Semir Osmanagic

 

 

 

ALTERNATIVNA HISTORIJA

 

 

- I  tom -

 

 

 

 

Od masona do mentalnih projekcija

 

 

 

 

 

        Sadrzaj

 

          Predgovor

  1. Malteski Hypogeum

  2. Piramide u Kini

  3. Masoni/Denver Airport

  4. Maje

  5. Uskrsnji Otok

  6. Tarabic

  7. Igre oko Bosne 1908-09

  8. Antarktika

  9. Podzemne baze/Dulce

  10. "James Bond"

  11. Philip Corso

  12. Europa

  13. Nostradamus 1999

  14. What Dreams May Come

  15. What Dreams May Come II

  16. What Dreams May Come III

  17. What Dreams May Come  IV

  18. Mentalna spijunaza

  19. Gerald O'Donell

  20. O'Donell II

  21. PSI TECH

  22. P>S>I

  23. Kosmicko putovanje

  24. Courtney Brown

  25. Kosmicko putovanje II

  26. NASA/Mars

  27. Astronauti govore

  28. Kosmicki istrazivaci

  29. Ingo Swann

  30. George Leonard

  31. Luna & Hoagland

  32. Robert Monroe

  33. Van-tjelesna putovanja

  34. Matrica

  35. Daleka putovanja

  36. Daleka putovanja II

  37. Mars Polar Lender

  38. Ultimativno putovanje

  39. Ultimativno putovanje II

  40. Ultimativno putovanje III

 

          Biljeska o autoru

 

 

 

 

 

Predgovor

 

 

“Alternativna historija” je upravo ono sto i naslov sugerira: alternativa “istinama“ koje se serviraju javnosti od strane medija i elita koje, iza scene ili otvoreno, vladaju svijetom od pamtivjeka. Na takvim, netacnim ili nepotpunim informacijama, zasnovane su historijske knjige kojima su elite/oligarhije manipulirale vecinom.

 

“Alternativna historija“ je i vodic kroz malo poznata dostignuca savremenih istrazivanja svjesnog i dusevnog od strane niza naucnih institucija i obavjestajnih agencija u SAD.

 

A sve sa namjerom da pojedinca, svaku ljudsku dusu, podsjeti na znanja skrivena duboko u nama. I na sve ono sto treba da uzivamo tokom ovog zivotnog iskustva: osjecaj slobodnog izbora, oslobodjenje od straha, ljubav kao model ponasanja.

 

 

 

 

 

 

 

Malteski Hypogeum  (1)

 

 

Dugo su egipatske piramide smatrane najstarijim arhitektonskim monumentima. Ipak, najraniji neolitski hramovi na Malti su stariji za oko hiljadu godina od navodnog datuma izgradnje  cuvenih piramida u Gizi.

 

Ogromni kameni blokovi, teski desetine tona, koristeni su za izgradnju hramova. Moderni alati i tehnike bi i danas imale nepremostivih poteskoca da izgrade nesto slicno. Kako su ovi tereti pokretani prije 5-6.000 godina, ostaje misterija.

 

Prvi hramovi, kao na primjer Gantija u Gozo-u, nisu imali posebnih ukrasa. Oni kasniji, recimo Hagar Qim, bili su izgradjeni od blokova koji su vrlo precizno pristajali jedni uz druge i pri tome su bili posebno ukraseni. Pomenimo da ne postoje arheoloski nalazi metalnih predmeta ili alata na Malti tog doba.

 

Podzemni sistem hramova nazvan Hal Saflieni, ili poznatiji kao Hypogeum, je ipak posebno uzbudljiv. Kada je 1902. (ponovo) predstavljen svijetu, izazvao je senzaciju u arheoloskim krugovima. Hramovi i podzemne odaje su bukvalno urezane u kamenito podzemlje. Tu su pronadjene kosti preko 7.000 ljudi  i stoga se smatra da je Hypogeum zapravo velika grobnica.

 

Svi tragovi misterioznih “ ljudi” koji su izgradili Hypogeum odjedanput nestaju oko 2.000 godine prije nove ere. Jednako cudni su i tragovi kolica na kamenim putevima na Malti davno prije otkrica tockova.

 

Hypogeum je jedan od najimpresivnijih objekata na UNESCO-voj listi i u objasnjenju se kaze da je rijec o “ ... ostavstini kulture s kojom se ne moze porediti nijedna druga na Mediteranu “ i da se radi o “ ...jedinstvenoj epizodi u evoluciji covjecanstva “.

 

Megalitski objekti na Malti su poznati jos iz 16 stoljeca kada su vitezovi reda St. John prvi put posjetili otok. Od tada pa u narednih 400 godina se smatralo da su hramovi ostavstina mitske rase giganata.

 

U zvanicnim lokalnim historijskim knjigama pojave ovih velebnih objekata se ovako objasnjavaju : “ ... Negdje oko 3600. godine prije nase ere nesto posebno se pocelo desavati malteskim mirnim zemljoradnicima. Njihova kultura postaje izolirana od pradomovine, Sicilije... Od jednostavnih zemljoradnika, prahistorijski Maltezani se razvijaju u visokokvalificirane graditelje i inzinjere koji stvaraju pravi val megalitskih hramova i pogrebnih mjesta uzduz otoka... Neolitski otocani nisu usvojili kulturne ideje svojih susjeda niti su na njih utjecali...”

 

Ipak, ovakva povrsna objasnjenja ne mogu zadovoljiti iole ozbiljniju provjeru.

 

Premda je Hypogeum toliko jedinstven, ipak su samo ulazne prostorije bile povremeno otvorene za javnost. Tacnije, dugi niz godina tokom 20. stoljeca bio je zatvoren za javnost pod izlikom “radova na konzerviranju“.

 

U januaru 1999. sam dobio pismo u sklopu svoje hollowearth@onelist.com grupe u kome nas Slaw Law obavjestava o mrezi tunela i podzemnom svijetu poznatom kao “ Hypogeum Hal Saflieni “. Nadalje tvrdi da je zabiljezen niz tajanstvenih nestanaka u podzemnim labirintima te da je kroz historiju cinjeno sve da se o ovim objektima sto manje zna.

 

Drugi izvor, “ National Geographic Magazine “, u broju od avgusta 1940, donosi clanak Richard Walter-a pod nazivom “ Wanderes Awheel in Malta “, u kome se tvrdi da je  “...Malta, uzduz i poprijeko, probusena mrezom tunela i hramova. Moguce je, ispod zemlje, proci sa jednog na drugi kraj otoka... Ipak, vlada je zatvorila sve ulaze. Navodno, razlog je nestanak grupe ucenika sa nastavnicom koji su usli u podzemni labirint i nikad se nisu vratili.”

 

1998. njemacki istrazivac Werner Betz je pisao svoju novu knjigu o Hypogeum-u o kome je dosta mjesta nasao za malteske vladine predstavnike koji su davali sumnjiva objasnjenja, puna kontradikcija, o istrazivanju i ponovnom otvorenju Hypogeum-a. Ocito je da se nesto krilo.

 

 


Slika 1: Hypogeum je malo poznata mreza podzemnih hramova i tunela na Malti koje su Englezi, a potom Maltezani, stotinama godina brizljivo cuvali od ociju javnosti. Povremeno je otvoren samo ulazni hram koji dokazuje da nijedna anticka kultura nije bila u stanju da pod zemljom isklese i ugradi kamene blokove teske desetinama tona. Rjesenje zagonetke vodi superiornijoj zemaljskoj (Atlantida) ili vanzemaljskoj civilizaciji.

 

 

 

 

Piramide u Kini (2)

 

 

Houston, 20.02.1999.

 

Pukovnik Maurice Shehan, direktor TWA (Trans‑world Airlines) za Daleki Istok, objavio je postojanje gigantskih piramida u Shensi provinciji u Kini.

 

Vijest je iz "Rocky Mountain News", datirana 31.03.1947. Pretpostavljalo se da je visina pojedinih piramida dvostruko premasivala one u Egiptu (oko 350 metara).

 

Dva australijska trgovca su 1912., u razgovoru sa budistickim svestenikom, saznali da se ove piramide prvi put pominju u pisanim dokumentima starim pet hiljada godina i oznacavaju kao "veoma stare".

 

Napokon, njemacki istrazivac Hartwig Hausdorf dobija dozvolu za posjetu "zabranjenoj Zoni" 1994. godine gdje proucava preko 100 piramida, od gline ili kamena, najcesce sa malim hramom na vrhu.

 

Naravno, postoji i kosmicka veza koju Hausdorf naziva "kineskim Roswell‑om". Piramide su, naime, posluzile kao grobnice za bica koja su, prema pronadjenim hijeroglifima na granitnim diskovima, imali "udes" prije 12,000 godina.

 

 

 

 

Slika 2: Stotine piramida u Kini iznenada su zakomplicirale poznatu sliku svijeta. Najveca medju njima, Bijela piramida, sa svojih 300 metara je dvostruko visa od Keopsove piramide. Pronadjeni hijeroglifi upozoravaju na vanzemaljsko porijeklo bica koja su tu sahranjena.

 

 

 

 

 

Masoni/Denverski aerodrom (3)

 

 

27.02.1999.

Houston

 

Ozbiljna studija o masonima pokazuje da je rijec o konspiracijskoj organizaciji jos od antickog starta sa Nimrodom i planom o "svjetskoj vladi".

 

Korijeni "slobodnog zidarstva" su u drevnom Babilonu i Egipatskim skolama misterija. Pet hiljada godina kasnije jedan od najvise rangiranih masona (32+ stepen) , George Bush Stariji, se moze sresti na njihovim sastancima u Houston-u. Americki Kongres nepodijeljeno podrzava sintagmu o "Novom svjetskom poretku" i sa Republikanskog (pretezno uticaj francuskih masona) i sa Demokratskog (britanski masoni) kraja.

 

Nizerangirani clanovi nikada ne dokuce sustinu djelovanja organizacije. Stoga se s ove strane paravana masoni predstavljaju humanitarnim.

 

Dnevno se procesi  svode na kontrolu i usmjeravanje svih formi novih tehnologija; pokriveni su i sakralna geometrija, hiper-dimenzionalna fizika ili, pak, NASA.

 

(William Cooper, "Behold a Pale Horse" : "... postoji javna, ali i tajna strana NASE koja je kontrolisana od masona... Visokorangirani mason je njen direktor..."; takodje, Richard Hoagland, web site "Enterprise Mission", daje spisak astronauta koji su clanovi masonskog reda.)

 

Da li su masonski simboli svuda oko nas?

 

Piramida sa (Luciferovim) okom u sredini koje sve vidi? Shell Oil, skoljka ili sunce, koje se uspinje, sa zracima? Texaco Star ili masonski simbol? Exxon sa dva pridruzena "x" , double cross,  we're double crossed?

 

Novi aerodrom u Denveru. Do javnosti nije doprlo mnogo; jedna afera sa gradonacelnikom Grada kojeg je CIA potplatila (!?) sa 1.5 mil. dolara da izda sve potrebne dozvole za gradnju  (prema knjizi,  Rodney Stitch: "Defrauding America") te  niz  grotesknih murala na zidovima aerodromskih holova. Detaljnijim pregledom slika (koje se mogu naci na:  http://anomalous-images.com/christo.html  ) moze se uociti slijedece:

 

- kamen sa posvetom graditeljima ima masonski simbol na sebi i u potpisu "New World Airport Commission"?!

 

- jedan od velikih murala ima tri kovcega sa mrtvim osobama; u prvom kovcegu je americko-jevrejska djevojcica sa biblijom u ruci, u drugom je americka indijanka, a u poslednjem je crnkinja. U pozadini je spaljen grad i suma, a djevojcica ispred nosi prorocanstvo Maya u ruci koje govori o unistenju civilizacije.

 

- slijedeci morbidni murali prikazuju ratnika koji macem unistava grad te djecu svijeta koji predaju svo uruzje u ruke njemackog djecaka. Time se, navodno, simbolicno prikazuje da njemacki tajni masonski red stoji iza radova u ovom Zapadnom Centru Novog Svjetskog Poretka.

 

Prica o aerodromu se nastavlja u mnogo luckastijim i fantasticnim objasnjenjima gradnje aerodroma, podzemnog grada na 4.5 kvadratne milje, 88.5 kvadratnih milja velikoj podzemnoj bazi dubokoj osam nivoa, Phil Schneider-u koji je radio u supertajnim vojnim podzemnim bazama Area 51 i Dulce (New Mexico), Naci simbolizmu, nizu nepristupacnih ulaza unutar aerodroma (na jednom je neophodno nosenje zastitne bioloske uniforme), misterioznoj sudbini velikog broja gradjevinskih radnika...

 

 

Jos jednom natrag u istoriju. Osnivac Illuminata (1776), Adam Weishaupt iz Bavarske, je autor Protokola o preuzimanju (ili zadrzavanju) vlasti na Planeti. Navodno su Protokoli kasnije "podmetnuti" kao jevrejski dokument (cija se verzija moze naci na:  http://abbc.com/protocols/indexen.htm  ) sa zidovskom strategijom vladanja svijetom, a Illuminati su se skrili unutar "slobodnog zidarstva".

 

 


Slika 3: Medju masonskim “umjetnickim” muralima na Denverskom aerodromu je i onaj posvecen balkanskom krvoprolicu. Razdragana djeca nose maceve i automate, zamotane u nacionalne zastave, koji su sijali uzas… i sire se prema “crnoj” Africi, arapskom svijetu i azijskom kontinentu. Da li je ovim prikazana strategija masonskih elita za novi milenij?

 

 

 

 

 

 

Maje (4)

 

 

Houston, 14.03.1999.

 

Dominantna slika o Majama kao "naprednoj" civilizaciji, koja, ipak, ne izlazi iz neolitskih okvira treba biti sustinski izmjenjena.

 

Nauka im priznaje domete u matematici, astronomiji ili pismu koje jos, vecim dijelom, nije uspjela desifrirati. Ali ih, zbog nepoznavanja tocka, metalurgije ili paganskih obreda zrtvovanja, ne smatra ozbiljnim partnerom danasnjem "visoko tehnoloskom"  svijetu.

 

Dvije i po hiljade godina unatrag, na poluotoku Yukatan (Mayab) i dzunglama Guatemale, nije bilo  konja da vuku prikolice niti volova da se upregne plug. Za obrede vadjenja srca iz jos zivih tijela, kojima je svjedocio Cortez u tadasnjem Aztec‑kom carstvu, smatra se da vuku porijeklo iz kraljevstva Maja. Objasnjenje treba traziti jos malo ranije. Prvi, klasicni period Maja (do 830 g.n.e.) nije poznavao ovakav vid zrtvovanja. Umjesto srca bozanstvima su se darivale emocije; srce, kao njihov simbol, se pocelo bukvalno prinositi na odar u postklasicnom periodu Maja. Sa duhovnog i naucnog stanovista ovaj period se smatra inferiornim.

 

Nase skolstvo je zasnivano na mitu o progresivnom tehnoloskom razvoju i superiornosti "nase" civilizacije. Stoga se pojave "neobjasnjivog", kao na primjer UFO, paranormalna iskustva, fenomeni na Marsu, Malteski podzemni hramovi, izjave astronauta itd, skrivaju od javnosti. Oni drugi fenomeni koji strse, egipatske piramide, crop circles, kamene gradjevine na Uskrsnjim Otocima i sl. se minoriziraju i obavijaju plastom dezinformacija.

 

Izvucimo na povrsinu osnovne procese na Planeti kojima upravlja homo sapiens sapiens: industrijski ekocid, potrosacki mentalitet, politicki elitizam (i na njemu zasnovane socijalne razlike i ratovi).

 

Vracajuci se samo u blizu istoriju, pitanje je: da li su, uporedo, zivjele inteligentnije civilizacije u odnosu na nasu? Da li je postojala superiornija naucna istina ?

 

Briljantna civilizacija Maja je jedan takav primjer.

 

Spanjolski konkvistadori su u svom bezumnom osvajackom pohodu na Centralnu i Juznu Ameriku primjenjivali isti obrazac: ubijanje, pljacka, paljenje bibilioteka, pokrstavanje i slanje dragocjenosti kralju Filipu. Azteci su imali vrlo bogatu ostavstinu iz perioda Maja koja je uglavnom unistena. Tek poneka knjiga je zavrsila na spanjolskom dvoru, a odatle, kroz vrijeme, i u nekoliko evropskih bibilioteka. Koncem 19. stoljeca u Drezdenskoj bibilioteci je jedan od knjizara uspio da pronikne u kod hijeroglifa i piktoglifa Maja. Napokon su se tajne pocele otkljucavati.

 

Poslednjih dvadeset godina, istrazivanje Majanskih dokumenata i gradjevina dovelo je do fascinirajucih otkrica:

 

‑ Ljudska istorija je, vecim dijelom, odredjena galaktickim snopom kroz koji Sunce i Zemlja prolaze svakih pet hiljada i dvjesto godina. Momenat ulaska u slijedeci snop je 21.12.2012. Astronomija je nedavno i potvrdila ovu tvrdnju. Tog datuma, naime, Suncev sistem ulazi u rijedak polozaj prema Mlijecnom Putu, koji se javlja tek svakih 5,200 godina.

 

‑ Aktivnosti te ljudska kultura na Planeti je odredjena "galaktickim sezonama". Njihov kod su Maje odredile matematicki i simbolicki. ("Pojava homo sapiensa predstavlja poseban stadij u evolucionarnom ciklusu Suncevog sistema; nivo na kom se integriraju cetiri prethodna perioda svjesnosti.

 

Ovaj nivo traje 26.000 godina i sastoji se od pet perioda od 5,200 godina", (“The Mayan Factor”, Jose Arguelles, 1987). Drugim rijecima, zivimo u klimaksu, tacnije receno, u poslednjih 13 godina ciklusa koji traje 26.000 godina!

 

‑ Svaka osoba ima moc da se direktno spoji ‑ senzualno, culima i elektromagnetno ‑ sa energijom/informacijama galaktickog snopa koji, opet, dolazi iz galaktickog sredista i to dovodi do "budjenja" istinskog, viseg misaonog sklopa.

 

‑ Istaknuto mjesto u simbolici Maja zauzima zvjezdani sistem Plejada (zovu je svojom "domovinom”, misteriozni “Valum Chivim”). Skrta moderna astronomska znanja su potvrdile da Maje znaju raspored zvijezda (Mayan Prophecies, A. Gilbert/M. Cotterell) u zvjezdanoj konstelaciji Plejada; nasa astronomija jos uvijek nije u mogucnosti da potvrdi postojanje i raspored planeta u tom sistemu. Neizbjezna je asocijacija na drevni Egipat i njihovo idolopoklonstvu zvjezdanom sistemu Orion, kojega su Egipcani (?) tacno opisali (uostalom piramide su napravljene po rasporedu tri zvijezde koje sacinjavaju ovaj sistem).

 

‑ Kroz numerologiju/"harmonicni modul" ‑ Tzolkin (jednostavan sistem koji izrazava vrlo kompleksne procese), Maje predstavljaju galakticki kod, koji opet upravlja svim informacijama koje uticu na "svjetlosni ciklus." Ovaj ciklus definira rezonantnu frekvenciju radijantne energije: elektricitet, toplotu, svjetlo, radio valove. Drugim rijecima, zive i anorganske fenomene u cjelosti.

