Semir M. Osmanagic
ALTERNATIVNA HISTORIJA
- II tom -
- Svi nasi “kontakti” -
ALTERNATIVNA HISTORIJA, TOM DRUGI
SADRZAJ
Zitni krugovi
10.02.2000.
Houston
Zapocnimo drugi tom.
Ima razloga da to bude sa pricom iz "radionice" Robert Monroe‑a.
Kada je prije tridesetak godina Robert Monroe zapocinjao sa eksperimentima "van‑tjelesnih putovanja" u laboratoriju Instituta, uspio je nagovoriti svoj prijatelja‑naucnika da i on uzme ucesca. Prijatelj mu je pristao zbog tehnickog i naucnog pristupa koji je Monroe razvio. Elektrode su prikljucene po citavom tijelu, aparati su ozivjeli, razlicite elektro‑frekvencije su zaplovile prema mozgu...
Iako je prijatelj bio vrlo sumnjicav i odbojan prema samoj ideji "van‑tjelesnog iskustva", savrseno se poceo uklapati u eksperiment. E sad. Imamo covjeka koji ne vjeruje u nista osim fizickog realma. Ali tokom sesije on opisuje kako biva "vodjen" u dimenziju bitno razlicitu od one koju poznaje. Susrece bica drugacije prirode. Kada je, naposljetku, shvatio da se nalazi na neidentifikovanom letecem objektu, ocigledno iz druge dimenzije, prestravljen se vratio u svoje tijelo.
Naucnikov instantan povratak u fizicku dimenziju bio je uslovljen strahom. (Koji nekad moze imati pozitivni, odbrambeni karakter.) Najcesce je strah najveci neprijatelj ljudske rase, jer stvara blokade i limite koji nas onemogucavaju da budemo u potpunosti humani, svjesni i otvoreni.
Sto se naucnika tice, on je, prema Monroe‑u, bio tako sokiran i zbunjen da se vise nikada nije vratio u laboratorij. "On nije vjerovao u "vodjenje", "van‑tjelesna putovanja", vanzemaljce... Kako da njegova realnost onda uopce tretira ta iskustva! Nacin koji je on odabrao je zanijekati da se to ikad desilo. Sramno je da njegov naucni um nije pokazao zelju za samo‑istrazivanjem."
********
Danasnji prilog govori o misticnom trokutu u juznoj Engleskoj. Teritorija tri okruga, Stonehenge, Avebury i Glastonbury je poznata po zivoj aktivnosti iz antickih vremena. Poslednjih trideset godina, pak, oni su popriste spektakularnog proljetnog dogadjanja poznatog kao "Crop Circles".
Zitna polja ovog dijela Engleske su glavni zitni snabdjevac zemlje . Ipak, mnogo vaznije od te cinjenice je hipoteza da je upravo u tom podrucju srediste energetske cakre Planete i glavni prolaz za kosmicko‑planetarne energije. Energetske linije prolaze tuda, a veo izmedju dimenzija je jako tanak.
Prvi put je anomalija "zitnih krugova" u Engleskoj zabiljezena 1975. godine. Njihov broj se multiplicirao svake godine. Doduse, engleski farmeri se sjecaju pojavljivanja jednostavnih krugova u njihovim zitnim poljima tokom niza generacija. Ali tek ranih osamdesetih godina britanski mediji posvecuju paznju ovom fenomenu. Pocetkom 1990‑ih, jednostavni kruzni oblici su promjenjeni u ogromne i kompleksne geometrijske formacije. "Zitni krugovi" postaju svjetski rasirenom pojavom: Sibir, Argentina, Saskacevan, Kvinslend...
Od aprila do kasnog avgusta, "zitni krugovi" progovaraju slozenim jezikom kroz:
‑ tajnu geometriju
‑ slike zivotinja i insekata
‑ bozje simbole
‑ genetiku
‑ kodove putovanja kroz vrijeme
‑ anticke/kosmicke arhetipove
‑ elektromagnetne krugove
‑ svemirske naprave
‑ astronomske/astroloske simbole (zvijezde, planete, asteroide, mjesece, sunca)
‑ simbole "zvjezdanih ljudi".
Osobito poslednjih desetak godina obilje kompleksnih informacija je predoceno kao poruka i komunikacioni kljuc.
Zadovoljavajuce naucne teorije koja bi objasnila ovu pojavu, nema.
Nezavisno snimljen video sa nastajanja jednog od ovih "zitnih simbola" pokazuje svjetlosne, energetske bijele lopte u i oko zitnih krugova. Mnoge od ovih svjetlosnih lopti su snimljene tokom dana.
Naucna analiza uzoraka (osobito kroz pionirski rad americkog biofizicara dr William Levengood‑a) sugerira neku vrst mikrovalnog energetskog efekta.
Istrazivacki rad Michael Hesemann‑a otisao je korak dalje. U svojoj knjizi "Cosmic Connenction" on otkriva rezultate laboratorijskih istrazivanja koji su nedvojbeno pokazali prisustvo radioaktivnosti u uzorcima tla i definitivne promjene u zitnim stabljikama. Hesemann‑ova knjiga povezuje, po prvi puta, dva najmisterioznija fenomena danasnjice: UFO i Crop Circles.
Za one koji nisu imali priliku vidjeti fotografije pokusacu opisati ove "zitne krugove":
Najjednostavniji dizajn je jedan krug u zitnom polju. Naime, pri samom dnu, stabljike zita su savijene u spiralnom paternu, pod uglom od 90 stepeni. Nisu slomljene vec savijene. Sila koja je ovo uzrokovala, ocito je bila nevjerovatno precizna i brza.
Ove pojave nisu uzrokovane nijednom dosada (naucno) poznatom silom. Zato i ne cudi nastojanje vodecih vlada da ovaj fenomen prikriju.
Umjesto "masovnog otvaranja ociju" dovoljno je da do istine dodjemo svako za sebe. Jer ona je u nama. U svakom nasem atomu.
Tako i moj otac jednom rece. Svaki atom je slika kosmosa. I sve informacije ("istine") su u njemu pohranjene.
Rijec je o tome da se nadje put do njih.
Slika 1: Primjer “zitnog kruga” napravljenog u julu 1999. u engleskoj juznoj pokrajini Wiltshire. Stotine drugih, jos kompleksnijih oblika i formi, nastaje bukvalno preko noci tokom proljetnih i ljetnih mjeseci. Zvanicna nauka ih ignorira i odbacuje kao prevaru. Ali, istina se ne moze zauvijek usutkati.
Bob Lazar
26.02.2000.
U auto mi Oliver pravi drustvo. U jednoj pjesmi govori o odlasku iz svoje "vale" u svijet i osjecaju kad ju je brodom napustao. Prisjecam se svojih odlazaka iz Bola. Onih zimskih, u pet ujutro, kada bi nasi koraci odjekivali u pustoj Bolskoj luci, docekivali bi "Postira" ili "Vladimir Nazor", pogledom ispracali kamene kuce, kale, "Zlatni Rat", Brac i Hvar. Ili onih ljetnih, tacno u podne, na zalasku jos jednog ljeta, kada smo odlazili medju poslednjima, oznacavajuci kraj sezone...
********
Znam da Edward Teller nije imao ista prisjecanja iz prostog razloga sto "Madjarska nema more", ako im ne racunamo Balaton-sko jezero. Ipak, ovaj madjarski imigrant i naturalizirani Amerikanac, ima mnostvo epizoda koje su itekako interesantne.
