu tehnologiju i tockove (kamione, bagere, dizalice) vec se decenijama ne uspijeva izgraditi auto put do Splita (iz Zagreba ili Sarajeva). A "primitivni americki domoroci" krce hiljadu kilometara auto puta koji ih na kraju dovodi do jedne kucice/hrama?
I kazemo da Amerikanci sve komercijalizuju samo nemaju bog-zna-sta pokazati iz svoje historije? Hm, ne bi se slozio. Imaju itekakav razlog da Pueblo Bonito prepuste zaboravu u Navaho rezervatu do kojeg vodi samo prasnjavi, neasfaltirani put.
********
Anasazi su suvremenici Tolteka koji su zivjeli nesto juznije. Ali i jedni i drugi su bili svjesni da su ljudi kompleksna bica, prevashodno spiritualna. A ovladavanje duhovnim svijetom omogucavalo im je da lakse vladaju fizickom dimenzijom. I da prenose milione tona kamenih blokova (zrakom!) od kojih su pravili piramide. Ili, mijenjali geografiju terena uklanjanjem hiljada tona sume.
********
Historicari se slazu u jednom u svojim knjigama: Anasazi indijanci su misteriozno nestali oko 1150 godine.
Neki tvrde da su suse smanjile populaciju od hiljadu prvobitnih stanovnika na nekoliko desetina i da su konacno i oni napustili svoje "prelijepe naselje". Drugi tvrde da je njihov broj narastao do 5.000 i da su se okolni resursi neplanski koristili i da se ostalo bez njih. Treci govore o masovnom egzodusu iz nepoznatih razloga.
Moulderovi FBI dosijei su me ponukali da ponudim cetvrtu verziju.
Anasazi su bili ljudska bica koji su, tokom svojih duhovnih putovanja, dobro upoznali Planetu. Historiju i buducnost. Druge duhovne entitete. I, kao Kastanjedin Don Huan, bili su svjesni prisutnosti kosmickih zvijeri koje se hrane nasom negativnom energijom. Uvidjevsi snagu onih koji su i tada manipulirali covjecanstvom, vjerovatno nisu vidjeli mnogo smisla u vlastitom, nekontrolisanom demografskom sirenju. Njihov Pueblo Bonito je bio limitirani apartmanski kompleks za minimalan broj stanovnika. Bez guzve i graje desetoroclanih familija. Sa vise vremena koje se moze posvetiti sebi i vlastitoj duhovnoj evoluciji. Sa nestankom tolteckog nacina misljenja (Maje, Tolteci, Inke) nestajali su i Anasazi.
Nije bilo smisla u stimuliranju nataliteta i ekonomskog sirenja.
Iz ove dimenzije su otisli tiho, u sjenci kanjona bogatim magnetitom, koji im je donosio jedinu sigurnost u ovoj dimenziji.
Autori kompleksa Pueblo Bonito su Anasazi, “djeca svjetlosti”. Ovaj sofisticirani gradic je nastao
uz pomoc sakralne geometrije i svjedoci o njihovom razvijenom spiritualnom nivou.
15.6.2002.
Houston
Na visokoj stijeni, na ulazu u egipatsku Tebu, sjedi sfinga. Svakom prolazniku
postavlja istu pitalicu. Netacan odgovor vodi nesretnike u smrt. Sfinga, kcer
Tajfuna i Ecidne, je demon smrti i destrukcije. Zenska glava, tijelo lava,
krila ptice i zmijski rep nacinili su od sfinge zenskog monstruma u grckim
mitovima.
Anticka Grcka, koja u to vrijeme vlada i Egiptom, dala je i bistrog Edipa koji se zaputio ka Tebi. Sfinga mu postavlja rutinsko pitanje: "Koja zivotinja hoda ujutro na cetiri noge, u podne na dvije, a navecer na tri?" Edip odgovara: "To je covjek. U djetinjstvu puze na rukama i koljenima, u mladosti je uspravan, u starosti se pomaze stapom". Prestravljena sfinga vrsi samoubistvo bacajuci se u klanac, Edip ulazi u Tebu kao heroj, a gradjani ga postavljaju za svog kralja.
********
Grci su, kao i sve drugo, i ovu legendu preuzeli sa bliskoistocnih prostora. Jos drevnija Asirija je na ulazu u svoje hramove drzala sfinge koji su imali simbolicnu ulogu cuvara ulaza. Nezvane goste bi davili (grcki "sphingo" znaci "zadaviti").
Jos jedan korak unazad.
Hiljadu do dvije hiljade godina prije dolaska Grka, drevni Egipcani su sfingom zvali muske kipove koji su predstavljali lava sa ljudskom glavom. Sto se ide dalje u proslost to je prisutnija kreativnost: sfinge simboliziraju boga Sunca, a pored lavljeg tijela, imaju glavu ili ljudi (cesto kraljeva) ili drugih zivotinja.
I, jos jedan veeeeliki korak unatrag i... doci cemo do zapadne obale Nila: "Velika Sfinga".
********
Dio tvrdoglavih egiptologista i dalje ustrajava u tezi da je sfingu u Gizi napravio faraon Kefren ili Kafra (Khaf-Ra), tokom cetvrte dinastije, prije 4.500 godina. I ova "istina" je, kao i sve ostale u vezi drevnih monumentalnih objekata, samo bajkica koja se servira skolskim generacijama.
More arheoloskih i geoloskih dokaza lako rusi ovu tezu o starosti sfinge.
Na samoj sfingi nema nikakvih oznaka ili hijeroglifa koji govore o njenom graditelju. A Kefrenov prethodnik, njegov otac, faraon Keops, je ostavio pisani dokaz ("Inventory Stele", pronadjene na Giza platou u XIX stoljecu), u kome on naredjuje izgradnju jednog hrama uporedo sa sfingom. Znaci, da je sfinga vec postojala u njegovo vrijeme! Pa kako je onda moguce da ju je izgradio sin nakon oceve smrti?
Naravno da nije moguce. (Osim egiptolozima.)
********
Sfinga je najveca skulptura drevnog svijeta. Isklesana je iz jedne ogromne stijene. Dugacka je 73 metra i visoka 20 metara. Pojedini kameni nivoi od kojih je sfinga gradjena su razlicite cvrstoce. To je utjecalo da se erozija vidi vise na donjem dijelu ("tijelu") sfinge koji je meksi. Glava je uklesana u tvrdom kamenu i prirodna ostecenja su znatno blaza. Iza jednog uha sfinge ostalo je nesto originalne boje koja govori da je u doba gradnje ova figura bila puna kolorita i ponos graditelja.
Danasnja glava je, kao sto znamo, ipak ostecena. Nos i brada nedostaju. Dugo se vjerovalo da su Napoleonovi vojnici odgovorni za ovaj barbarizam, dok se nije pronasao crtez sa pocetka XVIII stoljeca koji pokazuje da je nos nedostajao stotinu godina prije francuske okupacije Egipta.
Slijedeci u historijskom nizu (prije Francuza) su Turci iz osmanlijskog perioda. Nagadjanja su stala na njima: nova verzija kaze da je sfinga nastradala kao zrtva artiljerijskih vjezbi Osmanlija.
********
Izmedju sfinginih sapa nalazi se kamena ploca - "stela", sa uklesanom pricom. Rijec je o dobu vladavine 18. faraonske Dinastije i buducem kralju Tutmosu IV. U njegovo doba sfinga je do vrata bila prekrivena pijeskom. Mladi princ je usnuo u sfinginom hladu. Ona mu se obratila u snu trazeci od njega da je oslobodi od pijeska, a zauzvrat ce postati vladarom Egipta. Tako i bi.
Tutmosovo "oslobadjanje" sfinge iz pustinjskog pijeska nije bilo ni prvo ni poslednje. Ono zadnje se desilo 1905. i otada je ona postala turistickom atrkacijom. A znatno prije Tutmosa, za vrijeme IV Dinastije, na slican poduhvat su se odlucili Kufu (osnosno Keops) i njegov sin Khafra. Nema potrebe posebno dokazivati da oni nisu graditelji ni sfinge niti piramida kako im se pogresno pripisuje. Za njih su ove velicanstvene gradjevine bile drevne i misteriozne kao sto su i nama.
********
Geologija i arheologija ipak neke stvari sa sigurnoscu mogu tvrditi. Medju njima je i cinjenica da je Gizin plato, na kom su podignute piramide i sfinga, prekriven pustinjskim pijeskom preko 5.000 godina. Drugim rijecima, od pojave prvih egipatskih faraona do danas.
Ta cinjenica nas vodi do slijedeceg pitanja: ako je sfinga zadnjih pet hiljada godina bila prekrivena pijeskom, kako je moguce da je (osobito) njen donji dio tako erodirao? Kamena skulptura bi trebala biti izlozena naletima loseg vremena hiljadama godina da bi kamen stradao u tolikoj mjeri. A posto je sfinga uglavnom bila zasticena pijeskom, zdrav razum nam namece zakljucak da se erozija desila znatno prije. U doba kada Egipat nije bio pustinja.
Slijedeca cinjenica: ekstremna erozija tijela sfinge nije rezultat naleta vjetra i pijeska, vec vode (kako, na primjer, tvrdi i geolog dr Robert Schoch, profesor geologije na Bostonskom Univerzitetu). Pa da je i nekim slucajem vjetar uzrokovao eroziju onda bi logicno bilo ocekivati slican efekat i na ostalim egipatskim monumentima. Posto pijesak nije ostavio skoro nikakvog traga na njima, nema smisla tvrdoglavo tvrditi da je saharska prasina zasluzna jedino za propadanje sfinge. Robert Schoch je u pravu: do jedinstvene, karakteristicne erozije sfinge i piramida je doslo od naleta vode.
I tako dolazimo do doba kada je sfinga gradjena.
Geologija tvrdi da je Egipat bio izlozen dugotrajnim vodenim nanosima kada se led otopljavao tokom zadnjeg Ledenog Doba ( 13.000 – 10.000 godina p.n.e.).
Naravno, mi dodajemo da je jedan specifican dogadjaj bio presudan: potapanje Atlantide, promjena polova i podizanje nivoa vode za, mjestimicno, i do 100 metara. Sve ovo se zbivalo prije 12.500 godina.
********
Oblik sfinge, dakle tijelo lava, nije slucajno izabran.
Iskrivljene kopije i monstrumi zasnovani na originalnoj sfingi iz Gize (kao pomenute grcke ili asirijske sfinge) nemaju dodirnih tacaka sa egipatskom skulpturom. Naime, oblik sfinge ima astronomski znacaj.
Poznato je da svakih dvije hiljade godina (ili preciznije 2.160 godina), Sunce ima razlicite zvjezdane konstelacije u svojoj pozadini. Ukupno ih je 12 i siroj javnosti su poznati kao astroloski periodi. Proteklih dvije hiljade godina provodili smo u znaku zvjezdane konstelacije "ribe", simbola krscanske ere. Prije nje dominirala je era "ovna", a jos prije, "bika". Doba "ovna" je u Egiptu prolazilo u bogatoj ikonografiji i simbolizmu posvecenom ovom znaku i zivotinji. "Bik" je, opet, imao svojih "pet minuta" dvije hiljade godina ranije. Kult bika je bio razvijan na Kreti i drugdje.
Sazvjezdje "lava" nas vodi u period koji je trajao od 10.970 godine prije nove ere do 8.810 B.C. A tada, prije 13.000 godina, Planetom je dominirala civilizacija Atlantide. Ociju uprtih u nebo, Atlantidjani su pazljivo posmatrali sve promjene koje su se desavale. I zvjezdane i planetarne utjecaje koje su imale efekta na njihov zivot. Zivjeti u doba "lava" bila je dovoljno vazna cinjenica da podignu velicanstveni kompleks na Gizi, jednoj od tadasnjih njihovih sumovitih kolonija. Sfinga je bila cuvar znanja pohranjenog ispod kamenog tla.
********
Sofisticirani kompjuterski program "Skyglobe 3.6" je u stanju da generira precizne slike zvjezdanog neba u bilo kom historijskom momentu. Graham Hancock je u svojoj knjizi "Heaven's Mirror" objasnio da je "kompjuterska simulacija dokazala da je prije 12.500 godina zvjezdana konstelacija "lava" udomila Sunce prilikom prvog dana proljeca... Tacno jedan sat prije Suncevog izlaska na istoku i pocetka nove epohe, konstelacija "lava" je zasla na nocnom mjestu gdje ce Sunce izaci... Lavlje tijelo sfinge, sa svojom pozicijom okrenutom ka istoku, pozdravilo je zalazak svog nebeskog partnera."
Sve ovo se zbivalo u doba kada, prema zvanicnim tumacenjima, na Planeti nije bilo razvijene civilizacije, a ljudi su, navodno, hodali u coporima i zivjeli u pecinama.
********
Englez Moses Cotsworth je posjetio Egipat 1900. godine i vrsio vlastita proracunavanja. Sfinga je imala ulogu observatorije. Stojeci na ravnoj platformi "svestenici su posmatrali izlazece Sunce u direktnoj liniji horizonta sa sfinginom krunom." Na vratu sfinge Cotsworth je pronasao nekoliko drevnih linija koje su oznacavale izlazak Sunca u danima solsticija i ekvinocija.
Bilo je potrebno koristiti rad stotina radnika tokom perioda od nekoliko godina da bi se ocistio pijesak ispred osnove sfinge. Tu je nekada stajao sestougaoni obelisk (vise ga nema). Cotsworth je vjerovao da je on koristen za posmatranje dnevnog Sunca.
Medjutim, svaki put kada bi se pijesak ocistio ispred sfinge, vjetar bi ga nanosio i zakopavao sfingu dublje. To je natjeralo Cotsworth-a da zakljuci da je sfinga originalno izgradjena u doba kada Sahara nije bila pustinja.
********
Slicice se logicno slazu u mozaik. Sfinga je dostojanstveno pozdravila Planetarni ulazak u eru lava godine 10.970 B.C.
********
Sve ono sto nam se servira o drevnom Egiptu nije nista drugo do obicna laz i manipulacija.
Kazu da su piramide grobnice faraona. Glupost. Ni u jednoj piramidi nije pronadjena grobnica niti mumija. Niti u jednoj piramidi!
Kazu da su Egipcani uz pomoc robova (Nubijaca, Libijaca, Jevreja itd.) izgradili piramide, sa primitivnim alatima i bez tocka, podizuci na visinu od nekoliko desetina metara kamene blokove teske desetine tona. Naravno, piramide nije moguce izgraditi ni danasnjom tehnologijom, a kamoli mekanim bakrenim latima i sirovom snagom misica.
Kazu da je sfinga monstrum, a ona je olicenje znanja, mudrosti i blagosti. Uostalom, ni faraoni se nisu nazivali faraonima u to doba. Bili su, jednostavno, kraljevi. I nisu se zvali Bozjim sinovima kako se to pogresno tvrdi, vec potomcima superiornih bica.
Prije kraljeva ("zemaljskih ljudi"), Egiptom su vladali "polu-bogovi": duhovno i tehnoloski superiorni Atlantidjani. A prije njih, pravi "bogovi": besmrtni posjetioci sa Plejada.
(P.S. Gledajuci sfingu na svom zidu namece mi se pitanje zasto je glava ne-proporcionalno manja u odnosu na tijelo? Originalni graditelji ne prave takve ocite greske. Vratimo li sfingi razbarusenu lavlju glavu postavicemo sve stvari na svoje mjesto. Astroloska epoha lava je zapocela sa kamenom skulpturom lava ispred piramida. A neki "neodgovorni" egipatski vladar je pokusao sebe naciniti besmrtnim isklesuci svoj lik u lavljem.
Na taj nacin nam ostaje da i grcku rijec "sfinga" jednostavno zaboravimo. Misterije vise nema.)
Sfinga je pozdravila Planetarni ulazak u eru lava 10.970 godine prije nove ere. U zivotu Atlantidjana, sfinga je imala ulogu observatorije.
A ispod kamenog tla, ona je cuvala znanje napredne civilizacije sa Atlantide.
23.6.2002.
Houston
Azra se danas iznenadila kad sam joj rekao da piramide nisu bile grobnice
faraona. I da nije niti jedna mumija pronadjena u njima. A pogotovo ne u tri
najvece piramide na platou u Gizi...
********
Kameni plato u Gizi je, bez sumnje, srediste najvaznijih gradjevina na povrsini Planete. A odmah ispod njenog nivoa su skrivena znanja od kardinalnog znacaja za buducnost nase civilizacije.
Danas nastavljamo govoriti o onome sto je iznad povrsine (pored sfinge, tu su piramide). A u slijedecem prilogu cemo se spustiti ispod povrsine platoa.
********
Zasto Egipcani nisu graditelji kompleksa na Gizinom platou?
Idemo redom:
1. Da bi se izgradio kompleks piramida sa zeljenom preciznoscu, bilo je potrebno imati poravnan kameni plato. S jednog kraja "gradilista" na drugi kraj, unutar skoro tri kvadratna kilometra, razlika u nivou je manja od dva centimetra! Laserska preciznost i gradjevinski poduhvat sam za sebe. Temelji Velike Piramide ispoljavaju jos preciznije mjere: na preko pet hektara, razlika u nivou je manja od jednog centimetra! Ovo perfektno niveliranje daleko premasuje zahtjeve danasnjeg ("modernog") gradjevinarstva.
2. U Kairskom muzeju se mogu vidjeti primjerci drevnih egipatskih pila, napravljenih od bakra i bronze. Egiptolozi tvrde da su ovakvim alatima stari Egipcani obradjivali kamene piramidine blokove. Ali. Tu dolazimo do novog problema. Naime, prema Mohovoj skali mineralne cvrstoce, bakar i bronza imaju tvrdocu od 3.5 do 4. Tvrdoca kamenih blokova (vapnenca) je od 4 do 5, a granita izmedju 5 i 6. Alati dostupni drevnim Egipcanima bi samo zagrebali povrsinu vapnenca, a granitu ne bi mogli nista. Nema arheoloskih dokaza o zeljeznim alatima u faraonskom Egiptu. Danasnji najbolji zeljezni alati imaju tvrdocu od 5.5 i to je nedovoljno da sijece granit. Tek dijamantski alati mogu biti rijesenje za granit i vapnenac. A sad zamislimo koliko bi miliona skupih dijamanata bilo potrebno za nekoliko miliona kamenih blokova od kojih su piramide gradjene. A da bi izazov bio tezi, svi kameni blokovi su obradjeni sa sve cetiri strane, a ne samo na jednoj, vanjskoj. Uglavnom, zakljucak je da su blokovi za piramidu obradjeni negom drugom, nama nepoznatom, tehnologijom.
3. O nerjesivom problemu transporta blokova smo govorili u ranijim prilozima. A kako su kamene gromade od pedeset ili cak 200 tona podizane na visinu od sto ili sto pedeset metara? Golom ljudskom snagom?! Kako su granitni blokovi u glavnim komorama podizani i onda uklapani na prostoru u kome moze stati samo sest ljudi? Egiptolozi izbjegavaju odgovore na ta pitanja, jer bi za manevar unutar piramide bila potrebna ljudska snaga od barem dvije hiljade ljudi. A dvije hiljade ljudi ne moze stati u jednu malu prostoriju.
4. Povrsina piramida je bila oblozena posebnim blokovima koji su svi bili tezi od desetak tona u prosjeku. Obradjivani su i ugradjivani sa takvom preciznoscu da ni zilet nije mogao stati izmedju njih. Vezivni materijal (malter) nije koristen.
5. Sugestija egiptologa da su prilikom izgradnje piramida koristene rampe po kojima su se vukli kameni blokovi, radja nove probleme. Rampa koja bi vodila do vrha piramide bi imala 17.5 miliona kubicnih metara materijala. To predstavlja kolicinu koja je sedam puta veca od zapremine same piramide. Izgradnja takvih rampi bi zahtjevala 240.000 ljudi u toku Keopsove vladavine, i daljnjih 300.000 radnika i osam godina da se one uklone. I onda novi problem. Gdje se taj materijal nalazi posto nikakvi tragovi nisu nadjeni na citavom platou?
I, nadalje, ako razmisljamo logikom egiptologa, povlacenje kamenih blokova po rampama bi neminovno ostetilo njihove precizne uglove. Umjesto toga, kameni blokovi su ugradjeni neosteceni u samu gradjevinu.
6. Dokazi da Egipcani nisu konstruirali tri piramide na Gizinom platou nalaze se na nizim nivoima piramida. Naime, pronadjeni su sedimenti na njihovoj osnovi, zatim tragovi vodenih ostecenja, te kristali morske soli na kamenu. Sedimenti se nalaze na visini do pet metara od piramidinih temelja. Oni sadrze mnostvo skoljki i fosila kojima je odredjena starost putem radiokarbonske metode. Rezultat: sedimenti su stari dvanaest hiljada godina!
Njihovo prisustvo je moglo biti uzrokovano samo sa duzim prisustvom morske vode i poplava. A faraonski Egipat nema nikakvih zapisa o (biblijskim) poplavama, jer ih jednostavno u njihovo doba nije bilo. Naime, egipatsko kraljevstvo je osnovano osam hiljada godina poslije potopa (i potonuca Atlantide).
Ovo nedvojbeno dokazuje da su objekti na Gizinom platou podignuti prije, najmanje, dvanaest hiljada godina.
Kada je Abdullah Al Mamun, sin bagdadskog kalifa, prvi provalio i iskopao prolaz u Piramidu prije 1.200 godina (820 A.D.), pronasao je naslage soli u prizemnom nivou piramide debele dva-tri centimetra. Kemijska analiza vrsena u proslom stoljecu pokazala je da je rijec o soli morskog porijekla. Novi dokaz da je piramida u dalekoj proslosti (hiljade godina prije Sumera, Babilona ili drevnog Egipta) bila izgradjena, a zatim se, uslijed podizanja visine mora, nalazila u dubokoj vodi. Sve do povlacenja nivoa mora i nastanka pustinje.
********
7. Stranice piramide su u perfektnoj liniji sa stranama svijeta. Preciznost je zapanjujuca: 99,99% (odstupanje je 0,01%).
8. Velika piramida je istovremeno i suncev kalendar. Dok je sjenka na sjevernoj strani, sunceva svjetlost se odbija na juznoj strani, precizno oznacavajuci godisnje dane solsticija i ekvinocija.
9. Osnovne dimenzije Piramide u sebi sadrze mjere Zemljine velicine i oblika. Piramida je u pravilnom omjeru sa hemisferom; geografska sirina (30 stepeni na sjever) i duzina (31 stepen na istok) su posebna tacka Planete, jer upravo na tom mjestu svojom duzinom i sirinom dodiruju najvise tla, a najmanje mora.
10. Graditelji Piramide su znali geometrijske proporcije Pi (3,1415...), Fi (1,618) i "Pitagorine poucke o trouglu", hiljade godina prije samog Pitagore, "oca geometrije".
11. Atlantidjani su, gradeci piramidu, pokazali da su bili svjesni Zemljinog sfericnog oblika (ukljucivo malo odstupanje od perfektnog kruga). Osnove piramide su nekoliko centimetara duze od 230 metara cime su pokrili zaravnjenost Zemlje na polovima.
12. Naivne tvrdnje da se sa strana piramide nalaze dva "ventilaciona otvora" palo je u vodu. Minijaturni elektronski robot je nedavno prosao uski put od 65 metara od "Kraljeve komore" i potvrdio da ovi otvori gledaju direktno u sazvjezdja Zeta Orionis i Alfa Drakonis. Iz Kraljicine komore otvori su upereni prema Sirijusu i Orionu. Ocito je da su Atlantidjani upirali prstom ka maticnim planetama posjetioca koji su ostavili traga u razvoju njihove civilizacije.