 

‑ Tzolkin‑ov simbolicni partner, kineski Ji Djing, je sinhroniziran sa genetskim kodom. DNA takodje ima vibracijsku infrastrukturu ‑ "svjetlosno tijelo" ‑ koje korespondira gorepomenutom spektrumu radijantne energije kojim upravlja Tzolkin. Drugim rijecima, Tzolkin se odnosi prema Ji Djing‑u kao svjetlo prema zivotu.

 

‑ Maje su, naravno, sva kosmicka tijela smatrali zivim. Tako su za Sunce tvrdili da ima 23‑o godisnji ciklus disanja. Jedanaest i po godina za udisaj i isto toliko za izdisaj. Dvije hiljade godina kasnije nasa nauka “pronalazi” da ove solarne inhalacije tacno odgovaraju kretanju binarnih suncevih pjega.

 

One, opet, izazivaju poremecaje u bio‑elektromagnetnom polju Zemlje. (Krupne poremecaje, dodajmo. Od TV i drugih komunikacionih signala, do zenskih menstrualnih ciklusa i nataliteta.)

 

Slijedeci dalje tu logiku Maje prepostavljaju da Sunce posjeduje inteligenciju ‑ veliku i neshvatljivu u uobicajenoj terminologiji. Sa ovim natuknicama postaje malo jasnije zasto su oni slavili "bozansko" Sunce. I ne samo oni. Drevne civilizacije Egipta, Meksika, Perua i Mezopotamije su ocito poznavale suncev sistem bolje nego sto mi mislimo i na tome zasnivali tzv. idolopoklonstvo Suncu kao inteligentnom solarnom organizmu.

 

Jos jednom o zimskom solsticiju koji pocinje 2012. godine. Prema Majama, kada se ovaj ciklus napokon zavrsi, ne predstoji kataklizmicki kraj Planete i civilizacije. Na Zemlji ce, prolazeci kroz galakticki snop, doci do akceleracije naprednih DNA zivotnih formi (recimo da i mi tu spadamo).

 

Drugim rijecima do sustinskog unapredjenja koji ce se ogledati u "prelasku iz trece, materijalisticke dimenzije u cetvrtu, spiritualnu dimenziju".

 

Mozda najspektakularniji dogadjaj koji se veze za Maje je njihov "nestanak" 830 g.n.e. Na vrhuncu razvoja, sa vec izgradjenim piramidama, hramovima i gradovima, bez straha od vanjske opasnosti, velika vecina Maja netragom nestaje. Njihove gradjevine su poruka onima koji dolaze iza njih. Naravno, nama je trebalo dugo da pocnemo da razumijevamo o cemu su to oni pisali. Kako smo sirili vlastite spoznaje tako smo mogli vise da shvatimo dosege ove bizarne civilizacije koja je za sebe tvrdila  da je "posjet Planeti Zemlji njihova cetvrta misija" i "po kompletiranju ce otici na slijedeci zadatak"!?

 

Put ka Istini o Univerzumu jeste dug. Ali, ako se ne starta iz pozicije antropocentrizma (sjetimo se Crkve i Galilea) vec skromno prizna da smo tek na pocetku, mozda imamo sansu. Maje su interesantan putokaz koji razbija nase iluzije.

 

 


Slika 4: Arheolozi ovaj objekat Maja nazivaju “palacom”. Briljantna civilizacija Maja je grad Palenke podigla u sredistu meksicke djungle, bez metalnih alata, tocka ili nama znane tehnologije.  Svoju pradomovinu, zvjezdani sistem Plejada, Maje su detaljno opisale i pri tome su tvrdile da je “posjet planeti Zemlji njihova cetvrta misija”.  Astronomija je vec potvrdila njihove tvrdnje da Sunce i Zemlja prolaze kroz galakticki snop svakih 5.200 godina i da se svake 23 godine kreiraju binarne sunceve pjege (“Sunce ima dvadesettrogodisnji ciklus disanja”).

 

 

 

 

 

 

 

Uskrsnji Otok (5)

 

 

Houston, subotnja noc uoci Uskrsa 1999.

 

Tacno 277 godina unatrag, 1722 godine, nizozemski admiral Jakob Roggeveen, ploveci 4.000 km istocno od Cileanske obale, postao je prvi Evropljanin koji je pristao uz mali vulkanski otok.

 

Sutradan, u nedjelju, iskrcao se u jedinoj pristupacnoj uvali. Pored 4.000 stanovnika mnogo vise su ga impresionirale stotine kolosalnih kamenih statua visokih i do dvadeset pet metara.

 

Moderno doba je u Uskrsnjem Otoku dobilo novu temu za spekulacije.

 

1. Otkuda na najizoliranijem mjestu na planeti, komadicu vulkanskog tla, monolitne kamene glave nepoznatog porijekla, usto teske po nekoliko desetina tona?

 

2. Kome pripisati  autorstvo  misterioznih hijeroglifa pronadjenih na hiljadama kamenih ploca kada na nijednom blizem ili daljem otoku Oceanije (bilo Polinezijskim ili juznopacifickim) nije zabiljezen slucaj sluzenja pismom?

 

Dosadasnji pokusaji desifriranja hijeroglifa slazu se da kamene ploce govore o "Stvaranju" i "Istoriji" i to dotada nepoznatim, ali fascinantnim pismom.

 

Ne slazu se u morfologiji, izvorima, uticajima. Pominju se veze sa egipatskim i Hindu hijeroglifima,  mogucim kineskim, Inka ili uticajima sa nekadasnje "Lemurije". Autorstvo  "Rongorongo" pisma se pripisuje i lokalnom stanovnistvu ili, poslednjih cetrdesetak godina, posjeti vanzemaljaca koji su laserskim zracima ispisali prve kamene ploce.

 

Nakon evropskog upliva u "otocke poslove" scenarij postaje manje‑vise tipican: stanovnistvo se sa 4.000 u 1722. smanjuje na 100 u 1887. zahvaljujuci trgovcima robljem i  dotada nepoznatim bolestima;  od nekoliko hiljada kamenih ploca sa hijeroglifima ostaje ih samo 25 (nijedna na Otoku); vecina kamenih glava zavrsila je u travi; otok iz spanskih kolonijalnih ruku seli u cileanske.

 

("Santiago Staff" je najduza ploca koja je jos dostupna javnosti sa 2.320 slikovnih znakova. Pokusaj desifriranja moze se pronaci na: http://www.netaxs.com/~trance/fischer.html )

 

Uvidom u fotografije kamenih glava na postoljima (Moai) te laserskom preciznoscu s kojima su kameni blokovi obradjivani...

 

... ostaje bez odgovora pitanje koja je to civilizacija iz dubina proslosti imala tehnologiju za obradu, a zatim i za prijevoz  desetine tona teskih kamenih blokova na drugu stranu otoka (20 km)?

 

Uzgred, domoroci/ribari, nisu poznavali ni metal (alati?)  niti tocak (prijevoz). Pokusaji objasnjenja uspona i pada otocke civilizacije neuvjerljivi su i nepotpuni.

 

 

 

Slika 5: Uskrsnji Otok je razbio teze o superiornosti “nase” civilizacije. Najizoliranije mjesto na Planeti, komadic vulkanskog tla, pruza utociste monolitnim glavama teskim nekoliko desetina tona. Nema naucnog objasnjenja za njihove autore iz prostog razloga sto zvanicna historija ne priznaje postojanje superiornijih civilizacija iz duboke proslosti.

 

 

 

 

 

 

Tarabici (6)

 

 

Houston, 10.04.1999.

 

Kad sam se prije jedanaest godina vracao iz Kragujevca za Sarajevo, zamolio sam vozaca da skrene na sporedni put i prodje kroz Kremna. Za ovo malo selo u Srbiji se tvrdilo da se ne moze snimiti iz satelita zbog specificnog elektromagnetnog zracenja. Prolazeci kroz brezuljkasti kraj nisam nista posebno vidio. Onih nekoliko seoskih kucica ni po cemu nije odvajalo Kremna od okoline.

 

Par godina prije toga stampano je obnovljeno (a u stvarnosti redukovano) izdanje "Kremanskog prorocanstva" sa komentarima (tada jos zivog) Dejana Malenkovica, pra‑pra unuka najpoznatijeg srpskog proroka, nepismenog seljaka,  Mitra Tarabica (1829‑1899). Koji je, opet, citav zivot proveo u Kremnima imajuci "vizije" o buducim dogadjajima vezanim za njegov "uzi" (Srbija) i "siri" (Jugoslavija) zavicaj.

 

Moj primjerak knjige je nestao u vihoru bosanskog rata, ali je u pripremi americko izdanje koje me je podsjetilo na ovog proroka.

 

Ukratko, Mitar je svoje vizije prenosio svom kumu, lokalnom popu Zahariju Zaharicu, koji ih je zapisivao. Glas se pronijela do srpskog dvora i od tada pocinje bitka za (ne)objavljivanjem prorocanstava. Niti Obrenovici, ni Karadjordjevici, a nakon toga ni Titova, a posebno Miloseviceva svita nije zeljela da ona postanu javna svojina. Ipak, rukopis se pojavljivao u stampi;

 

prvo kroz intervjue za novine u drugoj polovici i krajem devetnaestog stoljeca, a zatim kao knjiga u tri navrata u XX stoljeca (zadnji put netom nakon Titove smrti).

 

Izvodi iz prorocanstava:

 

‑  najavio je (tacnije, detaljno opisao) atentat na Aleksandra Obrenovica i njegovu suprugu Dragu 1903;

 

‑ dolazak Petra Karadjordjevica na vlast i ponovni rat sa Turcima. "Cetiri krscanske drzave ce napasti Tursku; nasa granica ce se pomjeriti na rijeku Lim; tada cemo napokon osvojiti i osvetiti Kosovo"... (1912. Srbija je uz pomoc Grcke, Bugarske i Crne Gore dobila Balkanski rat protiv Turske.)

 

‑ "... novi, Veliki rat ce poceti u kojem ce se mnogo krvi proliti... Armija, tri puta veca od nase ce uci duboko u nasu zemlju... Skoro cemo se predati... ali, onda ce preuzeti komandu inteligentan covjek na crnom vrancu ... i istjerati neprijatelja... Onda ce doci jos veca armija sa sjevera i pregaziti nas...Zemlja ce biti unistena... Tri pune godine Srbija ce biti u mraku... armija ce biti van zemlje... na otoku... pomagani od prekomorskih prijatelja... i kada im rane zarastu, vratice se kuci u brodovima... oslobodice Srbiju i ostale teritorije gdje nasa braca zive..." (1914, pocetak Prvog Svjetskog rata, napad Austrije, vojvoda Misic, dolazak Njemacke armije, odlazak na Krf, osnivanje Kraljevine Jugoslavije);

 

‑ ... Reci su ti jos jednu stvar oce... osvajacka armija ce doci u Kremna i otici 3 godine kasnije, na isti dan, Dan Sv. Luke... ali ti neces docekati kraj rata... zadnju godinu rata ces umrijeti... U oba ova rata, s Turcima, i u velikom u kome ce citav svijet biti u ratu, izgubices po jednog unuka...

("Otac", Zaharije Zaharic je umro 1918. godine, a njegovi unuci su dozivjeli prorokovanu sudbinu, 1912. i 1918.);

 

‑ ... poslije Prvog Velikog rata Austrija ce nestati, a Srbija ce biti velika kao stvarna kraljevina... Neko vrijeme cemo zivjeti u miru... ali, to nece dugo potrajati... mrznja ce se uvuci u ljude... krv je prolivena... (Kraljevina SHS, ubistvo Radica u Skupstini, sestojanuarska diktatura.)

 

‑ ... Kralj ce biti ubijen... naslijedice ga rodjak... pokusace da vlada pravedno, ali ga ljudi nece voljeti... skinuce ga sa prijestolja... zivot ce mu spasiti engleski kralj i kraljica... na prazni prijesto zasjesce sin ubijenog Kralja...ali, on ce vladati samo nekoliko dana... vojnici ce ga odvesti preko mora, jer ce nase kraljevstvo zaposjesti strana, zla armija...

 

(1934. u Marselju je ubijen kralj Aleksandar Karadjordjevic; njegov rodjak Pavle postaje regentom; armija ga smjenjuje i on bjezi u Englesku; malodobni princ Petar postaje kralj, ali ubrzo nacisticka Njemacka okupira Jugoslaviju, Petar bjezi u Egipat pa u Englesku.);

 

‑... U pocetku, Rusija se nece ukljucivati u rat... ali, kad bude napadnuta od zlocinacke armije, uzvratice napad..."Crveni" car ce biti na ruskom tronu...(Njemacka napada na Staljinovu Rusiju u junu 1941.);

 

‑ ... Ovdje... ljudi sa petokrakom na celu...ce se pojaviti... Vladace Uzicem i regionom tacno 73 dana... onda ce, bjezeci pred neprijateljem, krociti preko Drine... ("Uzicka Republika");

 

‑ ... Srbi se se boriti i klati jedan drugog... Osvajacka armija ce gledati na nasu mrznju i smijati nam se...

 

‑ ... Covjek ...sa ocima plavim, na bijelom konju... ce se pojaviti medju ljudima... Zvijezda ce sijati na njegovom celu... Neprijatelj ce ga hvatati sirom zemlje... On ce okupiti mocnu armiju i osloboditi Beograd... Istjerace neprijatelja i nase kraljevstvo ce biti vece nego   i k a d ... (Mitar daje rijetko lijep opis Titove pojave u istoriji.);

 

‑ ... Rusija ce sklopiti pakt sa drugim prekomorskim kraljevstvima... spalice kukasti kriz... i osloboditi porobljene narode Evrope... (1945. i kraj rata u Evropi.);

 

‑ ... Covjek sa plavim ocima i zvijezdom na celu... ce prekinuti nasu dugogodisnju ljubav sa ortodoksno krscanskom bracom, Rusima... nece im biti zahvalan za cinjenicu da je on na tronu... upravo zahvaljujuci tome da su ga oni tu postavili... Izbice velika mrznja... krv ce se proliti... ali, ove rane ce brzo zacijeliti... i bicemo s njima ponovo prijatelji... ali, nikad onako iskreno vec formalno... pretvarajuci se pred drugima... kao da ne varamo i lazemo jedni druge... (1948, Informbiro, odnosi sa SSSR‑om poslije Staljinove smrti);

 

 

                                                                        ********

 

 

Jedna digresija ovdje, kod onog da su ga Rusi "postavili na tron". Oksanina pokojna baka, koja je dugo godina zivjela u Berlinu, a prije toga radila u Jugoslovenskoj ambasadi u Moskvi, oduvijek je tvrdila da je Tito Rus.

 

Naravno, nama je to, osamdestih godina uglavnom zvucalo smijesno. Medjutim, Jelica je tokom pedesetih bila kuharica najvisim komunistickim politicarima; cesto je vidjala Pucara, pa i Kardelja, Tita par puta. U Moskvi je, u Kremaljskom muzeju srela Hruscova i s njim razgovarala. Tamo je, pregledajuci slike iz prvog svjetskog rata vidjela i Titovu, kao "ruskog vojnika", kao sto ona kaze. Nasa sluzbena historija govori o njemu kao austrougarskom vojniku.

Onda Jelica prica da je slusala Tita na jednom skupu 1944. kao mlada partizanka... Tito je, po njoj, zanosio na ruski i dosta nasih rijeci nije znao... Naravno, ova prica pokazuje da svako od nas ima svoju sliku svijeta.

 

S Jelicom sam se, 1988. godine, nasao u jednoj prodavnici na Bascarsiji. Dvoje mladih prodavaca nas je pozdravilo u praznoj radnji. Jelici zapne pogled na veliku Titovu sliku na zidu. "Koji ti je ovo?", upita ona. Ovi se zbunise i odgovorise:"Pa, Tito". Kad ce Jelica:"A znate li vi da je Tito bio Rus?!" Ovi se u cudu zgledase, a ja brze‑bolje izvedoh Jelicu iz fri‑sopa Olimpik‑tours‑a.

 

Inace, Jelica je imala jos jednu interesantnu tezu. Tvrdila je da ce Jugoslaviju podijeliti Amerika i Rusija. I da je to cula na njemackom radiju. Godina je 1988. Mi smo samo odmahivali rukama i govorili:"Jest baba, tako je." A Lilika bi dodala:"Samo da Sarajevo hoce pripasti Americi!"

 

 

                                                                      ********

 

 

‑ ... Poslije Velikog rata mir ce vladati svijetom... mnogo novih drzava ce nastati...Medjunarodni sud ce biti formiran... i nece dozvoljavati zemljama da se bore jedna protivu druge... Ovaj Sud ce biti iznad svih kraljeva...

 

…Oni koji ovo dozive bice vise nego sretni... Poslije nekog vremena slabice postovanje za ovaj Sud... (OUN)

 

Mnogi mali ratovi ce poceti... hiljade ce biti ubijeno... ali velikog rata biti nece. Bice i nekoliko ratova oko kraljevstva Izraelskog... ali, prije ili kasnije i tamo ce stici mir...Svi ovi mali ratovi bice inicirani od strane velikih kraljevstava... oni koji se bore i kolju cinice to, jer su slijepi i glupi...

 

... U nasoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta ce trajati dugo vremena... mnoge generacije ce se roditi i umrijeti u miru... citace o ratu samo u knjigama i razlicitim cudnim aparatima... ljudi ce jesti samo bijeli kruh... vozice se u kocijama bez volova... letjece nebom... mnoge fabrike ce se izgraditi... ljudi ce napustati zemlju i raditi u njima... Srbija ce prosperirati najbolje dok njom vlada covjek s plavim ocima na bijelom konju... On ce nam donijeti neku novu vrstu religije... zaposjesce nas tron... bice jak i zdrav... zivjece dug zivot ... blizu sto godina...volice da lovi... jednom prilikom pasce sa svoga bijelog konja, povrijedice i izgubiti nogu... od ove povrede nece umrijeti vec od starosti...

 

(Iz ovih izvoda je ocito da je Titovo vrijeme imalo najmanje razloga da ne objavljuje knjigu... Lijepo je opisano. Ipak, kad se sjetim atmosfere sedamdesetih, o Titovoj smrti se nije mislilo. Bio je dozivotni predsjednik, a u javnosti je bio stvoren dojam da mozda nece nikada ni umrijeti.);

 

‑ ... Poslije njega, nasom zemljom ce vladati nekakva "Komisija", ali vise nece biti nikada kao prije... (Osmoclano Predsjednistvo SFRJ!);

 

(Prije nego dodjemo do onog sto, sa nase vremenske pozicije smatramo danasnjim i buducim dogadjanjima, ubacicu nekoliko njegovih neutralnih predvidjanja.)