Podsjecam, rijec je o nuklearnom fizicaru koji je radio sa Fermijem na procesu nuklearne fizije, bio medju vodecim licnostima na super-tajnom projektu Manhattan, koji je doveo do americke nuklearne bombe; ipak, Teller je, vjerovatno, najpoznatiji kao otac hidrogenske bombe. Za nasu pricu ima znacaja i to sto je bio naucni savjetnik svih americkih predsjednika od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih.
Uglavnom, 1982. Teller je imao predavanje u Los Alamos-u. Gradicu cetrdesetak kilometara sjeverno od Santa Fe-a (jedinog pravog grada u drzavi New Mexico), sjedistem nekoliko tajnih americkih vojnih baza i instituta, popristem razvoja i testiranja nuklearnih i hidrogenskih bombi.
Istog dana kada je Teller drzao lekcije, na prvoj stranici "Los Alamos Monitor", jedinog lokalnog dnevnog lista, objavljen je clanak novinara Terry England-a. Prilog opisuje uspio pokusaj mladog atomskog fizicara da ugradi avionski motor u svoj automobil Honda CRX. List daje i veliku sliku inovatora na prvoj strani. Njegovo ime je Bob Lazar. Upravo on je junak naseg danasnjeg priloga.
Bob Lazar ulazi tog 27. juna 1982. u salu u kojoj se Edward Teller priprema da predaje. Teller u tom momentu drzi novine u ruci i cita naslov clanka:"Lazar, a physicist at the Los Alamos Meson Physics Facility". Bob koristi taj momenat, predstavlja se vremesnom naucniku, ovaj poredi sliku iz novina i facu ispred sebe. Provode nekoliko trenutaka u razgovoru o avionskim motorima. Predavanje pocinje, Bob ga odslusa. I to bi bilo to. Za 1982. godinu.
Sest godina kasnije, Bob je u Las Vegasu. Ovaj put bez posla. Salje molbe za posao na adrese niza vladinih institucija. Jedna od adresa bila je i ona Teller-ova. Uslijedio je telefonski poziv.
Teller: "Bob, ja vise nisam aktivan kao nekada. Trenutacno sam glavni savjetnik za neke vladine agencije. Evo ti ime i broj moga prijatelja u Las Vegasu koji ti moze pomoci..."
Nakon nekoliko intervjua Bob je dobio ponudu da radi na projektima razvoja pokretackih mehanizama avio-motora u "obliznjoj instituciji". Bob se javio u poslovnu zgradu kompanije EG&G na vegaskom aerodromu McCarran (prisjecam se svoje posjete Vegasu, aerodrom je u samom gradu, sletis i za par minuta si u kazinima) odakle je postojao podzemni prilaz aerodromskoj pisti. Tamo ga je docekao Dennis Mariani, sef osiguranja, cetrdesetih godina, plavokos, brkat, vojnog drzanja, ali bez uniforme. Mariani mu je bio pratnja. Odletjeli su prvo do najpoznatije americke vojne baze) Area 51 na jezeru Groom Lake.
U vojnoj bazi Bob je morao da potpise povjerljivi dokument u kome se odrice svojih ustavnih, gradjanskih prava. Pristao je da se njegov telefon prisluskuje i njegovo kretanje prati. (Mada je ovakav dokument formalno ilegalan prema americkom ustavu, ipak, rijec je o zvanicnom dokumentu koji je omogucen predsjednickom uredbom sa potpisom R. Regana).
Nakon te procedure Mariani je ukrcao Bob Lazara u autobus zamracenih prozora i vozili su se tridesetak minuta po makadamskom putu. Stigli su do vojne baze poznate kao S4 na jezeru Dry Lake Bed. S4 je kombinacija zgrada i hangara ugradjenih u jednu stranu brda. Naoruzani vojnici su bukvalno posvuda, a osiguranje je vrlo striktno. Bob je imao pratnju kada je isao i u WC.
Bobu su testirali alergijske reakcije na substance koje dotada nikad nije vidio. Imao je citav niz brifinga, razgovora, intervjua. Kada je napokon ostao sam, osvrnuo se oko sebe. Na zidu do vrata bio je poster sa "letecim tanjirom" koji lebdi iznad Dry Lake Bed i natpisom "Oni su ovdje". Bob je otvorio foto-fasciklu sa stola. U njoj se nalazilo desetak fotografija letecih tanjira velicine 20cm x 25cm. Jedna od njih je bila ona ista sa postera...
********
U isto vrijeme, u Las Vegasu, na TV stanici KLAS (filijala TV mreze CBS), novinar George Knapp, vodio je niz intervjua na temu postojanja UFO i vanzemaljaca u oblasti baze "Area 51". Kako ce Bob Lazar kasnije potvrditi u krugu prijatelja "vanzemaljci nisu postojali u toj tajnovitoj vojnoj bazi". I, govorio je istinu. Naime, oni su bili u bazi S4, letjelice su zvane "diskovi" i bile su sve samo ne "neidentifikovane".
********
Bob je bio zaposlen kao dio "tima za podrsku". Njihov zadatak je bio da rastave "finalni proizvod" i utvrde sto ga cini tako tvrdim. Logicno, njihov naredni zadatak se sastojao u pronalazenju "zemaljskih" materijala koji ce dati iste rezultate u letu. Ipak, ponajvise vremena Bob je provodio na problemima pokretackih mehanizama "diskova". Ponekad je prisustvovao eksperimentalnim letovima. Takodje su ga naucili kako su diskovi u mogucnosti da sazmu prostor i vrijeme te da postignu medju-zvjezdana putovanja.
Tokom dnevnih brifinga, Bob je citao i slusao izvjestaje koji su govorili o historijatu projekta i neposrednim ciljevima. Naravno, detaljne informacije je dobijao iz svoje oblasti. Naucnici u bazi S4 su radili u timovima i nije im bilo dozvoljeno da komuniciraju jedni s drugima. Limitirani dio opstih informacija im je saopstavan da bi zadovoljio njihovu radoznalost i da bi imali konture kompletnog mozaika.
U ovim informacijama Bob je citao u covjekovoj historiji, filozofiji, teologiji te tehnoloskom utjecaju vanzemaljaca na razvoj covjekove civilizacije. Mnostvo ovih informacija su bile alarmantne i sokantne. Ova saznanja, zajedno sa vojno-odbrambenim pitanjima, te mogucnostima tehnologije diskova ucinile su ovaj projekat najcuvanijim u historiji. Vojna i politicka elita su ga skrivale od ostalih vladinih sluzbi te, naravno, od ostalog dijela covjecanstva.
Ipak, gdje su povjerljivi podaci, tamo su i Sovjeti. KGB je, naravno, bio prisutan u Las Vegasu, pokusavajuci da dozna detalje projekta. Stoga su svi zaposleni zaduzili pistolje za samo-odbranu. Bob je imao svoj magnum koji nije bio registrovan. Dennis Mariani je jednom prilikom otisao sa Bobom u policijsku stanicu da ga registruje. Nakon Dennis-ovog razgovora sa komandantom stanice, ovaj je izasao u hol u kome se Bob nalazio i prokomentarisao: "Znaci ovo je momak za kojim Rusi tragaju?"
********
Na ucestala pitanja svog prijatelja Gene Huff-a o tome cime se bavi, Bob ga je upitao:"Sta radis u srijedu uvece?"