13. Vec klasicno djelo Robert Bauval-a "The Orion Mystery" detaljno obrazlaze da raspored tri piramide u Gizi odslikava pozicije tri glavne zvijezde u Orionovoj konstelaciji.
********
Ka cemu nas vodi ovo nabrajanje gradjevinskih cuda sa platoa Gize? Zasto bi drevni graditelji inkorporirali toliko preciznih astronomskih, matematickih, geografskih, astroloskih i drugih (jos neotkrivenih) znanja u kamene strukture?
Odgovor na to pitanje bi nas napokon priblizio odgovoru o stvarnoj funkciji piramida.
********
Godina je 1798. Napoleon osvaja Egipat i hita u Veliku piramidu sa svojom pratnjom. Dolazi do "kraljeve komore", trazi od svojih pratilaca da ga ostave samog i... provodi noc lezeci u granitnom sarkofagu. Ujutro, vidno blijed i uzbudjen, napusta piramidu. Na upit svojih generala o dozivljenom iskustvu, odgovara: "I da vam kazem, ne biste mi nikada vjerovali."
Dvadesetak godina kasnije, protjeran na Svetoj Heleni, na isti upit ponovo ne odgovara. Svoju tajnu je odnio sa sobom u grob.
********
Jedini komad "namjestaja" u Kraljevoj komori je granitni lezaj. Dimenzije su mu vece od otvora tako da ovaj granitni blok nije napustao piramidu od doba gradjenja. Dimenzije prostorije odgovaraju matematickoj proporciji Fi (10,46 m x 5,23 m x 5,81 m), a izgradjena je od crvenog granita. Crni granitni lezaj je dugacak 2,25 m i metar sirok. Egiptolozi pogresno tvrde da je ovo konacno prebivaliste faraona Keopsa. Pri tome nemaju nijedan, n i j e d a n, dokaz za ovu tvrdnju. Niti mumije, niti kovcega, niti hijeroglifa, kraljevskih oznaka...
********
Kandidati za ulazak u povlasteni krug "prosvjecenih" prolazili su put dugacak 22 godine. Vrijeme ispunjeno treningom, iskusenjima, ucenjima. Kandidati, odnosno inicirani, su morali da dokazu svoju vrijednost. Objasnjeni su im kosmicki principi i univerzalni zakoni, covjekova pozicija i svrha u svemiru.
Ove istine nisu objasnjavane prostom puku, ignorantima, "onima koji nisu mogli da se uzdignu iznad fizicke stvarnosti i koji svijet shvataju samo onako kako ga vide". (Peter Tompkins, "Secret of the Great Pyramids", 1971).
Na kraju svog dvadesetdvogodisnjeg perioda metafizickog ucenja, meditacija i priprema, inicirani bi dosli do svog poslednjeg testa. Bili bi ostavljeni u granitni kovceg tri dana i tri noci.
Polozaj kovcega i same Kraljeve komore je pazljivo izabran. Tu bi se koncentrirala energija Piramide i posebno bi se pojacavala prilikom razlicitih Zemljinih konstelacija sa Suncem, Mjesecom, planetarnim i zvjezdanim objektima. To bi posebno stimuliralo budjenje spiritualne svijesti.
Duse kandidata bi tokom tri dana lutale kapijama vjecnosti, oslobodjene svog fizickog tijela. Pri tome bi otkrivali da je citav Univerzum zivot, da je kosmos progres, da je svemir vjecni rast. Shvatali bi da je tijelo dom iz kojeg dusa moze da izadje i u koga moze da se vrati i bez fizicke smrti. S tim saznanjem kandidat bi postajao besmrtan.
Nakon tri dana, i fizickog budjenja, i individualnog iskustva velike misterije, kandidat bi postajao prosvijetljenim. Bivao bi obasjan bozjom, univerzalnom svjetloscu.
Crni granitni lezaj u Kraljevoj komori Keopsove piramide je jedini komad “namjestaja”.
Tu se koncentrirala energija piramide sto bi posebno stimuliralo budjenje spiritualne svijesti kandidata
za ulazak u povlasteni krog “prosvjecenih”.
14.7.2002.
Houston
Jedna od tri procitane knjige na putu od Houston-a do Splita i natrag, bila mi je i ona Henry Bolduc-a o hipnotickim regresijama: "Journey Within". Henry je tokom svojih dvadeset pet godina prakse putem hipnoze stotine ljudi vracao u proslost i njihove ranije zivote. Henry-jev uzor bio je fenomenalni americki istrazivac "dusevnog svijeta": Edgar Cayce (1877-1945).
I upravo nam je Cayce potreban da bi nam omogucio prijelaz sa povrsine platoa Gize... ispod piramida i sfinge.
********
Jedino je o Nostradamusu napisano vise knjiga nego o americkom "spavajucem proroku". Cayce je putem samo-hipnoze bio u mogucnosti da daje tacne i korisne informacije o vise od 8.000 razlicitih ljudi koji su mu se obracali za pomoc. Od obicnih ljudi do americkog predsjednika. Tokom 43 godine ostavio je iza sebe ukupno 14.253 "citanja". Medju njima je otprilike 60% medicinskih dijagnoza, 20% individualnih zivotnih citanja i 20% drugih tema (poslovne i dr.)
Cinjenica da je Cayce trebao samo ime i trenutno boraviste osobe o kojoj je trebao da da medicinsku dijagnozu nacinila ga je fenomenom. Preciznost dijagnoza i ponudjeni neortodoksni tretman, te uspjesnost u lijecenjima, ga je proslavila.
********
Cetvrtina zivotnih citanja odnosi se na period Atlantide. Preko 700 inkarniranih dusa je detaljno opisano u Cayce-jevim stenografskim izvjestajima. Ovo je omogucilo stvaranje najobimnije dokumentacije o izgubljenoj civilizaciji nasih predaka.
Cayce bi obicavao govoriti da smo u proslim zivotima poznavali vecinu ljudi s kojim se i danas druzimo. Ovo saznanje, bolje receno vibracija ili magnetska privlacnost, vuklo bi duse Atlantidjana, jedne prema drugim.
(Citanje ovog teksta takodje nije slucajno. U svakom od nas bi mogao probuditi odbljesak nasih davno prozivljenih zivota. Pa da vidimo da li cemo se necega sjetiti.)
********
Vulkanske erupcije, zemljotresi i ljudskom rukom izazvane eksplozije unistavale su civilizaciju Atlantide u tri prosla perioda. Svaka od ovih destrukcija trajala je mjesecima, cak i godinama. Upozorenja prije svake katastrofe su davana Atlantidjanima. Mnogi su, zapravo, i uspijevali pobjeci na sigurno. Neki su odlazili u Evropu ili Afriku, a neki su skoniste potrazili u Juznoj Americi.
Prva od tri katstrofe se desila 50.700 godina prije nove ere. Druga je slijedila oko 28.000 godina p.n.e., a treca prije 12.500 godina.
Cayce opisuje dusevne projekcije najstarijih Atlantidjana kao bica "... u kojima su oba seksa, muski i zenski, bili prisutni u istom tijelu". (Cime on odgovara na Oksanino pitanje, upuceno meni, cemu mi sluze bradavice.)
********
Iz mnostva "citanja" je vidljiva polarizacija u Atlantskom drustvu:
1. Na jednoj su strani cista, duhovna i napredna bica - sljedbenici kosmickog "Zakona Jednog". Sve potice iz univerzalne supstance, praiskonskog uma, kosmicke svjetlosti. Zakon Jednoga odrazava najvise standarde svijesti i vibrira na najvisem nivou svjetlosti i energije, i ostaje vrlo blisko Kreatoru. Filozofija pripadnika Zakona Jednog je totalno filantropska i nesebicna. Uvijek su nastojali da podignu i obogate duhovne i fizicke uvjete svoje okoline i... da odrzavaju balans izmedju kosmickih i planetarnih sila;
2. Na drugoj strani su svestenstvo i pripadnici ucenja "Djeca Beliala". Oni su zainteresirani za svoj ego, fizicke uzitke, moci hipnoze i vladanja nad drugim ljudima. Duhovna znanja su im bila iskljucivo u svrsi vladanja nad materijalnim svijetom.
********
Rani Atlantidjani su zivjeli u grupama, a ne u domacinstvima ili familijama kakve ih znamo danas. Postojali su svestenici, radnici, farmeri, umjetnici, cuvari vremena i misteriozna grupa koju Cayce naziva "stvarima" ili "masinama". Tretman i koristenje tih "masina" je bio kamen spoticanja izmedju pripadnika Zakona Jednog i Djece Beliala.
Postepeno, civilizacija se kreirala na Atlantidi, koja je pretekla sve dotadasnje i buduce imperije po svojim naucnim i ekonomskim dostignucima. Tehnologija Atlantidjana je omogucila razvoj zracnih balona, podmornica, liftova, telekomunikacionog sistema i, cak, kompjutera. Avioni i podmornice su imale primjenu u korisne, ali i u rusilacke svrhe. Slicno je bilo i sa upotrebom zraka smrti, eksploziva, radioaktivnih snaga i atomske energije.
Kako su Atlantidjani ovladavali ovim destruktivnim silama, prirodni balans se poceo narusavati i priblizavao se kraj prve civilizacija Atlantidjana.
Jedini datum u citanjima Cayce-a koji prethodi prvoj kataklizmi je datum odrzavanja politickog samita izmedju tadasnjih zemalja: 50.722 godine prije n.e.
Sastanak je bio posvecen problemu golemih zvijeri na Atlantskom kontinentu.
Nakon sastanka su Djeca Beliala pretjerala u koristenju tehnologije eksploziva u pokusaju da rijese problem... Efekti su bili takvi da su doveli do cijepanja velikog kontinenta Atlantide (izmedju danasnje Evrope i Amerika) na pet otoka.
********
Ponovni uspon Atlantidjana im je omogucio da ovladaju putovanjima u zraku, na vodi i na zemlji. Ne samo da su imali avione, vec i letjelice na daljinsko upravljanje. Atlantida je uzivala u svakojakim tehnoloskim cudima, od kojih mnoga jos uvijek nisu "izmisljena" u nasem dobu. Masine i laseri su koristeni za podmladjivanje tijela. Tehnologija je koristena za razvoj psiho i dusevnih potencijala koje su ukljucivale telepatiju i astralna (van-tjelesna) putovanja!
Na vrhuncu svog drugog perioda, nedugo prije kraja 28.000 g.p.n.e., Atlantidjani postaju korumpirani i dekadentni. Zakon Jednog i Djeca Beliala imaju duge i ozbiljne nesuglasice. Jedna od njih je i uloga "masina" (organskih robota). Da li im pomagati u njihovom duhovnom razvoju (Zakon Jednoga) ili ih eksploatisati (Djeca Beliala)?
I, kao i prije prve kataklizme, duhovni zakoni se koriste za materijalne probitke.
Najave katastrofe su se mogle vidjeti, ali vecina ih jednostavno ignorira i nastavlja zloupotrebljavati svoju moc i znanje.
********
Slijedi destrukcija u kojoj se ponovo gubi kopno; dolazi do klimatskih promjena. Prezivjeli se Atlantidjani moraju prilagodjavati novim uvjetima. Naucna znanja su i dalje znacajna, ali se prethodne dvije ere ne dostizu. Umjesto jednog velikog kontinenta, sada je grupa otoka. Najveci medju njima su Posejdija, Arian i Og. Stanje nemira i pobuna postaje trajno. Razlike medju dvije glavne grupacije su sve dublje.
Djeca Beliala ce dovesti do trece, finalne, destrukcije Atlantide, zlouptrebom destruktivnih energetskih sila. Korupcija, gramzljivost, nepostojanje moralnih standarda, sebicnost, zloupotreba zemaljskih resursa... ubrzano su vodili njenom kraju. I mada se finalni cin desio iznenada, najave kraja su davane unaprijed.
Onima koji su zeljeli da gledaju.
********
Prije finalne destrukcije Atlantide, sljedbenici Zakona Jednog, koji su znali za nadolazecu sudbinu svog kontinenta, uspijevali su da se presele u druge zemlje.
Tako, na primjer, u jednom od citanja, Cayce prati putovanja jedne od dusa:
"... na Atlantidi tokom perioda pucanja otoka. Isplovili smo prema Egiptu, ali smo zavrsili na Pirenejima (danasnjim Portugalskim, Francuskim i Spanskim zemljama). U Calais-u se jos uvijek mogu vidjeti tragovi na liticama gdje su pripadnici Zakona Jednoga pokusavali da obnove svoje ritualne aktivnosti." (13.06.1934., citanje 315-4)
Medju prvim zadacama je bilo osnivanje velike biblioteke znanja, oko godine 10.300 godine p.n.e. u mjestu koje ce znatno kasnije postati grad Aleksandrija u Egiptu.
Ova velika biblioteka je sadrzavala brojne, neizmjerno vrijedne knjige koje bi danas, van svake sumnje, dokazale ne samo postojanje Atlantide, vec i tehnologije koja je daleko ispred nase, dvadeset prvog stoljeca.
Brojni rukopisi su odneseni u Piramide:
"... Prije konacnog unistenja Atlantide, svestenici su dolazili iz Egipta u Posejdoniju (Atlantidu) da bi usavrsili svoje shvatanje Zakona Jednog i da bi sa sobom nosili zapisana znanja. Posmatrana osoba se vracala sa svestenikom u Egipat. Tamo se ukljucio u Egipatsku politiku stajuci na stranu mladog princa, a protiv lokalnog kralja Aarat-a. Egipat mu je postao novi dom. Na Atlantidi su nastavljene pobune, a mnogi Atlantidjani su emigrirali u Egipat...
... Osoba je bila medju onima koji su cuvali stara znanja sa Atlantide i pripremali izgradnju kuce za inicirane - Veliku Piramidu. (19.06.1041., citanje 2462-2)
"... osoba je pomagala svesteniku u izgradnji Galerije Znanja koja ce lezati ispod enigme... koja je jos uvijek misterija nad misterijama... onima koji istrazuju ko je drevnog covjeka ucinio svjesnim bicem i odvojio ga od zvijeri." (16.11.1940., 2402-2)
Gornje citanje sugerira, a niz drugih izvora to i potvrdjuje, da je ispod povrsine Gizinog platoa, Sfinge i piramida, izgradjena pozamasna Galerija znanja, biblioteka Atlantidjana.
Cayce je u oktobru 1933. posvetio jedno svoje citanje odgovoru na pitanje da opise Galeriju znanja ("Hall of Records"):
"... Tu se nalaze znanja Atlantide od pocetaka vremena kada je Duh preuzeo ljudsku formu na Planeti; i informacije koje opisuju razvoj covjeka; i dogadjaji koji su doveli do prve kataklizme i promjene koje su uslijedile; i opisi ljudskih aktivnosti na drugim kontinentima; i izvjestaji sa sastanaka predstavnika drzava i zemalja; i aktivnosti koje su dovele do destrukcije Atlantide; i izgradnja piramide inicijacije; i gdje su skrivena znanja koja su kopija onih sa potonule Atlantide...
... Pozicija skrivenog ulaza je, kada se sunce dize iznad vode, duz linije koja pada izmedju sapa Sfinge; ne dozvoljava se ulaz u podzemne komore sve dok covjek to svojim iskustvom zasluzi..."
Biblioteka znanja ce, prema ovim navodima, jednom biti dostupna covjeku. Tada ce, ocekujemo, dokazi o postojanju Atlantide izaci na svijetlo dana. Ujedno ce se otkriti tehnologija i znanje koji su toliko napredni da se ne moze ni zamisliti da je tako sto moguce.
********
Cayce je prorokovao da ce se egipatska riznica mudrosti otvoriti izmedju 1998-2001.
Ispod sfinge i piramida je izgradjena velika biblioteka znanja koja sadrzi neizmjerno vrijedne knjige koje dokazuju
postojanje Atlantide i tehnologija koje su koristili. Crtez prikazuje prolaz ispod sfingine sape,
ulazak u podzemne komore, kruzni hram i raskrsce podzemnih tunela koji vode prema tri piramide.
27.7.2002.
Houston
Nakon dugog lutanja podzemnim holovima i odajama, ulazite u galeriju prepunu:
a. kovcega sa zlatom
b. bankom podataka u kojima su zapisana sva znanja o covjecanstvu i svakom pojedincu iz proslosti i buducnosti
Pitanje je, naravno, koju riznicu izabrati?
********
Egipcani su, kao i njihovi prethodnici Atlantidjani, jos od najranijih vremena, bili cvrsto uvjereni u reinkarnaciju i neprolaznost duse. Nisu se ustrucavali da na svijet gledaju iz kosmicke perspektive.
Tako u uvodnom dijelu klasicne "Egipatske knjige mrtvih", u himni posvecenoj bogu Ra, mozemo procitati: "... Milioni godina su prohujali nad svijetom; ne mogu iskazati broj bica kroz koje si prosao...".
********
Vec nebrojena stoljeca Egiptom kruzi prica o zaboravljenoj vremenskoj kapsuli drevnog znanja. Iz izvora historijskih i ezotericnih. Svi oni govore o hramovima i komorama ispod velike Piramide i Sfinge u Gizi, koji kriju tehnoloska, spiritualna i naucna znanja izgubljene civilizacije... mnogo starije od samog Egipta. Sastavni dio prica su i prorocanstva ko i kada ce otvoriti tu vremensku kapsulu.
Nasa potraga za izvorima legendi krece od egipatskih kamenih tableta ili stela.
Cuvena stela Tutmozisa IV, pronadjena izmedju sapa sfinge, prikazuje sfingu kako lezi iznad podzemne strukture sa vidljivim prolazom. Na jednoj drugoj steli, autora Nezema, koja se cuva u Luvru, uz sfingu je jasno prikazano sest stepenica koje vode prema podzemnim vratima.
Hijeroglifi na Horusovom hramu Edfuu, u juznom Egiptu, upucuju na postojanje izgubljenih dokumenata pod nazivom "Sveta knjiga hramova". Ovi dokumenti su opisali sve glavne hramove uzduz rijeke Nil iz najdavnijih vremena. Oni opisuju izgradnju podzemne biblioteke znanja ispod Gizinog platoa. Svete knjige i objekti su pohranjeni u podzemne prostorije, ulaz je zatvoren, a iznad njega su podignuti grandiozni gradjevinski objekti kao njegova zastita. Jedino su rijetka duhovno inicirana bica imala pristup podzemnim tajnama.
Historicar i istrazivac drevnih tekstova Zecharia Sitchin (pominjali smo ga sire u Drugom tomu) prevodeci jedan epski tekst iz doba Osamnaeste egipatske dinastije govori o "...bogu Amunu koji dolazi do bozanske sfinge i ulazi u dvije podzemne komore koje se nalaze ispod njezinih sapa."
Cuveni grcki historicar Herodot, godine 443 prije nove ere, biljezi svoju prvu posjetu Egiptu nakon koje pise o postojanju "... kompleksnog labirinta koji se prostire daleko ispod piramida, u svim pravcima...".
Rimski historicar Marcellinus, u cetvrtom stoljecu, pise: "Ispod piramida su smjestene podzemne galerije i prolazi u kojima su cuvari drevnog znanja, znajuci da potop dolazi, pohranili svoje tajne..."
Savremenik Marcellinusa, Jamblikus, je pisao o procesu inicijacije povazanim sa sfingom. "Na tajnoj lokaciji, izmedju sfinginih sapa, nalaze se bronzana vrata, koja se otvaraju sa skrovitom oprugom. Odavde krece serija testova za inicirane koji ce, s vremenom, steci status Ucitelja..."
Al Masudi, Kronicar egipatskih Kopta, je, u desetom stoljecu, pisao o podzemnim prolazima ispod monumenata Gize: "... Svaka piramida je imala svoj podzemni prolaz i vrata..." Jevrejski historicar Josefus je tvrdio da je biblijski Enoh "...izgradio podzemne hramove sa devet svodova, jedan ispod drugog...".
Isak Njutn je iskazao specijalni interes egipatskim monumentima, spekulirajuci da "...unutrasnji labirint tunela i komora predstavlja prorocanski kalendar u kamenu".
Najpoznatiji americki prorok, Edgar Cayce je, u svojim vizijama, vidio da su, u isto vrijeme kada se gradila Velika Piramida, prije vise od 12.000 godina, uporedo tekle aktivnosti da se sacuvaju svete knjige znanja. Ove biblioteke i galerije mudrosti, koji se tek tebaju ponovno otkriti, bile su smjestene ispod Gize, a ulaz im je bio "izmedju sapa sfinge, na mjestu gdje pada suncana zraka kada se sunce dize iznad Nila."
********
Americki prorok i mistik H.C. Randall-Stevens, pripadnik elitne organizacije Templarski Vitezovi Akvarijusa, tvrdio je koncem 1920-ih, da od sfinge "... vode stepenice nanize ka ulazu u siroki ovalni hram 30 metara ispod zemje. Nekih 200 metara zapadno od sfinge je prolaz u drugi ovalni hram odakle vode tuneli u sve tri piramide." Stevens je iza sebe ostavio skice ovih podzemnih hramova koje je nazvao "Masonskim centrom", tvrdeci da se u njemu redovno odrzavaju inicijacije pripadnika visih masonskih stepena.
Spencer Lewis, osnivac Rosikrucijanskog reda, u svojoj je knjizi "The Symbolic prophecy of the Great Pyramid" (1936.) ukljucio crteze nastale u "... tajnim knjigama koje su ostale iza arhivara misticnih skola Egipta i Orijenta" i koje govore o "...drevnim formama inicijacije odrzavanih u sfingi i Velikoj piramidi". Lewis objasnjava zasto je postojanje tajnih hramova, prolaza i drevnih znanja "...sustavno negirano od strane egipatskih vlasti, egiptologa i istrazivaca iz Evrope."
U svojoj knjizi Lewis citira rezultate istrazivanja dr. Salima Hassana sa kairskog Univerziteta. "Otkrili smo podzemni prolaz koji su koristili drevni Egipcani prije 5.000 godina. On prolazi izmedju druge piramide i sfinge. Sirok je 24 metra, a dugacak vise od 400 metara! Pored prolaza otrili smo brojne podzemne komore, hramove i druge prostorije, ukljucujuci Kapelu Ponude sa tri kamena stuba u sredini. Na zapadnoj strani kapele je Komora za Inicijaciju i Prijem u kojoj je pronadjen veliki mermerni sarkofag. Zidovi su ukraseni prelijepim crtezima, a mnoge, perfektno izvajane figure, krase podzemne prostorije..." Lewis zakljucuje da su svi ovi detalji ostali zabiljezeni na fotografijama koje su dio Hassanovog izvjestaja.
Sedamdeset godina kasnije Hassanova otkrica nisu dostupna siroj javnosti, ali informacije i dalje dolaze od nezavisnih istrazivaca.
Robert Buaval, u svojoj novoj knjizi "Secret Chamber" (1999.), analizira drevne mape i skice masonskih organizacija. Zakljucuje da su one "...vrijedne spomena zbog nevjerovatne slicnosti sa realnim otkricima. Naime, radarska i seizmografska oprema, kao i najnovija istrazivanja ispod sfinge, pokazali su da sve te podzemne prostorije zaista egzistiraju."