 

‑ ... Kad svijet pocne da zivi u miru nakon Drugog Velikog rata, sve ce biti samo gorka iluzija... jer ce ljudi zaboraviti Boga... i vjerovace samo svojoj inteligenciji... A ljudska inteligencija u poredjenju sa Bozjom voljom i znanjem... nije niti kapljica u okeanu... Covjek ce napraviti kutiju sa nekim dugmadima i slikama... ali nece biti u stanju da komunicira sa mnom koji cu biti mrtav... iako ce ove kutije sa dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu ... kao sto su dlake na glavi blizu jedna drugoj... Uz pomoc ovih kutija, covjek ce biti u stanju da vidi sve sto se desava u svijetu...

 

‑ ... Ljudi ce busiti izvore duboko u Zemlji i vaditi "zlato'... koje ce im dati svijetlo, brzinu i moc ... i Zemlja ce pustati gorke suze... a imace mnogo vise "zlata" i "svjetlosti" na povrsini nego unutra... Zemlja ce patiti zbog ovih otvorenih rana...

 

‑ ...Umjesto da rade u poljima, ljudi ce kopati svuda... na pravim i krivim mjestima... ali stvarna sila ce biti svuda oko njih... Tek nakon mnogo ljeta ljudi ce se sjetiti ove sile... i shvatice kako su bili glupi sto su kopali one rupetine... Ova sila ce biti prisutna i u ljudima samim ali ce proci mnogo vremena prije nego je otkriju i pocnu upotrebljavati...

 

‑ ... Uglavnom, covjek ce zivjeti dugo, dugo vremena prije nego upozna samog sebe... Bice mnogo ucenih ljudi koji ce misliti da kroz svoje knjige znaju i mogu sve...Oni sami ce biti najveca prepreka daljem razvoju i samospoznaji... ali jednom kada steknu ovo znanje ... shvatice u kakvoj su zabludi bili dok su slusali one ucene ljude... Kada se to napokon desi bice im zao sto to nisu otkrili ranije... jer ovo znanje je tako jednostavno...

 

‑ ... Ljudi ce ciniti mnogo glupih stvari, misleci da znaju i mogu sve... ali, u stvari, ne znajuci nista... Mudar covjek ce se pojaviti na Orijentu i njegova mudrost ce preci sva mora i granice... ali ljudi dugo nece vjerovati njegovoj mudrosti ... tvrdeci da je njegova istina laz... Njihove duse nece biti opsjednute davlom, vec necim mnogo gorim... Oni ce misliti da je njihova iluzija stvarna istina ... ali u njihovim glavama istine nece biti...

 

‑ ... Ovdje kod kuce sve ce biti kao i u svijetu...Ljudi ce poceti mrziti cisti zrak i ovu bozansku svjezinu... Svi ce se oblaciti isto... nece se moci razlikovati musko od zenskog... Ovo cemo preuzeti iz inostranstva, ali ce kod nas ostati najduze... Muskarci ce se radjati, a nece znati za svoje djedove i pradjedove...

 

(I, napokon, nekoliko pasusa koji se ne moraju  hronoloski odigrati kroz buducnost. Dogadjaji kroz koje prolazimo i koji slijede:)

 

‑ ... Iako ce ljudi u nasem kraljevstvu zaboraviti na mizeriju i glad i zivjeti u velikom bogatstvu ... brat ce poceti da mrzi i misli zlo o bratu...

 

‑ ... Na nasim granicama i preko njih nova nacija ce se pojaviti... rasti ce kao gljive poslije kise... bice dobri i posteni ... i odgovorice na nasu mrznju sa razlogom... vodice racuna jedni o drugima kao o braci... A mi, u nasoj ludosti, mislicemo da mozemo raditi sta hocemo, i pokusacemo ih pokrstiti sa nasom vjerom... ali, zalud...Jer, oni ce vjerovati samo u sebe i nikoga vise... Velika nevolja ce nastati iz toga, jer ova nacija ce biti hrabra...

 

‑ ... mnogo ljeta ce nevolja trajati, i niko to nece moci zaustaviti... jer ce njihova nacija rasti kao trava... Jedan ce se roditi nakon mnogo ljeta, koji ce biti posten i inteligentan ... i on ce s njima saradjivati u miru... Zivjecemo u miru ... oni tamo ... mi ovdje i tamo...

 

‑ ... Srbi ce se odvajati jedan od drugog i govorice:"Ja nisam Srbin, ja nisam Srbin..."... necasni ce se infiltrirati u ovu naciju ... i krevet sa srpskim zenama, majkama i sestrama... Pravice takvu djecu da medju Srbima, od pocetka svijeta, nece biti gorih pokoljenja... samo ce slabici biti rodjeni ...niko nece biti dovoljno jak da rodi pravog heroja ... (U proslom stoljecu, Tarabic ocito nije pravio razlike medju Srbima, Slovencima, Hrvatima itd. Svi su bili "braca".);

 

‑ ... Jednom, mi cemo nestati sa ovih nasih prostora... Otici cemo na sjever i onda cemo se, realizirajuci kako smo glupi bili, vratiti nazad. Kada se vratimo, protjeracemo necasne da ih ne vidimo vise nikada...

 

‑ ... Citav svijet ce biti obasupnut cudnom bolesti kojoj lijeka nece biti.. svi ce misliti da znaju kako da je izlijece, ali niko nista nece znati... a uz Bozju pomoc lijek ce biti svuda oko njih...

 

‑ ... Covjek ce putovati na druge svjetove ... ali, naici ce na bezivotne pustare... ipak, Bog ce mu oprostiti... jer ce covjek misliti da zna bolje od Njega ...tamo, osim vjecnog Bozjeg mira, nece vidjeti nista ... ali ce osjetiti sa svojim srcem i dusom cjelinu Bozje ljepote i moci ...Ljudi ce se voziti Mjesecom i zvijezdama ... trazice zivot ... ali zivot slican nasem nece naci... Zivot ce biti tamo ... ali ljudi nece biti u stanju da ga shvate i vide...

 

‑ ... Sto ljudi budu vise znali, to ce manje brinuti i voljeti jedne druge... Mrznja ce biti tako velika medju njima da ce im biti vise stalo do razlicitih naprava nego do svojih najrodjenijih... A vjerovace tim napravama vise nego svom susjedu...

 

‑ ... Medju ljudima nacije na dalekom sjeveru pojavice se mali covjek koji ce ljude uciti ljubavi i pozrtvovanju, ali ce biti mnogo Juda i hipokrita oko njega ... ipak njegove mudre knjige ce ostati ... i rijeci koje je on izgovorio ... i onda ce ljudi shvatiti kako su bili u krivu...

 

‑ ...Oni koji citaju i pisu razlicite knjiga sa brojevima ... ce misliti da znaju najvise...Ovi uceni ljudi ce pustiti da njihovi zivoti budu vodjeni racunanjima ... i radice tacno ono sto im brojke kazu...Medju njima ce biti i dobrih i zlih... Zli ce raditi zle stvari... zagadice vodu i zrak, rijeke i zemlju, i ljudi ce poceti umirati... Onda ce ovi shvatiti svoju pogresku i umjesto trazenja mudrosti u brojevima ...pocece da je traze u meditaciji...

 

‑ ... Kada pocnu vise meditirati ... bice blizi Bozjoj mudrosti...ali bice kasno, jer su zlocesti zagadili citav svijet ... i ljudi ce poceti umirati velikom brzinom... Mnogi ce bjezati iz gradova u unutrasnjost i trazice planine sa tri kriza... i tamo, unutra ... moci ce da disu i piju vodu ...Oni koji pobjegnu ce se spasiti i svoje najblize... ali ne zadugo ... nova napast ce doci... Bice mnogo hrane u gradovima i selima, ali ce biti otrovana...Mnogo gladnih ce jesti i odmah umirati...oni koji budu postili ce prezivjeti ... jer ce ih spasiti Sveti Duh ...a bice blizu Bogu...

 

‑ ... Sukobice se najmocniji... Kada ovaj strasni rat pocne ... oni cije mocne armije lete iznad neba gubice od onih koji su na kopnu i na vodi...Naucnici ce izmisliti razlicitu i cudnu topovsku municiju... kada one eksplodiraju ... umjesto ubijanja ... zacarace sve zivo ... ljude, armiju, stoku ... uspavace ih ...i nakon toga vratice se pameti ...

 

‑ ... Mi Srbi necemo ratovati ovdje ...ali drugi ce se boriti iznad nasih glava... zapaljeni vojnici ce padati s neba iznad Pozege... (Koliko se sjecam originalnog teksta iz knjige Tarabic je govorio o sukobu letjelica koje pripadaju Talijanima i Rusima. Naravno, godina moze biti ova, mozda cak i neki od narednih dana; isto tako mozda se radi i o daljoj buducnosti.)

 

‑ ... Samo jedna zemlja na kraju svijeta, okruzena velikim morima, velicine Evrope, ce zivjeti u miru, bez ikakvih problema... Iznad nje niti jedna topovska kugla nece eksplodirati... Oni koji se budu sakrili u brdima sa tri kriza ce naci skloniste i bice spaseni... da zatim zive u sreci i ljubavi ... jer ratova vise biti nece... (Ovaj pasus neodoljivo podsjeca na Nostradamusa i njegove "tri krstace gore". Moguca objasnjenja idu od Australije, koja jeste okruzena okeanima i velicine je Evrope do atomskih sklonista koji na svojim vratima obicno imaju trostruku bravu u obliku kriza.)

 

 

 

 

 

 

Igre oko Bosne 1908-1909  (7)

 

 

12.04.1999.

  

Historijski isjecak iz prve decenije dvadesetog stoljeca pokazuje kontinuirano i nesmanjeno zanimanje za bosansko tlo, a nakon toga domino efekt na evropske i svjetske odnose.

 

Glavne role, u manje poznatoj Bosanskoj krizi iz 1908‑09, pripadaju ministrima Austrije i Rusije. Vanjske poslove tada mocne Austro‑Ugarske vodio je austrijski jevrejin Alois Lexa von Aehrenthal; njegov ruski partner bio je Alexander Izvolsky. Obojica politicki motivisani izaci ce slomljeni iz ove krize. Dovesce Evropu na ivicu rata 1909. i podijeliti je na naoruzane kampove sve do pocetka Prvog svjetskog rata.

 

Vratimo se u Evropu prije devedeset godina. Bosna i Hercegovina je pod administrativnom upravom Austro‑Ugarske, preoteta iz ruku evropskog "starca na umoru" ‑ Turske,  na Berlinskom Kongresu (1878.). U Turskoj dolazi do revolucije "mladoturaka" 1908. (djelomicno) pod vodjstvom Enver Pase. Nekima je u Evropi to  bio znak da je Turska ponovo u usponu. Zbog toga je austrijski ministar odlucio jace prigrliti Bosnu i anektirati je.

 

Aehrenthal je, stoga, zakazao sastanak sa svojim ruskim kolegom Izvolsky‑m da se osigura da Rusi nece predstavljati prepreku u planovima aneksije Bosne. Tajno su se nasli  19.09.1908. u mjestu Buchlau u dvorcu grofa von Berchtold‑a i slozili oko slijedeceg plana:

 

1.  Izvolsky ce ignorirati aneksiju, a zauzvrat

 

2. Aehrenthal ce podrzati otvaranje Dardanela (prolaza kroz Turski tjesnac iz Crnog Mora) za ruske vojne brodove, a istovremeno

 

3. Bugarskoj ce biti omoguceno da proglasi nezavisnost od Turske, s time sto ce se

 

4. Austro‑Ugarska odreci manjih teritorija na Balkanu da umiri Srbiju.

 

Ne bas pravican i moralan cin. Ali, obojici bi donio koristi koje su prizeljkivali.

 

Prvo, Austrijanci bi "zauvijek" stegli Bosnu u svom zagrljaju i daljnje oslabili Tursku. Drugo, Rusi bi zaobisli Berlinski Ugovor koji je dao Turcima da kontrolisu Dardanele i ne dozvoljavaju prolaz vojnim brodovima bilo koje zemlje u i iz Crnog Mora.  "Zahvaljujuci" ovom Ugovoru Rusi nisu mogli angazovati dio svoje ratne flote tokom Rusko‑Japanskog rata cetiri godine ranije (u kome su, uzgred receno, porazeni). Izvolsky je zelio ovo promjeniti na nacin da samo oni dobiju prolaz koji bi im omogucio trajno prisustvo u Mediteranu.

 

E, sad, da bi se ovaj plan sproveo u djelo, kljucno je bilo vrijeme objavljivanja. Moralo se to uciniti simultano da bi dao pune efekte.

 

Medjutim, Austrijanac Aehrenthal je preduhitrio svog “partnera u zlocinu” Izvolsky‑og. Vec treceg oktobra 1908. objavljuje da Austro‑Ugarska preuzima punu kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom kako bi "njeni ljudi uzivali u beneficijama ekonomskog razvoja kao dijela carskog imperija".

 

Ova izjava razjaruje Kraljevinu Srbiju koja zahtjeva rusku intervenciju.

 

Izvolsky‑om se navalio kufer na ledja. Ipak, i on se drzi tajnog plana i objavljuje jednostranu odluku o slobodnom prolazu ruskih vojnih brodova kroz Turske morske tjesnace. Reakcija je bila neocekivana: svi potpisnici berlinskog Ugovora bili su protiv, a posebno Engleska. Britanci izjavljuju da mogu razmotriti samo otvaranje Dardanela svim vojnim brodovima, a ne samo ruskim. (Ocito je da to Izvolsky nije imao na umu ‑ potencijalan dolazak nezeljenih brodova u Crno More.)

 

Njemacka se nasla iznenadjena, ali staje na stranu Turske. Kajzer je, naime, vec neko vrijeme radio na ojacavanju veza sa Turskom i sada je, sa sansom njenog oporavka, zelio da ostane na tom kursu.

 

Dogadjaji se zahuktavaju i dostizu tacku kljucanja pocetkom novembra kada Srbija objavljuje mobilizaciju.

 

Sada se Njemacka morala izjasniti; jasno, staje na snagu svog saveznika, Austro‑Ugarske. Rusija je, pak, zeljela da podrzi Srbiju, ali jos nije bila spremna na rat sa Njemackom i Austrijom. Zbog toga odstupa. A i zbog prijetnje Austrijanaca da ce objaviti detalje sporazuma Aehrenthal‑Izvolsky.

 

Cinjenicu da su izdali svoju slavensku bracu Rusi nisu htjeli objelodaniti. Zbog toga su zadrzali Izvolsky‑og kao ministra jos tri godine, ali je njegova reputacija bila trajno unistena.

 

Rusi su se povukli i savjetovali Srbiju da ucini isto. Tako se i desilo. I jedni i drugi su javno objavili da ih se aneksija Bosne ne tice.

 

Rat je izbjegnut u tome trenutku. Ali je ostavio gorku Rusiju i zaprepastenu Srbiju. Rusi su izjavili da se, u slucaju slicne konfrontacije, ovako nesto nece ponoviti.

 

I imali su priliku to dokazati za nekoliko kratkih godina.

 

("Prljavi Jevrej me je prevario. Lagao mi je, nasanjkao me je taj grozni Jevrej.", Ruski ministar Izvolsky o austrijskom ministru Von Aehrenthal‑u, tokom razgovora sa njemackim kancelarom von Bulow‑im.)

 

 

                                                                         * * * * * * *

 

 

Druga pricica se odnosi na "rat" koji se ne moze naci u hronologiji ratova: tzv. "Svinjski rat" 1906‑1911.

 

Nije se vodio na bojnom polju, vec strategijom na ekonomskom planu. Vrlo je poucan. I ponovo zadire u odnose Austro‑Ugarske i Srbije.

 

Carski Bec je vrlo pazljivo planirao ekonomsku zavisnost svojih slavenskih susjeda od 1870‑ih godina. Godine 1903. cak 90% izvoza iz Srbije islo je u Austro‑Ugarsku. Vecina proizvoda odnosila se na stocni fond, a prije svega na svinje u formi garantovanog otkupa. S jedne strane to jeste bilo korisno za izvoznika, ali s druge, strateske, zapostavljao mu se industrijski razvoj.

 

1906. godine Austrijanci odlucuju da iskoriste zavisnost istocnog susjeda i uvode sankcije na cjelokupan stocni fond. Svinjski rat je poceo i potrajace pet godina. Ali, sa neocekivanim rezultatima za obje strane.

 

Srbija je reagovala brzo otvarajuci trzista Egipta, Grcke, Turske i Njemacke. Da, i Njemacke. Izgleda da je Njemcima bilo stalo, prije svega, do povoljne cijene.

 

Na kraju prve godine embarga, Srbi su izvozili vise stoke nego ikada. Ekonomija je bila u procvatu. Bec nije mogao vjerovati svojim ocima. Cak se i javnost okrenula protiv njih. Madjari su bili nezadovoljni zbog financijskih efekata embarga. Svinjski rat je podijelio Monarhiju.

 

Svinjski rat je ubrzo prekriven velom prasine, ali je ostao kao interesantan ogled u politici kako stvari krenu neocekivanim tokom.

 

 

("Habsburska Monarhija nece nikada dozvoliti stvaranje Velike Srbije", austrijski ministar vanjskih poslova Agenor von Goluchowski, 1906.)

 

 

 

 

 

 

Antarktika  (8)

 

 

Houston, 1.5.99.

 

Kad su u Ameriku poceli stizati izvjestaji o stravicnim, genocidnim akcijama nacisticke Njemacke to je zvucalo nevjerovatno da bi bilo istinito. Drugi Svjetski rat bio je napokon zavrsen, istina je isplivala na povrsinu, a "nevjernici" su napokon povjerovali...

 

"Istina" je sila za sebe. Moze biti zataskana, sklonjena, sahranjena ...ali, prije ili kasnije, nadje svoj put, kao sjeme, potentnija nego ikad.

 

Jasno je vidljivo nastojanje 2-3% obrazovanih i bogatih da u neznanju drze preostalih 97% populacije u poslednjih nekoliko hiljada godina.

 

Prica koja slijedi se ne nalazi u historijskim knjigama. Ali je dovoljno svjedocanstava da je uzmemo kao vrlo  ozbiljnu mogucnost.

 

Drugi Svjetski rat se blizio kraju dok su general Paton i marsal Zukov lomili nacisticku ratnu masineriju u srcu Evrope. Topio se san  o "hiljadugodisnjem Trecem Rajhu". (Uostalom, Njemci su bili svjesni da ce izgubiti rat 1942. kad se Amerika pridruzila Saveznicima u operacijama oko i na evropskom tlu.) Bilo je ocigledno da se nacisticko jezgro gasi.  Ali, ne i da nestaje. Najveci vojni i politicki poduhvat modernog doba imao je "rezervni" plan:

 

prvo, infiltrirati se u vojno-industrijski i obavjestajni establisment Amerike, kao vodece svjetske sile, i, drugo, osigurati mjesto na Planeti naseljeno cistom "arijevskom" rasom koje ce predstavljati centar "Cetvrtog Rajha".

 

Sa sadasnjeg stanovista se cini da su oba ova cilja ostala neostvarena. No, da li je to tako?

 

1. Nacisticki S.S. je pravilno zakljucio da je od americke vlade mocniji jedino multi-milijarderski korporacijski imperij koji je vukao glavne konce iza americke politicke scene. Vodeca dinastija medju njima, Rockefeller Fondacija, postavila je, izmedju ostalih, Dwight Eisenhower-a za predsjednika i ostvarivala je znacajni uticaj u medijima manipulirajuci javno mnenje u korist svojih ciljeva.