Poveo ga je te srijede, 22. 03.1989., prasnjavim auto-putem broj 375. Bob je znao da se diskovi testiraju svake srijede uvece sa zalaskom sunca. Pet milja prije dolaska do Groom Lake na nebu se vidio bljesak svijetala. Dolazio je iz pravca planine koja ih je dijelila do baze S4. Svijetla su skakutala i plesala uokolo, praveci stepenaste pokrete u zraku. Nekoliko puta je ovo kretanje ponovljeno. Ova aktivnost je bila tako ocigledna da se nije radilo niti o planetama, zvijezdama, oblacima ili bilo cime drugom. Uskoro, svijetlo je zaslo iza planine...
Slijedece srijede, Bob je doveo jos trojicu prijatelja u iznajmljenoj limuzini, Lincoln Towncar-u. Disk se pojavio u isto vrijeme. Ovaj put su kretnje bile nekako nagle. Disk bi cas bio u daljini da bi slijedeci trenutak bio pred tvojim ocima. Kao da bi nestao za momenat. Bob je objasnio da je to zbog toga sto disk sazima vrijeme i prostor, jer je propulzivni (pokretacki) sistem drugaciji od onog na koji smo mi navikli...
Slijedece srijede ponovni pokusaj. Ovaj put je niz vojnih vozila patrolirao u blizini. Ipak, Bob je pokusao da se provuce. Neuspjesno. Zaustavili su ga. Posto je jos uvijek bio na javnom putu (a ne na podrucje baze) opomenuli su ga.
Sutradan, Bobu je saopsteno slijedece:
Dennis Mariani: "Danas ne letis za bazu. Kada smo ti rekli da je ovo vojna tajna mislili smo da si shvatio da ne mozes dovoditi svoju familiju ili prijatelje da posmatrate eksperimentalne letove diskova... Zbog tvoje neozbiljnosti morali smo odgoditi vrlo vazan test..."
To je bio kraj njegove naucne karijere...
********
Deset godina kasnije, u Blockbuster-u iznajmljujem video kasetu "Lazar Tape". Oki telefonira i pije kavu, Dario se igra u svojoj sobi. Video pocinje. Suvonjavi cetrdesetogodisnjak dolazi u gro plan vozeci se u sportskom automobilu. Pustinjski okolis. Predstavlja se. "Zovem se Bob Lazar... Tokom 1989. i 1990. radio sam za..."
I onda slijedi prica. Koja relativizira i mijenja sva nasa znanja bazirana na trenutacno prihvacenim teorijama fizike i fizikalnih zakona.
Redom:
1. Anti-materijalni reaktor, ploca od 45 cm duzine, sa kuglom na sredini. Unutra je komadic elementa 115.
2. Element 115 je super-teski elemenat kojega nasa nauka jos ne poznaje. (Cini mi se da smo u Mendeljevom sistemu elemenata stali na broju 106. Zapravo sve iznad 95-og su vjestacki stvarani elementi dobijani u laboratorijskim uslovima, bombardiranjem /dodavanjem atomskih cestica. Smatralo se da su iznad 100-og broja elementi isusvise nestabilni. Ipak, Lazar tvrdi da je vidio element 115 koji je u cvrstom stanju i stabilan.)
3. Element 115 stvara gravitaciono polje oko vrha anti-materijalnog reaktora. To polje se prenosi i pojacava u donjem dijelu letjelice-diska.
4. Anti-materijalni reaktor stvara vrlo mocnu reakciju tokom koje se 100% materije pretvara u energiju (podsjetimo, nuklearna reakcija dovodi do konverzije manje od 1% materije u energiju).
5. Stavljanjem elementa 115 u anti-materijalni reaktor inicira se reakcija. (Nema dugmadi ni komandnih tabli u letjelici.) Element se bombardira sa protonima i izbacuju se anti-materijalne cestice.
6. Anti-materijalne cestice reagiraju sa materijom oko sebe. (Treba li govoriti da, ono sto mi zovemo naukom, o ovome nema nikakvih eksperimentalnih znanja.) Oslobadja se toplota.
7. Unutar sistema je 100% efikasni generator koji toplotu pretvara u struju. Ogromnu kolicinu struje.
8. Struja = (gravitacioni) valovi.
9. Gravitacioni valovi se formiraju oko diska. Na donjem dijelu su tri gravitaciona pojacala. Oni pojacavaju i usmjeravaju gravitacione valove.
10. Ovi valovi stvaraju vlastito gravitaciono polje.
11. Gravitacija sazima vrijeme i prostor. A disk, imajuci vlastitu gravitaciju, moze ciljano mijenjati prostor i/ili vrijeme i tako uticati na svoju "brzinu kretanja".
(Prisjetimo se. Ajnstajn je definirao nas limit u kretanju. Kaze da je najbrzi put izmedju dvije destinacije, linearni metod. Na primjer, od Sarajeva do Bune kraj Mostara, najbrze bi isli ako bi povukli crtu izmedju ta dva mjesta. A zatim zracnim putem isli ravno po toj crti. I sletjeli negdje kod izvora Bunice. Dakle, ne zaobilaznim putem preko Madjarske ili Nevade. A maksimalna brzina je brzina svjetlosti. Preko toga dolazi do dez-integracije nasih molekula.
Ono o cemu Bob Lazar govori nema veze s ovim. On tvrdi da se u bazi S4 eksperimentira sa diskovima koji imaju tehnologiju vanzemaljaca kod koje se letjelice ne krecu linearnim metodom. Umjesto toga, letjelice stvaraju gravitaciono polje koje sazima prostor izmedju dvije destinacije. To sazimanje mozemo predstaviti ribarskom mrezom na kojoj se nalazi mnostvo odredista. Ako zelimo putovati do neke tacke na drugom kraju mreze necemo se kretati po mrezi. Jednostavno cemo privuci taj kraj rukom. Mreza ce se saviti. Umjesto putovanja mi cemo nas cilj dovesti sebi. A da taj proces ne bi trajao predugo mi sazimamo i vrijeme. Sve traje djelic sekunde!
Jednostavan koncept.
Ali kompliciran tehnicki problem.
Ipak, svaki problem je rjesiv ako postoji ulaganje, vrijeme, zajednicki umni napor. Ono o cemu Lazar govori je generalni koncept ciji svi detalji nisu jos razjasnjeni.
Ocito, kljuc je u gravitaciji. Znam da ce se mnogi pozvati na Njutnovu teoriju staru cetiri stoljeca. Ona je sa Ajnstajnom, a pogotovo sa novijim radovima iz kvantne fizike prevazidjena. Opsteprihvacene teorije jos nema. Gravitacija je, po vecini, val. Po nekima, takodje, i cestice, gravitoni. A sta ona moze da napravi? Vjerovatno nemamo dovoljno maste da pretpostavimo razlicite scenarije. (Sazimanje prostora i vremena je jedan od njih.)
12. Na dnu diska su tri gravitaciona generatora. Kada se zeli putovati, letjelica se okrene na stranu. Gravitacioni generatori proizvode gravitacioni snop.
13. Gravitacioni snop se usmjerava u odredjenu tacku u svemiru i privlaci je prema disku.
14. Sam disk se kaci za tu tacku i vraca se s njom nazad u prostor.
15. Ovaj proces se desava u trenutku kada se sazima i vrijeme (dakle, nema protoka vremena).
16. Ovim se zaobilazi Ajnstajn. Brzina nema limita. Kretanje iz bilo koje dvije tacke u svemiru je trenutno!
17. Toplotna radijacija se ne stvara tokom rada generatora (ovo je dosta sokantna tvrdnja, jer se protivi nasem prvom zakonu termodinamike).