********
U martu 1998. desilo se vazno otkrice. Dannion Brinkley je upoznao javnost da je u zabitoj egipatskoj oblasti Toushka, oko 700 km jugozapadno od Kaira, pronadjen nepoznati hram. Prvi podaci ukazuju da je hram stariji od 10.000 godina! Otkrili su ga radnici dok su kopali irigacione kanale. A taj hram sjedi na vrhu ostataka jos starije kamene strukture. A obje su okruzene dokazima drevnih poplava. Slikovni znaci na zidovima su drugaciji od najstarijih hijeroglifskih formi.
Ovdje se prisjecamo Edgar Cayce-a koji je, prilikom jednog od svojih "citanja", odnosno posjeta proslosti, govorio o ostavstini Atlantidjana u Egiptu: "...Zapisi u Biblioteci Znanja ce biti kombinirani... u formi najstarijih egipatskih simbola te novijeg jezika Atlantidjana... "
Ovladamo li jezikom Atlantidjana i/ili ranih Egipcana, doci cemo do kljuca kako da citamo dokumente skrivene ispod Gizinog platoa.
********
Doktor Joseph Martin Schor, geolog i predsjednik Schor Foundation, zapoceo je svoja istrazivanja ispod platoa Gize 1990. godine. Zvanicna Egipatska Fondacija Antikviteta ih je odobrila i osigurala punu kooperaciju timu u komu su John Anthony West, dr. Robert Schoch i dr. Tom Dobecki. Njihov tim je nazvan "Tim magicnog oka" (magicno oko u piramidi je cuveni masonski simbol).
Nakon sedam godina napornih istrazivanja iz Tima nije dolazilo do zvanicnih saopstenja. Sve dok napokon glavni snimatelj ekipe, Boris Said nije odlucio da progovori i otkrije pravu istinu o onome sta se desava. Njegova prica nije objavljena na TV-u, jer je dr. Schor otpoceo pravnu bitku da se fotografije i snimljeni materijal ne mogu objavljivati bez njegove saglasnosti. Ali, Boris Said je publikovao video-kasetu u privatnoj produkciji i evo sta ona sadrzi.
Pod naslovom "Iza scene sa Timom magicnog oka na Gizinom platou" video pokazuje originalno otkrice tajne komore pocetkom 1991. godine uz upotrebu seizmicke opreme. Ekipa na celu sa dr. Dobeckim je ta otkrica potvrdila 1996. i 1997. koristeci radar, kao i postojanje tunela koji vodi do ispod sfinge. Video prikazuje snimljeni materijal na kome se vidi dno podzemnog tunela dubokog preko 33 metra ispod platoa. Tamo je tim otkrio granitni sarkofagni poklopac koji, prema legendi, zatvara ulaz u tunel... koji vodi direktno do sfingine rampe. Fotografije na radaru dr. Dobeckog jasno pokazuju postojanje tunelskog prolaza sa kruznim vrhom koji vodi istocno od podzemnog prolaza prema sfingi koja je udaljena 300 metara!
Na videu ucestvuje i Tom Danley, konsultant NASA-e i strucnjak za sonicnu levitaciju. (Ovo je vrlo indikativno, jer se pretpostavlja da su pravi graditelji piramida, Atlantidjani, koristili zvucnu frekvenciju za transport kamenih blokova do Gize. Ili, sto bi danas rekli, sonicnu levitaciju.)
Niz eksperimenata Tom Danley-a u Kraljevoj komori u Velikoj piramidi i prostorijama iznad Kraljeve kmore, sugeriraju da je piramida konstruisana sa sonicnom svrhom. Danley konstatira da postoje cetiri osnovne frekvencije koje se cuju u piramidi i kojima odgovara izbor gradjevinskog materijala od kojeg je sazdana. Na primjer, note F korda, koje, prema drevnim egipatskim tekstovima, simboliziraju zvuk nase planete. Danley dokazuje da se ova nota/zvuk producira u Kraljevoj komori u opsegu od 16 herca do 1/2 herca (koji je daleko ispod onog sto nase uho moze da registrira). Ove vibracije izaziva vjetar koji dolazi iz cetiri prolaza koji vode na strane piramide. (Zvuk je slican onom koji se proizvodi kada se puse u vrh boce.)
********
Zasto je Biblioteka Atlantidjana tako vazna? Zasto nam trebaju znanja te davno izgubljene civilizacije?
Odgovor je jednostavan. Zivot kojim zivimo danas je sustinski pogresan. I protivan istinskoj ljudskoj (tacnije, dusevnoj) prirodi.
Da bi funkcionirali kao civilizacija vec hiljadama godina, izgradili smo socio-ekonomski sistem kojim se odrzava red. Ekonomski model koji je vladajuci odrazava pokornost profitu. Inovacije, tehnologija, naucna saznanja imaju smisla samo ako povecavaju profite kompanija. A nije im bitno da li te tehnologije zagadjuju zrak, izazivaju bolesti, kreiraju nove ratove i razaranja, dovode do mizerije, unistavaju ekoloski sistem Planete... Novac je pokretacka snaga danasnje civilizacije.
Kako pogresno.
Sta nam Atlantidjani mogu novog dati?
Njihova tehnologija je bila zasnovana, prije svega, na covjekovom duhu, koristenju snage Majke Zemlje, i univerzalne energije. Granice ljudskog uma i svijesti nisu bile limitirane kao danas. Komunikacija sa Univerzalnom Mudrosti bila je sastavni dio odgoja i obrazovanja mladih.
U momentu kada bi postali pretezno spiritualnim bicima kao Atlantidjani, morao bi se srusiti nas socio-ekonomski sistem.
Ako bi ponovo ovladali tehnikom telepatije, zasto bi nam trebali telekomunikacioni monopoli, AT&T, MCI, Djidjijev Telekom, satelitski i celularni telefoni?
Ako bi se ponovo poceli lijeciti meditacijom, kristalima, ljekovitim travama i ostvarili balans sa prirodom, zasto bi nam trebali skupi doktori i farmaceutski divovi koji truju nasu djecu?
Ako bi ponovo razumjeli anti-gravitaciju i elektromagnetni zemaljski sistem zasto bi nam trebali brodovi, rakete, zeljeznica, Mercedes, FIAT, auto monopoli, promjena ulja, filteri...?
Ako bi nam se vratilo znanje o bazicnoj zemaljskoj magnetnoj sili i tecnoj svjetlosti, zasto bi trebali busotine za naftu, Texaco, elektro kompanije, plin, dalekovode?
Ako bi nam Biblioteka Atlantidjana ponovo objasnila istinsko znacenje zivota i nasu pravu vezu sa Univerzalnim Duhom, spiritualnom evolucijom i reinkarnacijom, zasto bi nam trebala organizirana religija, crkve, pape, hramovi, svestenicka hijerarhija?
Ako bi bili u stanju da ponovo shvatimo istinsku historiju ("alternativnu" kako je ja zovem danas), srusile bi se bajkice iz bukvalne interpretacije Biblije i "izabranih naroda".
********
I, onda, koji odgovor s pocetka ovog priloga da izaberemo?
Ako izaberemo onaj pod b., "riznicu znanja", sta dobijamo s njim?
Ruse se sebicni, halapljivi, novcem tjerani ideali. Znanje postaje svojina svih. Istinu trazimo u sebi, a ne kod svestenika. Strah nestaje, svijest o neprolaznosti duse ostaje.
Svijet zasnovan na kosmickim i prirodnim zakonima. Atlantski "Zakon Jednoga".
Ljubav.
(P.S. Nova civilizacija se ne radja preko noci. A i gotovo savrsena civilizacija skrene na stranputicu i dovede so samounistenja. Zbog toga dostupnost znanja sama po sebi nije dovoljna. Drugi korak je nasa promjena iznutra. Sve dok pojedinci ne prerastu u vecinu i preplave Planetu sa pozitivnom vibracijom.)
Izmedju sapa sfinge je ulaz u podzemne galerije mudrosti.
Otkriveni hramovi, komore i prolazi sa znanjima davno izgubljene civilizacije
se brizljivo skrivaju od javnosti .
POTOMCI ATLANTIDJANA - BASKI (13)
4.8.2002.
Houston
Moj prvi americki mini kombi bio je oldsmobilov model "Silhouette".
Svojom aerodinamicnom linijom i necujnim radom motora je i podsjecao na
siluetu.
Engleska rijec "silhouette" vodi svoje porijeklo iz francuskog jezika. U XVIII stoljecu je zivio politicar Etienne de Silhouette. Njegovo prezime je predstavljalo francusku verziju baskijskog prezimena "zilhueta". Na jeziku Baska, "zulo" znaci rupa, a dodatak "eta" znaci mnostvo. Pretpostavka je da je prvo prezime dobio neko ko je zivio medju mnogo rupa, ili, jos vjerovatnije, medju mnogo podzemnih pecina.
U engleskom jeziku postoje samo dvije rijeci cije je porijeklo baskijsko: "silhouette" i "bilbo". U Sekspirovo vrijeme, rijec bilbo je oznacavala mac izvanredne kvalitete.
Sama rijec potice od baskijskog grada Bilbao (Bilbo na baskijskom), koji je bio poznat po odlicnim zeljeznim proizvodima.
********
U godinama koje se prethodile potapanju Atlantide, hiljade njenih stanovnika su trazile alternativno mjesto za zivljenje. Dolazeci iz zraka (!) i sa mora, predio Baskijskog zaljeva, u podnozju planinskog vijenca Pirineja, ih je podsjecao na staru domovinu. Tu su nastale prve zajednice prije 12.500 godina. Ovdje su bili zasticeni i izolirani. Godine su prolazile, njihova pradomovina je zavrsila na dnu Atlantika.
Od pirinejskih Atlantidjana su ostali njihovi potomci - Baski.
********
Baski su narod koji zivi u jugozapadnoj Evropi. Oko 600.000 Baska je rasporedjeno u cetiri spanjolske provincije (Navarra, Vizcaya, Guipuzcoa i Alava), a 100.000 zivi na francuskoj strani u tri provincije (Labourd, Basse-Navarre i Soule). Kao nekada, tako i danas, ostali su vezani uz more: regioni sa Baskima protezu se u duzini od 100 km od francuskog obalnog grada Bayonne do spanjolske luke Bilbao. U unutrasnjost kopna ulaze samo oko 50 km, do grada Pamplone.
********
Premda su mileniji prohujali, Baski jos i danas osjecaju da su "...neposredni potomci Atlantidjana, cija je napredna civilizacija zavrsila na dnu oceana..." (prema interesantnoj knjizi "The Secret of Atlantis", autor Otto Heinrich Muck; o njegovim postavkama sire u buducim prilozima).
Jezik Baska je jedinstven i naucno je dokazano da ne potice ni od jedne velike grupe jezika.
Indo-evropski jezici su dosli sa istoka (keltski, germanski, latinski) i polako zamijenili ranije evropske jezike. Medjutim, jezik Baska, euskara, je govoren u Baskijskom kraju "...davno prije od ostalih zapadnoevropskih jezika koji su stizali u Evropu..." ("The History of Basque", autor Larry Trust, lingvist Baska).
Njihova rijec za noz bukvalno prevedena znaci "kamen koji reze", podrzavajuci njihovu tezu da im je jezik najstariji na svijetu i izvire iz Kamenog doba.
Doduse, postoje zajednicke rijeci jezika Baska sa nekim drugim "egzoticnim" jezicima: Burushaski (govori se na Himalijima i ne zna mu se porijeklo), Berberi i Tuarezi u Africi, izumrli narod Gaunca sa Kanarskih otoka, staroegipatski, sumerski, minoanski i jezik domorodaca iz srca Gvatemale (odakle su Maje nekada vladale Srednjom Amerikom).
Idiomi i fraze indijanskih plemena Tupi-Guarani, duz rijeke Amazon, neodoljivo podsjecaju na jezik Baska. Arheolog Marcel Homet je studirao grupu lingvisticki povezanih indijanskih plemena koji su imali zajednicko bozanstvo - boga Tupan. Shirley Endrews u svojoj knjizi "Atlantis, Insights from a Lost Civilizations", objasnjava legendu o Tupijima, iduci u proslost 28.000 godina. To je bilo doba druge velike kataklizme koja je zadesila Atlantidjane. Tada je doslo do migracije Atlantidjana prema Karipskim otocima i dalje prema Amazonu. Ove zajednice su se zvale Tupi imajuci isto vrhovno bozanstvo - Tupan.
Ove slicnosti nisu slucajne i upucuju da su fragmenti ovih jezika ipak imali zajednicko porijeklo.
U Starom Testamentu se, u doba gradnje Babilonskog tornja, govori o jednom jeziku na citavoj zemlji. U drevnoj knjizi Maja, "Popul Vuh", tvrdi se da se, prije nego sto su se Maje preselile ka zapadu (Srednjoj Americi), govorio samo jedan jezik.
********
Atlantida je dugo dominirala Planetom. Trgujuci i putujuci kontinentima, osnivajuci svoje stalne kolonije, njihov jezik je postepeno prihvacan u trgovini i kulturi. Ranije forme govora su postajale inferiorne, a rjecnik Atlantidjana je postao osnova iz kojih su se razvili ostali svjetski jezici. Ali, univerzalni svjetski jezik je postojao: jezik Atlantidjana.
********
Baski su se uzdrzavali od brakova sa susjednim narodima. Zbog toga se i danas fizicki razlikuju od svojih prvih susjeda Spanjolaca i Francuza. Zadrzali su istaknute kromanjonske fizicke karakteristike.
Njihova krvna grupa je jako razlicita od ostalih evropskih naroda. Baski imaju izrazen visok procenat nulte krvne grupe koja je RH negativna. To je jedna od karakteristika Atlantidjana (i praticemo je na njenim drugim potomcima). Baski zapravo imaju najvisu frekvenciju RH negativnog faktora u svijetu.
Geneticar Luiga Luca Cavalli je skoro kompletirao genetsku mapu Evrope i ukazao na iznenadjujucu razlicitost Baska u odnosu na ostale Evropljane: najvisa proporcija RH negativne krvi (25%) i najvisi procenat nulte grupe (55%). To ih direktno veze za najstarije humane zajednice u Evropi - kromanjonce.
********
Sada je vrijeme da zavirimo u oficijelno, enciklopedijsko odredjenje ovog naroda: "Baski, narod nepoznatog porijekla, pretezno zive u oblasti Pirineja. Etnicki, izgleda da pripadaju bijeloj rasi, ali istrazivanja njihove krvne grupe pokazuje dugu izoliranost od ostalih Evropljana; njihov jezik je istaknuto konzervativan i ne lici ostalim indoevropskim jezicima...
...Baski su sacuvali karakteristike svoje drevne kulture usprkos upadima Rimljana, Visigota, Mora i Franka. Nakon gradjanskog rata u Spaniji, general Franko je potcinio region i to je uzrokovalo budjenje nacionalizma i pokreta ETA..."
Kroz duge periode Baski su cuvali svoju samostalnost, kulturu i demokratske tradicije. Nazalost, pisani dokumenti postoje samo unatrag dvije hiljade godina i svi oni govore o otporima Baska pred osvajacima. Medjutim, kulturna dominacija Pariza i Madrida je ucinila svoje. Jezik Baska, euskara, postoji samo kao drugi jezik u njihovim provincijama i polako nestaje. Dosljaci ga ne uce, TV i mediji cine svoje.
Potomci Atlantidjana se nepovratno utapaju u novu civilizaciju.
********
Cuveni Baski bi povremeno izranjali na modernoj svjetskoj pozornici. Istrazivac Elkano je, nakon smrti Magelana, kompletirao prvo moderno otplovljavanje Planete. Kompozitor Maurice Ravel, politicarka Dolores Ibarruri, osnivac jezuitskog reda Ignatius Loyola...
Ipak, danas nas interesuje poet Jacinth Verdauger, koji je objavio divnu poemu "L'Antantida" 1978. godine. Verdauger u njoj ostavlja mladim generacijama Baska podsjecanje i postovanje prema drevnoj domovini Atlantidi. On opisuje snjegovite planinske vrhove Atlantide i strasne vulkane. Emotivno opisuje divne cvijetne baste i nepregledna zitna polja koja podsjecaju na zlatne kose Atlantide, toliko drugacije od pirinejskih krajeva. Kondori koji lete visoko na nebu, i prethistorijske zvijeri te mamuti sa Atlantide ozivljavaju u njegovoj poeziji. Pominje cak i zlatna polja naranci u regionu Gorija.
Verdaugerova istinska vezanost za Atlantidu odrazava tipicnu ljubav za zemlju davnasnjih predaka. Kao i imigranata inace prema njihovim maticnim domovinama.
Pripadnik policije Baska iz mjesta Ordizia u spanjolskoj provinciji Guipozcoa.
Zahvaljujuci uzdrzavanju od brakova sa susjednim narodima, Baski su zadrzali istaknute kromanjonske
fizicke karakteristike i visok procenat nulte krvne grupe koja je RH negativna.
To ih direktno veze za najstarije humane zajednice u Evropi i cini direktnim potomcima Atlantidjana.
POTOMCI ATLANTIDJANA – GUANCI (14)
10.8.2002.
Houston
U martu 1936. Spanjolska republika je transferirala generala Franciska Franka na Kanarske otoke pod sumnjom da je pripremao vojni puc. Cetiri mjeseca kasnije general Franko je uspio zavladati Kanarima, prebaciti se u Maroko i nastaviti borbu protiv Republike. Gradjanski rat je neslavno zavrsen pobjedom fasistickog kaudilja, a Kanarski otoci su ostavljeni na nemilost anti-republikanaca.
********
Stotinjak kilometara od obala teritorije Zapadne Sahare, smjesteno je sedam "pasjih otoka" (latinski canariae - pas). Kada su Spanjolci poceli dolaziti na arhipelag u XV stoljecu zatekli su misteriozne domoroce - narod Guanchi. Bili su visoki, plavih ociju i svijetlo plave kose. Zivjeli su u pecinama, mumificirali svoje mrtve. Nisu imali brodove. Izolirani na svojim otocima, Guanchi se nisu mijesali sa drugim rasama kroz historiju. Sacuvali su svoje originalne kromanjonske karakteristike.
Spanjolci su, po svom obicaju, masakrirali domoroce i izbrisali ih sa demografske karte za manje od stotinu godina. Usto su svijetu svecano objavili da su Guanchi bili nepismeni.
********
Mnogi pobornici teorija o Atlantidi smatraju da su Kanarski otoci ostatak potonulog kontinenta, a da su danasnji vulkanski vrhovi samo sjena nekadasnjih gorostasnih planina. Geoloski gledano, ove postavke vjerovatno ne stoje. Naime, Kanarski otoci idu do dubine od 3.000 metara i formirani su prije skoro 3 miliona godina. Bazaltna lava je tipicna za ne-eksplozivne vulkane.
Ali, porijeklo Guanchija ipak treba objasniti. Jasno, blizina Afrike i crne rase pri tome nimalo ne pomaze. Plavi Arijevci ne poticu ni iz Afrike, ni iz Arabije, vec sa Indijskog potkontinenta. Pojedine bijele rase iz doba Egipta, Kelta, a pogotovo Rimljana, takodje ne objasnjavaju Guanche iz prostog razloga, jer su oni vec bili na Kanarima u doba procvata egipatskih i evropskih carstava.
Slijedeci zakljucak se sam namece: Kanarski otoci su u doba Atlantide bili periferija nestale civilizacije, a dvadesetak hiljada kromanjonaca na koje su nabasali Spanjolci (dvanaest hiljada kasnije), predstavljaju daleke potomke visokih i zgodnih Atlantidjana.
********
Drevni srednjoamericki narodi imaju svoje stepenaste piramide. Isto kao i Sumerani, Babilonci i rani Egipcani sa druge strane Atlantika. Ali, stepenaste kamene piramide su imali i Guanchi u okeanu koji s pravom nosi ime Atlantidjana.
Na Kanarskim otocima i danas postoje ostaci nekoliko stepenastih piramida ciji autori nesumnjivo pripadaju istoj skoli arhitekture kao i Maje ili Sumerani.
Piramide su podignute u pravilnom smjeru istok-zapad odslikavajuci izlazak i zalazak sunca. Pazljivo izgradjene stepenice na zapadnoj strani svake piramide vode do vrha. Pretpostavljamo da su se nekada na ravnom vrhu nalazile opservatorije kao i kod drugih naroda (ovako cemo preduhitriti arheologe koji bi nam rado poturili drugacije objasnjenje, recimo ono o religijskim, ceremonijalnim ili zrtvenim hramovima).
********
"...Panika je zavladala Atlantidom tokom njene finalne destrukcije. Ocajni Atlantidjani su se penjali na planinske vrhove. Osvrcuci se iza sebe, vidjeli su tijela svojih prijatelja koja su plutala na vodi kao morska trava..." ((Randall-Stevens, "Atlantis to the Latter Days").
"...Kontinent je polako tonuo, nivo mora je rastao, planinski vrhovi su postajali otoci. Kontinuirana vulkanska aktivnost na onom tlu sto danas predstavlja Azorske Otoke ih je ucinila nenastanjivim. Ali su zato Kanarski otoci ostali znatno gostoljubiviji. Velike prirodne pecine su pruzile utociste izbjeglicama... koji su vremenom rekonstruirali slike iz proslih zivota. Izgradili su kuce i male gradove od kamenih blokova. Kanali koje su podizali za irigaciju produzavali su sezonu rasta i, kako se zivot poboljsavao, ovi potomci Atlantidjana na Kanarskim otocima su ozivljavali i druge aspekte svoje izgubljene kulture. Kada su 1402. godine Spanjolci zabiljezili svoju prvu posjetu otocima, otkrili su rusevine nekih od drevnih gradova i irigacionih kanala..." (Shirley Andrews, "Atlantis, Insights From a Lost Civilization").
********
Medju vaznim stvarima koje osnovna skola uci je i objasnjenje kako je Amerika dobila ime. Kobaslija bi nam govorio da Amerigo Vespuci ima cast da su po njemu dobili ime oba kontinenta. Ipak, trideset godina poslije, moracu ga ispraviti. Moreplovac i pisar, originalnog imena Alberigo Vespucci, na evropski kontinent je donio ime Amerika od domacih stanovnika americkog kontinenta. To je ime koje su indijanci u obje Amerike upotrebljavali davno prije Srednjeg Vijeka.
A prekrajanjem historijskih knjiga i fakata, Alberigovo ime je promjenjeno u Amerigo. Time se trebalo da izbrise trag originalnoj etimologiji. Tokom Rimskih vremena poznato je da su Britanci upotrebljavali ime Armorika za kontinent na zapadu. Ime je izvedeno iz keltskog ar-mor sto znaci "preko mora". Mnoge legende vezuju Armoriku za potonuli kontinent u Atlantiku. Identican naziv ar-mor-ika se srece i na dravidskom jeziku indijskog potkontinenta iz jos starijih vremena. U prijevodu ta rijec znaci "ostaci kontinenta potonulog u moru".
Sigurno je da se etimologija ovih rijeci moze pratiti posvuda gdje su Atlantidjani i njihovi rastrkani potomci zavrsili nakon potonuca maticnog kontinenta. Nazalost, vecina ovih znanja je brizljivo skrivena ili zauvijek nestala.
********
Misterija Guanchija ipak nije prepustena zaboravu. Nezavisni istrazivaci i ("alternativni") historicari posjecuju Kanarske Otoke trazeci objasnjenja i nudeci odgovore o ovom nestalom narodu.
"...Guanchi predstavljaju poslednji cistokrvni kromanjonski ostatak genetike Atlantidjana: velike lobanje, visoka cela, duge, ravne noseve, cvrstu bradu. Oni su vjerovali da su se spasili penjuci se na planinske vrhove otoka. Bili su toliko uplaseni od mora da nikada vise nisu gradili brodove..." ((Shirley Andrews, "Atlantis, Insights From a Lost Civilization").