 

Rockfeller-i ne samo da su  financijski pomagali nacisticku Njemacku, vec je i njihova Standard Oil (danasnji Exxon - najveca naftna korporacija na svijetu) bukvalno snabdjevala gorivom nacisticka osvajanja Evrope. Nelson Rockfeller je (sedamdesetih ujedno i podpredsjednik SAD)  ubacio inicijalni broj od 3,000 njemackih agenata u Ameriku dajuci im novi identitet i pozicije u okviru vojno-industrijskog kompleksa. Ova super-tajna operacija  nosila je ime PROJECT PAPERCLIP. Nekoliko je vodecih naucnika, iz cuvenog Peenemunde Aerodynamics Institute (koji je napravio rakete V-1 i V-2 koje su sijale teror nad Engleskom),  naslo svoje mjesto u americkim kompanijama.

 

1793. godine je Johann Rockefeller dosao iz Njemacke u SAD kao imigrant i zaceo paklenu dinastiju. Ne zato sto je bio Njemac vec njemacki rasist koji je imao vrlo opasne medjunarodne bankarske okultne veze. 1919. godine Adolf Hitler je pristupio Drustvu THULE ("Crno Sunce" igra prominentnu ulogu kao sakralni arijevski simbol). Unutrasnje jezgro Drustva sacinjavaju "satanisti". 1934. razgranato Rockfeller-ovo carstvo financijski pomaze novu njemacku politiku rasne superiornosti u kolaboraciji sa teksaskim bogatasem Prescott Bush-em (ocem ex-predsjednika George Bush-a).

 

Hitlerova druga knjiga (pored poznate "Mein Kampf") zvala se "Novi svjetski poredak". Nacisti jesu zacetnici ideje o specificnoj korporacijsko-politickoj kontroli nad svijetom. Otto Skorzeny i Njemacka familija Krupp pripadaju ovom elitnom krugu. ("Krupp" korporacija je, izmedju ostalog, proizvodila municiju tokom Drugog Svjetskog rata; ali, nakon rata, kao vecinski vlasnik americkog giganta I.T.T. Corp., financiraju tajne projekte kontrole svijesti putem  mikrovalova u  Brookhaven National Laboratories u podzemnim bazama ispod Montauk Point, Long Island).

 

Prema nekim tvrdnjama, spisak korporacija pod "Nazi" utjecajem je izuzetan:

 

BROWN BROTHER'S HARRIMAN, I.G. FARBEN CHEMICAL CORP., GENERAL ELECTRIC, GENERAL MOTORS (J.P. MORGAN CO.), I.T.T. INTERNATIONAL, STANDARD (EXXON) OIL, BANK OF INTERNATIONAL SETTLEMENTS, ALASKA OIL, DU PONT CHEMICAL CORP!

 

Nakon inicijalnih 3.000 nacista dovedenih u Ameriku slijedili su drugi. Umjesto javnog djelovanja isli su "underground" i cekali svoj trenutak. Dok je nacisticka ideologija govorila o superiornosti jedne rase, dotle se filozofija americkog drustva zasnivala na ustavnoj tezi da su "svi ljudi rodjeni jednaki". Zbog toga je americko tle stotinama godina sluzilo kao skloniste od represije iz maticnih zemalja. (Nema sumnje da se ovdje, iza scene, vodi sukob za buducnost covjecanstva. Atentat na Kennedy-ja je primjer jedne od izgubljenih bitaka americkih ideala.)

 

Od Mornaricke Obavjestajne Agencije, koju je vodio Nelson Rockfeller-ov rodjak, Allen Dulles, formira se 1947. Centralna Obavjestajna Agencija - CIA. (Allen je, inace, i rukovodio ovom Agencijom od 1953-61 ostvarujuci presudan utjecaj u vanjskoj politici.) Gotovo polovica pocetnog kadra (300 agenata, uglavnom Bavarski masoni) regrutovana je iz kontigenta nacistickog SS generala Reinhard Gehlen-a. Ratni zlocinac Gehlen je, opet,  tokom rata rukovodio obavjestajnim operacijama na Istocnom frontu. Tokom "hladnog rata", umjesto u Nurnbergu,  zavrsio je kao sef kontra-spijunaze u vladi Zapadne Njemacke (pod kontrolom CIA-e).

 

Kada je 1951. demokratski izabran predsjednik Guatemale Juan Jose Arevalo pod pritiskom  napustio polozaj, izjavio je: "Roosevelt je izgubio rat, stvarni pobjednik je Hitler".  Arevala je naslijedio  pukovnik Jacobo Arbenz koji je zaveo teror u kome je  hiljade ljudi nestalo. Za Arbenz-a se tvrdilo da  je pripadnik tajnog okultnog reda. (Doduse i Arbenz-a je skinula CIA kad je njegov teror postao suvise ocit u citavom svijetu.)

 

Koliko se ovakvih puceva desavalo u zemljama treceg svijeta poslednjih pedesetak godina u kojima je prevladavao rak nacional/socijalistickih diktatura? I da li je stvarno "crv" nacizma nagrizao i americko tkivo svih ovih godina isisavajuci milijarde dolara za svoje "projekte"?

 

U Bush-ovoj zvanicnoj biografiji mnogo se paznje polaze na cinjenicu da se 1944. prijavio kao pilot u americku vojsku. Zagrebe li se po povrsini moze se naci podatak da je upravo te godine americka vlada zamrzla sve funkcije i sredstva njegovog oca koji je otvoreno saradjivao sa neprijateljskim nacistickim rezimom. Drugim rijecima, jedini nacin da se ublazi izdajnicka djelatnost bio je poslati sina da se bori pod americkom zastavom (ali ne u Evropu nego na Daleki Istok).  1976. godine George Bush postaje direktor CIA-a (uzgred, on je i clan okultnog drustva Skull & Bones osnovanog u Njemackoj). 1988, tokom svoje predsjednicke kampanje, Bush je znacajno poguran od Gehlen-ove organizacije, Svjetske Anti-Komunisticke Lige i P-2 Loze (gotovo zaboravljene masonske loze koju su prije dvadesetak godina "razvlacile" sve svjetske novine zbog pokusaja puca u Italiji).

 

Otkud to stalno pominjanje Bavarskih okultnih drustava i masona?

 

Vec dvije hiljade godina na tlu Bavarske se javljaju okultna i sotonska udruzenja: Bavarian Illuminati, Bavarian Thule Society, Rosicrucian Order of Bavaria, Bavarian Vrill Society, Bavarian Skull & Bones Society, Bavarian Nazi Party...  Jos od Rimske okupacije drevnog Egipta, Bavarija je sluzila kao vojni centar imperija. Duboko okultni Bavarci su usvojili sotonisticke rituale od svojih starijih "egipatskih kolega" prenoseci ih u Rim i Njemacku.

 

Nakon Rimskog carstva Evropa tone u sredovjekovni mrak u cijem je sredistu "Trojna Alijansa": Italija, Austro-Ugarska i Njemacka.

 

Idu dva svjetska rata (sa poznatim ulogama).

 

Period hladnog rata i devedesete su obiljezene grandioznim podzemnim projektima u Americi. O njima vise u kasnijim prilozima, a sada ih samo pominjem: Montauk (Long Island), Area 51 (Nevada), Dulce (New Mexico) i Medjunarodni aerodrom u Denveru (gle "slucaja", pa o njemu je bilo rijeci prije nekoliko mjeseci kao o kontrolnom centru za  Novi Svjetski Poredak - "New World Order").

 

 

2. Drugi Rockfeller-ov rodjak, John Foster Dulles (Allen-ov stariji brat), bio je ministar vanjskih poslova SAD-a pod Eisenhower-om (1953-59), prije toga savjetnik americke vlade na mirovnoj konferenciji poslije Prvog Svjetskog rata, pripremao Osnivacku Povelju OUN, te clan americkih delegacija na konferencijama poslije Drugog Svjetskog rata.

 

Na mirovnoj konferenciji u decembru 1945 (prema njegovom memoarskom tekstu), John Dulles je postavio direktno pitanje Josifu Staljinu: "Gdje se nalazi Hitler?" Staljin je, odmahnuvsi rukom, odgovorio: "Vjerovatno u Spaniji ili Argentini"?!

 

Decembar 1945!

 

Ako je neko bio kvalifikovan da odgovori sta se desilo sa drugim Antikristom, Adolfom Hitlerom, to je bio vodja sovjetskih komunista (koji, opet, nije puno zaostajao po "renomeu"). Staljin je dnevno bio u kontaktu sa Zukovom koji je prije Amerikanaca usao u Berlin i upao u Hitlerov podzemni bunker. Kao sto je poznato filmski zapis o ocekivanom trofeju, mrtvom Hitleru, Evi i uzoj sviti, nije nikad ugledao svijetlo dana. Jednostavno zato jer Hitlerovog tijela tamo nije ni bilo.

 

Pretpostavimo da je autentican ovaj razgovor Dulles-a i Staljina. Koji je moguci drugi scenarij i sta se stvarno odigralo?

 

Hitler ostavlja tijelo svog daljeg rodjaka u bunkeru; Rusi na nalaze ocekivani trofej te zataskavaju stvar. Amerikanci u prvo vrijeme nemaju podatke, a poslije ih ne objavljuju. Hitler, zadnjih godina rata, vec uveliko bolestan i tronuo, ne predstavlja opasnost kao individua. Biva prebacen sa uzim krugom politicara, generala i naucnika na "jug", na sigurno. Njemacka vojna masina je rasprsena. Rat je okoncan. Historija je napisana. Svijet se raduje zavrsetku rata u Evropi (a cetiri mjeseca kasnije i na Dalekom Istoku). Dokumenti se zatvaraju i prasina pocinje da pada po njima. U skolama se uci ono sto se smatra odgovarajucim.

 

"Jug"!

 

Vratimo se historijskim faktima.

 

Pocetkom 1838. Njemci pocinju slati svoje prve misije na Antarktik, u region Queen Maud. 1873. parni brod "Gronland", financiran od strane German Society of Polar Research, sa kapetanom Eduard Dallman-om, otkriva novu rutu za Antarktik. Slijedi ih 1910. Wilhelm Filchner sa brodom "Deutschland" i 1925. dr Albert Merz u brodu "Meteor". Sa dolaskom Hitlera na vlast Antarktik se pocinje tretirati kao jedan od teritorija na kojima nacisti pokazuju svoju agresivnost i demonstraciju Njemacke kao "supersile".

 

Alfred Ritscher predvodi najznacajniju polarnu ekspediciju 1938. u nosacu aviona "MS Schwabenland". Po dolasku na Antarktik, avioni "Passat" i "Boreas" su precizno skenirali 600.000 kvadratnih kilometara (11.000 slika) i teritorij proglasili njemackim. Hiljade njemackih zastavica sa svastikom je baceno na ledena prostranstva Antarktika. Citava teritorija dobila je novo ime: "Neu Schwabenland" (asocirajuci na region na jugu Njemacke).

 

Ono sto posebno intrigira je da je ekspedicija otkrila velike teritorije bez leda sa jezerima i znacima vegetacije u sredistu Antarktika. Geolozi kazu da je ovaj fenomen nastaje zahvaljujuci toplim podzemnim izvorima. Takvi teritoriji su posebno obiljezeni kao naseljivi.

 

(Vecina teritorija "Neu Schwabenland"-a je promijenila ime sporazumom iz 1957. Na primjer, Queen Maud Land, Princess Martha Coast, Princess Astrid Coast... Medjutim, starije mape jos uvijek nose njemacka imena, a nove mape su zadrzale suzeni teritorij "nove svabije" kao i neke planinske vijence.)

 

Od ove tacke u historiji informacije pocinju ponovo da se kriju i na povrsinu isplivavaju individualna svjedocanstva i nagadjanja. Medjutim, vecina upucuje na slijedece:

 

Uoci samog pocetka rata, te prvih godina rata, biljezi se visoka frekvencija njemackih konvoja, zasticenih podmornicama, prema Antarktiku. Brodovi prevoze gradjevinsku masineriju, opremu i materijal. Navodno, sa prvim godinama rata, zarobljenici se odvode na Antarktik da rade na podzemnim bazama.

 

Nacisticki inzinjeri su, naravno, imali iskustva sa podzemnim bazama: Nordhausen kompleks u Harz-u kao i Kahla kompleks u Thuumlringen-u.

 

Srediste projekta na Antarktiku je, pak,  "Baza-211" ili Neu Berlin.

 

Zadnji dani aprila 1945. Hitler, Martin Boorman, Eva Braun i jezgro "Nazi" vodjstva bjeze na Antarktiku.

 

Navodno je objavljena knjiga njemackog pilota iz zadnjih dana rata. Devetnaestogodisnjak sa kopilotom slijece na berlinski aerodrom da napuni gorivo u predahu izmedju dvije borbe. Berlinu se priblizavaju Rusi sa istoka i Amerikanci sa zapada. Artiljerija tuce po Gradu. Iznenada, pilot ugleda skupinu ljudi koji se krecu prema parkiranom avionu na poletnoj pisti. Jasno raspoznaje firera, Evu i neke od visokih nacistickih funkcionera. Njihov avion ima prioritet. Ubrzo odlijecu u pravcu Danske. Tih dana Danska je jos bila pod nacistima. Pretpostavke kazu da su se odatle Hitler i svita ukrcali u jednu od podmornica i uputili ka Bazi-211.

 

Da se opet vratimo dostupnim i provjerljivim podacima.

 

Zavrsna kalkulacija o njemackoj podmornickoj floti je pokazala misteriozni "manjak" od vise od 100 podmornica. Medju njima je bio veliki broj visokotehnoloskih podmornica klase XXII koje su mogle izdrzati pod vodom hiljade milja. (Da li su i one zavrsile na Antarktiku?)

 

Drugo, 26. aprila 1945. poslednji konvoj nacistickih brodova napusta njemacke teritorijalne vode i upucuje se ka Antarktiku. Medju njima su i podmornice U530 sa kapetanom Otte Wehrmut-om i U977 sa kapetanom Heinz Schaumlffer-om. Poslednji vizualni kontakt sa konvojem je istog dana kod Christiansund-a. Saveznici pokusavaju da zaustave konvoj na Juznom Atlantiku, ali bivaju porazeni.

 

Trece, 17. avgusta 1945. gorepomenute njemacke podmornice dolaze prazne u Argentinu i predaju se sa nekoliko clanova posade (mozda im nije bio odobren pristup u Novom Berlinu ili nisu zeljeli ostati?). Americki obavjestajci lete u Argentinu, ispituju ih i, navodno, Njemci nisu voljni da govore.

 

Zvanicna je verzija da nisu znali da je Njemacka kapitulirala u maju (sto je malo vjerovatno, jer su imali radio)

 

Stvari se komplikuju. Obavjestajci saznaju stvari koje, ocito, nisu za siru javnost.  Da li je rat zavrsen za Ameriku?

 

Vise od godinu dana nakon afere sa podmornicama Amerika lansira golemu vojnu operaciju prema antarktickom ledu. Komanda je u rukama legendarnog admirala Richard-a Byrd-a. Operacija "Highjump" ukljucuje 13 brodova, jedan nosac aviona, transportere, vojnu opremu, 4.000 vojnika. Jedina zvanicna izjava o svrsi operacije je da zele da se "...testiraju novi materijali pod ekstremnim Antarktickim uslovima"...

 

Ocekivano vrijeme trajanja: 6-8 mjeseci.

 

27. januara 1947. vojska se iskrcava u postojecoj misiji "Ross Sea", krece se zapadnom antarktickom obalom prema sjevernom dijelu i Neu Schwabenland-u. Nakon manje od tri sedmice boravka na ledenom tlu, Byrd se vraca (povlaci?) u SAD. U javnosti se ekspedicija  proglasava uspjehom, admiral dobija odlikovanje...

 

(Pretpostavlja se da je nakon nekoliko uzastopnih bitaka u zraku i na ledu, admiral uzmaknuo.)

 

Jedini intervju koji je Byrd dao samo dan nakon povlacenja argentinskom novinaru sadrzavao je izjavu da: "...je bilo neophodno da Amerika poduzme akciju protiv neprijateljskih vojnih aviona koji su dolazili iz polarnog regiona..." i da ce u "...slucaju novog rata, Amerika biti napadnuta sa avionima koji ce letjeti izmedju polova nevjerovatnom brzinom..."

 

Vec slijedeci dan cenzura je obavila sve izjave admirala. Podvrgnut je uobicajenom vojnom postupku i do kraja zivota se nije javno izjasnjavao o ovim dogadjajima.

 

Navodno je po povratku u Washington imao susret sa Predsjednikom i sefom Generalstaba od kojih je ultimativno trazio da Antarktik bude u dometu termonuklearnih projektila...

 

Antarktik je poslednjih decenija zasticen Sporazumom u kome su se svi potpisnici slozili da izbjegavaju vojne operacije. Do godine 2000.

 

 

 

 

 

 

 

Podzemne baze – Dulce  (9)

 

 

Houston, 9.5.99

 

A.   1898. godine se osniva Bechtel, danas najveca gradjevinska i inzenjerijska firma u SAD i svijetu (neki kazu i sire !?)

 

Bechtel je u svom dijelu, koji nije otvoren ocima javnosti, supertajni medjunarodni korporacijski oktopus. Tvrdi se da je on "Vlada u sjeni" unutar CIA‑e. Najvazniji polozaji u americkoj vladi rezervisani su za ex‑Bechtel "duznosnike".

 

B.   Pocetkom 1947. godine izgradjen je put pored danasnje vojne Dulce baze, New Mexico. Kao pokrice se pominjala pilana i prerada drveta. Medjutim, preradjeno drvo nikada nije izaslo odavde. Put je kasnije unisten.

 

C.  Americka avijacija je sponzorirala istrazivanja u izgradnji podzemnih konstrukcija tokom pedesetih putem RAND korporacije. Medju prvim javnim fotografijama masine za izgradnju podzemnih tunela  je ona iz 1959. Rand Report je objasnjavao kako se se odvijali zamasni vojno‑konstrukcijski projekti upotrebom ovih masina.

 

Desetine patenata je prijavljeno Americkom Patentnom Zavodu sezdesetih i sedamdesetih iz Los Alamos (New Mexico) National Laboratory. Medju njima i oni za "Termo‑nuklearne podzemne masine za tunele" koji, po principu podzemnog crva, buse kamen i zemlju ostavljajuci betonirane tunele i prostorije iza sebe.

 

Cini mi se da su A., B. i C.  dovoljan okvir za pricu o podzemnim bazama ispod americkog tla: tu su korporacijski giganti i vlada (dakle, pare i "nacionalni interesi"), americka avijacija (konkretni vojni projekti i tajnovitost), Los Alamos (nauka i orudja)...