18. Vozilo se ne krece prema naprijed, nema pogonskog motora. Letjelica je, naime, privucena.
********
Timothy Good je pisao o Lazarovom iskustvu u svojoj knjizi "Alien Contact" (1993).
"Cinjenica je da gravitacija sazima vrijeme i prostor. Zamislimo da smo u svemirskoj letjelici koja moze stvoriti mocno gravitacijsko polje. Sjedimo u bilo kom djelicu prostora, upalimo gravitacijski generator, presavijemo vrijeme i prostor. Iskljucimo generator i nadjemo se na drugom kraju svemira, a da se vrijeme nije ni pomjerilo... Ljudima je to, naravno, tesko da "progutaju" i prihvate. S obzirom na tvrdoglavost nase naucne zajednice, vjerovatno oni to nece nikada ni prihvatiti mada je, u stvari, rijec o cinjenicama..."
Michael Lindemann je opsirno pisao o ovim i slicnim iskustvima u svojoj knjizi:"Ufo's and Alien Presence" (1991):
"...Pojacala su uvijek ukljucena na 100%. Na taj nacin proizvode maksimalne gravitacione valove... U biti dolazi do privlacenja i odbijanja, i nulto podesavanje je negdje na sredini. Sistem je vrlo jasan. Vise nalici na parnu masinu, negu na sofisticiranu visokoteholosku napravu..."
"The Lazar Tape" je cetrdesetominutna kaseta u obliku naucnog predavanja. Vrlo informativna. Jednu kopiju i ja imam. Daje neke nove detalje:
"... Dva su specificna tipa gravitacije: gravitacija A i gravitacija B. A radi na mikro skali, a B na makro. Primjer gravitacije B je gravitacioni pojas koji drzi nasu Planetu, ostale planete i mjesece u kretanju oko sunca, ili satelite u kretanju oko Zemlje... Gravitacija A nam je nedovoljno poznata. Rijec je o mikro gravitaciji koja je glavna sila koja odrzava masu protona i neutrona. Moderna fizika je naziva "Jakom nuklearnom silom". Ono sto je nepoznato je cinjenica da ova gravitacija moze dovesti do distorzije vremena i prostora i omoguciti medju-zvjezdano putovanje...
...Energetski izvor za ovo putovanje je element 115. Samo 223 grama ovog elementa moze se koristiti 20-30 godina... Tacka topljenja je na 1740 stupnjeva Celzijusovih. Proces raspada je jako spor..."
********
Vozeci se auto-putem 249 prema kuci, na kasetofonu je Oliver ponovo pjevao: "Jos jedna evo pada noc, radosti moja, zbogom moram poc', visoko medju zvijezdama...".
Kretali smo se u linearnom modusu, u mislima sam sazeo vrijeme i prostor, otputovavsi u Bol kasnih sedamdesetih...
Bob Lazar, atomski fizicar, dokumentovano tvrdi da je radio u super-tajnoj americkoj bazi S4 u blizini Area 51 te detaljno opisuje susrete sa tehnologijom posjetioca iz svemira i pokusaje da se imitira stvaranje slicnih letjelica sa sasvim novom vrstom pogona.
Cetaceans
28.02.2000.
Cetacean je obitelj morskih sisara. Kitovi, delfini i parpasi ("morske svinje" ili "mali kitovi") su jedini predstavnici. Kitovi rastu skoro do 20 metara, delfini 6, a parpasi 2.5 m. Bliski susret sam imao samo sa delfinima osamdesetih godina.
Jedrilica je isplovila tog julskog jutra iz Visa prema Komizi. Jos u dubokoj viskoj luci osjetila se pojacana bura. Moje iskustvo na brackoj strani bilo je nenaviklo na jake bure tokom ljetnih mjeseci. Valjda sam je zato i potcjenio. Jedra su bila razapeta, brodica je parala valove. Suncani dan i plavetnilo mora nije odavalo rizik. Ipak, ko iole poznaje buru, svjestan je njene nepredvidljivosti, promjene smjera i intenziteta. Najedamput te udari bocno kada je ne ocekujes. I onda zamre. Do novog naleta.
Uglavnom, nekih par kilometara od obale imao sam puna jedra i korigirao putanju broda prema vjetru. Najedamput, novi udar bure. Val podize jedrilicu na krmi. Nagao zaokret za 90 stupnjeva i - kormilo iskoci iz lezista. Lijevom rukom sam pustio konopac, jedra se otrgnuse van kontrole...
Prihvatio sam kormilo s obje ruke. U tom momentu sam imao nekoliko izbora. Trebalo je odluciti sta prije:
- pokusati vratiti kormilo u leziste i povratiti smjer,
- ubaciti kormilo unutar broda, spustiti jedra i smiriti jedrilicu, ili
- pokusati upaliti nejaki Tomos 4 , kontrirati vjetru, dovesti jedrilicu u neutralni polozaj i spustiti jedra.
To su oni prelomni trenuci u zivotu kada se sekunde cine kao vjecnost, a svaki neuspio pokusaj skupo placa.
Jedrilica se povijala prema boku, nalet bure je napunio jedra, brzina se povecavala... Spustio sam se nize niz krmu i pokusao vratiti kormilo u ona dva metalna kruga. Ipak, jedrilica je sada isla suvise brzo da bi mi dozvolila slobodan manevar. Prvi pokusaj bio je neuspio. Kormilo je promasilo svoje leziste za par centimetara. Jedrilica se i dalje povijala, dizuci jednu stranu broda. U glavi mi je prostrujalo: "Ako drugi put promasim, za treci pokusaj vremena necu imati". Pogledao sam prema provi broda i zamislio scenarij u kome se jedrilica prevrce na bok. Nekoliko kilometara od Visa, na otvorenom moru prema Italiji...Morski psi...
Odlucio sam se da kormilo ubacim unutar broda. Zatim sam spustio propeler Tomosa u more, povukao prvi put. Nista. Motor je bio hladan. Ponovo pogled unaprijed. I mada mi situacija nije isla u prilog, i bilo je opasnije nego momenat prije, mladalacki sigurno, ucinilo mi se da se nista lose nece dogoditi.
Vratio sam pogled na Tomos s mislima da ovaj put mora upaliti. I onda, usred ove napete situacije, na samo nekoliko metara od mene, izronila je crna peraja. Koji momenat kasnije, jos jedna, s druge strane jedrilice.
Sta je? Morski pas ili delfin?
Nisam imao vremena da odgonetam. Povukao sam jos jednom. Tomos 4 je upalio. Jedrilica je u tom momentu bila s jednom stranom podignutom. Tezinu tijela sam potpuno drzao na toj podignutoj strani, pokusavajuci sprijeciti okretanje broda. Propela motora je bila cas iznad, a cas ispod povrsine mora. Napokon sam dobio sekundu da otpustim konopac glavnog jedra.
I, najedamput, vjetra gotovo da je nestalo.
Tomos je preuzeo kontrolu nad kretanjem broda. Ispravio ga je. Jedra su pocela udarati lijevo-desno potpuno ispraznjena, bez pogona. I more se smirilo.
To mi je dalo novi momenat da pogledom potrazim goste s perajama. Tri, cetiri, bili su jos uvijek s obje strane broda. I polako se udaljavali. I koji put iskocili.