"...Guanchi su sacuvali neka od znanja Atlantidjana iz astronomije, te pravnog i zakonodavnog sistema, ukljucujuci deset izbornih politickih predstavnika..." (Berlitz, "Mysteries From Forgotten Worlds").
"... Stup, slican onom u Posejdonovom hramu u Atlantisu, je zauzimao vazno mjesto u religijskim obredima Guanchija..." (Spanuth, "Atlantis of the North").
"...Na vrhovima njihovih planina, Guanchi su nudili svoje molitve svemogucem bogu, koji je nagradjivao vrline, a osudjivao grijehe..." (Donato, "A Re-Examination of the Atlantis Theory").
"... Sekta zena-svestenika, zvanih Magades, je praktikovala svoje obrede oko kamenih monumenata u obliku kruga, slicno kao i u drevnom Meksiku i Evropi. Pod pokroviteljstvom visokog svestenika, ove djevice su ucestvovale u simbolicnm plesovima. U transu ili hipnozi, sluzile su kao proroci. Ukoliko bi vulkani postajali aktivni ili bi dolazilo do zemljotresa, djevice bi se zrtvovale bacanjem u okean, nadajuci se da ce na taj nacin sprijeciti svemocni okean da ih sve proguta kao sto je to jedamput ucinio u proslosti." (Spence, "Occult Sciences in Atlantis").
"... Istrazivaci koji su otkrili narod Guanchija 1402. godine, naisli su na irigacioni sistem, ostatke keramike, mumije, crteze na zidovima pecina i rusevine prethistorijskih gradova. Divni crtezi umjetnika Guanchija na pecinskim zidovima bili su skoro identicni onima koje su slikali kromanjonci iz juzne Francuske. Njihova keramika, stara do 20.000 godina (!), je bila ukrasena dizajnom koji je identican onom iz najstarijeg perioda srednjoamerickih naroda. Interesantno je bilo otkrice kamene statue Guanchija koja je predstavljala golog muskarca koji nosi globus... identicnu Atlasu koji na svojim rukama takodje drzi Planetu... (Zhirov, "Atlantis").
********
Krvna slika Guanchija?
Jos jedan dokaz o njihovoj vezanosti za kromanjonce i razliku u odnosu na susjede. Naime, Guanchi su imali izrazen visok postotak nulte krvne grupe i negativnog RH faktora. Slicno kao i ostali potomci Atlantidjana: Baski, Berberi, neke kulture iz sliva Amazona...
********
Spanjolci su se pobrinuli da pisani znakovi i hijeroglifski simboli Guanchija dozive istu sudbinu kao pisana ostavstina Maja - dakle, da ih sistematski uniste. Ali, pojedine rijeci i fraze mrtvog jezika Guanchija su ostale sacuvane. Oficijelni lingvisti smjestaju ovaj jezik u afro-azijsku familiju.
Pogresno.
Porijeklo njihovog jezika je mnogo starije i zajednicke tacke im treba traziti medju jezicima ostalih potomaka Atlantidjana. Dakle Berberima, Baskima i drugim prekomorskim narodima. Na primjer, drevnim stanovnicima juznoindijskog potokontinenta (danasnji dravidski jezici). Visoki, plavooki Arijevci iz Indije, imali su more zajednickih rijeci sa svojim rodjacima sa Kanara.
Primjeri iz obimne komparativne liste dva jezika su uvjerljivi:
Znacenje Guanchi jezik Dravidska etimologija
--------------------------------------------------------------------------------
nebo achaman ox-am-an
godina achano ajja-no
ljudi achicaxna acchi-sagina
zivio! achit! akchi!
Zemlja Achoron Achurun
koza ara kara, ar
livada armenine aram-meyni
zitna polja benasmen panna-as-men
pas cancha kunchi
jezero ere eri
koral goro gor-o
covjek guan gand
drzava guanac gand-ak
ovce hana ana
djavo guayota kay-ota
psenica irichen arichi
kralj mencey menkay
senator tagoror takkor
radije ce
umrijeti! vacaguare! vaka-k-ari!
______________________________________________________________________
********
Rimski historicar Plinije u svojoj "Natural History" tvrdi da su Kanarski otoci dobili ime po velikom broju pasa pronadjenih na otoku (canis na latinskom znaci pas).
Dovedimo i ovu tvrdnju u pitanje.
Vratimo li se jos dublje u historiju vidjecemo da se rijec kanari sastoji od rijeci "cham" i "ari". Prema biblijskoj tradiciji i dravidskim jezicima, rijec "cham" ima znacenja "kreator", "arhitekta", "pas", "pasji", "pali", "mrtvi". A dodatak "ari" znaci "otok", "litica", "stijena" i upucuje na ideju o potonuloj zemlji ciji su vrhovi ostali iznad vode.
Kombinacijom ove dvije rijeci dolazimo do pravog smisla "kanarije": rijec je o otoku na kom su preostali "kreatori" (Atlantidjani) dozivjeli sudbinu "palih andjela" postajuci "odbacenim psima".
Od raja do potpune izolacije.
Platon je, prije Rimljana, govorio o degradaciji "zlatnih rasa sa Atlantide" ("cham" takodje znaci i "zlatna" ili "sunceva") koje su postajale agresivne i nazadne.
********
Simbolicna vaznost Kanarskih otoka, kao poslednjeg utocista Atlantidjana, je odslikana u sacuvanim keltskim legendama. Britanski autori Sir James Fraiser i Edgarton Sykes analiziraju informacije ciji se nastanak pripisuje drevnim irskim pisarima Tuatha-de-danaan, za koje se vjeruje da su originalno bili "zaposleni" u hramovima Atlantide. Oni su, nakon destrukcije maticnog kontinenta, doplovili do obala Irske.
U doba kada je Atlantida prolazila kroz zavrsnu fazu destrukcije, dva hrama su ostala sacuvana na njenoj periferiji: na Kanarskim otocima.
Prvi je hram Falias, koji se nalazio na tesko pristupacnom brdovitom terenu. Predvidjajuci kraj svoje civilizacije, svestenici su uspjeli da u ovaj hram uspjesno prebace velicanstveni prijesto. Smjestili su ga u glavnu odaju hrama. Tron je bio isklesan iz meteorita. Atlantidjani su ga zvali "Kamen smrti". Brdovita oblast Falias je uspjela da ostane iznad povrsine vode kada su se okeanske vode podigle nakon potonoca Atlantide. Hram je sluzio svrsi nekoliko stotina godina i bio je cuven po svojoj divnoj muzici koju je nudio svojim stanovnicima i posjetiocima.
Braca Tuirenn, pisari iz Falias hrama su, pema legendi, ukrali kraljevski tron i prenijeli ga u Irsku. Tamo su ga ovi pripadnici reda Tuatha-de-danaan, nazvali "Tron Tare". Receno je da bi tron "zaplakao" svaki put kad bi nepozvan neko sjeo na njega. Najvjerovatnije je zeljezni prijesto jos uvijek bio radioaktivan i izazvao bi sok kod nepoznatih ljudi koji bi prvi put sjeli. Stvarni kraljevi su bili pripremljeni unaprijed i ne bi nista govorili.
Drugi sacuvani hram se zvao Finias i nalazio se u Gradu Sunca, na Kanarskom otoku Tenerife. Atlantidjani su na ovaj otok uspjeli da prebace drugi neprocjenjivo vrijedni simbol svoje civilizacije: zlatnu repliku, u prirodnoj velicini, Posejdonovih kocija, kompletnu sa svim konjima i vozacem. Kada se, nakon potopa, zivot poceo vracati u normalu, svestenici Finije bi iznosili kocije na ulice tokom parada i ceremonija.
U rijetkom historijskom dokumentu iz 330 g.p.n.e., autor Budge pise u svojoj knjizi "Life of Alexander the Great", da je car Aleksandar bio "pozvan u Grad Sunca da posjeti hram u kome se nalaze Kocije Bogova". Vremenom su predivne kocije vjerovatno zavrsile na dnu okeana izmedju otoka Tenerife i Lanzarotte. Podvodna istrazivanja nazalost ne mogu dati pozitivne rezultate, jer metalni i drveni objekti odavno vise nisu prepoznatljivi. Zapravo vec nakon dvadesetak godina morska vegetacija, pijesak, cvrsta lava i vulkanski pepeo prekriju skoro sve sto padne na dno.
********
Malobrojni stanovnici Kanara su nastavili sa pojednostavljenim verzijama inicijacije i magicnih ceremonija tokom hiljada godina. Mnogobrojne pecine su bile idealan prostor za ove dogadjaje. Istovremeno, tamo su skladistene mumije u istom polozaju i istim tehnikama kao i mumije njihovih atlantskih rodjaka u Meksiku, Peruu i ranom Egiptu. Svodovi ovih pecina su bili obojeni crveno (prisjetimo se da je Atlantida bila "crvena zemlja"). Zidovi su markirani sa crtezima zivotinja i jos uvijek neodgonetnutim simbolima i hijeroglifima u crvenoj, sivoj i bijeloj boji.
Dvanaest hiljada godina nakon potonuca Atlantide, Spanjolci su "pronasli" Guanchije i okarakterisali ih kao narod kamenog doba.
Njihovim nestankom izgubljena je jos jedna ziva veza sa nasim duhovnim i fizickim korijenima.
Otok Guimar, u kompleksu Kanarskih otoka, je mjesto gdje su pronadjeni ostaci stepenastih piramida.
Arhitektura Guancija je identicna gradjevinama Maja, peruanskih kultura ili Sumerana.
Izgradjene su u pravilnom smjeru istok-zapad odslikavajuci izlazak i zalazak sunca.
Stepenice na zapadnoj strani svake piramide su vodile do vrha gdje su se, pretpostavljamo, nalazile opservatorije.
POTOMCI ATLANTIDJANA – BERBERI (15)
12.8.2002.
Houston
Za stolom mi je unikatno drustvo. Da ih predstavim:
- Diodorus Siculus, geograf i historicar sa Sicilije iz prvog stoljeca prije nove ere, proputovao je zemlje duz Sredozemnog mora, od Egipta do Maroka, Kartage i citave sjeverne Afrike, prikupivsi mnostvo informacija o Atlantidi.
- Uz njega je Herodot (485 p.n.e. - 425 p.n.e.), otac historije, Grk koji je neprestano putovao zemjama Evrope, Rusije, zapadne Azije i sjeverne Afrike.
- Njegov sunarodnjak Platon (429 g.p.n.e.) je plemickog porijekla, a prema navodima njegovog oca, oni su direktni potomci boga Posejdona. Ne cudi da je Platon u zelji da prikupi sto vise informacija o Atlantidi prodavao ulje sa svog imanja da bi uplatio za put do Egipta i sreo se sa svestenicima iz Saisa, Heliopolisa i Sebenntys-a te sa studentima Pitagore u Turskoj.
- Klement Aleksandrijski, egipatski svestenik iz sestog stoljeca prije nove ere, jedan od ucitelja Pitagore.
Sa pricom prvi pocinje Klement, upoznavsi drustvo da je Grk Solon, kojeg Platon pominje u svojim "Dijalozima", zbilja posjetio Egipat i sreo se sa Psonchis-om u Saisu i sa Psenophis-om u Heliopolisu. Tamo su mu prenesene informacije o postojanju Atlantide u drevno doba.
********
Platon nastavlja: "Na vrhuncu svoje moci, kraljevi Atlantide su vladali svim otocima u Atlantiku, vecim dijelom americkog kontinenta, i duboko u Mediteranu, Egiptom i sjevernom Italijom. Mnogi Atlantidjani su napustali svoj prenapuceni kontinent i preseljavali se u svoje prekomorske kolonije." (iz Platonovih "Dijaloga: Timije")
(Na obali Maroka su pronadjeni grobovi zajednice od prije 12.000 godina koju su arheolozi nazvali Mulani. Sa kosturima su pronadjeni neobicni kameni "alati" i kosti zivotinja sahranjeni sa ljudima. Fizicke karekteristike Mulana su veoma nalik na dvije druge grupe potomaka Atlantidjana: Guancha sa Kanarskih otoka i Berbera iz sjeverne Afrike.)
********
Rijec preuzima Diodorus Sicilijski: "Plodne zemlje sjeverne Afrike su bile lako pristupacne Atlantidjanima i privukle su dosta iseljenika nedugo prije potapanja kontinenta. Stalne kise osiguravale su kontinuiran dotok vode za irigaciju ovih zemalja (danas pokrivenih uzarenim saharskim pijeskom). Posebno privlacno mjesto bilo je uz obale velikog jezera nazvanog Tritonsko more, koje je bilo preko 150 km siroko, a nalazilo se izmedju juznog Alzira i Maroka..."
Herodot: "... O Tritonisu pisem i ja u svojoj "Historiji, u Cetvrtoj knjizi". Na jednom mjestu pominjem otocic Fla i misteriozne zlatne riznice. Hiljade Atlantidjana su zivjeli napredno, osnovavsi skoro 200 gradica uz obale jezera. Ali, jedne strasne noci, strahovit zemljotres je otvorio tlo od Atlantskog gorja na sjeveru Magreba do sredisnje Afrike na jugu. Erupcije vulkana su slijedile, izbacujuci lavu u atmosferu; voda iz jezera je ispraznjena, a svih 200 gradova je ostalo prekriveno lavom, pepelom, blatom. Prestravljene izbjeglice su se razbjezale u svim pravcima i tek neke od sretnijih grupa su opstale..."
********
Bjezeci od Tritonskog mora prema sjeveru, jedna grupa se kretala prema planinskom lancu. Njen najvisi vrh su nazvali Atlas, jer je vrlo cesto bio okruzen oblacima. To ih je, naravno, podsjecalo, na najpoznatiji planinski vrh njihove stare domovine. Njihovi karakteristicni dugi nosevi, visoka cela, svijetla koza, plave ili sive oci, svijetla ili crvena kosa, jos zadugo ce ostati njihovim fizickim osobinama. A jezik ce im sacuvati autohtonost u milenijumima koji su bili ispred njih.
Kroz generacije ce se medjusobno oslovljavati kao Imazighen - "ljudi kraljevskog, uzvisenog porijekla".
********
Godine su prolazile, klima se mijanjala. Stvaranje Saharske pustinje sirom sjeverne Afrike prije 4.000 godina jos jednom je dramaticno promijenilo zivot svih naroda koji su tu zivjeli. Nazadovanje naroda Imazighen bilo je radikalno. Plemenske grupice su se nastanjivale ili uz (Sredozemno) more ili su nekako nomadski prezivljavali u srcu pustinje. Ratnicki "narod svemocnog Boga vatre" (Tuarezi) su okupirali centralnu Saharu. Njihov najmocniji vladar iz novijeg perioda (prije dvije hiljade i po godina) bio je Heraklit. On je kontrolirao prolaz brodova Gibraltarom i po njemu su dobila ima Heraklova (Gibraltarska) vrata.
(Platon klima glavom: "Ja u svom opisu Atlantide i kazem da je ona bila smjestena iza Heraklovih vrata, u okeanu...")
Kada su ih napokon "moderni" istrazivaci otkrili u XIX stoljecu, Tuarezi su jos uvijek zadrzali svoje kromanjonske osobine: visoki, svijetle puti, a, zahvaljujuci svojoj plavoj odjeci, zvali su ih plavim ljudima. Njihov pisani jezik Tamahak (Tifinag) ima preko 100 rijeci identicnih Guanchima sa Kanara.
Jedan od ritualnih plesova Tuarega, kojim se trazi milost (Atlantskog) Boga vatre sa simbolicnim prinosenjem zrtve, identican je plesu Maskalero plemena Apaca iz Arizone. Tokom ceremonije konjanici se krecu iz pravca Atlantide prema mjestu rituala (u slucaju Apaca krecu se sa istoka; Tuarezi se krecu sa zapada). Na glavama nose zapaljeni trozubac - drevni simbol Atlantidjana, koji je nosio Posejdon - Bog mora i osnivac civilizacije Atlantide. Plamen na glavama ucesnika simbolizira aktivni vulkan sav u dimu i vatri. Konjanici (koji postaju plesacima) prilaze centralnom vatrenom ognju i vode medjusobnu "bitku", podsjecajuci se na svoje daleke pretke i njihov obicaj kojim su zeljeli da udobrovolje bogove vatre.
********
Tuarezi su, kao i njihov maticni narod Imazighen, zadrzali visoku proporciju nulte krvne grupe sa negativnim RH faktorom. Isto kao i njihovi rodjaci Baski, Guanchi i Indijanci.
********
Rast i sirenje Rimskog carstva doveo je do njihovih osvajanja sjevernoafrickih zemalja. Tokom treceg stoljeca prije nove ere sukobljavali su se sa bjelackim stanovnistvom Magreba (region od Maroka, preko Tunisa, Alzira do Libije). Domace stanovnike su jednostavno zvali barbarima (zbog piratskih, "barbarskih" napada na njihove brodove). I taj naziv im je ostao i danas: Berberi. Stotinama godina poslije, pred navalama Arapa i crnackog stanovnistva, Berberi su izgubili veci dio svog rasnog, kulturnog, religijskog i socijalnog identiteta. Desetak miliona pripadnika je rastrkano u nizu zemalja sjeverne Afrike, simbolizirajuci nazadni dio ruralnog stanovnistva.
Djeca ostaju nepismena, jer rano napustaju skolu. A tamo ih uce njima stranom jeziku: arapskom. Maroko, na primjer, pored arapskog priznaje francuski kao sluzbeni jezik, a ne i jezik Berbera. Pri tome vise od 40% stanovnistva priznaje berberski identitet, a preko 60% je berberskog porijekla. Slicno je sa Tunisom, Libijom, Alzirom, a donekle i Egiptom. Pedesetak miliona ljudi ima berbersku krv, mada se danas izjasnjavaju kao Arapi.
********
Male grupe muzicara idu po selima, svirajuci na svadbama i veseljima. Ovaj obicaj je star stotinama godina, i ukljucuje poeziju i drevne price. Berberska muzika ima interesantne utjecaje: oboe i skotske gusle (ocigledno isto porijeklo kao i drevni keltski instrumenti) i stihovi u petercu (drevni kineski muzicki obicaj).
Podsjecanje na davno prosla vremena kada su svi oni imali zajednicko porijeklo.
Berberi sebe nazivaju Imazighen. Da li se sjecaju koje im je to "uzviseno porijeklo"?
********
Nimalo slucajno, Berberi, Tuarezi, Baski, Guanchi, Kelti, Maje... bili bi svodjeni na nivo barbara s kojima se trebalo obracunati i njihovo porijeklo i znanja zatirati.
Tako se sjekao korijen izmedju nas i nasih drevnih atlantskih predaka.
********
Moje drustvo za stolom sa polako razilazi. Sa sjetom.
Marokanski Berberi se jos uvijek isticu visokom proporcijom nulte krvne grupe sa negativnim RH faktorom,
kao i njihovi rodjaci Baski i Guanci. Dugi nosevi, visoka cela, svijetla koza, sive oci i svijetla kosa
odlike su ovih potomaka Atlantidjana. Autohtoni jezik ih podsjeca da su oni “ljudi kraljevskog, uzvisenog porijekla”.
15.08.2002.
Houston
Dvogodisnja Sara narandzastu boju zove "djadjana". Dvogodisnji Adi je narandjastu boju zvao "natuta".
U razmacima od po nekoliko stotina godina uz Irsku obalu su pristajali brodovi razlicitih grupa; svi su oni govorili slicnim jezikom, jer im je kultura poticala od jedne, maticne: kulture Atlantide.
********
Nakon potonuca Atlantide prije 12.500 godina, vremenski i klimatski uslovi na Britanskim otocima su se znatno promijenili. Nestankom atlantskih planinskih vijenaca vjetar zapadnjak je zapuhao ovim prostorima; nestankom kontinenta, topla golfska struja se pruzila do sjevera Evrope i rastopila ledene gromade. Kopno je ozelenilo, biljni svijet ozivio i privukao zivotinjski. Napokon se, pred izbjeglicama sa Atlantide, pojavilo novo, privlacno tlo.
Pet je mitskih naroda naseljavalo Irske obale.
Prvi su dosli Partoloni. Oralna tradicija ih pominje kao prve doseljenike koji su ubrzo nestali. Njihovo ime na staroirskom znaci "oni koji su odavno otisli na drugu stranu".
Visoki, jaki Nemedi su slijedili. Sebe su zvali "djecom Sunca" i na Irsko kopno su se iskrcali oko 10.000 godina prije nove ere. Ovi Atlantidjani su plovili na srebrnim brodovima koji su bili ukraseni zmijolikim likovima. Bili su predvodjeni svojim liderom Nemedom (nemed - "sveta osoba"). Zemlja se pocinje obradjivati, zivotinje (konji, krave) pripitomljavati, tlo fertilizirati, metalurgija buja. Nakon doba razvoja i procvata doslo je do postepenog nestanka i ovog naroda.
Slicni po stasu, Fomori postaju slijedecim vladarima. Irske legende se sjecaju spiritualnih Fomora kao "podvodnih ljudi" koji su kontrolirali prirodne sile, a poticali su sa "potonulog otoka". (Roberts, "Atlantians Traditions in Ancient Britain"). Keltski mitovi poblize objasnjavaju odnose ova prva tri naroda. Govore o tri stotine godina sukoba izmedju Partolona i Fomora u kojima Partoloni konacno stradavaju od epidemije. Ni Nemedi nisu bili bolje srece u duelu sa Fomorima. Naime, Fomorski kraljevi Mork i Konan su izgradili stakleni toranj na Tory otoku odakle su upravljali svojim kraljevstvom. Od Nemeda su trazili strasni danak: da dvije trecine svoje novorodjene djece predaju Fomorima. Ratovi koji su slijedili su uzrokovali desetkovanje Nemeda, a zatim i njihov nestanak.
Stotine godina su prolazile i doslo je do novog vala imigranata. Rasa niskih i snaznih Atlantidjana, tamnije puti, sa nekadasnjih istocnih planinskih vijenaca potonulog kontinenta, dolazi u Irsku. Novi kolonizatori su se zvali Fir-Bolg. Njihova osnovna karakteristika je bila da su znali kako da upravljaju energijom uzduz Zemljanih energetskih tokova i pri tome da pomjeraju velike kolicine kamena i tla za izgradnju ceremonijalnih objekata i umjetnih brezuljaka. Cesto su ova brda podizali u obliku zmije u znak sjecanja na Atlantidu. Jedan od primjera je Glen Flochan u blizini gradica Oban, dugacak preko 100 metara i visok sedam. Naravno, najimpresivniji objekat je Tara hram, gigantskih razmjera: preko 250 metara dugacak i tridesetak metara sirok. Tara je koristena za metafizicke proslave u kojima su se praktikovali rituali svete Atlantske Sunceve magije. Tara je ostala duhovno srediste Irske i u narednih jedanaest hiljada godina.
Poslednji, peti, prethistorijski narod u Irskoj, bili su Tuata-de-danan. Plavokosi i crvenokosi Atlantidjani sa plavim ocima, poticali su sa sjevernih oblasti Atlantide. Njihovo ime u prijevodu znaci "poplava". Koristili su metale, posjedovali nadnaravne moci i ostali upamceni kao mudar i duhovno superioran narod. Tuate su razumjeli jezik Fir-Bolga, ali nisu bili prijateljski prema njima. Prekinuli su njihovu dominaciju otokom upotrebom "cudnog vatrenog oruzja koje bi stvaralo tamni oblak dima" (Gregory, "Gods and Fighting Men"). Tuate su, slijedeci tradicije svojih predaka, bili poklonici kulta Sunca i konstruisali su masivne objekte od kamenih blokova. Prema dostupnim legendama (D.J. Conway "Celtic Magic") Tuate su u Irsku "dosli sa neba", dok druge izvori tvrde "sa dalekih otoka". Cetiri grada odakle su dosli bili su: Findias, Gorias, Murias i Falias...