 

Teze za danas su slijedece:

 

‑  Americko tlo je, na desetinama i stotinama metara dubine, ispresijecano mrezom podzemnih baza, tunela, laboratorija i prolaza;

 

‑ Ovaj proces intenzivno traje preko pedeset godina u novije vrijeme. Prilikom gradnje (busenja) nailazilo se na  prirodne tunele, pecine, prolaze... Ali, prema nekim tvrdnjama, i na one koji su napravljeni u proslosti, od strane drugih bica, iz daleke planetarne historije;

 

‑  Procesi koji se odvijaju u pojedinim bazama predstavljaju supertajnu za nas koji hodamo po povrsini; x‑files i naucna fantastika postaju naucnim faktima;

 

US News and World Report je u broju od 7.8.89. objavio tajni plan za djelovanje americke vlade u slucaju katastrofe. Prema Planu (COG ‑ Continuity of Government), vladina Agencija (Defense Mobilization Planning Systems Agency) koja odgovara samo predsjedniku, se brine da, u slucaju nuklearnog napada ili Armagedona, americki komandni sistem prezivi i funkcionise. Cetrdeset  sest vodecih funkcionera zajedno sa predsjednikom bi bili evakuirani u 50‑ak podzemnih bunkera u 10 razlicitih regiona SAD medjusobno povezanih satelitskim i zemaljskim vezama.

 

I, tu nema nista neobicno. (Kinezi imaju svoju podzemnu mrezu ispod Pekinga koja veze kuce lidera, vladu, centralnu banku i generalstab. Rusi jos i vise.)

 

Pitanja se pocinju pojavljivati kada se pretpostavi kolika je mreza iskopanih baza i tunela. Pedeset godina su masine neprestano busile ispod povrsine. Posada od 35 ljudi na jednoj masini teskoj 95 tona sa borerom od preko 100 metara! Iza nje ostaje betonirani prolaz ili odaja promjera od 15 ili vise metara.

 

Slijede dva svjedocanstva:

 

1.  Radio stanica KVEG u Las Vegasu imala je za gosta Bob Lazara, atomskog fizicara koji je radio u cuvenoj vojnoj bazi Area 51. Emisija je isla uzivo, Bob Lazar je objasnjavao projekte u kojima su dijelovi americkog vojnog establismenta saradjivali sa vanzemaljcima (!). Na telefon se javlja slusalac sa slijedecom pricom:

 

"Mi smo gradjevinski radnici...od nas sedmorice u grupi, dvojica smo voljni da damo zvanicne izjave. Postoji mnogo vise od tunela dole. Sve sto mozete zamisliti je ispod zemlje... Znam, jer sam sam ucestvovao u gradnji... instaliranju...

 

Pored te baze (Area 51), postoje slijedeci podzemni objekti: Dulce, Sunspot, Datil, Corona, Taos Pueblo i Albuquerque (svi New Mexico); u Koloradu su Delta, Grand Mesa, i Colorado Springs; u Kaliforniji su Needles, Edwards AFB, Tehachapi Mountains, Ft. Irwin, Norton AFB i Morongo Valley; sest ih je u Nevadi ‑ Blue Diamond, Nellis AFB, Groom Lake, Papoose, Quartzite i Tonopah."

 

2. Tihi gradic Dulce sa samo 900 stanovnika i jednim hotelom smjesten je na sjeveru New Mexico‑a. Nema turista, ali, prema sve ucestalijim izjavama (vidi: Cosmic Top Secret, William Hamilton III) Dulce nosi skrovitu tajnu. Navodno, pod zemljom je zajednicka biogenetska laboratorija vlade i vanzemaljaca u kojoj se odvijaju bizarni eksperimenti na ljudima i zivotinjama.

 

Slijede svjedocanstava ljudi sa povrsine.  Po meni, najinteresantnije je ono koje dolazi od sluzbenika osiguranja Thomas C.  koji je bio visoko rangiran u zajednickoj hijerarhiji. Nakon godina provedenih u Dulce i drugim bazama, odlucio je da dezertira i ponese niz dokaza (fotografije, projekti, predmeti i sl.) sa sobom. Njegove video kasete se mogu naruciti na americkom trzistu.

 

Koristeci malu kameru, Thomas je napravio preko 30 fotografija u okviru visekatnog podzemnog kompleksa. Prikupio je dokumente i video traku iz sigurnosne kamere iz Kontrolnog Centra koja je snimala hodnike, laboratorije, vanzemaljce (!), i zaposlene. Napustio je objekt, napravio pet kopija i sakrio originale. Kada je otisao kuci po zenu i djecu tamo je vec bio kombi sa vladinim agentima. Shvatio je da ga je izdao K. Lomas (jedan od kolega kojem se ispovjedio). S obzirom da je znao da ce se sigurno provesti bioloski eksperimenti na njima, odlucio je da se skriva. Ovo se desavalo prije desetak godina.

 

Thomas je danas  u pedesetim godinama. Karijeru je zapoceo tajnim treningom u fotografiji u podzemnoj bazi u drzavi West Virginia. Sedam godina je radio za Americku avijaciju. 1971. odlazi da radi za Rand Corp. u Santa Monica, California, da bi 1977. bio prebacen u Dulce bazu.

 

U to vrijeme, kolega istrazivac, takodje zaposlen kao sluzbenik osiguranja u Sante Fe‑u, privatno je istrazivao UFO fenomene i djelovanje Masonskih i Wicca grupa u regionu. Oni su zajedno odgledali Thomas‑ove fotografije, videa i dokumente iz Dulce baze. Crtezi koji su kasnije napravljeni po tome kasnije su cirkulirani u UFO zajednici pod nazivom "Dulce Papers".

 

Dulce baza je napravljena na nekoliko podzemnih nivoa. Sto se spusta nize potrebne su posebne dozvole za kretanje; smanjuje se broj ljudi koji se mogu kretati na dubljim nivoima. Thomas je posjedovao ULTRA‑7 dozvolu sto znaci da je mogao da ide do sedmog nivoa ispod zemlje.

 

"Ja sam znao za sedam sub‑nivoa, ali ih je mozda bilo jos... Vecina vanzemaljaca su na nivoima 5, 6 i 7... Njihove prostorije za smjestaj su na petom nivou. Jedini znak na engleskom jeziku nalazi se u satl‑stanici na kojem pise: "Za Los Alamos" (Od Dulce baze do baze u Los Alamosu je oko 150 km.)

 

Veza ide od Dulce baze do baze Page (Arizona), zatim do slijedece podzemne baze ispod Area 51 (Nevada). Drugi pravci su prema bazama: Taos, Datil i Carlsbad (New Mexico), Colorado Springs i Creed (Colorado).

 

Postoji bogata mreza u kojoj operira podzemni satl koji se siri u globalni sistem tunela i podzemnih gradova.

 

U Dulce bazi vecina znakova na vratima i hodnicima su na jeziku vanzemaljaca ili na univerzalnom slikovnom jeziku koji je razumljiv i ljudima i vanzemaljcima.

 

Nakon drugog nivoa svi bi bili izmjereni goli, a onda bi dobili uniformu. Posjetioci su imali krem uniforme sa rajferslusom. Tezina osobe bi bila stavljena na kompjutersku osobnu kartu svaki dan. Ako bi se primjetila promjena u tezini vecoj od tri paunda (oko 1,5 kg), fizicki pregled i x‑zracenje bi slijedilo.

 

Vage za tezinu su postavljene ispred svih delikatnih oblasti te su ugradjene u pod ispred prolaza i kontrolnih panela. Osoba bi postavila svoju kompjutersku kartu u slot, ukucala brojcanu sifru. Tezina i kod se moraju poklopiti da se vrata otvore. Neslaganje daje znak za uzbunu.

 

Nikome nije dozvoljeno da nesto nosi u osjetljivim dijelovima baze. Sve sto ulazi se pregleda na traci putem x‑zraka. Isti metod je i kod napustanja baze.

 

Liftovi se kontroliraju magnetno; nema kablova. Magnetni sistem je unutar zidova. Ne postoje normalne elektricne kontrole. Sve je kontrolirano naprednom magnetnom tehnikom, ukljucujuci osvjetljenje. Nema regularnih sijalica. Tuneli su osvjetljeni fosfornim jedinicama.

 

Nivo jedan sadrzi garazu za odrzavanje prolaza i podzemnih ulica. Nivo 2 ima garaze za vozove, satlove, masine za kopanje tunela i za odrzavanje diskova.

 

Na nivou 4 su u toku proucavanja na ljudskoj auri, kao i aspekti telepatije, hipnoze i snova. Saznalo se, izmedju ostalog, kako odvojiti bioplazmicko tijelo od fizickog tijela (!?)  ljudi i kako postaviti matricu "vanzemaljskog identiteta" u ljudsko tijelo nakon odvajanja ljudske duse!

 

Nivo 6 je privatno nazvan "Hol nocne more". Sadrzi geneticke laboratorije gdje se odvijaju pokusi na ribama, pticama i misevima. Zivotinje ne slice svojoj originalnoj formi. U nekoliko kaveza su ljudi sa vise ruku i nogu te humanoidi koji nalice na slijepe miseve visoki do 2 m.

 

Vanzemaljci su naucili ljude mnogo o genetici; stvari koje su korisne i one koje se opasne.

 

Greys (vrsta vanzemaljaca) i reptiloidi (drugi tip vanzemaljaca) su visoko‑analiticki i tehnoloski orijentirani. Imali su drevne konflikte sa Nordijcima (treca vrsta humanoidnih vanzemaljaca) i mozda se ovdje pripremaju za neki buduci konflikt. Intenzivno rade na  kompjuterskim i bio‑inzinjerskim naukama; sa naseg stanovista cine nehumane eksperimente prema drugim vrstama.

 

Osnovne vladine institucije koje su ukljucene u genetska istrazivanja (tzv. genom projekti) su pripadnici: Ministarstva za Energiju (osobito Nevada test lokacija), Nacionalni Zdravstveni Institut, Nacionalna Naucna Fondacija, Medicinski Institut Howard Huges i Dulce Podzemna Laboratorija kojom upravlja DOE. Vodja genetskih projekata za Los Alamos i Dulce je Larry Deaven.

 

Uobicajeni oblik reprodukcije je poliembrionij. Svaki embrij se dijeli na 6 do 9 individualnih jedinica uz pomoc "formule" ‑ kombinacije plazme, deoksihemoglobin, albumin, lisozim, cation, amniotski fluidi i dr.

 

Cesto sam, (prica Thomas), krecuci se sedmim nivoom, nailazio na kaveze sa ljudima. Red za redom, hiljade ljudi sa tragovima genetskih manipulacija, ukljucujuci i humanoidne embrije, su drzani u hladnjacama. Najcesce su bili nepokretni, ali povremeno su plakali i molili za pomoc.

 

Nama je bilo receno da su nepovratno poludjeli te da su bili ukljuceni i visokorizicne projekte testiranja droga za lijecenje ludila. Receno nam je da nikada ne razgovaramo s njima. U pocetku smo vjerovali u pricu. Napokon je 1978. mala grupa zaposlenih otkrila istinu. Tako su zapoceli Dulce ratovi.

 

Vanzemaljci ne zele nasu zemlju, zlato, minerale ili vodu. Cak ni ljudski ili zivotinjski zivot. Ono sto oni zele je magnetna (zivotna?) sila koja struji oko i kroz planetu  Zemlju! Vanzemaljci koriste ovu magicnu moc na nacin nepoznat nama.

 

Ovu silu oni smatraju vaznijom nego bilo sta na nasem globusu."

 

(Navodnici, kraj Thomas‑ove price.)

 

 

                                                                     ********

 

 

Kako svariti ili povjerovati u ovu pricu?

 

U prilogu je "Mapa podzemnih objekata i tunela" u jugozapadnom dijelu Amerike (onom o kom je danas bilo rijeci).  Detaljno je prikazan pravac tunela, vojne baze koje su spojene satlom i podzemne laboratorije.

 

Tzv. "letece tanjire" danas nismo ni pominjali jer bi bili samo dekoracija intrigantnoj Thomas‑ovoj prici koja ide puno dalje.

 

 


 Slika 6: Reprodukcija mreze podzemnih baza povezanih podzemnim tunelima na jugu SAD.

 

 

 

 

 

 

“James Bond”  (10)

 

 

Houston, 2. juni 1999.

 

Dragi prijatelj Djidji je, za svog boravka u Americi, osnovao kompaniju "James Bond". Filmovi sa zaposlenim u "Sluzbi njezinog velicanstva" jos uvijek obrcu pare. A nas Britanska Tajna Sluzba sa modernim i stvarnim James Bond‑ovima na trenutak vraca na zemaljske teme.

 

Dvojica bivsih britanskih spijuna izazvali su buru u obavjestajnim krugovima Evrope.

 

Slucaj prvi: David Shayler

 

David je radio za MI5 (britanska domaca obavjestajna sluzba) od 1995‑1997. Nezadovoljan neefikasnoscu i nezakonitoscu rada bjezi 1997. u Francusku. U intervjuima je iznio dio tajnih podataka do kojih je dosao radeci za sluzbu. Biva uhapsen i zatvoren. Srecom, francuski sud odbija britanski zahtjev za izrucenje gdje bi ga  cekao dugogodisnji zatvor.  (Sire na njegovom sajtu  http://www.shayler.com  )

 

Tvrdnje:

 

‑ MI5 je redovno prisluskivao clanove britanske Kraljevske porodice,

 

‑ MI6 (britanske obavjestajna sluzba za inostranstvo) je organizovala neuspjesni atentat na Gadafija,

 

‑ MI5 je, medju gomilom dosjea, vodila poseban i za John Lennon‑a

 

 

Slucaj drugi:  Richard Tomlinson

 

Jos jedan tridesetogodisnjak, sa stazom u MI6 od 1991‑1995. Tokom rada je cesto upozoravao na nepravilnosti u radu Sluzbe da bi 1995. bio otpusten. Rodom Novozelandjanin, Tomlinson je, nakon Cambridge‑a i diplome u aeronautickom inzenjeringu, regrutovan u Tajnu Sluzbu. Zavrsava specijalnu obuku za elitnu komandosku jedinicu. Radio je u Moskvi, Bosni i na Bliskom Istoku.

 

Nakon napustanja MI6 pise knjigu i, naravno, zavrsava u zatvoru zbog otkrivanja tajni. Zabranjen mu je ulazak u Francusku (epizoda sa francuskom sluzbom DST koja mu nije dozvolila da se pojavi na TV), izbacen je iz aviona koji je sa Novog Zelanda trebao odletjeti za Australiju (novozelandski NZSIS ga nije pustio na australijsku TV), i, na koncu, CIA ga je vratila iz Amerike onemogucivsi mu intervju na NBC‑u. Mr. Tomlinson danas zivi u Svicarskoj.

 

Tvrdnje:

 

‑ MI6 je 1992. imala  sluzbeni prijedlog tri nacina za atentat na Milosevica (prvi, obuka Milosevicevih protivnika u Srbiji; drugi, slanje komandosa da izvrse atentat; treci, izazivanje auto nesrece u Zenevi, ispred tunela, zasljepljivanjem vozaca) ‑ skandal je izbio zbog toga sto se od ovoga odustalo;

 

‑ MI6 je bila umijesana u smrt princeze Diane i Dodi Al Fayed‑a (atentat je izveden na oprobani, goreopisani, nacin; Tomlinson je, takodje,  razotkrio sefa sigurnosti u hotelu Ritz te novinarskog paparazzi‑ja da su na platnoj listi Tajne Sluzbe) ‑ jasno, Britanci nisu mogli dozvoliti mogucnost da potencijalni nasljednik na britanski presto ima oca muslimana (dosta im je bilo problema sa promjenom vjere kad je Elizabeta Prva bila ustolicena kao prvi protestant nakon vjekovne vladavine katolika);

 

‑ prije tri sedmice, sredinom maja, Tomlinson je objavio, na Internetu, listu sa imenima i adresama od preko stotinu britanskih spijuna sirom svijeta (zaprepasteni britanski ministar Robin Cook je javno optuzio Tomlinson‑a).

 

Obojica prijete sa daljim objavljivanjem prljavog vesa ukoliko im se ne dozvoli slobodan ulazak u Britaniju i prestanak pracenja.

 

 

 

 

 

 

Philip Corso (11)

 

 

Prije nekoliko mjeseci sam, na Internetu , medju udarnim domacim (americkim) vijestima tog dana, procitao obavijest o smrti Philip Corso‑a. Naizgled nista cudno: gospodin Corso je bio u svojim sedamdesetim godinama  i ljudi tada umiru od "masivnog srcanog udara". Drugo, pukovnik Philip Corso imao je zavidnu vojnicku i politicku karijeru i Amerika drzi do svojih istaknutih figura.

 

Ipak...Vijest zavrijedjuje vise paznje.

 

Biografija vremesnog gospodina bila mi je dobro poznata: od 1942. stacioniran je kao mlad kontraobavjestajac u Evropi (kraj rata docekuje u Italiji); ponovo, kao obavjestajac, radi u stabu generala MacArthur‑a tokom Korejskog rata. Tokom pedesetih, sada vec kao pukovnika, americki predsjednik Dwight Eisenhower ga drzi kao clana mocnog Savjeta Nacionalne Sigurnosti (NSC). Za predsjednikovanja Kennedy‑ja (1961, 1962. i 1963.) Corso provodi najinteresantnije godine svoje karijere: rukovodi Odjeljenjem Istrazivanja i Razvoja u Americkoj Armiji. Nakon toga ide u americki Kongres da radi za vrlo utjecajnog senatora Strom Thurmond‑a (koji je, opet, proveo najvise vremena vodeci Senatske Odbore za nacionalnu sigurnost) te senatora Richard Russel‑a (clana Warren‑ove Komisije, koja je istrazivala okolnosti pod kojima je ubijen Kennedy).

 

Razlog zbog kojega sam proucio autenticnost Corso‑ove biografije bila je njegova knjiga:"The Day After Roswell". Tvrdo‑koricno izdanje knjige je iz 1997. (sa predgovorom senatora Thurmond‑a u kojemu sa pijetetom govori o svom saradniku); u dzepnom izdanju, 1998, predgovor je povucen (ne zbog netacnosti u faktima, vec zbog toga sto sadrzaj knjige, ipak, "nije bio za siru javnost").

 

Knjiga "Dan poslije Rozvela" predstavlja konacno, na faktima zasnovano, razrjesenje kontroverzije koja je decenijama okruzivala misteriozni udes "neidentifikovanog leteceg objekta" u Rozvelu, New Mexico, 1947. godine.

 

Serija dokumenata koja je tek sada postala pristupacna  skidanjem etikete "Strogo povjerljivo" i "Vojna tajna" te licni udio Corso‑a u sudbini predmeta nadjenih na i u letjelici, baca sasvim novo svjetlo na svjetski razvoj u poslednjih pedeset godina. Ne samo da je, prema Corso‑u, UFO postojao, vec je, zahvaljujuci procesu ireverzibilnog inzenjeringa, americka vojska uspjela razviti kljucne industrijske poluge kao:

 

‑ mikroprocesorska tehnologija zasnovana na cipu,

‑ opticka vlakna,

‑ lasere,

‑ super‑provodljivost.

 

Nakon toga, ove nove tehnologije su proslijedjene gigantima americke ekonomije za komercijalnu upotrebu.