Nije mi trebalo dodatno objasnjenje. Delfini. Osjetili su opasnost, vjerovatno moje vibracije. Kao da je njihova prisutnost utjecala da sve utihne i da se smiri. Vrati u normalu. Sigurnost. Ili, da mi kaze, da ce biti tu da me zastite ako treba. To nas je povezalo. I naucilo me plemenitoscu tih bica. Prijateljstvu.
Nimalo slucajno ovaj dogadjaj mi se urezao u pamcenje. I mada nemam "naucnih" dokaza da se epizoda sa delfinima ne moze tumaciti i na druge nacine, moje objasnjenje meni je nedvosmisleno i jedino ispravno. Jer ga osjecam takvim.
********
Upravo to iskustvo me uci otvorenosti kada se susrecem sa nekim bizarnim epizodama. Jedna od njih je zasnovana na mogucoj "telepatskoj komunikaciji medju bicima". Zbilja, pretpostavimo da je takva komunikacija moguca i sta bi nam moglo doci kao poruka sa "druge strane". Od, kitova, recimo.
"... Zapocnimo govoriti jedno s drugim. Ovo sto cete iskusiti dolazi od Cetacean-a koji vam se obracaju putem telepatije. Svaka rijec je prenesena izvorno putem telepatske komunikacije.
Mi, Cetacean-i, kao i vi, ljudi, i u moru i na zemlji, nosimo Svijetlost...
Jer, Svijetlost ne poznaje granice, i svi koji rade za nju su jedno.
Danas je suncano i oceanski valovi su visoki. Vidimo daleko, do horizonta, ispod neba. Valovi udaraju od obalu, vracajuci u ocean ribu i morsku hranu. Danas je divan dan.
Obracamo se jedni drugima koristeci visoke frekvencije zvuka, koji prolazi kroz vodu. Obicno se skupljamo u ovo vrijeme, i ostajemo u grupi, sigurnosti radi. Po noci, spavamo na smjene, cuvajuci nase mlade.
Zivot nam je prilicno uzbudljiv, jer smo u stanju da kontaktiramo i komuniciramo sa Galaktickom Komandom ovog sektora Galaksije. Mogu nas energetskim snopom dici u brod, ali smo dosta veliki da bi nam tamo bilo udobno. Zato im radije idemo u posjetu sa nasom svijescu i ostajemo koliko zelimo. Potpuno svjesni, mozemo biti na dva mjesta istovremeno.
Jednog dana cemo vas direktno kontaktirati, u momentu kada i vi postanete jedno sa Zemljinim elektro-magnetnim poljem Svjetlosti. Mi smo prikljuceni u Zemaljsko energetsko polje. Uskoro cete biti i vi. Kada se to desi, trenutno cete postati Jedno sa svim Svjetlosnim Bicima koji su prikljuceni na ovo Polje.
Zeljno iscekujemo dan kada ce sav zivot na Zemlji ponovo zivjeti u miru. Tad cemo slobodno komunicirati s vama na obali...
Pozdravljamo vas na pocetku novog doba... doba u kome ce harmonija i radost postati stalne u nasim zivotima. Upravo to vam je bilo i namijenjeno kada ste stvarani. Nazalost, upravo covjecanstvo je zelilo da eksperimentira sa drugim stanjima koji su vam izazvali gorcinu i zaljenje...
Dobrodoslicom cemo pozdraviti vas povratak u Federaciju Planeta, u kome ce vam vase clanstvo omoguciti da sluzite Zemlji u harmoniji i radosti.
Nestrpljivo predvidjamo ceremoniju dobrodoslice, gdje cemo vas pozdraviti zbog vase odluke da krenete putem Svijetla... Jer, svako ce se, jednog dana, vratiti Svjetlosti, bez obzira koliko bio udaljen od nje. Ovo je jedan od Zakona Stvaranja. Svako bice ce, s vremenom, naci svoj put nazad IZVORU cjelokupne kreacije.
... Tacno je da smo bili i u oceanima u Unutrasnjosti Zemlje. I osjetili njihovu cistocu, mirnocu i sigurnost. Voljeli bi da tamo putujemo cesce. Ipak, nasa odgovornost lezi u vanjskim oceanima Zemlje, gdje smo u obavezi da se koncentriramo na Ljubav i Svijetlo... da bi jednog dana i vanjski oceani postali ogledalo onih unutrasnjih. Iscekujemo taj dan, kada ce svi Zemaljski oceani reflektirati cistocu i ljepotu Unutrasnje Zemlje, i kada ce sva bica moci plivati u miru.
...Mi cuvamo sve vitalne informacije u nasoj banci memorija ... i saljemo ih Galaktickoj Komandi kada ih zatraze. Mozemo spremistiti ogromne kolicine informacija istovremeno. Spremni smo da ih koristimo na dobrobit Zemlje. MI SMO CUVARI ZNANJA NA ZEMLJI. Memorisali smo i sacuvali kompletnu Zemaljsku historiju... i spremni smo da je koristimo kada dodje vrijeme za to.
(...Zato dodjite i zaplivajte s nama kada sanjate, i znajte da ce ove vode biti sigurne, jer vasi snovi su u visoj dimenziji, u kojoj su svi zasticeni...)
...Svijest je Jedna, bez obzira na velicinu i oblik. Ovdje smo svi da istrazujemo nasu egzistenciju u materijalnom obliku, i u razlicitim formama...Razlike u tijelima nam daju samo mogucnost razlicitih iskustava, koja su nam potrebna na nasem putu kroz Svijetlo... Jer, sto je vise iskustava, brzi i obuhvatniji je rast, a time i ekspanzija duse u Svijetlo.
... Mi smo doneseni na Zemlju iz drugog suncevog sistema, isto kao i vi...
... Pozivamo vas, Zemaljski Humanoidi, da nas tretirate kao sebi jednake, i da prestanete sa bezumnim ubijanjem nase vrste... Jer time unistavate one koji su ovdje da vam pomognu... u vasem penjanju na evolutivnoj ljestvici. Nasi zivoti su stalno u opasnosti, a ipak mi plesemo i igramo i uzivamo u nasem stilu zivljenja uprkos svim opasnostima. Nasi izvidjaci su konstantno na oprezu zbog ljudi u kitolovcima i ribarskim brodovima... i kada ih spaze, poziv na uzbunu krene sonarom u svim oceanima... Ako neko zatreba pomoc, nasa braca i sestre su svjesni toga i tu su da nam priskoce...
Mnogi od nas stradaju od ribolovaca. Mnogi od nas postaju izvorom hrane. Vecinu vremena, mi se krecemo zajedno da bi se zastitili od istrebljivaca - kao sto su ljudi. Nije nam lako stalno izbjegavati mreze i destruktivne tehnike koje se koriste da bi nas ulovili. Ali smo odrasli uvjezbani da prezivljavamo u oceanima.
... Jedino sto zelimo je miran suzivot sa ljudima i bozje steceno pravo da sigurno navigavamo kroz oceane bez opasnosti po nas...
(Spojite vase Svijetlo sa nasim u oceanima, i sa nasom bracom i sestrama u Podzemnim Gradovima... Pocnite sada, fokusiranjem na nas, i mi cemo vas spojiti sa naseg kraja u Jedinstveno Velicanstveno Svijetlo.)
Posmatrajte sva bica kao duhovnu bracu i sestre, i nikada ne odustajte od ljubavi za sve njih. Jer, Ljubav veze i spaja ovaj Kosmos, bez obzira da li smo inkarnirani ili "slobodne duse"."