(Ovdje je rijec o izvoru - gospodji Conway, koja ne vezuje Tuate za Atlantidu. Medjutim, njeno pominjanje ova cetiri grada nas nedvojbeno vodi na Atlantidu.)
...Sa sobom su "donijeli cetiri blaga": Nuadin mac iz Findias-a, strasnu strijelu iz Gorias-a, carobni kontejner iz Murias-a i kraljevski prijesto iz Falias-a" (o kome smo pisali u prilogu o Guanchima).
Tuate su se iskrcale u Irsku prvog maja i pregovarali o miru i podjeli teritorija sa Fir-Bolgima i Fomorima. Ponuda je odbijena. Na ljetni solsticij, nekoliko sedmica kasnije, doslo je do bitke u blizini danasnjeg mjesta Cong. Sukob je trajao cetiri dana. Nuada, kralj Tuata je izgubio ruku, ali je kralj Fir-Bolga, Eochaid, ubijen. Tuate su odnijelu pobjedu i ponudili petinu Irske svojim protivnicima. Kralju Nuadi je njegov ljekar Diancecht napravio srebrnu ruku koju je mogao pomjerati kao i pravu. Godine su prolazile, ova tri naroda su se i dalje sukobljavali, dok Tuate nisu konacno protjerale svoje prethodnike.
Uslijedilo je prorocanstvo koje je najavilo dolazak prvih smrtnika i kraj bogova. U Aileachu (danasnjem Londonderry-ju) dolaze Milesijanci (prethodnici Gala i Kelta, odnosno Druida). Vremenom, nakon mnogih borbi u kojima ce se koristiti magija na obje strane, Tuate se "povlace ispod zemlje".
Mitski, prethistorijski period Irske je zavrsen. Era bogova je ustupila mjesto eri ljudi.
********
Jos uvijek postoji nekoliko historijskih tekstova i knjiga koje su ostale sacuvane i pored sistematskih napora inkvizicije da ih unisti. Medju njima su Irski mitovi skupljeni u cetiri knjige od prije 900 godina (Books of Leinster, Dun Cow, Ballymate i Yellow Book of Lecan). Najstariji Velski dokument je Crna Knjiga iz XII stoljeca i Bijela Knjiga iz XIII stoljeca. U samostanima se pedantno vodila evidencija o lokalnim oralnim tradicijama; zapisivale su se legende koje su se prenosile s koljena na koljeno.
U drevna vremena, svestena lica su pamtila ove price po cijenu zivota; onaj koji bi krivo interpretirao dogadjaje iz proslosti bio bi kaznjavan. Ova usmena predaja bi se ozivljavala tokom dugih veceri na kojima bi se okupili pripadnici pojedinih zajednica i prisjecali se svojih predaka.
Nasilnim dolaskom krscanstva u Irsku sa svetim Patrikom i njegovim armijama, paljenjem antickih knjiga i unistavanjem svega sto je podsjecalo na razvijenu kulturu predaka, doslo je do novog fenomena: Crkva uvodi nova bozanstva, mijenja historiju, a neke od davnasnjih junaka prilagodjava svojim potrebama i prisvaja ih. Manipulacija je otpocela i nece stati u narednih 15 stoljeca. Datumi se iskrivljuju, Atlantida i njeni potomci se ignoriraju i prekrivaju zaboravom, radnja od prije desetak hiljada godina se pomjera u onu od prije dvije-tri hiljade.
Radiokarbonsko (C-14) odredjivanje starosti u jednom momentu daje nadu da ce se stvari ispraviti. Ipak, oficijelna historija se ne mijenja.
Ono sto je dosada pusteno u javnost je ohrabrujuce: u centralnoj Irskoj utvrdjena je starost drevnog naselja u kauntiju Offaly – 8.820 godina prije nove ere. Isti rezultati su se ponovili na sjevernoj obali u kauntiju Derry. Na sjeveroistocnoj obali, u kauntiju Antrim, utvrdjeno je da je naselje osnovano 7.735 p.n.e. i da je neprestano bilo okupirano u narednih 3.000 godina. Slatkovodne skoljke pronadjene u okolini Dublin-a su stare 7.200 godina, a poticu sa Britanskog otoka.
Dakle, potomci Atlantidjana su bili sladokusci koji bi skoknuli do engleskog kopna po veceru.
********
Tea, supruga Eremona, prvog Milesijanskog kralja Irske, sahranjena je pokraj grandioznog objekta iz proslosti. Engleskim izgovorom staroirske rijeci Teamhair ("Tein grob") nastalo je ime koje ce ovo drevno Atlantsko ceremonijalno sjediste zadrzati do danasnjih dana. Hiljade godine ranije, Fir-bolgi su pokretali desetine hiljada tona zemlje i stotine hiljada tona kamenih blokova gradeci svoje svetiste.
Slijedeci drevne gradjevinske tehnike u izgradnji Tare nije koristen vezivni materijal; obradjeni kameni blokovi su perfektno pasali jedan u drugi bez potrebe za malterom ili cementom. Prepoznatljivi majstori ciji su poduhvati razasuti od Perua i Meksika do Egipta.
Izbor lokacije nije bio slucajan. Mada na niskoj nadmorskoj visini od samo stotinjak metara, sa Tare se vidi 40% teritorija citave Irske. Ova komandna lokacija je bila uzrokom da "onaj koji vlada Tarom, vlada i Irskom". U novije vrijeme, u poslednja tri milenijuma, na Tari su krunisana 142 kralja Irske. Sve dok katolicka Crkva, na preporuku Sv. Patrika, nije mjesto proklela.
Danas je malo ostalo od anticke slave Tare: zlatne uspomene, nekoliko zemljanih brezuljaka i ostaci kamenih formacija.
U starom keltskom kalendaru postojala su dva dana (tacnije dvije noci) kada se otvarao prolaz izmedju naseg i podzemnog svijeta (duhova): prvi maj i prvi novembar. Centralni kameni objekat na Tari je izgradjen tako da sunceva zraka ova dva dana (i samo ova dva dana u godini), pada tacno kroz prolaz i ulazi u glavnu komoru. To je bio znak da je veza izmedju dva svijeta uspostavljena.
********
Sesnaest kilometara od Tare nalazi se Newgrange. Historijske knjige ga nazivaju "kamenom grobnicom sa prolazima, vjerovatno izgradjenog prije 5.200 godina". Grobnica je zbog toga, jer su tu pronadjeni kremirani ostaci stotine ljudi stari preko 5.000 godina.
Medjutim, arheologija je slobodno trebala otici dublje u historiju od stidljivih 5.000 godina.
Fir-bolgi su u svojim gradjevinskim poduhvatima ostavili iza sebe niz kamenih
struktura i umjetnih brezuljaka: samo u Newgrange-u ih ima 25 za koje je trebalo nevjerovatnih 200 hiljada tona kamena. Prostorije su u obliku hodnika koji vode do centralnih odaja. Stojeci kameni blokovi, teski do desetak tona, formiraju prolaze.
Krovne konstrukcije, takodje od kamena, su perfektno balansirane i ostale su na svom mjestu dvanaest hiljada godina bez ikakvog vezivnog materijala. Perfektni dizajn, planiranje i izvedba govore u superiornim graditeljima.
Kameni blokovi unutar prostorija te vanjski blokovi, koji u pravilnom nizu okruzuju ova ceremonijalna sredista, su ukraseni sa spiralnim, kruznim i cik-cak simbolima. Prva tumacenja (recimo prof. Thomas Molyneux sa Dublinskog koledja iz XVIII stoljeca) su ih oznacila "barbarskim". Ozbiljnije proucavanje (Martin Brennan, "The Boyne Valley Vision") provedeno na preko 700 isklesanih blokova dovelo je do zakljucaka da je rijec o "vrlo kompleksnim astronomskim i kosmoloskim observacijama". "Ljudima iz ove doline", pise Brennan, "studije suncevih, planetarnih i zvjezdanih kretanja su bile vrlo vazne. Oni su bili astronomski majstori kamenog doba."
Newgrange je bio i vise od kosmoloske observatorije. Sve upucuje da je rijec o simbolu zivotne sile i sveg zivota u svemiru. Naime, originalno su ovi brezuljci podizani u obliku jajeta ("zacetak zivota") sa prolazima koji simboliziraju maternicu. A novi zivot bi zapocinjao zahvaljuci - Suncu.
Iznad ulaza svih ovih objekata, koji su veci dio godine bili zatvoreni kamenim vratima, nalazila se kamena kutija. Izlazece Sunce bi slalo svoje zrake kroz ovu kutiju samo za vrijeme zimskog solsticija. (Rijec je o najkracem danu u godini, vremenu kad pocinje nova godina, kada starta novi zivot, a zivotna sila pocinje da revitalizira uspavanu Zemlju.) Kameni blokovi to simbolicno predstavljaju sa uklesanim spiralama: spirale okrenute unutra su simbol mrtvih, a one okrenute prema vani simboliziraju ponovno radjanje. Sunce i novo radjanje prikazuju se oplodjavanjem kosmickog jajeta cime se osigurava kontinuitet vjecnog ciklusa zivota i smrti.
Na dan zimskog solsticija, 21. decembra 1969. godine, profesor arheologije Michael O'Kelly je biljezio dogadjaje unutar kamenog prolaza: "U 9:58 minuta prva zraka Sunca je prodrla sa lokalnog horizonta... Prosla je kroz kamenu kutiju, zatim kroz prolaz i tlom komore dosla do samog kraja centralne odaje... Odbijajuci se od baznog kamenog bloka u dnu odaje, sunceva zraka se prosirila do 17 cm i dramaticno obasjala razlicite detalje na zidovima i kamenom plafonu prostorije... U 10:15 direktni suncevi zrak je ponovo bio odsjecen..."
Hiljade godina nakon Fir-borga, galski, keltski i druidski svestenici su prisvojili Newgrange, Taru i druge duhovne katedrale daleke proslosti (okolni Knowth, na primjer, je omogucavao ulaz u "sid", odnosno podzemni svijet i smatran je za jedno od tri crne duhovne tacke u Irskoj). U njima su svestenici kremirali svoje lidere nastojeci im dati vjecnost i neprekinutu kraljevsku liniju.
********
I da ne zaboravimo vezu sa posjetiocima sa Plejada. Logicno bi bilo za pretpostaviti da su oni nastavili da pruzaju svoje "konsultantske" usluge emigrantima i potomcima sa Atlantide. Brojne kamene strukture podignute u prethistorijsko vrijeme su "usmjerene ka sazvjezdju Plejada, imitirajuci smjer njihovog pojavljivanja na nebu, tokom ljetnog i zimskog solsticija" (Roberts, "Atlantean Traditions in Ancient Britain").
Vazni datumi u drevnim britanskim kalendarima slave nebesko kretanje sedam zvijezda Plejada, kao sto su keltski prvomajski dan, proslavljan u doba kada bi "sazvjezdje izlazilo na nebu sa prvim sumrakom" (Zink, "The Stones of Atlantis").
********
Interesantna srednjovjekovna legenda Baska "Jaun Zuria", pocinje sa radnjom u Irskoj Tari. Godine 867. princ Lemor je bio prognan iz Irske i nastanio se u zemlji Baska. U jednom od dijaloga citamo i ovo:
Lemor: "Spanija! Zemlja nasih predaka. Oni su dosli u Irsku odavde."
Lekobide: "Da, iako nasa krv i jezik vise nisu isti, imali smo iste graditelje kamenih krugova i kamenih prolaza ponovnog radjanja... u davnim vremenima koja vise nisu ostala u nasoj dugoj memoriji".
Uzgred, plavokosi Lemor je predvodio Baske u borbi protiv spanjolskih osvajaca, porazio ih i ozenio liijepu Lekobide-ovu kcer Luz. Postao je prvi vladar Baska (dotada oni nisu imali politicku hijerarhiju). Prema historijskim hronikama zbilja je i doslo do bitke izmedju Spanaca sa Baskima godine 867. kraj mjesta Padura.
Kameni blokovi su ostali umazani krvlju osvajaca i od tada se ovo mjesto zove Arrigorriaga ("mjesto sa crvenim kamenjem").
A ako bi kojim slucajem dosli do prasnjavih crkvenih arhiva u oblasnoj crkvi i usto mogli citati drevni jezik Euskaru, nasli bi na pozutjelim listovima stranice koje pokazuju kada je veza izmedju Luz i Lemor-a krunisana brakom.
Veza izmedju dalekih potomaka Atlantidjana na evropskom tlu.
Newgrange, drevna Irska astronomska observatorija. Prvi suncevi zraci na dan zimskog solsticija
prodiru kroz kameni prolaz dramaticno obasjavajuci detalje na zidovima i svodu.
20.08.2002.
Houston
Dugovjecnost.
Nasi preci su, u zelji da produze zivotni vijek, vrsili razlicite eksperimente. Svjesni snage energije u fizickom svijetu, nastojali su da je ukrote i nadju originalnu primjenu. Prirodni energetski tok je prisutan u svakoj cestici materije i kao takav predstavlja medij kroz koje magnetne i gravitacione sile mogu imati pozitivno dejstvo na ljudsko tijelo.
Pokojni dr. Wilhelm Reich je (ponovno) otkrio tu energetsku silu za koju su znali nasi Atlantski preci i nazvao je orgonskom energijom. Svoje eksperimente je opisao u knjizi "The Discovery of the Orgone".
Britanski otoci su krcati prethistorijskim primjerima u kojima su neposredni potomci Atlantidjana svoje znanje prenosili na evropsko kopno. Tu su povecali koncentraciju orgonske energije i izlazuci joj se pozitivno djelovali na dugovjecnost i zdravlje organizma.
Pripreme su bile slozene i trazile su postovanje strogih procedura. Prvo bi formirali duboku zemljanu komoru (bilo gradeci umjetne brezuljke ili kopajuci ispod zemlje). Zatim bi komoru oblozili pazljivo izabranim kamenim blokovima koji posjeduju karakteristicna svojstva. Nakon gradnje drvenog plafona, pokrivali bi ga sa nekoliko slojeva gline i zemlje. U svakoj fazi bi se birala odredjena boja i tip zemlje, jer je bilo neobicno vazno da se izmjenjuju slojevi organske i neorganske materije. Na kraju bi se kompletni objekat oblozio zemljom i grmljem.
Sada smo spremni da primimo prve posjetioce. Kandidati se relaksiraju, prociscavaju i duhovno balansiraju. Odlaze u podzemne prostorije vjerujuci da ce im energetski tokovi podmladiti tijelo i um.
Iz Barnes & Nobles-ovog izdanja "Atlas of Mysterious Places" (1998), uz sliku poveceg umjetnog brezuljka u engleskom krajoliku citam: "Enigmatski Silburu Hill se dize iznad okoline pedesetak metara visoko na povrsini od dva hektara. Ovaj umjetni brezuljak je sagradjen oko 2.750 godine prije nove ere i njegova namjena ostaje nepoznata."
Kako su dosli do te godine ne znam; mogu misliti cudjenje arheologa i historicara koji bi se pitali o svrsi ovog grandioznog gradjevinskog poduhvata.
Dvadeset sest kilometara juznije nalazi se jos jedan prethistorijski podzemni objekat za podmladjivanje, ali ovog puta kao sastavni dio mnogo poznatijeg kompleksa: Stonehenge.
********
Moderna oprema otkriva misterioznu energiju u nizu prethistorijskih britanskih centara. Snaga energije varira sa razlicitim vrstama stijena, godisnjim dobima i dobom dana. Ultrasonicni valovi koje stvaraju kameni blokovi su narocito snazni prilikom izlaska sunca. Primjenom gausmetra, koji mjeri snagu staticnog magnetnog polja, uocava se neuobicajeno visoko prisustvo elektromagnetne energije koja cirkulira u i oko nedirnutih prethistorijskih kamenih svetista. Dodatni testovi su otkrili da kamen, sam po sebi, djeluje kao pojacivac energetskih tokova i generira energetske spirale.
Neophodno znanje da se konstruiraju posebno snazni energetski generatori putem kamenih megalita se prenosilo iz generacije na generaciju Atlantidjana. Sa gubitkom maticnog kontinenta, potomci Atlantidjana su zadrzali to znanje i odrzavali ga na drugim kontinentima. Prvo bi izabirali narocito energetski potentna mjesta, zatim podobni gradjevinski materijal, obradjivali ga (kameni blokovi) i zatim ga transportirali.
I dalje se odrzavalo vjerovanje da kameni blokovi absorbiraju energiju iz svoje okoline i vracaju je onima koji na tom mjestu odrzavaju svoje ceremonije.
Vrlo slicni kameni krugovi su izgradjeni u prethistorijsko vrijeme i njihovi ostaci se vide i danas u Francuskoj, Engleskoj, Skotskoj, Irskoj, Meksiku... Ti su krugovi odrzavani uprkos prolazu vremena i nove civilizacije bi ih obnavljale.
Arheolog Geoffrey Bibby (Bibby, "Testimonu of the Spade") procjenjuje da se citavih devet kulturnih (i zemljanih) slojeva nalazi ispod kamenog monumenta u Stonehenge-u.
*********
Engleski plemic Earl of Pembroke-a pozvao je 1620. u posjetu svom imanju tadasnjeg kralja, James-a Prvog. Vidjevsi u blizini grupu uspravljenih kamenih gromada, kralj je naredio da njegov arhitekta, Indigo Jones, prouci strukturu i podnese mu izvjestaj. Jones je studirao arhitekturu u Italiji i dizajnirao nekoliko vaznih zgrada u Londonu. Studirajuci Stonehenge i uzimajuci detaljne mjere, Jones je dosao do slijedeceg zakljucka: rijec je o rusevini Rimskog hrama posvecenog bogu Kelusu sa datumom izgradnje 79. godine A.D.
********
Naravno, lako je danas ismijati arhitektu Jones-a koji je morao kralju podnijeti nekakav izvjestaj. Ali, cetristo godina kasnije, oficijelna nauka nije puno odmakla u svojim objasnjenjima misticnog megalitskog monumenta.
Iz decenije u deceniju datum izgradnje se pomjerao unatrag. Sa dvije hiljade na dvije i po, pa na tri, pa na tri i po... napokon, arheologija priznaje da je Stonehenge star najmanje 5.500 godina, iduci i do cifre od 10.000 godina ("English Heritage", Juni 1996).
U odgovoru ko su bili graditelji, ponovo prisustvujemo licitiranju: od Rimljana, pa Kelta prije njih, pa Druida, pa barbarskih plemena... Medjutim, kada dodju u doba prije 5.500 godina ponestaje im municije. Oficijelna historija ne priznaje iole napredniju humanu zajednicu tog doba.
U objasnjenju svrhe Stonehenge-a, jos uvijek se nojevski drzi glava u pijesku: to je, kazu, bio "centar religijskih rituala".
********
Mi smo, zapravo, kroz prva dva pasusa odgovorili na sva ova "otvorena pitanja": ko i kada je izgradio Stonehenge (Atlantidjani prije 12.500 godina) i zasto (energetski centar zajednice).
Ali, istina o Stonehenge-u je mnogo kompleksnija.
U sredistu kamenog kruga nalaze se blokovi "bluestone"-a (kamen modra galica).
Najblize nalaziste ovog plavkastog kamena teskog 25 tona je u jugozapadnom Velsu, udaljenom 320 km! Centralni krug je izgradjen od sarsenita, sivkastog kamena. Najblizi kamenolom ovih megalita teskih do 60 tona je u velskom Wiltshire-u. Zelenkasti kameni blok, "green sandstone", takodje iz juznog Velsa, ima uloga oltara ispred jednog od trilitona.
Otvara se more pitanja pred modernog covjeka. Zasto ovoliko razlicitih vrsta kamena, kako su bili obradjeni, kako su prebaceni preko 300 km (more, rijeke i kopno - sugeriraju historicari), kako su postavljani u mjestu, a osobito kako su kamene grdosije podizane jedna na drugu formirajuci zatvoreni krug?
Dokazivati da su "primitivni pecinski ljudi" nasli nacina da rijese ova slozena tehnicka pitanja bio bi uzaludan poduhvat. Nema sumnje da je jedan od dva odgovora vrijedna paznje onaj o Atlantidjanima koji su koristili tehnologiju svoje izgubljene civilizacije. Kameni blokovi su lebdjeli po zemaljskim energetskim linijama... u tacno odredjeno doba dana i u odredjeno godisnje doba kada su energetski tokovi najintenzivniji... i tako su prebacivani iz udaljenih regiona.
********
Stonehenge je istovremeno imao funkciju kosmickog i astroloskog hrama, kompjutera, kalendara, i, na koncu, kapije ka svijetu duhova.
Astro-arheolog, americki astronom Gerald Hawkins je potvrdio ulogu Stonehenge-a kao observatorije: prilikom izlaska sunca za vrijeme ljetnog solsticija, sunceve zrake bi izlazile izmedju centralog kamenog bloka u unutasnjoj "potkovici" i dva prednja megalita; Originalni Stonehenge je, naime, pored vanjskog kruga imao kamene blokove poredane u obliku potkovice u sredistu, sa nekoliko desetaka manjih blokova. Svaki od njih je imao svoju ulogu i oznacavao je neku od celestijalnih, nebeskih pojava.
Pored ljetnog solsticija, lako se moglo pratiti izlazak i zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija, izlazak i zalazak mjeseca, te kretanja sazvjezdja iz zodijaka.
Sjedeci unutar Stonehenge-a, iskusno oko je moglo ocijeniti gdje ce se sunce pojaviti, kakav ce biti raspored zvijezda te noci, koji je datum, kada i gdje mjesec izlazi, itd. U skladu sa kretanjem nebeskih tijela i njihovog utjecaja na nasu Planetu, moglo se pripremati za pojedine dogadjaje (sunceva i mjeseceva pomracenja, efekti na psiholosko i duhovno tijelo, itd.). Dakle, Stonehenge je sluzio i za predvidjanje dogadjaja. Dekodirajuci raspored Stonehenge-a, astronomi su otkrili da postoji 56-o godisnji ciklus suncevih eklipsi!
Pomjerajuci manji kameni blok od njegovog inicijalnog polozaja, omogucavalo je prethistoriskim (Atlantskim) astronomima da tacno predvide vazne mjeseceve i sunceve dogadjaje stotinama godina unaprijed. Zapravo, ovaj kompjuter se resetovao jednom u 300 godina. Pomakne se kamen za jedno mjesto. Jednostavno.
*******
Nekada je Stonehenge bio povrsine nogometnog igralista sa desetinama megalita. Danas je ostala samo cetvrtina od kompjuterske masine proslosti. Vremenom su mnogi blokovi razbijeni i iskoristeni u gradjevinske svrhe, za podizanje puteva ili cak u turisticke svrhe. Svojevremeno su posjetioci mogli iznajmljivati cekice u selu Amesbury i odvaljivati komade kamenih blokova za uspomenu. (Zapravo je posebna misterija kako je bilo sta od Stonehenge-a ostalo u zivotu pored modernog covjeka.)
********
Arheokriptografija je nova nauka koja polako ulazi u trag porukama koje nose drevni monumenti.