 

Corso razotkriva sokantnu ulogu americke vlade i pojedinih njenih segmenata (vojnih, obavjestajnih i civilnih) u prikrivanju informacija o vanzemaljcima i njihovoj tehnologiji. Naravno i on je pripadao uskom krugu koji su neposredno rukovodili procesom u poslednjih pedeset godina. Glavna odlika knjige je da daje imena generala, naucnika i politicara upletenih; datume i mjesta odrzavanja sastanaka; detaljan opis predmeta i tehnologije  i put kojim su americke laboratorije isle dok nisu izbacile kopije u americkoj vojsci i na komercijalnom trzistu.

 

 

1. O udesu u Rozvelu:

 

Prve sedmice jula 1947, u pustinji kraj Rozvela, leteci disk sa cetvoricom clanova posade, dozivio je udes. Trojica bica, visine metar i dvadeset, sivkaste boje koze, glava neuobicajeno velikih u odnosu na tijela, stradala su na mjestu. Jedan je prezivio; kada je vojna policija iz 509‑e zrakoplovne brigade stigla na mjesto udesa, jedan od policajaca je pucao i ranio ga.

 

Kasnije je prebacen u bolnicu i nakon nekog vremena umro. Prvih sest sati u lokalnim novinama su objavljene vijesti o UFO incidentu sa izjavama mjestana, policajaca, vatrogasaca, cak i predstavnika za stampu vojne brigade. Nakon toga, stizu visoka vojna lica iz Vasingtona, sve se zataskava. Tijela Greys‑a (to je danas uvrijedjen naziv za njih), predmeti te UFO letjelica su djelomicno prebaceni u sva tri roda americke vojske: zrakoplovstvo, mornaricu i kopnenu vojsku. Ili, konkretnije, u Fort Bliss, Texas, zatim Wright‑Patterson bazu i Fort Riley, Kansas.

 

(Igrom slucaja, Corso je bio u Fort Riley‑u kao major te godine i vidio je tijela vanzemaljaca iste noci kada su stigli vojnim konvojem.)

 

 

2. O pocetku rada u Pentagonu

 

General Arthur Trudeau ga je, prvi dan po dolasku Corso‑a u Pentagon, zaduzio sa ormarom punih stvari koje su nadjene u Rozvelu uz komentar:

 

"...njihova vrijednost je nemjerljiva. Zrakoplovstvo (Air Force) ih zeli, jer misle da pripada njima...Mornarica misli da mora imati sve sto ima i Zrakoplovstvo. CIA ih hoce da bi ih mogla proslijediti Rusima... Phill, od tebe hocu plan... sta imamo u rukama... i kako to mozemo iskoristiti, a da pri tome ne padne u pogresne ruke."

 

 

3. O laserskom skalpelu

 

Medju prvim predmetima koje je zapazio bila je "...naprava nalik na kratku baterijsku lampu, sa samostalnim izvorom energije. Kada bi je uperili prema zidu, na zidu se vidio tanki kruzic crvenog svijetla, mada svjetlosni snop nije polazio iz naprave.

 

Ako bi se preslo nekim objektom ispred svijetla, on bi prekidao snop i nakon nekog vremena poceo bi se pusiti. Vremenom smo shvatili da je to neka vrst sjeciva... jednom prilikom, igrajuci se sa dimom ispred naprave, citav snop je poceo da dobija oblik... Ono sto je bilo nevidljivo postalo je kruzno, supertankog oblika...

 

Nekoliko godina kasnije smo postali svjesni da je ovo sjecivo‑skalpel koristeno u eksperimentima vanzemaljaca na desetinama hiljada krava sirom Amerike... kojima su uklanjali kompletne organe kirurskom preciznoscu ("cattle mutilations" sezdesetih i sedamdesetih u drzavama jugozapadne SAD).

 

 

4.  O zataskavanju

 

General Roger Ramey, komandujuci 509‑e zrakoplovne, naredio je majoru Jesse Marcel‑u da povuce svoju pricu o "letecim tanjirima" i da pozira za novinski foto sa ostacima balona za vremensku prognozu. Tako je, dan poslije Rozvela, istina zataskana.

 

Major Marcel, obavjestajac koji je bio prisutan udesu, progovorice tek 1971. U medjuvremenu se general Ramey pobrinuo da angazira kompletan obavjestajni i kontraobavjestajni aparat u prikrivanju istine, zasnovan na prijetnjama i ubistvima. Kada je tajnost osigurana, slucaj je predat glavnokomandujucem avijacije SAD, generalu Nathan Twining‑u.

 

 

5.  O generalu Twining‑u

 

Predsjednik Truman potpisao je nalog generalu Twining‑u da licno ode u New Mexico da

istrazi istinu o udesu i podnese mu direktan izvjestaj. Inicijalni izvjestaj je potvrdio postojanje vanzemaljskih predmeta i bica. Predmeti su analizirani, selektirani i priredjeni za distribuciju razlicitim vojnim ustanovama i rodovima vojske. Na bicima je izvrsena autopsija u potpunoj tajnosti.

 

General Twining svoj raport predsjedniku pocinje sa: ... Leteci tanjiri ili UFO nisu iluzije... vec nesto realno i stvarno... a ne fiktivno." (Izvjestaj je prije dvije godine de‑klasificiran kao visoka vojna tajna i dostupan je javnosti.)

 

 

6.  O sastanku kod Trumana

 

"Mi smo u sosu ovdje. Nate Twining kaze da ne zna sta je ta vrazja stvar osim da ce se, ako se Sovjeti domognu toga, citava istorija promijeniti...", govorio je Truman najblizim saradnicima.

 

"Ovo je kao projekat Manhattan, gospodine predsjednice", sugerisao je admiral Hillenkoetter, direktor CIA. "Ono je bio rat. Nismo mogli reci nikome. I ovo je rat. Ista stvar. Skrivacemo to i od same Vlade."

 

"Da li cemo ikada reci svome narodu sta se uistinu odigralo?", pitao je Truman.

 

Tajac.

 

"Well", President Truman said. "Do we?"

 

 

7. O "Majestic 12"

 

Tih ljetnih dana 1947. zapocelo je prikrivanje najvece vojne tajne u historiji i menidzment americkog odnosa sa vanzemaljcima. Sredinom septembra Truman je formirao super‑tajnu "Grupu 12" u kojoj su se nalazili:

 

Roscoe Hillenkoetter, direktor CIA; James Forrestal, ministar odbrane; general Nathan Twining, nacelnik Avijacije; profesor Donald Menzel, astronomer sa Harvarda i kriptografski ekspert; Vannevar Bush, sef Armijskog Istrazivanja i Razvoja; biolog Detlev Bronk, predsjednik Nacionalnog Istrazivackog Savjeta;  general Robert Montague, komandant Fort Bliss‑a i White Sands‑a; Gordon Gray, sekretar Armije i upravitelj psiholoskog odjela CIA; Sidney Sours, direktor Nacionalnog Sigurnosnog Savjeta; general Hoyt Vandenberg, ex‑direktor CIA i buduci komandant Avijacije; avio‑inzinjer Jerome Hunsaker, direktor NACA (prethodnica NASA); i Lloyd Berkner iz Armijskog Odbora za R&D.

 

 

8.  O strategiji

 

"It would have to be", as General Twining suggested, "at the same time both the greatest cover‑up and greatest public relation program ever undertaken..." Formiracemo vladu unutar vlade, samoodrzivo tijelo bez obzira koja politicka partija bila na vlasti... i zestoko braniti tajne, a istovremeno temeljito analizirati svaku novu informaciju o vanzemaljcima...

 

Povremeno cemo propustati djelice informacija u javnost, istinite ili ne, da bi kreirali klimu prihvatanja postojanja zivota van zemlje bez izazivanja generalnog osjecaja panike..."

 

Zbilja, "dvanaestorica velicanstvenih' su ustanovili projekat "Blue Book" koji je obradio preko 12.000 individualnih slucajeva. Oko 10% ozbiljnih je proslijedjeno navise, a ostalih 90% u kojima je postojalo drugo objasnjenje, je pusteno u javnost. U tim slucajevima  su ridikulizirani i izvrgnuti podsmjehu i/ili prijetnjama njihovi autori. ("Plava knjiga" je objavljena  koncem sezdesetih i cesto je pominjana na TV kao autentican "dokaz" o ne‑postojanju kontakta sa drugim bicima.)

 

 

9. O cuvanju tajni

 

Stara prica o cuvanju tajni ide ovako: grupa ljudi, koji zele da sakriju najvece tajne od ostatka svijeta, pronalaze tajno mjesto u kome skrivaju tajnu. Posto, prije ili kasnije, svako tajno mjesto bude otkriveno, prije toga oni pronadju novo tajno mjesto gdje sakrivaju novu tajnu. Zatim, prije nego sto se otkrije drugo tajno mjesto, oni pronadju trece mjesto za novu tajnu.

 

Slijedi cetvrto, peto itd. skroviste. Preko pedeset godina ovaj scenarij je vazio, prema Corso‑u, za tajne Rozvela i kontakta sa drugim bicima. Formirale su se razne vladine i ne‑vladine grupe, ad hoc komisije, tajna tijela i odbori. Svi su oni znali djelice istine, a vremenom, o cjelini, niko u potpunosti nije znao. Nekoliko decenija kasnije, Rozvel je postao samo mit.

 

 

10.  O naucnoj fantastici

 

"...Flying saucers did truly buzz over Washington, D.C., in 1952..." i postoji more fotografija, radarskih zapisa i izvjestaja da to potvrde. "Ali mi smo to odlucno opovrgavali... a istovremeno financirali pisanje scenarija, a zatim i snimanje filmova kao THE MAN FROM PLANET X. Zanr naucne fantastike nam je sluzio da kanalisemo pritisak koji je postojao u vezi letecih tanjira...

 

Ovo smo nazivali kamuflazom kroz limitirano pustanje informacija... i to je davalo dobre rezultate. Ljudi su se zabavljali, ponekad bili prestraseni u kinima... I to isti oni koji su bili svjedoci letecih objekata... I tako su zaboravljali na ono sto mi zaista radimo..."

 

 

11.  O anatomiji vanzemaljaca

 

"Fotografije u mom dosijeu"... Corso je zapocinjao svoj izvjestaj generalu Ttrudeau, "... pokazuju bica visoka metar i dvadeset. Medicinski izvjestaji govore da njihovi organi, kosti i sastav koze jesu drugaciji od nasih. Srce i pluca su veci od ljudskih. Kosti su tanje, ali izgledaju jace, jer je atomski sastav drugaciji. Koza sluzi za zastitu organa od kosmickog zracenja ili gravitacionih sila za koje jos ne znamo. Mozak je takodje znatno veci od naseg..."

 

"Da li mozemo pretpostaviti da ova bica predstavljaju kraj procesa genetskog inzenjeringa

dizajniranog da ih adaptira na dugacka svemirska putovanja u okruzenju elektromagnetnih

valova te brzina opisanih u Ajnstajnovoj teoriji relativiteta?", zakljucuje svoj izvjestaj Corso.

 

 

12.   About "headbands"

 

Americke generale i naucnike je posebno intrigirala cinjenica kako se upravljalo letjelicom. Nije bilo nicega ni nalik kontrolnom panelu; nijednog prekidaca, dugmeta, zica...Ali ono sto je nadjeno bilo je nalik traci za glavu dovoljno elasticno da stoji na povelikoj glavi Greys‑a. "Izvjestaji koje sam procitao su ukazivali da su oficiri koji su probali staviti ove trake na glavu, dozivljavali intenzivne sokove u rangu od manjih senzacija do glavobolja u kojima bi se javljali slike i eksplozije u hiljadu boja..."

 

Dugotrajnim istrazivanjima smo ustanovili da je svrha ovih "senzora" bila da stimulisu pojedine oblasti u mozgu i istovremeno razmjenjuju informacije sa mozgom. "Ove naprave su bile vrlo sofisticirani mehanizmi za prevodjenje elektro impulsa iz mozga Greys‑a u vrlo specificne upravljacke komande", nastavlja Corso. "Pedeset godina poslije Rozvela, verzije ovih naprava ce eventualno postati komponente navigacijskih kontrolnih sistema najsavremenijih armijskih helikoptera... a na komercijalnom elektronskom trzistu postace pomagala kod trodimenzionalnih kompjuterskih igara..."

 

 

13.   O sudbini prve UFO letjelice

 

"Iz baze Wright letjelica je poslana u Norton Air Force Base u Kaliforniji, gdje je americka avijacija pocele eksperimente na izradi replike tehnologije. Kasnije su nastavljeni u Nellis Air Force Base u Nevadi gdje je Stealth tehnologija razvijana (F‑117, nevidljivi lovac). Armiji je bilo stalo samo do oruzja pronadjenih u letjelici i kako bi se ona mogla iskoristiti... Originalna UFO letjelica je ostala u Norton bazi gdje Avijacija i CIA odrzavaju neku vrstu "vanzemaljskog tehnoloskog muzeja"...

 

Eksperimenti na repliciranju njihove tehnologije se nastavljaju do danasnjeg dana... a njima imaju pristup samo odabrani visoko rangirani oficiri i kongresmeni koji glasaju za povecanje vojnog budzeta... Oni koji vide tajne odmah se obavezu na njeno cuvanje...

 

 

14.   O preliminarnoj listi

 

Medju ostacima pronadjenim u Rozvelu, na mojoj preliminarnoj listi za razvoj su bili predvidjeni:

 

‑ Image intensifiers (od kojih su nastali "night vision", maske s kojima se vidi u noci),

‑ Fiber optics (danas je vec univerzalna primjena optickih vlakana),

‑ Supertenacity fibers (superprovodljivost je medju naucnim otkricima stoljeca),

‑ lasers (laseri)

‑ Integrated circuits and micro miniaturization ("sve se zna" o razvoju kompjutera poslije 1947.)

‑ Project Horizon ‑ Moon base (neostvareni projekat osnivanja americke baze na Mjesecu iz pocetka 60‑ih)

‑ Particle beams (glavna komponenta Reganovog "Rata zvijezda"),

‑ Electromagnetic propulsion systems (buducnost kretanja kroz svemirske prostore je zasnovana na elektromagnetnim pokretackim sistemima).

 

"Za svaku tacku na mojoj listi, general Trudeau je izlistao kadrovske dosijee sa imenima naucnika koji su radili za vladine projekte i koji bi se mogli ukljuciti u nase aktivnosti... Njima je pridodao armijske kontraktore : Bell Labs, IBM, Monsanto, Dow, General Electric i Hughes...

 

  

15.   O namjerama Greys‑a

 

"... U pocetku nismo znali kakve su njihove namjere... ali ono cega smo bili svjedoci, kao na primjer, eksperimenti na kravama, nadgledanje nasih tajnih vojnih instalacija, izvjestaji o stalnim otmicama ljudi te njihovo konstantno prisustvo na svemirskim letjelicama, uvjeravalo nas je da oni nisu prijateljski posjetioci koji ce nas pozdraviti sa: "Zdravo, mi dolazimo u miru..."

  

 

16.   O hladnom ratu

 

 

"Tako je hladni rat sa Sovjetima ispao odlicna prilika da podignemo nivo nase odbrambene moci zbog navodnog sukoba sa komunizmom, dok smo mi u tajnosti pripremali arsenale i strategiju da se branimo od napada vanzemaljaca... Ukratko, hladni rat jeste bio realan i opasan, ali nam je posluzio kao paravan da razvijemo planetarni sistem pracenja i odbrane i prema svemiru, ali i prema Sovjetima..."

 

"...Prava istina iza pregolemog nuklearnog i taktickog arsenala bila je opasnost od vanzemaljaca... da, ako okupiraju dio planete... imamo vojne mogucnosti da im naudimo..."

 

 

17.   O istrazivanju svemira

 

"I Sovjeti i mi smo, od samog pocetka svemirskih istrazivanja i letova, bili nadgledani i ometani... Kruzili bi oko nasih letjelica, ometali radio transmisije, izazivali elektricne ili mehanicke probleme... Sovjetski i americki kosmonauti su nezavisno izvjestavali o pojavi UFO da je to postalo rutinsko i uobicajeno... Audio/video veza sa NASA‑om bila je zasticena, a astronauti su bili instruirani da ne prijavljuju pojave UFO dok se ne vrate na zemlju... A onda bi, naravno, bili dalje "obradjivani..."

 

“Slijedi Izvjestaj od Nila Armstronga koji je vidio bazu vanzemaljaca prilikom slijetanja Apola 11 na Mjesec…” (!?) NASA, jasno, nije nista prijavila, jer ovo su bile stvari "high national security".

 

General Douglas MacArthur je 1955. izjavio za New York Times: "Sve svjetske nacije ce se morati ujediniti za slijedeci veliki rat, jer ce on biti medjuplanetarni rat." Javnost nije pridala narocitog znacaja generalovoj izjavi, ali ona jasno odrazava razmisljanje i (paranoicno ?) ponasanje armijskih i vladinih struktura tokom 50‑ih i 60‑ih.

  

 

18. O prvom uspjesnom projektu

 

Corso se susreo 1960. sa dr. Paul Fredericks‑om iz Fort Belvoir‑a i razgovarali su na temu razvoja sprave kojom se moze vidjeti u noci. Corso mu je dao predmet nadjen u Rozvelu:

 

"Nadam se da ce vam ovo pomoci u vasim istrazivanjima. Sada je to vase. Zapamtite, i ova sprava je, za one koji pitaju, nastala ovdje. Mi cemo vam osigurati budzet za razvoj. Vi koristite vase izvore za proizvodnju i preuzmite sve beneficije kada jednom dodjete do konacnog proizvoda... A sada, koja ce vam prica biti paravan?", Corso ga je upitao.

 

"U Fort Belvoir‑u, timovi su bili nauceni da svoja razmisljanja drze za sebe. Ako im kazete da je ovaj komad tehnologije dosao putem nase obavjestajne sluzbe iz neke strane zemlje, i da ga mi moramo utopiti i izmjeniti tokom nasih istrazivanja, tako ce i biti", odgovorio je dr. Fredericks.

 

"Nobody asks any questions?", insistirao je Corso.

 

"Niko ne postavlja nikakva pitanja pod bilo kojim uslovima", zavrsio je Fredericks.

 

Projekat je 1963. bio u Martin Marietta Electronics (danasnji Lockheed Martin) i inicijalnu premijeru je dozivio u Vijetnamu i Evropi.

 

 

19. O kompjuterskoj tehnologiji

 

"Citava oblast minijaturnih kola je dozivjela gigantski skok u 1947. sa izumom tranzistora i prvih komponenti u cvrstom stanju... Da nisam svojim ocima vidio silikonska vlakna i predmete porijekla iz Rozvelovog udesa, da ih nisam drzao u vlastitim rukama, da nisam o njima razgovarao sa Hermann Oberth‑om, Werner von Braun‑om ili Hans Kohler‑om, da nisam cuo izvjestaje ovih naucnika sa sastanaka sa Nathan Twining‑om, Vannevar Bush‑om (MJ‑12) i istrazivacima iz Bell Laboratorija, ja bih mislio da je izmisljanje tranzistora ‑  c u d o. A sada znam kako je do njega doslo." ("I know now how it came about").