********
Kraj navodnika, i kraj navoda iz knjige Dianne Robins:"The Call Goes Out From the Earth's Cetaceans", objavljene 1995. Gospodja zivi u Rochester-u, New York. Znatniju paznju privukla je nesto kasnije, nakon "primanja telepatskih poruka od kita Willy-ja", junaka dva filma iz 1997 i 1998.
Za povratak u stvarnost posluzimo se oglasom iz New York Times-a, 16.06.1996.:
"Norveska i Japan, drzave sa najvise ulova na kitove, otvoreno krse medjunarodnu zabranu lova na kitove. Ove godine ce cak i povecati broj ubijenih kitova na otvorenim morima. Medjunarodna zajednica mora poduzeti akciju protiv ovog bezakonja. Veliki Kitovi, dovedeni na ivicu istrebljenja, suocice se sa jos jednom rundom surovih masakra ukoliko javnost ne prisili Norvesku i Japan da se povinuju zakonu..."
Slozimo li se da smo svi samo jedna dusa podijeljena u bezbroj dijelova i formi onda ce nam se ovaj prilog uciniti ozbiljnim i vrijednim paznje. U protivnom, to bijese samo jedna mastovita pricica...
Biblijski kod
5.3.2000.
Sjedili smo na podu moje sobe: Mase, Hari i ja. Slusali Arsena:"Sa okusom mora i okusom soli...". Pjevusili. Pitao sam Harija zasto ne napise laganu ljubavnu pjesmu. (On je upravo napustio "Ambasadore" i osnovao svoj bend.)
Rece da radi na novom albumu i da ima nekoliko takvih pjesama. I da ce presnimiti jednu kasetu za mene. Nisam, doduse, dobio radnu verziju te kasete. Ali, Hari Varesanovic je postao Hari Mata Hari. Tada, prije petnaestak godina.
Stvarna Mata Hari bila je u zabavljackom biznisu, takodje. Rodjena u Holandiji, zivjela u Indoneziji kao kurtizana i plesacica. U Francusku dolazi u doba Prvog svjetskog rata, postaje ljubavnicom mnogih oficira i pocinje spijunirati za Njemacku. Njezina uloga postaje legendarnom, a nakon sto je otkrivena, biva sudjena i pogubljena.
Dvije i po decenije kasnije, spijunski rat postaje znacajnim koliko i sami oruzani sukobi izmedju Saveznika i sila Osovine. Prevlast Njemacke tokom prvih godina rata bila je pracena preimucstvom u obavjestajnoj oblasti. Tek kad su britanski agenti u svojim podzemnim bunkerima prestigli svoje njemacke kolege u desifriranju poruka izmedju glavnih komandnih centara, kraj snova o Trecem Rajhu se ukazao. Sifriranje i kodiranje, desifriranje i dekodiranje. Onaj ko ima informacije, ima i moc.
U sifriranim porukama i pismima, individualna slova i brojevi, po utvrdjenoj formuli, daju nove, skrivene poruke. Nekada su masine koristene da kreiraju kompleksne kodove i sifre. Danas to rade kompjuteri. Svakako, vodeca Agencija u tom "biznisu" je americka NSA (National Security Agency). Poslednji hit u kriptografiji:
- kljuc za desifriranje poruka salje se neskriveno, zato sto u ovom unikatnom sistemu
- posiljalac poruke moze kodirati, ali ne i dekodirati poruku, a
- primalac poruke moze je dekodirati, ali ne i nanovo kodirati (ili promijeniti kod/sifru).
********
Sir Isaac Newton sa smatra prvim modernim naucnikom. Njutn je prije tri i po stoljeca formulirao zakonitosti mehanike naseg suncevog sistema i otkrio silu gravitacije. To je ono po cemu ga mi danas pamtimo. Ipak. prema cuvenom ekonomistu John Maynard Keynes-u ("Essays and Sketches in Biography", 1956), Njutnova opsesija nije bila ni matematika ni astronomija. Iza Njutna je ostalo vise od milion rijeci ispisanih u rokopisu, a vecina njih pripada ezoterickoj teologiji. Ti tekstovi otkrivaju da je ovaj veliki fizicar vjerovao da u Bibliji postoje skrivena prorocanstva o ljudskoj historiji. Jos preciznije, prema Richard Westfall-u ("The Life of Isaac Newton", 1993) on je bio uvjeren da Biblija ima tajni kod koji, ako se desifruje, moze otkriti buducnost. "Biblija je", tvrdi Njutn, "u biti prorocanstvo ljudske historije".
Njutn je naucio hebrejski i proveo pola svog zivota pokusavajuci da desifrira tajanstveni kod. On je, prema Kejnsu, tvrdio da je i Biblija i citav Svemir "kriptogram, napravljen od strane Svevisnjeg" i pokusavao je da ga "odgonetne, rjesavajuci rebus proslih i buducih dogadjaja, bozanski predodredjenih". Njutn je jos uvijek radio na Biblijskom kodu i kad je umirao. Ali njegova zivotna potraga nije urodila plodom bez obzira koji matematicki metod primjenjivao.
Proletimo kroz vrijeme. Nekoliko godina prije doba kada Hitlerova vojna masinerija postaje brdo neuptrebljivog otpada u Evropi, pokusavajuci da zatomi jevrejsku naciju, u "zlatnom" Pragu, rabin H.M.D. Weissmandel provodi besane noci njutnovski tragajuci za Biblijskim kodom. I, napokon, prvi znaci uspjeha. Primjetio je da, ako preskoci prvih pedeset slova u "Knjizi Stvaranja" i uzme jedno, onda preskoci novih pedeset slova i uzme slijedece, i tako pet puta, rijec "Torah" se formira. (Torah je, naravno, naziv kompleksa od svih pet knjiga "Starog zavjeta" i zakona koji omedjuju hebrejsko filozofsko i religijsko misljenje.)
Primjenio je identicnu formulu i na druge knjige "Starog zavjeta". Dobio je iste rezultate i u "Knjizi Egzodusa" i "Knjizi brojeva". Ponovilo se to i u petoj knjizi "Starog testamenta", knjizi zakona, "Deutoronomiji".
Ceski rabin nije nikad objavio svoja otkrica. Srecom, njegovi studenti su kasnije objavili pregled njegovog rada u limitiranoj nakladi, koja je ponovljena 1958 ("Torat Hemed"). Jedan od njih, rabin Azriel Tauber, pricao je da je Weissmandel u, pre-kompjuterskom dobu, ispisao citavu Toru na kartice, sa 100 slova na svakoj kartici. Imao je redove sa deset slova i onda trazio rijeci koje bi dale znacenje putem ekvidistantnog preskoka.
********
Robert Kass, profesor na Carnegie-Mellon University, proveo je pocetak devedesetih kao urednik najuglednijeg svjetskog matematickog casopisa "Statistical Science". Mnostvo potencijalnih priloga prolazi kroz rigorozne recenzije prije objave. S obzirom da su recenzenti casopisa najugledniji svjetski eksperti, ne desava se da se ne-naucni prilozi provuku do stampe.
U redakciju je, 1993. godine, dosao neobican prilog. Tri izraelska matematicara, na celu sa uglednim profesorom Eliyahu Rips-om, poslali su tekst sa slijedecim naslovom:"Ekvidistantne slovne sekvence u biblijskoj Knjizi Stvaranja".