U Trecem tomu smo pisali o razlozima zasto je prirodan centar Zemaljske geografske (longitudinalne) duzine - Giza. Izbor britanskog Grinica kao nulte geografske duzine je, naravno, bio politicki nametnut.
Ocigledne poruke drevnih piramida i megalita su prepoznatljive pazljivim istrazivacima. Tako, na primjer, piramida Kukulkan ima cetiri stepenista, cetiri ugla, 365 stepenica i devet terasa. Produkt mnozenja je broj 52.560. Ako uzmemo da je istinska nulta geografska duzina Planete Giza, onda se ova piramida nalazi tacno na 119 stepeni, 42 minute i 10,51620648 sekundi zapadno. Pomnozimo li ova tri broja dobicemo 52.560. Drugim rijecima, osmatranjem karakteristika piramide (kamenog objekta) moze se odrediti njegov polozaj u odnosu na najpotentniju energetsku tacku Zemlje - mjesto gdje su Atlantidjani izgradili piramide i sfingu.
Piramida Cuicuilco (o kojoj smo pisali na pocetku ovog Toma), je najstarija pronadjena piramida sa kruznom osnovom. A krug ima 360 stepeni. Geografska sirina ove piramide je 19 stepeni, 18 minuta i tacno 01,05263157894 sekundi.
Produkt tri cifre geografske sirine nam daje rezultat od 360 stepeni!
Stonehenge je originalno imao 30 kamenih blokova na kojima je lezalo takodje 30 blokova. Ovih 60 blokova je formiralo perfektni krug (dakle, 360 stepeni). Rezultat mnozenja broja blokova i stepeni je (60 x 360) je 21.600. Polozaj Stonehenge-a u odnosu na ekvator je 51 stepen, 10 minuta i 42,3529411764 sekundi. Njihov produkt je takodje 21.600!
Sta nam to govori? Da su graditelji Stonehenge-a znali za ekvator, da su znali da krug ima 360 stepeni, da im je globus bio podijeljen na geografsku sirinu i duzinu, da su im sve kamene strukture nosile poruku o svom polozaju, i, na koncu, da im arhitekte pripadaju istoj skoli.
********
Historicar Gerald od Wales-a (Giraldus Cambrensis), pisao je u dvanaestom stoljecu o Stonehenge-u u svojoj knjizi "The History and Topography of Ireland". On ga naziva "Plesom divova", jer je cuo price da su giganti donijeli ove kamene blokove iz Afrike u Irsku i podigle kameni monument na planini Kildare. Kasnije je Aurelius Ambrosius, kralj drevnih Britona, naredio Merlinu da kamenje prenese iz Irske na Britansko kopno i konstruira Stonehenge.
Znamo da magicni prsti Merlinovi nisu ucestvovali u kreaciji Stonehenge-a.
Ali zato nam magija Atlantidjana ozivi sa pogledom na ovaj vjecni spomenik ljudskom znanju.
Atlantidjani su izgradili kameni kompleks Stonehenge koji je istovremeno imao ulogu
kosmickog i astroloskog hrama, kompjutera, kalendara i medjudimenzionalne kapije.
28.8.2002.
Houston
...Uglavnom, prica ide ovako: "Sasvim blizu jugozapadnog kraja Engleske,
ispod povrsine mora, leze ostaci otoka Lyonesse. Negdje oko 18.000 godina prije
nove ere, u doba kada je vecina ovdasnje oceanske vode bila dio sjevernih
ledenih glecera (tokom poslednjeg ledenog doba), Lyonesse je bio spojen sa
Atlantidom. Prolaskom hiljada godina kopno je ustupalo mjesto moru i prezivjeli
komadi iznad povrsine mora su nazvani Scilly Isles.
Stanovnici Lyonesse-a su se preselili na jugozapadni kraj Engleske i osnovali svoje "Sveto kraljevstvo Logres". Potomci Atlantidjana su tu zivjeli stotinama godina. Bili su poznati po svojim tehnikama geomancije (proucavanje Zemljinih energetskih tokova) cime su ostvarivali svoju harmonicnu vezu sa kosmosom. Imajuci ogromno tehnicko znanje i inzinjerske sposobnosti svojih Atlantskih predaka, oni su formirali zodijake na tlu zapanjujucih dimenzija (Roberts, "Atlantean Tradition in Great Britain").
Najveca takva zemljana skulptura Logres-a se nalazi u kruznoj pedesetokilometarskoj oblasti u blizini gradica Glastonbury. Ona je jasno vidljiva (jedino) iz zraka. Dvanaest znakova zodijaka su formirani od brezuljaka, rijeka, puteva, suma, naslaga zemlje i drugih vodenih tokova. Svaka glava figure zodijaka je okrenuta prema zapadu... prema maticnom kontinentu Atlantidi. Zodijak je tako spretno konstruisan da, u vrijeme kada je izgradjen, voda koju je donosila plima, bi do polovine prekrila zodijacki znak ribe...
... Kako su se price o herojima iz antickih vremena prenosile kroz stoljeca, dominantne figure proslosti bi postajale mitski karakteri ili bogovi. Poslednji kralj Atlantide bio je Votan. Milenijumima nakon nestanka Atlantide, Votan je smatran za boga koji je mogao da upravlja prirodnim silama i koji se borio protiv zmajeva (prema mitovima i legendama iz Velsa, Irske i Engleske). Sa dolaskom katolicke crkve u Britaniju poceo je sukob sa paganskim religijama. Sveti Mihajlo se natura kao zamjena Votanu. Posvuda se sistematski brise Votanovo ime iz legendi, na temeljima starih hramova se podizu crkve u cast krscanskog sveca. Nekada su, u cast Votanu, bile obiljezene energetski potentne tacke u podrucju od 350 km. Dolaskom krscanstva, na ovim tackama je podignuto deset crkvi koje danas nose ime St. Michael: u Clifton Hampden-u, preko Glastonbury-ja do Land's End-a (Shirley Andrews, "Atlantis, Insights from a Lost Civilization").
Da bi se definitivno unistilo sjecanje na Votana, krscani su oznacili drevnog antickog heroja zlim. Mihajla su okruzili dobrim andjelima koji se bori protiv Votana koji je predstavljen u obliku zmaja. Svetac unistava zmaja koji simbolizuje djavla. Stotine godina intenzivne kampanje, kipovi i slike crkvenih svetaca koji ubijaju zmajeve i sotone, posluzile su za konacni obracun sa sjecanjem na Atlantidu.
********
Pitomi zeleni brezuljak nadomak gradica Glastonbury, 220 km zapadno od Londona, zove se jednostavno Tor ("vrh"). Putnici iz daleka su dolazili u ovo mjesto, jer legende kazu da je kralj Artur tu imao svoju utvrdu, da je Isusova sveta krigla ("Holly Grail") tu pohranjena, da je sveti Patrik tu sahranjen, da se tu nalazila prva krscanska crkva; Tor je bio svetiste u doba Kelta i Druida prije 2.500 godina i smatran je za kapiju prema Svijetu Duhova; Tor je, kako kaze oficijelna historija, bio svet i u megalitska vremena prije 4.000 godina; i, na koncu, labirint Tora je formiran prije 8.000 godina, kako kazu neki noviji izvori. Mitovi i legende govore o trokutu koji formiraju Stonehenge, Avebury i Glastonbury Tor. Kameni monumenti na ova tri mjesta su locirali mocno svjetsko energetsko cvoriste, Planetarnu cakru.
********
Predanja kazu da je na vrhu Tora nekada bio kameni krug kao i u Stonehenge-u. Iz pisane izjave jednog od lokalnih proroka, sredinom 1970-ih, citamo slijedece:
"Tor nije isti danas kao sto je nekada bio. Jedan dio na vrhu nedostaje na
kome je nekada bio izgradjen hram... kao sto su bili Grcki hramovi, samo
kruzni. Unutar je bio prelijepi mozaik na podu koji je prikazivao zodijacke
znakove. Unaokolo je bilo podignuto dvanest bijelih kamenih stubova. Ispod poda
se nalazila skrivena odaja sa kruznim plafonom. Sedam cuvara u plavim odorama
su neprekidno bdjeli. Park i vodeni izvori su ukrasavali ovo sveto mjesto.
Prijatni mirisi su se sirili tako da je Tor na svakog posjetioca djelovao
ljekovito i smirujuce."
Trideset godina kasnije dolazi do uzbudljivog razvoja. Dvadeset drugog frebruara 2002. godine arheolozi Nancy i Charles Hollinrake objavljuju da su na vrhu Tora pronasli ostatke temelja koji izgledaju kao kruzni anticki hram!
********
Najstarija predanja govore o vilama i vilenjacima kao prvim bicima vezanim za Tor. Doduse, u tim vremenima, vile nisu bile ni nalik na nase danasnje predstave o njima. Ova bica su opisivana kao visoka rastom, mladolika izgledom uprkos poodmaklom zivotnom dobu, i - lijepa ("fairies" odnosno "fair" u prijevodu znaci lijep). Vilenjaci su tada povezivani sa odredjenim zvjezdanim konstelacijama: Plejadama, Sirijusom i Velikim Medvjedom (sedam zvijezda).
(Gle, koje li slucajnosti!? Svi zvjezdani sistemi o kojima pisemo u toliko navrata.)
Predanja dalje govore o ovim bicima koja "donose znanje lokalnim ljudima, a posebno o astrologiji i lijecenju." Slicne mitologije susrecemo sirom svijeta.
Hiljade godina su prolazile i sjecanja na ova bica postaju dijelom bajkica. Kelti ova bica personificiraju kroz prirodne sile i zivotinje. Vremenom, sa pojavom krscanstva, daje im se negativni predznak, a zatim i osudjuje. Inkvizicija ima vodecu ulogu u suzbijanju narodnih predanja. Neke price su ipak prezivjele. Medju njima i one o vilinim brezuljcima koji su bili suplji. Unutrasnji realm je zvan Avalon (odnosno Annwn). Tako se i za Tor tvrdi da negdje postoji prolaz prema Avalonu, koji je nepoznato i magicno mjesto.
Predanja dalje kazu da postoji opasnost za one koji pokusaju uci u unutrasnjost Tora. Poseban problem je u postojanju razlike u vremenu izmedju dva svijeta. U Avalonu se moze izgubiti i skliznuti u proslost ili buducnost. Srednjevjekovne hronike govore o iskustvima onih koji su, prema sopstvenim izjavama, proveli po pola sata u unutrasnjosti Tora da bi, po povratku na povrsinu, shvatili da su prosle decenije u njihovom svijetu. Slijedeca opasnost bila je hrana. Vile su bile ljubazne i nudile su hranu i pice posjetiocima. Ali, oni ljudi koji bi prihvatali ponudu i uzeli hranu, vise ne bi dolazili natrag.
(Naravno, ovdje bi hranu mogli posmatrati na simbolicnoj razini kao magicne moci ili napredno znanje savrsenije civilizacije. Jer, ko jednom ovlada tim znanjem ne zeli da se vraca na stare nacine zivljenja.)
********
Kao sto nase tijelo ima svoje akupunkturne tacke te meridijane koje ih spajaju, tako i nasa Planeta ima svoje geomagnetne linije koje spajaju narocito potentne energetske tacke.
Atlantidjani su shvatili vaznost i ulogu Planete u njihovom dnevnom zivotu. Geomagnetne linije su koristili za razlicite forme putovanja i transporta, za prijenos poruka i komunikacije.
Primjer Britanskih drevnih monumenata je narocito vazan: anticka mjesta su, u kojima se vidi trag napredne Atlantide, povezana putem ovih energetskih linija. A Tor zauzima posebno mjesto, jer se u njemu te energije sastaju, kombiniraju i zavrsavaju. Sto se vise primicu vrhu tako njihov susret nalici na harmonicni kosmicki ples koji okoncava ujedinjenjem.
(Mapa drevnih energetskih Planetarnih linija se moze naci na sajtu: http://www.glastonburytor.org.uk/tor-leymap.html )
Rusenjem antickih observatorija i hramova i izgradnjom krscanskih crkvi, potire se pravo znacenje kamenih objekata na ovim putevima. Desetine novih crkava sa imenima svetog Mihajla i djevice Marije doveli su do toga da ove linije dobijaju ime po njima.
Ali, energetski ples se time nije zavrsio. I danas, kao i proteklih milenijuma, misteriozna svijetla i dalje izranjaju iznad Tora; nekad pojedinacna, nekad u grupi, pojavljujuci se i nestajuci nepredvidljivo. Ukazuju se pred ljudima u svim bojama, od bijele i crvene do zute i zelene izazivajuci interesantan efekat: to vise nisu bezivotne iskre vec svjesna energetska stvorenja.
********
Gledajuci iz zraka, brdasce Tor se doima kao netom donesen na ravnicu Glastonbury-ja. Lici mi na brod koji se zaglavio u kopnu i samo trazi nacina da ode.
Citavom njegovom duzinom su travnate terase koje se podizu do sedam nivoa. Pocinju na dnu i valovito se krecu ka vrhu Tora. Pazljivim proucavanjem da se zakljuciti da je Tor gotovo identican labirintima pronadjenim na antickim novcicima sa Krete i simbolickim slikama Majke Zemlje kod drevnih americkih Hopi Indijanaca.
Geolozi su jedinstveni u zakljucku da Tor nije nastao djelovanjem prirode; terase koje formiraju labirintski put su plod inteligencije (pretpostavljaju da je starosti oko pet hiljada godina, jer se ne usudjuju ici dalje).
Na Kreti je opasni Minotaur bio zatocen u srcu labirinta. Na Toru put preko sedam terasa (koje su simbol sedam zemaljskih, ali i covjekovih cakri) vodi do sredista u kome se svako od nas mora suociti sa svojom sudbinom: opasnim Minotaurom ili bozanskim Ja. Dva i po sata uspona do srca Tora, i sat i po silaska do njegovog podnozja, je ritual podizanja energetskog nivoa kroz koji su prolazili potomci Atlantidjana.
********
Za obracun sa takvim mocnim simbolom Atlantide kao sto je Tor, krscanstvo je osulo paljbu iz oruzja najtezeg kalibra. I tvrde:
- Isus Krist je, kao djecak, posjetio Glastonbury Tor sa svojim ujakom Josipom od Arimateje i tamo napravio prvu krscansku crkvu iznad zemljine povrsine;
- Nakon Kristovog raspeca, Josip se vratio na Tor, donio svetu kriglu iz koje je Isus pio na "poslednjoj veceri" i u njoj sacuvao Isusovu krv sa raspeca; zakopao je ispod Tora na ulazu u "Podzemni svijet";
- Uskoro je iz zemlje izbio podzemni vodeni izvor crvenkaste boje (zbog Isusove krvi ili zbog jakog prisustva zeljezne rude?) za koju kazu da donosi vjecnu mladost onima koji je piju (cini mi se blize istini da su Atlantidjani znali za ovaj izvor hiljadama godina prije);
- U potragu za "Svetim Gralom" (kriglom) se ukljucio i "drevni krscanski kralj" Artur poznat po svom stitu sa velikim krizem (u stvarnosti, Artur je ime iz pre-krscanskih keltskih vremena; jos jedan primjer preuzimanja heroja iz narodnih legendi);
- Arturu su se pridruzili vitezovi Okruglog stola, njih dvanaest (nazalost, dvanaest je preuzeta simbolika Atlantidjana i dvanaest znakova Zodijaka);
- I da bi prica bila potpuna, Arturu se u njegovim posjetama Toru pridruzio (doduse u nekom drugom vremenu) i sveti Patrik, koji je tu provodio mjesece u molitvi i postu, da bi obojica tu bili i pokopani. Drugim rijecima, od Tora je napravljeno prvorazredno krscansko svetiliste. (I tacka.)
********
Engleska skulptorica Katharine Maltwood je (nanovo) otkrila postojanje gigantskih zemljanih konfiguracija koje predstavljaju znakove Zodijaka. Objavljujuci svoju knjigu "The Glastonbury Temple of Star" 1929. godine, detaljno je opisala raspored i konture pojedinih astroloskih znakova. Mary Caine, engleska profesorica umjetnosti je, sest decenija docnije, dodala bogatsvo novih detalja u opisu Zodijaka.
I ne samo to. Otkrila je slicne zemaljske astroloske konfiguracije pokraj gradica Kingston-na-Temzi (Surrey).
Dvanaest znakova Zodijaka su rasporedjeni kruzno, u pravilnom nizu: od bika, blizanaca, raka preko lava, djevice i vage... U svojoj velicini mogu biti jasno sagledani samo sa visine od sedam hiljada metara! Obim zodijackog kruga je oko 50 km!
Koliki je to bio gradjevinski poduhvat pomjerati enormne kolicine zemlje i graditi umjetna brda, uklapati rijeke, kanale i sume u obrise koje ce se moci vidjeti samo sa velikih visina...?
********
Nakon sto su zavrsili sa Projektom Zodijak, Atlantidjani su se upustili u novi: kreirali su kosmicku observatoriju upotrebom kamenih stojecih blokova. Naravno, mogli su predvidjati sunceva i mjeseceva pomracenja, raspored pojedinih sazvjezdja...
Mnogi od ovih kamenih blokova su nestali do kraja XIX stoljeca. Kada bi zidovi obliznjih crkvi, krcmi i starih kuca mogli pricati, saznali bi ko ih je sklonio sa Tora, zatim razbio u komade i ugradio u nove objekte.
Ipak, jedan od megalita, zvani "Zivi kamen" je i dalje na svom originalnom mjestu, na zapadnoj padini Tora. Postavljen je u smjeru istok-zapad. Postoje izvjestaji da se, ako ga se dodirne u zoru ili pred zalazak sunca, moze osjetiti blago elektricno strujanje.
Strujanje koje nam pomaze da ne zaboravimo drevna znanja.
Misticni brezuljak Glastonbury Tor na jugu Engleske sjeciste je mocnih podzemnih geomagnetnih tokova.
Danas vidljive travnate terase su dio drevnog labirinta od sedam nivoa koji bi podizao energetski nivo potomcima Atlantidjana.
Na vrhu Tora je bio kruzni hram, a predanja kazu da je ovdje kapija izmedju dvije dimenzije.
2.9.2002.
Houston
"Tata, koliko ima zvijezda na nebu?"
********
Nekoliko stotina hiljada (!) megalita stajalo je uspravno na Francuskom krajoliku "pogleda" uperenih prema zvjezdanom nebu. Veliki kameni blokovi, visoki izmedju dva i osam metara, obima nekoliko metara, bili su vjesto zabijeni u zemlju. Najtezi medju njima bio je "Vilin kamen" na zapadu Francuske, u pokrajini Bretanji (ili, kako su je Kelti zvali, Brittany), kraj gradica Locmariaquer-a. Visok preko 25 metara i tezine 350 tona (!) danas lezi slomljen na cetiri komada zahvaljujuci zemljotresu iz 1722. godine.
Sistematskim naporima krscanstva broj megalita desetkovan je na oko 50.000.
Medjutim, to je jos uvijek impresivan broj koji trazi odgovor na pitanja ko, kada, kako i zasto?
********
Jedan od glavnih ciljeva "Alternativne historije" je razbiti u parapamcad tvrdnje o postepenoj covjekovoj evoluciji.
Podsjetimo, u razvoju primitivnog covjeka, oficijelna historija pominje slijedece evolutivne faze:
(1) Staro kameno doba (Paleolit) - pocetak od prije 2,5 miliona godina (novije tvrdnje ga smjestaju i do prije 6 miliona godina) sa zavrsetkom 10.000 godina prije nove ere
(2) Srednje kameno doba (Mezolit) - trajalo od 10.000 godina p.n.e. do 3.000 godine p.n.e.
(3) Novo kameno doba (Neolit) - pocelo 8.000 godina p.n.e. u Aziji, sa trajanjem u Evropi od 6.000 g.p.n.e. do 2.000 godine p.n.e.
(4) Bronzano doba - u nekim krajevima, kao Mala Azija, pocelo jos 6.500 g.p.n.e., u evropskim zemljama startalo oko 3.000 g.p.n.e. sa Kretskom (Minoanskom) civilizacijom.
(5) Zeljezno doba - pocetak oko 1.000 godine prije nove ere.
Nasa tabela ima sustinski drugaciji pristup.
(1) Doba pred-civilizacije: 6 miliona – 120.000 godina prije nove ere. U ovoj fazi se pripremaju tri covjekove komponente: fizicka, kroz razvoj majmunolikog covjeka; dusevna, koja je u svojoj hiperborejskoj fazi i boravku u sasvim drugacijim fizickim bicima na Planeti od nas; i treca komponenta, utjecaj superiornih spiritualnih bica u pripremi postanka razumnog covjeka.
(2) Stvaranje kreativnog covjeka genetskom (DNK) intervencijom superiornih bica; covjek postaje "nastanjiv" za dusevnu materiju; otada dusa i fizicko tijelo pocinju da ko-egzistiraju. Period: 120.000 – 100.000 godina prije nove ere
(3) Lemurija - Prva civilizacija covjeka donekle nalik na ove danasnje (to je ujedno i konacna hiperborejska faza u razvoju duse). Covjek je prevashodno duhovno bice. Period: 100.000 – 50.000 g.p.n.e.
(4) Atlantida - Prvi, najnapredniji period Atlantidjana. Covjek je kombinacija duhovnog (telepatija, levitacija, astralna putovanja) i fizickog bica (nauka, tehnologija). Period: 55.000 – 50.000 g.p.n.e.
(5) Atlantida - Druga faza. Traje do 28.000 g.p.n.e. Odlikuje se jos uvijek dominantnom ulogom duhovnog.
(6) Atlantida - Treca faza. Od 28.000 – 10.000 godina prije nove ere. Materijalna stvarnost preuzima dominaciju; spiritualno se pocinje zloupotrebljavati od strane elita. Naucni i tehnoloski vrhunci ("zlatno doba", faza punog prosperiteta i srece, kako su ga i grcko-rimski historicari zvali).
(7) Post-atlantska epoha – 10.000 godina prije nove ere - do danas. Ona ukljucuje pra-indijsku kulturu (stariju od "stare Indije"), slijedi pra-perzijska, egipatsko-haldejska (ukljucujuci Babilonce i Asirijce), grcko-latinska te, kao poslednja, danasnja ("materijalisticko-krscanska") kultura.
Osnovna razlika izmedju "oficijelne" i "alternativne" historije je u tome da na covjeka ne gledamo kao na prosto fizicko bice i alate koje koristi.
Bitan zaokret nastaje u momentu kada se na covjeku vrse genetske promjene koje su ga odvojile od zivotinjskog carstva. Na taj nacin su ga nacinile podobnim da ga nastanjuju duse, koje prolaze kroz zivotne lekcije (reinkarnacija) i duhovnu evoluciju. Covjek, dakle, postaje slozeno, kompleksno bice.
Civilizacije koje su slijedile bile su zapravo borba za dominaciju izmedju dvije dimenzije: duhovne na jednoj, te umne i fizicke supstance tog bica, na drugoj strani. Kako je vrijeme odmicalo tako je granica izmedju ova dva svijeta postajala sve cvrsca. Duhovni organi i spiritualne sposobnosti su ustupali mjesto fizickim, culnim. Koristenje energije duhovnog svijeta i energije Planete Zemlje je zamjenjivano koristenjem gole snage misica te, vremenom, masina (industrijske i tehnoloske "revolucije").