 

"Bila je 1961. godina i general Trudeau je ugovarao niz sastanaka sa kompanijama: Sperry‑Rand, Hughes i Bell Labs da utvrdim kako oni mogu primjeniti minijaturna kola u dizajn oruzanih sistema... Inspiracija za mikrokola je pala s neba u Rozvelu i okrenula razvoj digitalnih kompjutera u sasvim novom smjeru. Moj posao je bio da primjenim novu tehnologiju u razvoju novih generacija oruzja..."

 

 

20.   O laserima

 

"Jedno od oruzja koje je imalo sirok potencijal bio je laser, naprava koju je Armija nasla u UFO letjelici u Rozvelu. Kasnije ce je razviti kao oruzje u kooperaciji sa kompanijom Hughes Aircraft."

 

"Koncem 1961. general Trudeau je trazio da odem u Fort Belvoir i razgovaram sa dr Mark Johnson‑om. Mark je bio naucnik iz Hughes Aircraft‑a. Moj sastanak s njim bio je kratak i direktan."

 

"S obzirom da vi razvijate navigacione radare za helikoptere, prikljucite im novo‑razvijene lasere za premjeravanje terena i biranje ciljeva", predlozio je Corso. Naravno, mi cemo osigurati razvojna sredstva za laserski projekat ako vas tim smatra da je ideja ostvarljiva".

 

"Kada sam nekoliko mjeseci kasnije provjeravao status projekta, ovog puta sam se sreo sa drugim naucnikom. I ‑ sve je izgledalo kao rutinski armijski projekt."

 

(Nakon ovog idu jedan za drugim primjerom koji objasnjavaju kako su znanja izvucena iz nevelike UFO letjelice izmjenila tok tehnoloskog i ekonomskog razvoja nase civilizacije. Zavrsicu sa slucajem superprovodljivosti.)

 

 

21.  O superprovodljivim vlaknima

 

Dr Richard Feynman je dobio Nobelovu nagradu iz fizike za svoja teorijska otkrica na polju kompresioniranih molekularnih struktura i kvantno‑mehanickog ponasanja elektrona. (Da li ovo nekome nesto vise znaci?)

 

"Kao mladi atomski fizicar, dr. Feynman je bio kolegom mnogim poslijeratnim atomskim specijalistima koji su radili za Armiju te Avijaciju na programima vodjenih projektila i programu nuklearnih istrazivanja tokom 1950‑ih. Feynman je bio u kontaktu sa Alamogordo grupom iz Avijacije i imao je pristup informacijama i otkricima iz Rozvela (na primjer tekstilna i/ili keramicka zastita UFO letjelice)... Bio je sudionikom istrazivanja na nekoliko vojnih projekata...

 

Tri godine prije dobijanja Nobelove nagrade, dr. Feynman je odrzao teorijsko predavanje na sastanku Americkog Drustva Fizicara. U svom izlaganju je potencirao mogucnost kreiranja supstanci cija je molekularna struktura tako kondenzirana da materijal pocinje mijenjati svojstva... Njegove kolege su ocito smatrale da je ovo sasvim novi teorijski pristup...U stvarnosti, dr. Feynman je jendostavno imao pristup realnim objektima iz Rozvela i davao je njihovo teorijsko objasnjenje..." (I dobio Nobelovu nagradu... sic!).

 

Nadam se da ce i vas ovaj tekst intrigirati... Otvaraju se mnoga nova pitanja... i dobijaju neocekivani odgovori. Ponovo se vracamo na nedoumice u pogledu "zvanicnih istina" i osjecaja da smo manipulisani na sirokoj skali.

 

 

 

 

Slika 7: Americki pukovnik James Corso, besprijekorne vojne, naucne i politicke proslosti, zasluzan je za “sijanje” vanzemaljske tehnologije pronadjene u Roswell-u. Putem reverzibilnog inzinjeringa, ta je tehnologija postala dijelom americke vojne i komercijalne nadmoci kroz razvoj kompjutera, lasera, superprovodljivosti i optickih vlakana.

 

 

 

 

 

 

 

Europa  (12)

 

 

Atomski fizicari dobijaju Nobelove nagrade, ali ne i astronomi. Molekularni biolozi dobijaju Nobelove nagrade, ali nijedan istrazivac iz NASA‑e je nije dobio...

 

Slucajno?

 

Kada je 1958. predsjednik Eisenhower potpisao akt o osnivanju Nacionalne Svemirske Agencije, stvoren je utisak da je rijec o civilnoj i javnosti otvorenoj Agenciji. Taj dojam nosi prosjecni Amerikanac i velika vecina zaposlenih u svemirskoj agenciji NASA.

 

Medjutim, iz danas dostupnih Kongresnih dokumenata (Public Law 85‑568, 29.07.1958.), moze se saznati da se NASA smatra Agencijom direktno pod kontrolom Americke Vlade, a direktor NASA‑e je hijerarhijski ispod ministra odbrane (i njemu odgovoran). Poseban Akt govori o tretiranju povjerljivih podataka. (Prosli put smo citirali Corso‑a koji je pomenuo postojanje tajnog i zasticenog radio kanala izmedju astronauta i Kontrolnog Centra u Houston‑u prilikom svemirskih letova.)

 

Ono sto se desava poslednjih nekoliko decenija svodi se na slijedece: NASA proglasava naucnom fantastikom sve ono sto joj ne odgovara izigravajuci pri tom nezavisnu, civilnu Agenciju. Postavimo obrnutu tezu: "skrivane" informacije postaju naucnim dokazima, a utisak o NASA‑i kao otvorenoj agenciji postaje fikcija (fantastika).

 

Danasnji ogled imace u svom fokusu jedan od Jupiterovih mjeseca: Europu.

 

Jupiter ima cetiri velika mjeseca: Callisto, Ganymede, Io and Europa. NASA je 1979. i 1980. poslala istrazivacku letjelicu Voyager u njihovu orbitu i doslo se do interesantnih zakljucaka (koji su dopunjeni sa onim iz Galilea sedamnaest godina kasnije):

 

‑ na povrsini Kalista i Ganimeda su detektirani kompleksni organski molekuli, sugerirajuci da isti organski sastavi postoje i na ostala dva mjeseca;

 

‑ Europa ima unutrasnji izvor toplote (kao i vecina nebeskih tijela) u svom jezgru;

 

‑ Kalisto, Ganimed i Io su stjenovita, suha nebeska tijela;

 

‑ Europa je velicine Zemljinog Mjeseca i prekrivena je sa 100 km debelim ledenim pokrivacem;

 

‑ ispod Europine zaledjene povrsine nalazi se ocean dubine 250 km koji okruzuje kamene slojeve;

 

‑ ovaj ocean postoji u svom tecnom stanju od Europinog postanka.

 

Na ovaj nacin dolazimo do drugog nebeskog tijela (pored nase maticne Planete) u  Suncevom sistemu koji ima kontinuirano prisustvo vode.

 

Vode..., toplote... i organskih molekula!

 

Sva tri sastojka neophodna za nastanak organskog zivota.

 

(Doduse, puko postojanje brasna, secera i vode ne znaci da ce se rodjendanska torta sama napraviti. Ali, posto je rerna upaljena, onda nije nelogicno da cemo se ipak osladiti.)

 

Ono sto dopire u javnost su spekulacije iz naucnog tabora da vjerovatno postoji bogata organska juha duboko ispod ledenog pokrivaca Europe i da to moze biti topla, vodena sredina za evoluciju zivota.

 

Instrumenti letjelice Galileo su dokazali postojanje organske materije hvatanjem solarne radijacije koja se odbija od povrsine Jupiterovih mjeseca.

 

Valna duzina refleksije je unikatna za svaki molekul i tako se dobija slika povrsinske kemije ispresijecana elektromagnetskim "potpisima". Otkrica ukljucuju razlicite kombinacije kiseonika, ugljika, sumpora, hidrogena i nitrogena i nekoliko tipova organskih sastava. Dokazano je i prisustvo tolina za koji je utvrdjeno da je igrao kljucnu ulogu za razvoj zivota na Zemlji.

 

Primjedba da nema prisustva "neophodnih" Suncevih zraka na velikim dubinama stoji. Ali, dokazano je da Sunce nije neophodno za stvaranje zivota.

 

Naime, na nekoliko mjesta na Zemlji gdje ne dopire Sunceva svjetlost (ispod Antarktickog leda, Pacificki i Atlantski usjeci, kilometrima duboko) pronadjeni su razliciti zivotni oblici. Oni ne zavise od Sunca vec od geotermalnih izvora koji pokrecu  unutrasnju kemo‑sintezu sulfurnih bakterija koje opet predstavljaju polaznu osnovu citavog podvodnog eko‑sistema.

 

Dodamo li tome vremenski okvir od nekoliko milijardi godina postaje jasnije da su se stekli svi neophodni uvjeti za razvoj nekog egzoticnog tipa zivota.

 

 

                                                                        ************

 

 

Vojadzer je prije dvadeset godina poslao natrag na Zemlji seriju sjajnih fotografija sa povrsine Europe. Jedan od web sajtova gdje se jasno moze vidjeti ispresijecana povrsina ovog nebeskog tijela je i: http://www.mufor.org/photos/europa_large.jpg

 

Bazirano na dotadasnjim informacijama, 1980. godine (u casopisu Star & Sky magazine, originalni tekst se moze naci na sajtu: http://www.enterprisemission.com  ) nezavisni naucnik Richard Hoagland (tokom sezdesetih naucni savjetnik za TV stanicu CBS, zatim vodja nekoliko svemirskih projekata tokom poslednje tri decenije) je objavio novu teoriju o postojanju tecnog oceana ispod Europine povrsine sa mogucnoscu zivota. NASA nije dugo cekala da ovu teoriju doceka na noz i ocijeni je kao besmislenu.

 

Medjutim, svemirski pionir, izumitelj komunikacionih satelita i dobro‑poznati autor Arthur Clarke je 1982. nazvao "Europa koncept" briljantnom idejom koju su vrlo ozbiljno uzeli u razmatranje niz astronoma...

 

Medju najzescim kriticarima Hoagland‑a bio je NASA istrazivac, profesor Squyres (inace student drugog velikana svemirskih istrazivanja i zanra naucne fantastike, dr Carl Sagan‑a). Tokom TV‑duela na CBS‑u izmedju Hoagland‑a i Squyres‑a, potonji je, prema misljenju publike izgubio i ne samo to: cak je i priznao da nije ni vidio originale NASA‑inih fotografija cije je dokaze tako rado (vjerovatno po nalogu)  negirao.

 

Osamnaestog  jula 1996. krupni naslovi u nizu novina su prenosili revolucionarni zakljucak sa Konferencije za Svemirska Istrazivanja odrzavane u Birmingemu: "Ocekuje se da ce se u roku od nekoliko sedmica dokazati postojanje egzoticnih vanzemaljskih zivotnih oblika u dubinama Jupiterovog mjeseca Europe!".

 

Autor izjave: profesor Steven Squyres, istrazivac NASA‑e i predavac na Cornell Univerzitetu, New York!!

 

Dalje se kaze da su ovi zakljucci bazirani na "licnom pregledu 16 godina starih fotografija Vojadzera", da na Europi postoje "usjeci dubine 100 km ispunjeni sa organskim sastavima i solima", da je "bioloska aktivnost pokretana sa geotermalnom toplotom iz centra planeta" , da vjerovatno "postoje organizmi slicni  termofiliji, zemaljskoj bakteriji, skoro otkrivenoj  pored podvodnih vulkana" itd, itd.

 

Zasto se ovaj naucni plagijat pojavio 1996 i zasto je ista ideja odbacena 1980?

 

NASA ne voli da bilo ko drugi polaze pravo na naucne (u ovom slucaju) svemirske istine. Drugim rijecima, postojanje zivota na drugoj planeti po logici stvari moze objaviti samo NASA. (Istoriju pisu samo jaki.) Time se moze objasniti dio pitanja vezan za 1980.

 

Ovaj drugi dio (1996?) vjerovatno je predstavljao probni balon. Kakva reakcija se moze ocekivati od javnosti? I, uostalom, zasto ponovo ne pisati istoriju na nacin koji njima odgovara.

 

Rijetke fotografije i informacije sa Vojadzerovog puta prije dvije godine su prosle strogu selekciju i nisu donijele nista "revolucionarno" novo u javnost.  Mozda je to bio novi konzervativni zaokret. Prema prinicipima djelovanja ove bogate i mocne Agencije: "... otkrica vanzemaljske inteligencije treba prikrivati ... iz niza religijskih, ekonomskih i razloga socijalne destabilizacije... niti treba dozvoliti kreiranje politike posebno destabilizirajucoj grupi ... grupi naucnika i inzenjera...".

 

 

 

 

 

Nostradamus 1999  (13)

 

 

26. juni 1999.

Houston

 

 

" In the year 1999 and seven months,

From the sky will come the great terror king,

He will return to life the great Mongol king.

Before and after warfare happily rules.

 

                                                             10.72"

 

 

Od svih knjiga koje su izasle od 1555. godine naovamo, samo su dvije konstantno u stampi: "Biblija" i "Centuries". "Centuries" predstavljaju seriju od 942 misteriozne cetverostihne poeme. Autor je, naravno, Nostradamus. Smatra se da je od 16. stoljeca do danas preko polovine njegovih prorocanstava i ostvareno.

 

Nema potrebe trositi rijeci na njegova tacna predvidjanja kao sto su egzekucija engleskog kralja Carlsa Prvog, veliki londonski pozar, Francuska revolucija, uspon i pad Napoleona i Britanskog imperija ili Hitlera i naci‑Njemacke.

 

U svojim centurijama Nostradamus samo pet puta daje specificne datume. Mozda  najcuvenije prorocanstvo je gore‑citirano koje (najvjerovatnije) govori o svjetskog revoluciji zapocetoj sa trecim (Napoleon, Hitler) Antikristom ‑ vladarem sa Istoka. Pocetak dogadjanja:  juli 1999!

 

Posto je to vec slijedeci mjesec mi se nalazimo u rijetkoj prilici da svjedocimo o istinosti recenog predvidjanja. Da li  "teror sa neba" oznacava nuklearne bombe ili asteroid? Ko je novi "mongolski kralj"?

 

Kratka inventura postojecih kriznih zarista daje mogucnost nuklearnoj kataklizmi:

 

‑ Cernomirdin je, sedmicu dana prije zavrsetka bombardovanja Srbije, izjavio da svijet "nije nikad bio blizi atomskom ratu?" Ruska armija se otima kontroli? U dodatku, pretpostavlja se da Ruska mafija posjeduje manji broj nuklearnih bojevih glava minimalne snage;

 

‑ Uzbekistan, jedna od cetiri nuklearne republike bivseg SSSR‑a, komunisticka vladavina, muslimanska vecina;

 

‑ Pakistan i Indija, trenutno u ogranicenom ratu, obje su sa nuklearnim bombama (limitiranog potencijala);

 

‑ Nema opipljivih informacija sta Irak i Iran rade u potaji; zna se da vec 20 godina obje zemlje rade na razvoju nuklearnog naoruzanja;

 

‑ Kina, nezadovoljna americkom ulogom u svijetu, potencijalno zariste "pripojenje Tajvana matici zemlji";

 

‑ Sjeverna Koreja, gdje milioni umiru od gladi, vise nema sta da izgubi, samo je pitanje koliko su otisli daleko u razvoju nuklearne bombe i interkontinentalnih balistickih projektila;

 

Jesmo li sta propustili? Kojeg teroristu?

 

Ipak mi se cini da ce Planeta proci "liso" i slijedeci mjesec. Kad su iza nas ostale sezdesete i sedamdesete, proci ce i devedesete. A ovo ce prorocanstvo ostati neispunjeno i dace mogucnost tumacima Nostradamusa da u buducnosti drugacije protumace ove stihove.

 

Pregled drugih Nostradamusovih prorocanstava vezanih za  1980‑e i 1990‑e, kao i predvidjanja Edgar Cayse‑a i Ruth Montgomery pokazuje da se, iz nekih misterioznih razloga, naglo povecava broj neispunjenih prorocanstava. Kataklizme, veliki zemljotresi, glad na svjetskom nivou, sudar asteroida sa Zemljom, treci svjetski rat, krah berze u Americi...

 

Da li se oko nas digao duhovni sigurnosni  pojas da nas zastiti od nas samih i nasih gluposti, bijesa "majke Zemlje" i udara iz kosmosa?

 

Slijedeci mjesec je veliki ispit.

 

Drugi slijedi 5. maja 2000. za kada je najavljeno pomjeranje polova uz velike poplave, urusavanje Antarktika u more i desetkovanje stanovnistva. Tog datuma ce se 5 planeta suncevog sistema naci u istoj liniji sa Zemljom i Suncem.

 

 

 

  

 

 

What Dreams May Come (14)

 

 

Houston, 18.07.1999.

 

Prije desetak mjeseci, uz neveliku pompu, Robin Williams se pojavio u filmu "What Dreams May Come" u interesantoj ulozi doktora Chris Nielson-a koji srece svoju srodnu dusu (Annabela Sciorra), zeni je i ima dvoje djece. Djeca stradaju u automobilskoj nesreci. Cetiri godine kasnije umire i Chris. Zavrsava u "raju", ponovo se nalazi sa djecom (i psom). Ubrzo doznaje da mu je supruga izvrsila samoubojstvo i otpocinje potragu za njom pracen svojim "andjelom cuvarem". Nalazi je u "paklu" i riskira "vjecnost" da bi je spasio. Na kraju filma su ponovo inkarnirani u novim tijelima (djecak i djevojcica na doku americkog velegrada).

 

Zanimljivi su komentari u vezi filma

http://www.comments.imdb.com/CommentsShow?120889  ). U rasponu su od: "briljantan", "sjajni efekti", "remek-djelo", "istinski romantican",  do: "veliko razocarenje", "izasao sam na pola predstave", "ako trazite istinske odgovore potrazite ih u Bibliji", itd.

 

Dvije decenije prije pojave filma, Richard Matheson je objavio istoimenu knjigu. Noseca prica je u sustini ista (manje razlike su u imenima, broju djece i samom zavrsetku). U prologu knjige autor pise: "...Posto je tema prezivljavanje nakon smrti, kljucno je da shvatite, prije nego sto procitate knjigu, da je samo jedan aspekt u njoj fikcija: a to su glavni likovi i njihovi odnosi...

 

Sve ostalo sto knjiga nosi plod je ozbiljnog istrazivanja iz obimne bibliografije koja obuhvata objavljenu literaturu od pocetka stoljeca do sredine sedamdesetih na temu inkarnacije i reinkarnacije, zakona karme, prezivljavanja nakon fizicke smrti, duhovnog zivota, etericnog svijeta, opisa "raja", parapsiholoskih istrazivanja, razgovora sa "umrlim" itd.