(Citam abstrakt tog priloga, jezik je naucni, suhoparan.)
"Primjeceno je da kada je "Knjiga Stvaranja" pisana kao dvodimenzionalni red, ekvidstantne slovne sekvence daju rijeci sa razumljivim znacenjem. Kvantitativna orudja za mjerenje ovog fenomena su razvijena. Analiza slucajnog uzorka pokazuje da je efekt signifikantan na nivou 0.00002."
(Prevedimo: "Knjiga Geneze" koja je, usput, kljucna knjiga "Starog Zavjeta", sadrzi u sebi drugi nivo citanja. Izraelski tim je nasao nacin da taj nivo desifrira. Provjera njihove teorije pokazuje minimalnu mogucnost pogreske.")
Sama mogucnost da se matematicki dokaze da Biblija zapravo predstavlja ogroman rebus koji se moze desifrirati od pocetka prema kraju, uznemirila je profesora Kass-a. Efekti takvog clanka bili bi enormni na civilizaciju. Poslao je ovaj prilog recenzentu. Nakon nekog vremena dobija misljenje prvog eksperta. "Matematika je solidna, teze se ne mogu osporiti". Kass salje prilog drugom recenzentu. Isti odgovor. "Teorija je odrziva".
Kass se odlucuje da napravi izuzetak od uredjivacke politike. Prilog salje i trecem recenzentu. Ovaj put to je bio vodeci americki kriptograf: Harold Gans. Dugogodisnji obavjestajac i desifrant NSA (National Security Agency).
Gans je citav zivot proveo u pravljenju kodova te desifriranju tudjih, za americke obavjestajne sluzbe. Obrazovan je kao statisticar. Naucio je hebrejski. I, u momentu kada je dobio prilog od Kass-a, mislio je da je ridikulozan.
Gans je bio siguran da ce lako dokazati da nikakav "Biblijski kod" ne postoji. Napravio je vlastiti kompjuterski program i tragao je za istim informacijama koje su i Izraelci nasli. Iznenadjenje. Kod je zbilja postojao.
Ipak, Gans je jos uvijek bio skeptican. Odlucio je da traga za sasvim novim setom informacija u Biblijskom kodu. Primjenio je istu proceduru na drugom eksperimentu, pokusavajuci otkriti podvalu. Proveo je 440 sati eksperimentirajuci. Zakljucak ne samo da je podupro teoriju, vec je dosao do novih informacija koje su potvrdjivale vjerodostojnost teorije.
"Biblijski kod" je stvarnost.
"Potvrdjujemo da ovi rezultati dokazuju i potvrdjuju one do kojih su dosli Rips, Witztum i Rosenberg", pisao je Gans u zakljucku svoje recenzije.
"U procjeni Biblijskog koda", govorice Gans kasnije, "pristupio sam na isti nacin kao dok sam radio na projektima u Ministarstvu odbrane. Od pocetne skepse i zelje da razotkrijem podvalu, zavrsio sam svoj rad dokazujuci valjanost Koda."
Napokon, u avgustu 1994, "Statistical Science", volumen 9, broj 3, na stranicama 429-438, objavio je originalni eksperiment koji dokazuje postojanje Biblijskog koda. Naredne tri godine nije se pojavio nijedan naucni prilog koji bi osporio ovaj clanak.
Naprotiv. Niz uglednih imena potvrdio je da je "matematika perfektna, isto kao i kompjuterska nauka, u prilogu".
********
Na povrsinu izranja spektakularan zakljucak: najcitanija knjiga svih vremena, Biblija, samo je vrh sante leda.
Rips objasnjava da je Biblijski kod slucaj kod kojeg se:
- dodaje svako cetvrto, dvanaesto ili pedeseto slovo da se formira rijec,
- preskoci X mjesta, i novih X mjesta, i jos jedamput X mjesta, i tajnovita poruka ispliva.
Biblijski kod je mnogo vise od obicnog koda. Iduci uzduz i poprijeko znanog teksta Biblije, skrivena ispod originalne hibru verzije Starog testamenta, kompleksna je mreza rijeci i fraza, nova Knjiga stvaranja, tumacenja proslih i buducih dogadjanja.
Tri hiljade godina poslije nastanka Zavjeta, otkriva se da postoji Biblija unutar (ispod) Biblije.
Biblija nije samo knjiga. Ona je i kompjuterski program.
Nekad davno, prva verzija je nastala klesanjem u drvetu, zatim je prebacena na svitke, u modernijem dobu stampana u knjigama. Napokon, kompjuter je preuzeo stafetu. I pokazao put kako je citati.
Da bi pronasao kod, Rips je eliminirao sva mjesta izmedju slova i pretvorio citav originalni tekst Biblije u kontinuirani niz slova. Ukupno 304805 slova dugacak. Cineci to, on je zapravo restaurirao Toru na nacin na koji je ona prvotno i nastala. Prema legendi, Mojsije je primio Stari zavjet od "Boga" - "kontinuirano, bez razmaka izmedju rijeci".
Kompjuter trazi poruke sa imenima, rijecima i frazama skrivene u kodu. Zapocne sa prvim slovom i onda traga za svakom mogucom kombinacijom. Provjerava sve sekvence sa preskokom jednog, dva, tri,... hiljadu slova. I tako sve do poslednjeg slova Testamenta.
Nakon sto nadje kljucnu rijec (recimo ime i prezime politicara koje se zadalo u eksperimentu), kompjuter krece u potragu za relevantnom informacijom (imena, mjesta, datumi). Kada i to pronadje, onda ih dekodira skupa. Kompjuter svodi rezultat izmedju dviju nadjenih rijeci koristeci dva testa:
- prvo, koliko blizu se oni javljaju jedno do drugog, i
- drugo, da li su sekvence (preskoci) koje dovode do rijeci, najkrace (a time i najvaznije za odredjenje prve kljucne rijeci).
Primjer prvi:
(Rips): "Pitali smo kompjuter da traga za Sadam Husein-om. Onda smo provjeravali relevantne rijeci do kojih je dosao i uporedjivali da li matematicki korespondiraju. Uz njegovo ime dpbili smo ove rijeci: Zaljevski rat, Skud i Ruski projektili, te datum pocetka Zaljevskog rata."
Rijeci formiraju pazlu.
Na mnostvu drugih primjera pokazalo se da se ukrstanjem medjusobno vezanih rijeci otkrivaju nove (ili potvrdjuju znane) informacije. Uz ime Bil Klintona dosla je rijec Predsjednik. Uz "spustanje na Mjesec" bile su rijeci "svemirski brod" i "Apollo 11". Sa Hitlerom je nacizam. Uz Kenedija, Dallas.
Eksperiment za eksperimentom. Pazla je pronadjena samo u Bibliji. Ne u "Ratu i miru", niti u bilo kojoj drugoj knjizi. Ne ni u deset miliona kompjuterski-generiranih test slucajeva.
Prema Ripsu, postoji bezbrojna kolicina informacija kodirana u Bibliji. Svaki put kada se novo ime ili rijec otkrije u kodu, novi rebus se formira. A relevantne rijeci se javljaju vertikalno, dijagonalno i horizontalno.
********
Biblijski kod nastavicemo sa istoimenom knjigom Michael Drosnin-a i njegovom analizom proslih, aktuelnih i mogucih buducih dogadjaja.