Zbog toga i tvrdimo da razvoj covjeka nije evolutivan: nije isao od primitivnog ka naprednom covjeku. Naprotiv. Zadnjih stotinu hiljada godina se krecemo od naprednog, spiritualnog bica ka primitivnom, fizickom covjeku. Predjen je put od kosmicke harmonije u drustvu i unutar nas, do oholosti i sebicnosti kojom degradiramo prirodu i nase socijalno tkivo.
********
U dosadasnjim prilozima "Cetvrtog toma" predmet naseg interesa je bila epoha prelaza iz trece faze Atlantide u post-atlantsku fazu. Kameni spomenici sirom svijeta djelo su Atlantidjana prije 10.000 – 12.500 godina. Pocev od Srednje Amerike (Teotihuacan), Egipta (piramida i sfinge) do Irske (Tara) i Engleske (Stonehenge i Salisbury Tor).
Danasnji prilog prikazace jedan od najbriljantnijih dokaza Atlantskog uma: megalite u Francuskoj i diljem Evrope.
Malo poznati, slabo istrazeni i prepusteni zaboravu, hiljade kamenih monumenata od obala Bretanje na Atlantiku do juga Francuske na Mediteranu nazalost ne predstavljaju bog-zna-kakvu turisticku atrakciju.
Ne poklanja im se nikakva paznja.
Kemo me sinoc pita pa zasto ti Atlantidjani, ako su postojali, nisu ostavili neku kapsulu znanja kao dokaz svoje civilizacije? Jer, nas moderni covjek takve kapsule salje i u svemir i ostavlja ih na Zemlji za buduca pokolenja pokazujuci u njima svoja dostignuca.
Da bi se citale te informacije potrebne su oci, um i kompjuter.
Atlantidjani su bili mudriji. Ostavili su nam dokaze svog postojanja za koje su nam dovoljne samo oci i um. Ne trebaju kompjuteri, CD-plejeri i video rekorderi.
********
Krenimo od arheoloskih nagadjanja.
"Preko tri hiljade uspravljenih kamenih blokova, aranziranih u avenije, predstavljaju najneobicniji megalitski monument u Evropi. Ogromni blokovi i zemljani brezuljci podignuti u prethistoriji svjedoce o svetoj oblasti oko Karnaka (Carnac) u Francuskoj. Podignute pred vise od 6.700 godina ove kamene strukture su medju najstarijim u svijetu. Da li su imali astronomsku ili religijsku svrhu?" (Nigel Pennick, "The Megalithic Avenues of Carnac", 1998, barnes & Nobles)
(Nekoliko fotografija iz regiona se moze naci na sajtovima: http://www.paleologos.com/brittany.htm ili
http://www.lessing4.de/megaliths/mapfrance.htm )
"Distrikt Karnak je poznat po prethistorijskim grobovima i jedinstvenom tipu struktura, kamenim nizovima. Ove avenije su u prosjeku po 1,5 km dugacke i stotinjak metara siroke, sagradjene od visestrukih redova kamenih blokova. Pojedini nizovi su dugacki i po 6 km i paralelni su sa stranama svijeta. Pojedini nizovi zavrsavaju sa kruznim i kvadratnim formacijama, a pojedini sa natkrivenim blokovima ili podzemnim kamenim odajama. Serija radiokarbonskih testova je otkrila da su grobovi, koji se nalaze uz ove kamene objekte, stari po 5.500 godina. Samo pored Karnaka postoji oko 100 podzemnih prolaza cija je starost jos veca (Kercado grobnica potice iz 3.800 godine prije nove ere)." (Jacquetta Hawkes, "Atlas of Ancient Archeology", 1975)
"Imao sam osjecaj cudjenja i frustriranosti: cudjenja zbog motiva koji su insipirisali drevnog covjeka za takav gradjevinski poduhvat, a frustracije zbog moje nemogucnosti da shvatim znacenje tog poduhvata. Slijedeceg dana sam posjetio profesora Thom Alexander-a koji vjeruje da je pronasao jedan od kljuceva misterije. Nekoliko milja istocno od Karnaka leze cetiri velike stijene, odlomljeni komadi velikog "Vilinog kamena". Dok je bio uspravan, visina mu je bila oko 27 metara. Nakon duzeg proucavanja profesor Thom tvrdi da je ovaj megalit imao funkciju unverzalnog mjeraca Mjesecevog kretanja. Ostali kameni nizovi su vjerovatno bili kompleksni grafikoni kao osnova za rjesavanje matematickih i astronomskih problema." (Robert Morrison, "Megaliths: Europe's Silent Stones", 1979)
Teorije da su kameni blokovi podizani u znak "Boginje plodnosti", ili simbol "obozavanja krave" (?), za "odbranu od poplava" (?), kao "grobnice" ili slicno, nisu vrijedna spomena. Kao ni skrnavljena megalita u rimsko doba (Rimski vojnici bi uklesavali likove svojih bogova) ili u krscansko doba (cementiranje krizeva na vrhovima blokova u poslednjih nekoliko stotina godina).
********
Nealeko od Karanaka je mjesto Gavrinis sa svojim kamenim prolazom i centralnom odajom usjecenom u zemljanom brezuljku. Ulaz je okrenut sjeveroistoku tako da zraci izlazeceg Sunca upadaju u centralnu odaju samo jedamput godisnje - tokom zimskog solsticija. To je istovremeno dan kada Sunce umire i kada se ponovo radja. U kamenim blokovima su uklesani jos nerastumaceni simboli, spirale, krugovi.
Gavrinis je identican Irskom Newgrange-u. Isti arhitekta, isti gradjevinar.
Stotine kilometara juzno, istocno i sjeverno od Karnaka, leze hiljade i hiljade kamenih megalita: Evropa je preplavljena njima.
U Spanjolskoj su megaliti od Los Millares-a do Almerie i Menorce; u Italiji idu juzno do Sardinije, u Holandiji su trilitoni pronadjeni u Drenthe-u, u Belgiji su u Weris-u, u Njemackoj su u Visbek-u, u Danskoj su u Tustrup-u, u Skotskoj su u Callanish-u. O Irskoj, Engleskoj i Velsu smo vec govorili.
Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje sta su oni stvarno predstavljali?
********
Megaliti ("gigantski uspravljeni kameni blokovi") su postavljeni od strane Atlantidjana i njihovih potomaka za astronomske i geodetske svrhe.
Zvijezde su koristene za mjerenje Zemlje. I obrnuto. Povrsina planete Zemlje je koristena da bi mjerila zvijezde.
Megaliti, zemljani humovi, kameni spomenici, kameni prolazi i pecine... su koristeni da oznace nebeska tijela na zvjezdanom nebu! Mnogi megaliti imaju uklesane reljefe koji identificiraju pojedine zvijezde prema kojima su megaliti orijentirani. Oblik megalita, uklesani simboli, njihov medjusobni odnos i odstojanje... sve to daje dovoljno informacija da se prepozna zvijezda.
Zemljani brezuljci i kameni spomenici su aranzirani u grupama i na taj nacin odslikavaju pojedine zvjezdane grozdove. Izgled pojedinih kamenih prolaza i raspored pecinskih odaja u vjestackim brezuljcima identificira se sa zvjezdanim konstelacijama (recimo Mlijecni Put ili Veliki Magelanov oblak).
Mnogi megaliti imaju probusene rupe, isklesane krugove, elipse i spirale kojima se oznacavaju eklipse, raspored zvijezda (Sjevernjaca, na primjer), zvjezdani i planetarni sistemi, galaksije, solsticiji...
Posebna paznja je poklanjana bojama pojedinih zvijezda. Koristeni su megaliti koji su sadrzavali odgovarajuce boje. Na primjer, "Crvena Boginja" (die Rote Gottin) u Njemackom Traben-Trarbach-u je megalit crveno-narandjaste boje i simbolizira zvijezdu Dubhe. To je jedina velika crveno-narandjasto-zuta zvijezda u sistemu Ursa Major. Slicno je i sa dvije velike "crvene" zvijezde Antares i Aldebaran, koje su takodje predstvljene sa crvenim megalitima.
Engleski krajolik vrvi kamenim spomenicima. Stonehenge predstavlja zvijezdani sistem Plejada. Wiltshire je Andromeda. Kamene pecine u Kentu su Mlijecni put, a Devon je Magelanov zvjezdani oblak. Zvijezde Sagitarijusa su u sjevernom Velsu... Uzme li se mapa Engleske sa njenim drevnim arheoloskim nalazistima i predstavi se sa njenim astronomskim, nebeskim duplikatima... i zatim presavije, spoje se krajevi i formira lopta (globus)... dobice se kompletna slika zvjezdanog neba! Sa Juznom polarnom zvijezdom na jednom kraju i Sjevernjacom na drugom. Sa Mlijecnim putem i drugim susjednim galaksijama... sa svim glavnim zvjezdanim sistemima koji su imali vaznu ulogu u razvoju covjekove civilizacije (Plejade, Drako, Andromeda, Orion itd.).
Briljantno!
********
Granice megalita bi oznacavale manje ili vece geografske oblasti. Ova, geodetska funkcija megalita, se moze pratiti u Skotskoj. Tamo su oblasti (county) zadrzale pribliznu velicinu, oblik i lokaciju koja odgovara zvjezdanim konstelacijama. Pertshire sadrzava ime zvijezde PERSeus u PERTH-u. Megalitska sredista u Pertshire-u kao Fowlis Wester simboliziraju zvijezde iz sistema Perzej. Relativna velicina i oblik Pertshire-a je imitacija pomenutog sazvjezdja!
Najvisi megalit u srednjoj Evropi, Gollenstein kraj Saarbrucken-a, simbolizira azdaju (odnosno sazvjezdje Hydra) koja je poznata kao "najduza" zvjezdana konstelacija. Megaliti se pruzaju od Gollenstein-a oznacavajuci drevnu prirodnu granicu sa Francuskom.
U pecinama kraj Torbay-a u Engleskoj pokrajini Kent, u kamenu je uklesano lice covjeka. Nakon proucavanja modernim grafickim metodama, otkriveno je da lice skriva u sebi mapu Afrike sa megalitskim simbolima. Profesor Andis Kaulins (University of Trier, Njemacka) se zaputio na put u Centralnoafricku Republiku, u mjesto Bouar, 1982. godine. Tamo je pronasao megalite na mjestu gdje su oni i prikazani na pecinskom licu.
Zasto bas ovdje? Zato sto je ovo vrlo vazna geodetska tacka. Koristenjem metoda triangulacije pronadjena je centralna tacka Africkog kontinenta u kojoj se dodiruju najduze kopnene horizontalne i vertikalne distance.
Pecina u Kentu prikazuje zvijezde koje su koristene za ovaj slozeni matematicki model: te zvijezde su Drako, Cefej (iz galaksije Mlijecni put) i Kasiopeja.
Pecina iz Kenta nam govori toliko toga: prvo, da, mi smo bili tamo (u Africi), drugo, da, mi znamo visu matematiku, i trece, da, za nas gotovo da nema tajni na zvjezdanom nebu.
Zbilja nevjerovatno.
********
Vratimo se djecjem pitanju sa pocetka priloga o tome koliko je zvijezda na nebu.
Ako je samo u Evropi bilo stotine hiljada megalita, to znaci da su Atlantidjani isti broj zvijezda sa nocnog neba obradili i kataloski sredjen sa svim osnovnim informacijama. I ostavili ga pred nasim ocima kao spomenik svojoj mudrosti.
A nasa, moderna astronomija je prve planete izvan Solarnog sistema pronasla tek u zadnjih nekoliko godina.
Predstoji nam jos dug put da pocnemo razumijevati ostavstinu Atlantidjana. Koja nam bode oci i (trebala bi da) intrigira um.
Kameni blok (“menhir”) u francuskoj Bretanji (St. Uzec) sa uklesanim reljefima pri vrhu i skorasnjim krizom na vrhu.
Krscanstvo nije razumijevalo funkciju ovih astronomskih megalita, ali ih je sistematski desetkovalo ili “pokrstavalo”.
Foto rekonstrukcija najveceg megalita u Bretanji pokazuje kiklopske dimenzije:
preko 20 metara visine (i dodatnih 4 metra u zemlji) i 350 tona tezine koje su prevozene sa daljine
od nekoliko desetina kilometara. Cetvrt miliona ovih megalita su imali prakticnu astronomsku
i geodetsku svrhu u zivotu potomaka Atlantidjana.
7.9.2002.
Houston
Godina je 585. prije nove ere. Ratuju kraljevstva (legendarno bogate) Lidije i
Medije. Iznenada, krvavi sukob se prekida. Dolazi do totalnog pomracenja
(eklipse) Sunca. Planeta tone u privremeni mrak. Rat se prekida. Dvije strane
se povlace. Pravi "pobjednik" ovog sukoba je daleko, na sigurnom.
Prvi grcki astronom koga zvanicna historija pamti, Tales, je predvidio ovo
pomaracenje koje je nastupilo 28. maja 585. godine p.n.e.
Izvor njegovog znanja nije u tradiciji razvijene grcke astronomije. Slicno kao i Hiparh, Eudoks, tako je i Tales i niz drugih ucenih ljudi iz anticke Grcke, svoje znanje i inspiraciju crpio iz drevne sumerske civilizacije. Iz perioda od 4.000 godina prije nase ere.
Grcki ucenjaci su kopirali Sumeransku astronomsku nauku, preuzeli imena zvijezda i sazvjezdja i formirali svoju mitologiju. Zadnjih dvije hiljade godina, Zapadni svijet daje kredit antickoj Grckoj za astronomska dostignuca... kredit koji bi trebao ici znatno dublje u proslost... prvo do Sumera... a onda, naravno, do Atlantide...
********
U astronomskim observatorijama Atlantide dobro obuceni i skolovani astronomi su pomno proucavali nebo. Znali su da Sunce, Mjesec i zvijezde imaju poseban utjecaj na Planetu i njene stanovnike. U srcu Grada Zlatne Kapije, u Posejdonovom hramu, nalazila se najopremljenija observatorija.
Imena zvjezdanih konstelacija i znakovi zodijaka su tu identificirani prije vise od 12.500 godina. Zvjezdanim formacijama su davani ljudski i zivotinjski atributi.
********
Nakon dugogodisnjeg mukotrpnog rada, 1925. godine se medjunarodna astronomska zajednica (ovo lici na nasu otrcanu frazu "medjunarodna zajednica"), slozila u podjeli vidljivog neba na tri regiona: sjeverni, centralni i juzni. U skladu s tim, imenovali su 88 zvjezdanih konstelacija koje pripadaju tim regionima.
Ali, ova kvalifikacija nije bila originalna za homo sapiensa. Sest hiljada godina ranije, u doba Sumera, postojala je identicna podjela zvjezdanog neba na tri pojasa ili "puta": sjeverni put ("Enlil'), juzni ("Ea") i centralni ("Put Anua"). Danasnji centralni pojas koji sadrzi dvanaest zvjezdanih konstelacija zodijaka je identican "Pojasu Anu" koji je imao grupirane zvijezde u "dvanaest kuca."
Objasnimo fenomen zodijaka (grcki "zodiakos kyklos" - zivotinjski krug) koji je vezan uz oblike lava, riba, bika itd.
Planeti Zemlji treba za jedan puni krug oko Sunca godinu dana. Taj krug je podijeljen na dvanaest jednakih dijelova od po 30 stepeni. Sa putanje po kojoj se Zemlja krece vidljiv je uvijek isti sredisnji pojas koji nastanjuju zvjezdane grupe, "kuce", ili konstelacije.
"Zodijak je imaginarni pojas koji okruzuje Zemlju. Dvanaest njegovih znakova zajedno opisuje cjelokupan ciklus covjekovog iskustva... a svaki znak ima razlicito znacenje i utjecaj na covjekovu psihu i ponasanje..." (Nicholas Campion, "The Practical Astrologer", 1987)
"Horoskop je mapa pozicije planeta na nebu u vrijeme vaseg rodjenja. Ova mapa predstavlja krug od 360 stepeni, put kojim se Sunce krece na nebu (ili tacnije Zemaljska putanja oko Sunca). Astronomi je zovu eklipsa. Astrolozi su podijelili ovaj put na dvanaest sektora od po 30 stepeni i formirali znakove Zodijaka ili Sunceve znakove. Oni indiciraju u kom sektoru je Sunce bilo u vrijeme vaseg rodjenja. Na primjer, ako si rodjen pocetkom juna, Sunce je bilo u znaku Blizanca i to je vas Suncev znak." (Frances Sakoian, "The Astrologer's Handbook",1973)
"Prema tradiciji astrologije, prvi kljuc za analizu karaktera pojedinca, lezi u poziciji Sunca prilikom rodjenja. Ovo pokazuje njegov osnovni karakter, sa naglaskom na spiritualne kvalitete njegove prirode. Ako je Sunce dobro postavljeno, to ce se odraziti na covjekove najvise aspiracije. (John Lynch, "Astrology", 1969)
********
Horoskop nije predmet naseg priloga. Niti utjecaj zvijezda na nas karakter. Niti jedna Zemaljska godina.
Pored godisnjeg kruga sto ga Zemlja opase oko Sunca, postoji i krug koji Suncev sistem pravi po svojoj galaktickoj putanji. U okviru te putanje postoji uvijek ista centralna pozadina. I taj krug (360 stepeni) se moze podijeliti na dvanaest sektora po 30 stepeni u kojima se nas Solarni sistem priblizava pojedinim zvjezdanim konstelacijama. Te konstelacije su identicne znakovima zodijaka.
U stvarnosti, te zvjezdane konstelacije su sastavljene od zvijezda koje su razlicito udaljene od naseg sistema. Na primjer, "...zvjezdani klaster Hijada je grupiran oko svijetle zvijezde Aldebaran, u sazvjezdju Bika. Razlicite zvijezde-clanovi ove grupe su udaljene od Suncevog sistema od 68 svjetlosnih godina do 940 svjetlosnih godina." (Michael Leitch, "The Complete Astrologer", 1971).
Sunce, Mjesec i ostale planete Suncevog sistema uticu na Zemlju da oscilira na svojoj osi Sjever-Jug. To osciliranje izaziva sasvim malo odstupanje Sjevernog pola prema zvijezdi Sjevernjaci. To odstupanje nije vidljivo golim okom i potrebno je 72 godine da se akumulira u jedan stepen. Za puni krug od 360 stepeni je potrebno 25.920 godina (72 godine pomnozeno sa 360 stepeni). Drugim rijecima, svakih 25.920 godina ista zvijezda Sjevernjaca se nalazi tacno iznad Sjevernog pola.
Ovaj veliki krug je u astronomiji poznat kao Velika ili Platonska godina.
Trenutno je na nebeskom Sjevernom polu zvijezda Polaris. Prije 3.000 godina je to bila zvijezda Tuban iz Zmajevog sazvjezdja (Drakon). Za 14.000 godina, zvijezda Sjevernjaca ce biti briljantna Vega iz sazvjezdja Lire.
********
Pojavljivanje i raspored razlicitih zvjezdanih grupacija je bio vazan u drevnoj proslosti. Toliko vazan da su ostali dokazi iz proslosti koji govore o superiornom znanju Sumerana i Atlantidjana u odnosu na nasu modernu astronomiju.
********
Suncevom sistemu je potrebno 2.160 godina da zavrsi ciklus u jednoj zodijackoj kuci. Mi smo trenutno pri kraju znaka ribe (zavrsava krajem ovog stoljeca). Zatim slijedi 2.160 godina vodolije. Dvanaest kuca daje punu Veliku godinu od 25.920 godina. Boravak Suncevog sistema u ovim "kucama" bio je znacajan za Sumerane.
Prepustimo rijec, na tren, svjetskim autoritetima koji se bave proucavanjem rane sumerske i mesopotamske civilizacije.
Profesor Langdon (Stephen Langdon, "The Babylonian Epic of Creation", 1923.) otkriva da je cuveni sumerski Nipurijski kalendar (uzor za sve kasnije, ukljucujuci i nas, moderni), ustanovljen prije 6.600 godina. To je bilo doba zvjezdane kuce Bik i "...odslikavao je znanje Sumerana o prelasku iz zodijacke kuce 2.160 godina prije konstelacije Bika."
Profesor Jeremias (Alfred Jeremias, "The Old Testament in the Light of the Ancient near East", 1911.), koji je izucavao mesopotamske astronomske tekstove i uporedjivao ih sa astronomskim tekstovima drevnih Hitita, bio je takodje misljenja da su "... astronomski tableti pokazivali promjenu na zvjezdanom nebu iz znaka Bika u sazvjezdje Ovna" zakljucujuci da su astronomi iz Mezopotamije predvidjeli i narednu dvijehiljaditu promjenu u znak Ribe".
Profesor Hartner (Willy hartner, "The Earliest History of the Constellations in the Near East"), je privukao paznju otkrivanjem slikovnog motiva koji prikazuje "borbu" izmedju bika i lava iz najranijih sumerskih tableta sugerirajuci da "...ovi motivi predstavljaju kljucnu poziciju zvjezdanih konstelacija Bika i Lava posmatracu na 30 stepeni sjeverne geografske sirine, oko 4.000. godine prije nove ere". Ova geografska sirina odgovara drevnom sumerskom gradu Ur.
Vecina naucnika smatra da su Sumerani isticali da boravak Suncevog sistema u sazvjezdju Bika oznacava pocetak njihove civilizacije. Profesor Jeremias je nasao dokaze koji pokazuju da "... sumerska zodijacko-kronoloska nulta tacka pada tacno u doba prelaska sazvjezdja Blizanaca u Bika". Iz niza drugih tableta ovaj naucnik zakljucuje da je "zodijak razvijen u doba suncevog boravka u sazvjezdju Blizanca, sto je prije negoli je sumerska civilizacija osnovana."
I, napokon, nas stari znanac Zecharia Sitchin ("The 12th Planet", 1976), nakon cetiri decenije izucavanja desetine hiljada sumerskih tableta kaze slijedece:
"Sumerski tablet u Berlinskom muzeju, pod rednim brojem VAT.7847, pocinje sa listom zvjezdanih konstelacija sa znakom Lava, vracajuci nas na taj nacin u doba prije 13.000 godina, kada je covjek, navodno, jedva poceo da obradjuje zemlju!"
Profesor Hilprecht je (H.V. Hilprecht, "The Babylonian Expedition of the University of Pennsylvania", 1914.), studirajuci hiljade matematickih tableta iz biblioteka Nipura i Sipara, zakljucio da su "...Sumerani znali za Veliku godinu od 25.920 godina".
********
Nedaleko od egipatskog Luksora, u mjestu Dendarahu, nalazi se kapela pri drevnom hramu. U vrhu kapele je bilo oslikano zvjezdano nebo sa znakovima zodijaka, odnosno zvjezdanih konstelacija, onako kako su oni izgledali na nebu izmedju 10.970 godina prije nove ere i 8.810 godina p.n.e. To je doba kada je nas Suncev sistem bio u sektoru sazvjezdja Lava.
Francuski arheolozi su 1821. godine skinuli kompletni plafon kapele sa ovom neobicnom slikom i prenijeli ga u pariski Luvr muzej.
********
Da bi se dobile nebeske informacije potrebna su milenijska istrazivanja i pracenja kretanja zvijezda i planeta. Potrebna je sofisticirana oprema. Neophodni su matematicki metodi, modeli i koncepti za naprednu astronomiju. A za ova znanja treba i da postoji prakticna svrha.
Sumerani su vrijedno biljezili promjene na nebu, ali ove informacije su njima bile, u najvecoj mjeri, beskorisne.
Jedan od drevnih sumerskih tekstova, tablet broj AO.6478, navodi listu od 26 glavnih zvijezda duz sazvjezdja Raka dajuci pri tom "njihove medjusobne distance mjerene na tri razlicita nacina!" (navod iz Sitchin-ove knjige).
Kome je to u drevnom Sumeru trebalo i zasto?
I, jos dalje u proslost, kome je na drevnoj Atlantidi bilo potrebno takvo precizno astronomsko znanje?
Odgovor se namece sam od sebe: znanja o kosmickim distancama i rasporedu zvijezda trebaju kosmickim putnicima.
Istim onim koji su ucestvovali u naucnom i tehnoloskom bumu Atlantide, koji je zavrsio prije 12.500 godina. I onima koji su odjedamput, nakon nekoliko hiljada godina stagnacije, podigli Sumeransku civilizaciju prije 6.500 godina.
13.9.2002.
Houston
Kad sam vec dosao u priliku da provedem mjesec dana u Engleskoj, odlucio sam da to bude u njihovom vodecem ljetovalistu. Gradic Bath, kazu, na jugoistocnoj obali, ima najljepse pjescane plaze. Taj avgust 1979. mi ipak nije ostao u narocitom sjecanju: hladna morska voda usred ljeta, pijesak koji se lijepi za noge, i plitko more.
Te godine na istu plazu je dolazila Patricia (Paddy) Slade.
Patricia je 1961. godine bila sa svojim muzem Peter-om, britanskim vojnikom, u Iraku. Odlucili su da za godisnji odmor odu u Indiju, odakle je Peter bio rodom. Nakon nekoliko dana provedenih u mjestu Poona, prijatelj im je predlozio da dodju na lokalnu religijsku ceremoniju obecavajuci da ce im biti zanimljivo.
Ceremonija se odvijala na otvorenom. Jedanaest svestenika u dugim bijelim odorama je okruzilo ogromnu stijenu, tesku barem 40 tona. Svestenici su poceli sa tihim ritimicnim pjevanjem. Napravili su jedanaest krugova oko stijene. Jedan od njih je dao signal da stanu. Zatim su stavili kaziprst na stijenu i ... s lakocom je podigli do visine ramena. Nakon dvadesetak sekundi, drzeci trijumfalno stijenu u zraku, odlucili su da je polako spuste.
Ovaj impresivan dogadjaj je negirao postojanje gravitacije. Patricia je razmisljala da, i ako se tezina stijene podijeli na 11 ljudi, to ipak znaci da bi svako svojim kaziprstom trebao podici 3-4 tone (!?)
Ali, najuzbudljiviji momenti su tek slijedili. Svestenici su pozvali dobrovoljce iz publike da im se pridruze. Na muzevljev uzas, Patricia se prva prijavila. Zajedno sa nekoliko drugih posjetilaca i nekoliko svestenika, formiran je krug i ponovo se pocelo sa tihom pjesmom. Kada su dobili signal, svi ucesnici su postavili kaziprst na stijenu i... podigli je. Patricia je bila iznenadjena sa kakvom lakocom je stijena lebdjela u zraku. Napokon je stijena spustena na tlo.
Patricia je osjecala da pjevusenje nije od njih napravilo superljude koji mogu podizati tone. Nekako je citava ceremonija utjecala na tezinu samog kamena koji se opirao postojanju sile gravitacije.
To je bilo iskustvo iz prve ruke o postojanju sonicne levitacije - ili, jednostavnije, lebdjenja prouzrokovanog zvukom.
********
Poznata je prica o opernim pjevacima koji "visokim Ce" mogu da razbiju vinsku casu. Pronadju rezonantnu frekvenciju case i napadaju je punom snagom. Ali, to ne moze svaki pjevac. Prethodno je potrebno ispuniti dva uslova:
1. Projicirati glas iz dubine stomaka i pri tome ne spustati pluca; time se ne prekida tok kretanja zraka. Jedino dijafragma tjera zrak napolje; pluca su izbacena cime se osigurava neprestano i brzo punjenje zrakom. Sustina je, dakle, imati puni kapacitet pluca uz minimalno disanje.
2. Odrzavati istu frekvenciju citavo vrijeme, sto se postize samo dugogodisnjim treningom. Vecina pjevaca se iscrpi dok pjeva glasno i na istoj visokoj frekvenciji.
Razlog sto casa puca je u neelasticnosti stakla. Kada se glasom proizvede ista rezonantna frekvencija koju ima staklo, i kada se ta frekvencija odrzava neko vrijeme, stvara se pritisak na staklo... prelazi se prag elasticnosti i staklo puca.
********
Slijede jos dva primjera destruktivne moci zvuka.
John Keeley (1827-1898) je proveo 50 godina svog zivota istrazujuci efekte zvuka na fizicke osobine objekata. Njegovih niz invencija su obogatile ovu nama neobicnu granu nauke. Godine 1887. je otkrio kako da dezintegrira kvarc i ostale tipove tvrdog kamena. Americkoj mornarici je demonstrirao prototip svog zvucnog topa. Godine 1898. je eksperimentirao u rudniku zlata u drzavi New York pred bogatim financijerima; testovi su bili toliko uspjesni i zapanjujuci da je izazvao paniku na burzi u San Francisco-u. Dobio je fondove za daljnje istrazivanje i razvoj, ali je insistirao da jedino on moze da odredjuje tempo i da rezultate objavljuje tek kada ih kompletira. To je naljutilo investitore koji su zatim zatrazili da im predoci dotadasnje rezultate. Nakon sto je to odbio, oni su povukli fondove. John je zapalio sve dokumente i unistio opremu, i starost je dozivio siromasan i zaboravljen.
Profesor Gavraud iz Marseilles-a je bio na ivici napustanja svog posla u inzinjerijskom institutu imajuci stalne napade povracanja. Sumnjajuci da je izvor u njegovoj kancelariji, vrsio je testove na kemijske i radioaktivne materije. Nije nalazio objasnjenja dok, s vremenom, nije shvatio da citava kancelarija vibrira na niskoj frekvenciji koju izaziva susjedna tvornica. To ga je zaintigriralo tako da je izgradio infrazvucnu masinu u obliku ogromne dvometarske pistaljke. Nalikovala je na francuske policijske pistaljke koje su generirale zvuk razlicitih frekvencija, ukljucujuci ultrazvuk, uz koristenje osusenog graska. Prilikom prvog testa gigantske pistaljke tehnicar koji je izvodio eksperiment je...pao mrtav kada ju je ukljucio. Prilikom autopsije pronadjeno je da su njegovi organi bili deformisani i stopljeni u bezoblicnu masu. Profesor Gavraud nije stao na prvom testu. Drugi test je izveo u betonskom bunkeru, okruzenom poljanom. Zrak je pustao vrlo postepeno. I pored toga, pistaljka je uspjela da raznese prozore na kilometar daljine. Nastavljajuci eksperimente, Gavraud je polako stavljao pistaljku pod kontrolu. Uspio je da projicira infrazvuk na specificne ciljeve, tako da je mogao da potpuno razrusi zgrade na 8 km daljine.
********
Legendarni arapski historicar iz desetog stoljeca, Al-Masudi, napisao je svjetsku historiju u 30 tomova. Obisao je poznati svijet da bi se smirio u Egiptu. Kao sto je Herodot smatran osnivacem historijske nauke u antickoj Grckoj, tako se na istoj razini ocijenjuje doprinos Al-Masudija arapskoj historiografiji. Uglavnom, Al-Masudi daje intrigirajuce pasuse o gradnji piramida:
"...Prvo je magicni papirus postavljen ispod kamenih blokova koje je trebalo transportirati. Onda je kamen udaren metalnom sipkom koji bi uzrokovao da blok pocne da lebdi i krece se poplocanim putem opasanim metalnom ogradom s obje strane. Blok bi se kretao otprilike pedesetak metara i onda spustao na zemlju. Proces bi se onda ponavljao dok ga graditelji ne bi smjestili na zeljeno mjesto."
Da li nam ovo Al-Masudi govori o kreiranju vibracija nastalih udranjem metalnom sipkom koje bi rezultirale zvucnom levitacijom (lebdenjem)? Ili su, pak, sipka, magicni papirus i metalna ograda proizvodili magnetnu levitaciju?
Na Meksickom Yukatan poluotoku nalazi se hram Uxmal koji se pripisuje Majama. Medjutim, lokalne legende govore o prethistorijskoj rasi koja je izgradila originalni kompleks. Oni su upotrebljavali zvuk za pokretanje masivnih blokova i njihovo ugradjivanje. Legenda dalje kaze (Herbie Brennan, The Secret History of Ancient Egypt, 2001) da su graditelji koristili pistaljke da bi pokretali kamene blokove. Velike poplave iz drevnih vremena su prekrile ove tehnike i ljude koji su ih koristili.
S druge strane Atlantika, u Grckoj mitologiji se govori o Jupiterovom sinu Amfionu, koji je pokretao kamene blokove sviranjem na liri. Pisano djelo "Argonautika" opisuje Amfiona i njegovog brata blizanca Zetusa koji su gradili Tebu. "Zetus je bio pravi radnik koji je snagom misica gradio temelje. Iza njega je isao Amfion svirajuci zlatnu liru ... a slijedili su ga dvostruko tezi kameni blokovi od bratovljevih, lebdjeci zrakom."
Drevna kineska poema kaze: "U starim danima, kamenje je hodalo. Da li je to istina ili laz? U drevnim danima kamenje je zaista hodalo. Ovo je istina, a ne laz."
U Centralnoj i Juznoj Americi, oralna tradicija tvrdi da je nekada davno zvuk koristen da pokrece gigantske stijene zrakom.
Pitanje je, da li su ove rasirene legende plod ciste fantazije ili pak, predstavljaju, iskrivljenu memoriju na nekadasnju stvarnost?
********
Svedski doktor Jarl je svojevremneo studirao na Oksfordu. Za vrijeme studentskih dana se sprijateljio sa mladim Tibetantskim studentom. Nekoliko godina kasnije, dr Jarl je posjetio Egipat u svojstvu clana Engleskog Naucnog Drustva. Te, 1939. godine, posjetio ga je kurir sa Tibeta koji je trazio da dr Jarl hitno dodje na Himalaje. Uskoro je dr Jarl bio u posjeti svom starom prijatelju koji je zauzimao visoku funkciju u Tibetantskoj hijerarhiji. To je bilo doba kada je stari Dalaj-Lama bio bolestan i dr. Jarl je pozvan da da svoje misljenje.
Jednog dana dvojica doktora su posli u obliznji manastir da prisustvuju gradjevinskim radovima. Pri vrhu strme litice bio je otvor u stijeni, nalik na pecinu. Ispred je bila zaravnjena povrsina, plato. Jedini nacin da se dodje do pecine bio je sa vrha litice odakle su se svestenici spustali konopcima. Prilaznog puta nije bilo. Ispred pecine su svestenici imali na programu da izgrade zid. Dr. Jarl je posmatrao liticu visoku 250 metara pitajuci se kako ce da tece gradnja. Polirani kameni blok duzine jednog metra je bio ispred njega i ocito je nekako trebao da bude prebacen na visinu od 250 metara.
Dolaze svestenici sa 19 muzickih instrumenata i formiraju krug od 90 stepeni na udaljenosti od 63 metra od kamenog bloka. Muzicki instrumenti su se sastojali od 13 bubnjeva i 6 truba dugackih po 3 metra. Bubnjevi su bili otvoreni na jednom kraju koji je bio usmjeren prema kamenom bloku. Iza svakog instrumenta je bio red od 8-10 svestenika. Jedan od njih je dao znak i mali bubanj je poceo koncert. Taj bubanj je imao takav ostar ton da se uvijek cuo i kada su svi ostali instrumenti svirali. Ubrzo pocinju i svestenici da pjevuse, polako ubrzavajuci tempo dok nisu dostigli zaglusujucu buku. Prva cetiri minuta se nista ne desava sa kamenim blokom. Sa ubrzavanjem tempa odjedamput se stijena pocinje tresti da bi se uskoro i podigla u zrak povecavajuci brzinu. Smjer je platforma ispred ulaza u pecinu. Nakon tri minute leta kameni blok je prizemljio ispred pecine. Medjutim, koncert se ne prekida. Donosi se novi kameni blok pred svirace i svestenike. Koristeci isti metod, pet do sest blokova dnevno se parabolicno prenosi prema vrhu litice.
Da prica bude interesantnija kompletan tok gradnje je dr. Jarl snimio na svoju kameru. Da ne bi bilo zabune snimio je dva filma koji prikazuju istu stvar. Englesko Naucno Drustvo, za koje je Jarl radio, je konfiskovalo filmove i udarilo na njih pecat "strogo povjerljivo". Rekli su da nece biti deklasifikovani do 1990. godine. Medjutim, ovaj fascinatni prizor sa Himalaja nikada nije ugledao svijetlo dana. A dr. Jarl, kao prvi stranac kome je bilo dopusteno da snimi ovaj dogadjaj, mogao je da pricu prosiri samo svom krugu prijatelja i ponekom magazinu (iz njemackog magazina preneseno u knjizi "The Bridge to Infinity, Bruce Cathie).
Negdje u isto vrijeme, krajem 1930-ih, Austrijski filmski reziser Linauer je bio u posjeti zabacenom Tibetantskom manastiru. Tamo su mu pokazali dva neobicna instrumenta. Jedan je bio gong, precnika tri i po metra. Sredina mu je bila napravljena od zlata, prvi prsten od zeljeza, a drugi od bronze. Udarom u gong bi nastajao kratki, tupi zvuk. Drugi instrument je bio u obliku ovalne posude takodje izgradjen od tri razlicita metala. Zice su bile zakacene njegovom duzinom. Sa instrumentima je koristeno nesto nalik filmskom platnu. Formiranjem zvuka iz prva dva instrumenta, ovo platno je fokusiralo zvuk prema velikim kamenim blokovima. Udarajuci neprestano u gong, svestenici su bili u mogucnosti da s lakocom podizu velike stijene. Ocito je da je zvuk dramaticno smanjivao utjecaj Zemljine sile gravitacije.
Svestenci su objasnili Linaueru da su slicni instrumenti koristeni u drevna vremena za gradnju odbrambenih zidova oko citavog Tibeta. Jos su tvrdili da slicne naprave mogu emitirati zvuk koji razbija stijene u parapamcad, a po potrebi i potpuno razgradjuje bilo koji materijal.
Nakon ovih evropskih posjeta Tibetu dolazi do Drugog svjetskog rata, zatim Kinezi okupiraju Tibet i pocinje doba mraka. Iz kojeg Tibetanci jos nisu izasli.
********
Desmond Leslie je zabiljezio legende o izgradnji egipatskih piramida ("Flying Saucers Have Landed"). Govori o skupinama svestenika koji su pjevali ispred kamenih blokova podizuci ih na visinu zvucnom levitacijom. Na vrhu kamenih zidova su stajali radnici koji su s lakocom primali visetonske blokove i laganim pokretima ih smjestali na zeljeno mjesto. To je bio razlog sto nikakvi nasipi, platforme, uzad i slicni materijali nisu pronadjeni na mjestima gradnje piramida.
********
A sad jedna prica sa americkog kontinenta.
Latvijski imigrant u Ameriku, Edward Leedskalnin, je dosao na Floridu 1920. godine. Niski Latvijac, visok samo metar i po sa manje od 50 kg, jedna je od vodecih misterija za americki naucni establisment. Naime, u svom domu je, u periodu od 20 godina, izgradio kameni "grad" koga je nazvao "Rock Gate park". Zivjeci sam, a radeci nocu, Edward je uspio da obradi (isklese), prenese i konstruira impresivne skulpture od velikih kamenih blokova. Procjenjuje se da je u njegovom floridskom dvoristu smjesteno preko 1.000 tona kamenih blokova iskoristenih u gradnji zidova, kula, kamenog namjestaja i umjetnickih skulptura. Nekako je ovaj zilavi Latvijac uspio da uspravi obelisk od 28 tona, napravi kamenu kapiju od devet tona koja se otvara dodirom prsta, izgradi zidove visoke sedam metara... Najteza stijena na njegovom zemljistu je teska 35 tona.
Sve ovo je uradio on sam bez koristenja ikakve masinerije. Nema oficijelnih izjava kako je to uspio osim "prica iz susjedstva" koje kazu da je Edward podizao kamene blokove u zrak, koji su onda lebdjeli kao baloni. Edward je drzao u tajnosti svoje metode da bi samo jednom izjavio slijedece: "Pronasao sam tajnu piramida. Znam kako su Egipcani i drevni graditelji u Peruu, na Jukatanu i Aziji, koristeci samo primitivne alate, obradjivali i podizali u zrak teske kamene blokove."
U epilogu price mozemo reci da ako je Edward i otkrio tajnu zvucne levitacije, odnio ju je sa sobom u grob.
(Sire na sajtu: www.coralcastle.com )
********
Sjedim sa dvoipogodisnjom Sarom na podu. Pitam je da li se znamo iz proslog zivota. Ona mice pogled udesno. Medjutim, u sobi nema nikoga. Da li ona vidi nesto sto ja ne vidim, ili cuje nekoga koga ja ne cujem?
Poznato je, naravno, da djeca i cuju i vide u sirem rangu nego mi, odrasli. Primjera radi, slijepi mis emitira vrlo niske frekvencije koje djeca mogu cuti, za razliku od nas. Doduse, slijepi misevi emitiraju i zvukove u ultrazvucnom rangu koje mogu detekrirati samo precizni instrumenti.
Pocetkom 1970-ih, engleski zoolog koji je studirao slijepe miseve, je imao svoju opremu ukljucenu kada je prolazio pored poznatih britanskih megalita u zoru. Instrumenti su poceli biljeziti vrlo jak i kontinuiran signal. On je to otkrice prenio istrazivacu Paul Devereux-u, koji je, opet, informaciju proslijedio Oksfordskom Institutu za Arheologiju. Tamo ona dolazi do kemicara Don Robins-a koji je bio clan istrazivackog tima za megalite na Britanskim otocima.
Ustanovljava se projekat koji ce trajati nekoliko godina. U oktobru 1978. Robins je instalirao opremu u Oxfordshire-u snimajuci megalite "Rollright Stones". Sa izlaskom sunca, instrumenti su poceli biljeziti brz i stabilan signal koji je dolazio od kamenih blokova.
Naredne cetiri godine projektni tim je obisao sve vaznije britanske megalite. Na svima je pronadjen ultrasonicni zvuk. Vremenom je, naravno, oprema usavrsena i bili su u mogucnosti eliminirati sve smetnje (radio zvukovi, obliznji energetski izvori, geoloski signali). Poredjenje sa modernim gradjevinskim objektima - ulicama, zgradama, mostovima, drvenim i kamenim kucama - su pokazala veliku razliku. Jedini su anticki megaliti generirali ultrazvuk.
Vrijeme, sunce ili kisa, nisu utjecali na pojavu ultrazvuka. Naprotiv.
Kao sto bi citaoci "Alternativne historije" mogli i pretpostaviti, poseban efekat je nastajao kod proljetne i jesenje ravnodnevnice: jutarnji ultrazvuk bi se pretocio u visesatno zvucno zavijanje, znatno intenzivnije nego drugih dana u godini.
Zakljucak je bio iznenadjujuci: kameni monoliti su kreirani sa idejom da proizvode ultrazvucno polje.
Tu iznenadjenja ne prestaju.
Istrazivacki tim se pomjerao u sredinu kamenih objekata. Odjedamput, igla na instrumentima bi pala na nulu. Ultrazvuka tu vise nije bilo. To je izgledalo van pameti. Naime, ultrazvuk proizvodi i pomjeranje trave, lisce, ljudi. Medjutim, ulaskom u centar kao da su se nasli u vakuumu, zasticenom prostoru.
Ekipa je posumnjala da su se instrumenti pokvarili. Uzeli bi druge i - opet bi se ponavljao isti rezultat. Zakljucak koji je slijedio bio je ponovo cudnovat: kameni megaliti su sa svojim sredistem imali ulogu ultrasonicne zastite sa bizarnom tisinom u svom centru.
Pozvani su u pomoc dodatni instrumenti. Gajgerov brojac je poceo mjeriti radioaktivnost. Kameni blokovi kao takvi su pokazivali veci intenzitet od ocekivanog. S druge strane sam centar objekata je pokazivao neuobicajeno niski nivo radijacije.
Magnetometar je pokazao slicne rezultate: megaliti su generirali spiralu od sedam elektromagnetnih krugova koji su opadali u intenzitetu kako su se priblizavali centru. U samom sredistu nije bilo elektromagnetne radijacije.
Zakljucak: nasi Atlantski preci, drevni graditelji megalita su i ovim putem ostavili dokaz o svom sofisticiranom poznavanju ultrazvuka i drugih vrsta radijacije.
********
Americka svemirska agencija NASA je radila na problemu ultrazvucnih signala od 1959. godine. Napokon, 1984. godine je patentiran prvi primjer ultrazvucne levitacije pod brojem 4447251. Patent je usavrsen 1991. godiine u firmi Intersonics sa ekipom kojoj je na celu akusticni inzinjer Tom Danley.
Patent govori o zvucnoj levitaciji u kojoj imamo dva zvucna izvora na dva kraja tube. Oni salju zvucne valove koji proizvode izvore akusticne energije... kojom se objekti mogu podizati (lebdjeti). Promjenom frekvencije jednog izvora zvuka dolazi do pomjeranja objekta na osi izmedju dva kraja tube. Objekat u tubi ne samo da se moze pomjerati zvukom, vec moze mijenjati svoje stanje: od plinovitog u cvrsto, od cvrstog u tecno. Pri tome se intenzitet zvuka znatno pojacava.
Ovaj patentirani pronalazak se dosada koristio na dva leta Kolumbija Satla: STS 7 i STS 51 A. Uzorci keramike su uspjesno otopljeni a zatim i ocvrsnuti primjenom ultrazvuka.
********
Vratimo se u doba razvoja prve civilizacije Atlantidjana prije 55.000 godina.
Njihova tijela, um i dusevna supstanca su bili spiritualno balansirani i materijalno neoptereceni. To je bilo doba kada su Atlantidjani usavrsili do perfekcije zvucnu levitaciju za podizanje velikih i teskih objekata. Prvi grandiozni monumenti datiraju iz tog doba.
Radilo se u grupama koje su koncentrirale svoju energiju za proizvodnju zvucnih valova da bi, zatim, podizali i spustali masivne blokove bez upotrebe masinerije. Pri tome je nekoliko ljudi, spojenih ramena, plesalo u krugu u cijem je sredistu bio kameni blok. U pozadini su bili zvukovi bubnjeva i cimbala te glasno pjevanje. Fokusirani na kamene blokove, njihova ogromna mentalna snaga, kombinirana sa energijom pulsirajuceg zvuka, uzrokuje podizanje teskih objekata. (Vigers, "Atlantis Rising")
Vremenom su inzinjeri sa Atlantide glasove i ples zamijenili sa zvucnim instrumentima koji su proizvodili tacno odredjenu frekvenciju... cija je rezonancija omogucavala da se stijene pokrecu, a gravitacija prevazidje.
O tome pisu Sumeranski glineni tableti od prije 6.600 godina ("zvuk moze podici kamen"). Tako su prenoseni kameni blokovi iz Balbeka od hiljadu tona (!) Tako su gradjene piramide od Kine, preko Mesopotamije i Egipta do Srednje i Juzne Amerike. Tako su nastajali vjestacki brezuljci u Britaniji. Tako je uspravljeno 300.000 megalita u Zapadnoj Evropi tokom poslednje, trece, civilizacije Atlantide...
Veo misterija pada.
Umjesto novih pitanja dajemo odgovore.