Ideja da je Biblija (odnosno originalni zapis Tore) zapravo ogroman rebus koji se moze desifrirati, dao je inspiraciju istrazivacima da predvidjaju buduce dogadjaje. Na slici je teza o mogucem atentatu na palestinskog vodju Arafata koji bi se trebao desiti prije 2006. godine.
Biblijski kod II
19.03.2000.
Nedjelja ujutro. Dario i ja u "Tinseltown"‑u, dvadeset kino dvorana. Prije filma smo na video‑igrama, zatim se smjestimo u udobne kozne fotelje i gledamo pregled dolazecih filmova. Prije sest mjeseci smo prvi put vidjeli reklamu za "Mission on Mars". Svaki put kad bi je ponovo vidjeli znali smo da nas taj film nece zaobici. I tako, danasnja nedjelja, imala je dugoocekivanu poslasticu.
Radnja je smjestena u blisku buducnost: 2020. godina. Prva ljudska misija na Mars. Istrazivacka ekipa se spustila u oblast "Cydonia".
(Cydonia‑u smo opisali u prilogu "NASA/Mars", tom I. Serija ranih NASA‑inih fotografija, snimljenih za Viking-ove misije 1976, potvrdila je anomalije u obliku gradjevinskih objekata izgradjenih inteligentnom rukom: piramida, zidova, drugih nadzemnih objekata i ‑ delfina. Lice je svakako najpoznatija anomalija... )
Brian de Palma prihvatio se reziranja interesantne verzije na temu sta se krije iza "Lica iz Cydonia"‑e. Djelomicno se poklapa sa istrazivackim nalazima dr Courtney Brown‑a. Barem u onom dijelu u kom zivot na Marsu zamire prije mnogo miliona godina kada meteor uzrokuje kataklizmu na planeti koja izgubi veci dio atmosfere. Prezivjeli je napustaju, saljuci u svemir svoj genetski materijal ciji se dio uputi i ka nasoj maticnoj Planeti.
U najavi filma moglo se procitati da smo "... dugo trazili uzrok zivota na Zemlji. A svo vrijeme smo istrazivali pogresnu planetu."
********
"Najznacajnija vijest milenijuma ‑ mozda i citave ljudske historije" (list Baltimore Sun), nacionalni i svjetski bestseller broj 1, knjiga Michael Drosnin‑a :"The Bible Code" (1997). Drosnin, vodeci novinar Washington Post‑a, Wall Street Journal‑a i, trenutno, New York Times‑a.
1992. Drosnin je u Izraelu na sastanku sa MOSAD‑om. Nakon sastanka, mladji izraelski obavjestajac mu prilazi: "U Jerusalemu je matematicar kojeg biste trebali vidjeti. On je pronasao tacan datum izbijanja Zaljevskog rata u Bibliji."
"Nisam religiozan", odgovorio je Drosnin. "Nisam ni ja", uzvratio je obavjestajac. "Ali, on je pronasao kod u Bibliji, sa tacnim datumom, tri sedmice prije pocetka rata."
Drosnin se prvi put sastao sa Eli Rips‑om u junu 1992. Umjesto da otvori knjigu Biblije, Rips je upalio kompjuter. "Biblijski kod je kompjuterski program", objasnjavao mu je doktor matematickih nauka, profesor na univerzitetima u Jerusalem‑u, Chikago‑u i Berkeley‑u, jedan od vodecih svjetskih eksperata u grupnoj teoriji, oblasti matematike koja granici sa kvantnom fizikom.
"Pravilo je da sve sto je bilo i sto ce biti do kraja vremena, jeste ukljuceno u Tori, od prve do zadnje rijeci. I to ne samo u generalnom smislu, nego u svakom detalju, za svako bice, svaku individuu, od rodjenja do fizickog kraja"...
********
Dvije godine kasnije, Drosnin leti u Jerusalem na sastanak sa bliskim prijateljem premijera Yitzak Rabin‑a, pjesnikom Chaim Guri‑jem. Daje mu pismo za premijera u kome stoji:
"Izraelski matematicar je otkrio skriveni kod u Bibliji koji otkriva detalje dogadjaja koji se zbivaju hiljade godina nakon sto je Biblija napisana...
Razlog sto vam ovo govorim je cinjenica da se vase ime samo jedamput pojavljuje dekodirano. Vase ime je vertikalno prekrizeno sa rijecima "ubojica koji ce ubiti"... Nemojte to ignorirati. Ubojstva Kenedija i Sadata takodje su dekodirana u Bibliji. U Sadatovom slucaju sa imenom i prezimenom ubojice, datumom, mjestom i nacinom na koji je izvedeno... Mislim da ste u stvarnoj opasnosti..."
Cetvrtog novembra 1995. dosla je strasna potvrda prorocanstva: Rabin biva ubijen s ledja, a ubojica je vjerovao da je na "bozjoj misiji".
Biblijski kod je otkrivao da ce do ubojstva doci u hebrejskoj godini koja startuje sa septembrom 1995. Dva mjeseca kasnije premijer je bio mrtav. Prvi potez pjesnika Chaim Guri‑ja bio je poziv premijerovom sefu kabineta, generalu Barak‑u (inace trenutacnom premijeru). "Generale, americki reporter je znao da ce Rabin biti ubijen jos prije godinu dana. To sam mu i rekao. Bilo je zapisano u Bibliji."
(Problem u predvidanju se sastoji u pitanjima za kojim imenima i mjestima tragati. Prije nego sto se zbiju stvarni dogadjaji niko ne moze na to pitanje odgovoriti. Ali zato nakon njihovog zbivanja, pazla se mnogo lakse rjesava.)
Drosnin: "Prije atentata niko nije mogao naci ime atentatora ili tacan datum. Ali, nakon dogadjaja, kad sam se nasao sa Rips‑om i generalom Isaac Ben‑Israel‑om, tragajuci za detaljima lako smo nasli ime atentatora "Amir". Ono je oduvijek bilo tu, tacno iznad Rabinovog imena. Cak stavise, rijeci "ime atentatora" se pojavljuju u originalnom (ne‑kodiranom) tekstu Biblije u istom pasusu u kome se ime "Amir" pojavljuje u skrivenom tekstu. U istom pasusu, skriveni tekst kaze:"On ce ubiti premijera". Nadalje, identificira ga se kao "Izraelca, koji ubija iz blizine". Biblijski kod je pokazao kad i gdje ce se to desiti. "U godini 5756", hebrejskoj godini koja pocinje u septembru 1995, a prekrizene su rijeci "Tel Aviv" i "ubojstvo Rabin‑a". "Amir" se pojavljuje na istom mjestu."
(Gledam tabele sa hebrejskim slovima. Nalikuju matrici. Slova su zaokruzena, tvore rijeci. Originalni teksti i kodirani nivo se ispreplicu. Rijeci se formiraju iduci u svim smjerovima: s lijeva na desno i obrnuto, dijagonalno, gore i dole.)
Atentat na Rabina je dramaticna konfirmacija realnosti biblijskog koda, skrivenog teksta Starog Zavjeta koji otkriva buducnost. Ali to je samo jedan pronadjeni dogadjaj. Stotine drugih su takodje dekodirane ‑ od Drugog svjetskog rata i afere Watergate, nuklearne eksplozije u Hiroshimi, spustanja na Mjesec ili pak kolizije komete sa Jupiterom (1994.).
Kad vec pominjem Jupiter, udar komete je predvidjen prije nego sto ce se desiti sa tacnim datumom. Slicno je i sa Zaljevskim ratom.