 

Da se i ja odredim;

 

- film je sjajan, 100% sam osjetio da sve stima u njemu, nema prevare; i gluma, i vizuelni efekti, i ljubavna prica su natprosjecni, ali to u ovom filmu ima samo trivijalnu (mada dobrodoslu) ulogu. Osnovno je poruka filma, gdje i kada se fabula odigrava. Vrlo jasno i otvoreno se govori o besmrtnosti duse i razlicitim dimenzijama u kojima boravi. Po meni, komentari tipa "holivudski (ne) zavrsetak", "dinamika filma je ovakva ", "fotografija je onakva", "prica je uvjerljiva/neuvjerljiva" i sl. samo pokazuju da onaj koji ih iznosi samo grebe po povrsini. Film (bi trebao da) daje konzervativno-materijalisticnim osobama informativnu i obrazovnu nit koja ce ih zagolicati i malo otkraviti; onim otvorenim daje sliku koja ubjedljivo popunjava njihov mozaik shvatanja svijeta;

 

- knjiga je jos i bolja, jedna od onih kojih ti je zao sto se privode kraju; more mudrih misli, lijepih, plasticnih opisa svijeta dusa i njihovih sudbina nakon napustanja ovozemaljskih fizickih tijela.

 

Dobro je i cuti sta misli onaj koji je zasluzan da se film snimio, producent Stephen Simon.

 

"...U januaru 1976, nakon sto sam procitao knjigu "Bid time return" autora Richard Matheson-a, znao sam da je moja buducnost u filmskom biznisu. Nakon tri godine producirao sam svoj prvi film "Somewhere in Time"."

 

(Za one malo mladje, "Negdje u vremenu" je snimljen prije dvadesetak godina i bio vrlo zapazena ljubavna prica sa Christopher Reeve, Jane Seymour i Christopher Plummer-om. Radnja: starija gospodja upada na premijeru kazalisnog komada mladog autora kome se obraca rijecima: "Come back to me".

 

Pomocu samo-hipnoze mladi autor se vraca na pocetak stoljeca gdje je srece kao djevojku i zaljubljuje se u nju. Dilema filma je moze li on ostati u vremenu "koje nije njegovo".)

 

"...Richard Matheson je postao moj pazljivi mentor uvodeci me u koncept metafizike i svijesti mijenjajuci moje perspektive sta znaci biti covjek."

 

"...Krajem 1978. procitao sam "What Dream May Come". Bio sam odusevljen...Osjecao sam da sam prosao kroz inicijaciju misterija ljubavi i zivota koje sam citav zivot trazio... Odlucio sam da snimim film o ljubavnoj prici kakva dotada nije bila napisana..."

 

"...Zasto je knjiga postala kultnom i promijenila zivot toliko ljudi:

 

- prvo, mocna i totalno originalna ljubavna prica... Receno je da kljuc za velike ljubavne price lezi u preprekama koje ljubavnici moraju preskociti. Nadalje, najveci izazov u zivotu duse nakon napustanja fizickog tijela je pitanje ugrozenosti. Kako se moze govoriti o ugrozenosti ako je dusa besmrtna? Upravo ova prica dotice oba pitanja na jedan novi nacin...

 

- drugo, jasan nacin u kome se kreira citava kosmologija zivota poslije  zivota... i gdje se citaocu daje mogucnost da istinski dozivi jedan citav novi svijet, ne samo iskre "prolaska kroz tunel", nego citav svijet...

 

- i trece, fenomen uticaja knjige na zivote mnogih ljudi...Na primjer, majka mog dragog prijatelja je umirala od raka. Bila je uzasnuta od smrti, jer dotada nikad nije dolazila u dodir sa misljenjem da je zivot samo prolaz izmedju inkarnacije i drugih realma svijesti. Dao sam knjigu svom prijatelju, njegova majka ju je procitala... Nakon toga sve se promjenilo. Strah je nestao. I kada je napokon "prosla prijeko" nekoliko dana kasnije, njen sin je osjetio kako je bila mirna i kako je njen duh lebdio neko vrijeme u sobi da ga umiri..."

 

"Richard Matheson je napisao istinski vizionarsku novelu...Osjetio je pitanja koja ce se postavljati o prirodi naseg postojanja... Godinama smo se nas dvojica smijali i plakali nad cinjenicom da je njegova knjiga toliko ispred svoga vremena..."

 

 

                                                                     ********

 

Gotovo nasumice biram dijalog iz knjige. U nekoliko jednostavnih recenica sve je prisutno: ljubav, kvantna fizika i istocna mudrost:

 

"You feel so strongly about each other because you're soul mates... What it means is that you both posses the same wave length, your auras are vibratory unison. That's why you fell in love with her so quickly when you met her on the beach that day... Your soul was celebrating a reunion with her."

 

Tako je u nasim zivotima i relacijama sa drugim ljudima/dusama. S nekima, narocito bliskima, znamo da vibriramo na istim valnim duzinama, bez obzira u kojem zivotnom dobu ih srecemo. I negdje, u sebi, osjecamo da nam dusa slavi ponovni susret i/ili sjedinjenje...

 

 

 

 

 

 

What Dreams May Come II  (15)

 

 

(Chris Nielsen:)

 

"Pocnimo ispocetka", glasi fraza. Ipak, ja cu poceti od kraja – zavrsetka mog zivota na Zemlji. Ispricacu ti sta i kako se desavalo poslije.

 

            

                                                                     ********

 

 

SLEEP OF DEATH

 

"His whole life flashed before him". I to je istina. Toliko brzo da nisam mogao pratiti ‑ i to unatrag. Dani prije nesrece, nazad kroz dogadjaje vezane za moju djecu, moj brak sa Ann, moja knjizevna karijera. Fakultet. Drugi Svjetski Rat, srednja skola, osnovna, moje djetinjstvo i kad sam bio beba. Od 1974. do 1927., svaka sekunda tih godina. Svaki pokret, misao, emocija; svaka izgovorena rijec. Sve sam vidio. Gomilu uzurbanih slika.

 

 

                                                                    ********

 

 

"Ogledalo je visilo u bolnickoj sobi. Vid mi je bio toliko pomucen da nisam vidio svoju refleksiju u ogledalu...Iznenada, medicinska sestra je usla u sobu i posla prema meni. Pomaknuo sam se. No, ona me nije ni pogledala vec se uputila ka krevetu. Tamo je lezao covjek, sav u zavojima. Sestra je istrcala iz sobe, vicuci... Ja sam se primaknuo krevetu i vidio covjeka koji je vjerovatno bio mrtav. Ali kako to da se on nalazio u mom krevetu? Cudnovato. Primaknuo sam se blize. Njegovo lice je licilo na moje. To je nevjerovatno... Poceo sam osjecati hladnocu u stomaku. Pokusao sam navuci carsav na njega, ali nisam uspio. Kao da sam izgubio culo dodira. I dalje sam pokusavao dok nisam primjetio da mi prsti prolaze kroz carsav."

 

 

                                                                    ********

 

 

"Covjek mi je prilazio. Ocekivao sam da prodje mimo, ali je, na moje iznenadjenje stao i stavio svoju ruku na moje rame.

 

- Znas li sta se desilo?

- Desilo?

- Da. Ti si umro.

- To je apsurd.

- Istina je.

- Da sam umro, ne bih imao mozak. Ne bih mogao govoriti s tobom.

- Ne odvija se to tako.

- Covjek u onoj sobi je mrtav, a ne ja. Ja sam pod anestezijom, ja sanjam.

- Ne, Chris. Ako mi ne vjerujes, pogledaj u sobu za cekanje. Tamo su ti djeca i zena.

- Dosta mi je tebe i ovog glupog mjesta. Hocu kuci.

 

 

                                                                           ********

 

 

Stajao sam u magli. Gledao okolo, ali nikakvih direkcija. Poceo sam se kretati, polako. Povremeno bih vidio prilike, koje su licile na ljude. Ali, kada bi se zagledao malo bolje, nestali bi. Napokon, kroz maglu, ugledao sam kucu. Nasao se u hodniku. Ginger, nas njemacki ovcar, potrcala je prema meni. Mahala repom. Zovnuo sam je imenom. Pokusao da pomilujem. Ruka mi je utonula duboko kroz njenu glavu. Ginger je skocila u stranu, u uzasu, usiju stisnutih prema glavi i sakrila se u kuhinji...

 

 

                                                                          ********

 

 

Taj covjek opet.

 

- Zasto ne nadjes svoj vlastiti san?

- Chris, pokusaj shvatiti. Ovo nije san. Ovo je stvarnost. Ti si umro.

- Hoces li prestati s tim?

- Chris, zar ne vidis? Zena i djeca su obuceni u crno. Crkva. Poslednji ispracaj u kapeli.

- To je samo uvjerljiv san.

- Ne.

- Pusti me. Ja ovo ne moram slusati.

- Podji sa mnom. Pokazacu ti tvoje tijelo.

- Stvarno?

- Mozes vidjeti kroz kovceg ako pokusas.

- Ali ja to necu. Ovo je samo san.

- Pa dobro, ako je to san, zasto se ne probas probuditi?

 

 

                                                                          ********

 

 

Ann je lezala  u krevetu, do mene. Moja Ann. Pruzio sam ruku da joj dodirnem lice, ali su mi prsti nestali unutar njene glave. Ona se probudila:"Chris?". Ubrzo sam shvatio da ne gleda u mene, nego kroz mene. Briznula je u plac.

 

 

                                                                         ********

 

 

Moj zivot se odmotavao ispred mene, niz zivih slika. Ovaj put nije bilo konfuzije. Gledao sam svaku epizodu svog zivota od finisa do starta. Svaki detalj je bio uvecan... Osjetio sam i razumijevao svaki momenat, simultano... Sustina svega je saznanje da je svaka moja misao bila stvarna. Ne samo stvari koje sam rekao i uradio. Sve ono o cemu sam mislio, pozitivno i negativno...

 

Svaka misao je bila preda mnom. Nisam ih mogao izbjeci. Mogao sam ih samo jos jednom prozivjeti. Samozavaravanje nije bilo moguce...

 

Moji promasaji su me jako pogodili. Stvari koje sam ignorirao, zanemarivao. Sta sam mogao dati, a nisam ‑ prijateljima, rodbini, roditeljima, djeci, ponajvise Ann. Bolno sam osjetio svaki vlastiti promasaj. I one na poslu, kao pisac. Padala je maska sa mog zivota, samosazaljenje je bilo nemoguce, samoopravdanje nije dolazilo u obzir. Bezbrojni promasaji koji se mogu izraziti fundamentalnim izazovom: Sta sam sve mogao uraditi u zivotu i kako sam stalno ostajao kratak u vecini svojih zivotnih epizoda!

 

 

                                                                           ********

 

 

Morao samo prozivjeti svaku svoju neiskoristenu zivotnu zelju ‑ i to isto onako kao da su se i desile. Masta tokom zivota, postajala je stvarnost sada. Bio sam svjedokom koji je totalno objektivan. I uvijek, isto pitanje je lebdilo preda mnom: Sta si to ucinio sa svojim zivotom?

 

 

                                                                            ********

 

 

- Treba li ti moja pomoc? Mogao bi ostati ovdje dugo, dugo. Uzmi moju ruku. Da li se mi znamo?

- To sada nije vazno.

- Odlazi. Ja idem svojoj supruzi.

 

Ann? Ann, gdje si? Ne mogu te vidjeti.

 

 

                                                                            ********

 

 

(Richard, sin:) Majko, ovo je Perry. O njemu sam ti govorio.

(Perry:) Tvoj otac je ovdje, Richard. Sjedi pored svog nadgrobnog spomenika.

(Chris:) Ti me mozes vidjeti? Reci Ann da ja jos postojim.

(Perry:) Sada nesto govori, ali ne razumijem ga jasno.

(Chris:) Ann, vjeruj mu. Ja mu vjerujem.

(Perry:) Ponovo govori. Obraca se vama, Ann.

(Richard:) Majko, ako Perry kaze da je otac ovdje, ja mu vjerujem, Vec sam ti rekao da je on...

(Chris:) Ann, ovdje sam!

(Perry:) Znam kako se osjecate gospodjo, ali vjerujte mi na rijec. Vidim ga iza vas. Nosi plavo odijelo...

(Chris:) Ann, molim te. Moras me poslusati ("hear me")...

(Perry:) Ponovo ga cujem. Kao da kaze ovdje ("near me)...

(Ann:) Molim vas, nemojte vise ovo raditi!

(Richard:) Ali, majko, on pokusava pomoci.

(Ann:) Nemojte vise ovo raditi!

 

 

                                                                            ********

 

 

Magla je postajala gusca bez obzira u kom pravcu da sam se kretao. Poceo sam jecati. "Help me! Please!" Figura je prisla odnekuda. Ah, ponovo taj covjek.

 

Prisao sam mu.

 

- Gdje sam?

- U svijetu koji zamisljas.

- Ne razumijem.

- Tvoje misle su te dovele ovdje. I drze te ovdje.

- Da li tu moram ostati?

- Ne, uopce, ne. Ovaj krug mozes prekinuti u svako doba.

 

Ponovo sam pomislio na Ann. Osjetio sam da je ne mogu ostaviti samu.

 

- Ponovo se vracas nazad.

- Ali, ja je ne mogu ostaviti.

- Moras, Chris. Ili ces krenuti naprijed ili ces ostati ovdje gdje si sada.

 

 

                                                                             ********

 

 

Nakon dugog vremena sjetio sam se sta mi je covjek rekao; mogu napustiti ovo mjesto koncentriranjem na ono sto je iza njega. Zatvorio sam oci i pokusao da zamislim nesto bolje. Mjesto suncano, toplo, sa zelenom travom i drvecem. Kao ono gdje smo kampirali zadnjih godina u sjevernoj Kaliforniji... Po prvi puta od nesrece osjetio sam mirnocu u sebi. I pocetak znanja; iznenadjujuci pogled iznutra.

 

Dakle, postoji nesto vise.

 

 

  

 

 

What Dreams May Come III  (16)

 

 

Summerland ‑ Nastavak na slijedecem nivou

 

"Otvorio sam oci i pogledao gore. Zeleno lisce i, kroz njega, plavo nebo. Ni traga od magle. Zrak je bio cist, osvjezavajuci, mirisan. Lagani povjetarac preko lica. Deblo drveta je bilo do mene. I nesto vise ‑ neka vrst energije koja se kretala prema meni.

 

Dodirnuo sam travu. Brizno njegovana. Bez korova. Par vlasi trave sam primakao usnama. Ponovo strujanje energije. Trava je posebno mirisala. Stavio sam je u usta i zvakao kao nekada kad sam bio djecak. Nikada nisam okusio takvu.

 

Primjetio sam da nema sjenki na zemlji. Cak ni ispod drveta. Potrazio sam sunce. Nije ga bilo. Svjetlo je postojalo bez sunca... Gledao sam u daljinu. Predivni pejsazi."

 

 

                                                                       ********

 

 

"Chris!

Jesi li to ti... Albert?

Tako je.

Izgledas jako mlad. Ne stariji od 25 godina.

Optimalno doba.

 

Interesuje te moja aura.

Da.

Svako je ima. Zar nisi primjetio.

Gdje je moja.

Niko ne vidi svoju.

 

Zasto te nisam prepoznao odmah nakon smrti?

Bio si zbunjen; polu‑budan, pola u snu.

Ono si bio ti u bolnici kada si mi rekao da se ne borim, zar ne?

Zestoko si se opirao da me cujes. Sjecas se one neodredjene forme koja je stajala kod tvog kreveta?

To si bio ti?

Pokusavao sam da prodrem do tebe. Da ti prelazni period ucinim sto bezbolnijim.

Cini mi se da ti nisam puno pomogao.

Nisi mogao pobjeci od sebe. To je bila trauma za tebe.

?

Obicno, ljude docekuju odmah nakon smrti.

Zasto ne i mene?

Nije bilo nacina da dodjem do tebe. Toliko si zelio da se vratis zeni.

Znam, ona se tako plasila.

Bilo je to lijepo od tebe, ali te je to drzalo na granicnoj crti ("borderland").

Strasno iskustvo.

Znam. Moglo je biti puno gore. I potrajati puno, puno duze. Godinama, stoljecima, cak.

Mislis, da nisam zavapio za pomoc, ostao bih zarobljen?

Pokusavao sam ti pomoci, ali si me odbijao.

Onda je ovo, raj?

Raj, dom, Summerland. Nazovi ga kako hoces.

Je li ovo zemlja, drzava?

Stanje duha!

Nema andjela?

Ima ih ako vjerujes u njih. Kao sto rekoh, ovo je stanje duha. "Ono u sta vjerujes postaje tvoj svijet".

Kako znas da je taj natpis bio u mojoj kancelariji?

Objasnicu ti kasnije. Zasad samo toliko da ono sto mislis zbilja postaje tvojim svijetom.

?

Smrt je re‑fokusiranje svijesti sa fizicke realnosti na mentalnu – prelazak na visi nivo vibracija.

?

Smrt je, zapravo, samo nastavak na drugom nivou."

 

 

                                                                              ********

 

 

"Moj otac. Tvoji roditelji. Ujaci i tetke. Jesu li svi oni ovdje?

"Ovdje" je sirok pojam. Ali ako pitas jesu li prezivjeli, to da, naravno da jesu.

Gdje su?

Moracu da provjerim. Znam sigurno samo za majku i ujaka Sven‑a.

Sta radi Sven?

S muzikom.

Naravno. Muziku je uvijek volio. Mogu li ga vidjeti?

Naravno. Uredicemo to cim se malo naviknes.

Sta si mislio s onim "moracu da provjerim"? Zar familije ne ostaju skupa?

Ne neophodno. Zemaljske veze imaju manje znacaja ovdje.

?

Ono sto se racuna je povezanost misli, ne krvna."

 

 

                                                                               ********

 

 

"Pratio sam Tvoj zivot preko dvadeset godina. Zemaljskog vremena.

Pratio?

Ljudi na zemlji nisu nikad sami. Uvijek je neko tu ko prati svaku individuu.

Mislis kao andjeo cuvar?

Vodic je bolja rijec. Koncept "andjela cuvara" je iz antickih vremena.

Religija je pogresno interpretirala njihovo prisustvo."

 

 

                                                                                ********

 

 

"Citas li moje misli?

Nesto tako. Nemoj ocajavati zbog slike svog zivota. Tvoj zivot je slican milionima drugih koji u sustini nisu losi ljudi."

 

 

                                                                                 ********

 

 

"A kretanje energije koju sam osjetio iz drveta, trave, prirode?

Ovdje sve emituje blagotvornu energiju."

 

 

                                                                                  ********

 

 

"Da li svi zive u ovako lijepim kucama kao sto je tvoja?

Oni zive isto kao sto su zivjeli i na Zemlji. Ili barem onako kako bi zeljeli da su zivjeli.

Kako mozemo napraviti ovaku kucu?

Ne sa alatom. Ja sam svoju napravio svojim nacinom zivota.

?

Kakvi su nam "prostori" u mislima, takvi su nam prostori u kucama. Sve se pravi sa mislju.

Sa mislju?

Sve stvari pocinju sa mislju.

Ali ove kuce su tako... zemaljske.

Mi nismo daleko od svojih uspomena sa Zemlje i zelje nam nisu bitno drugacije."

 

 

                                                                                  ********

 

 

"Ovdje neces naci prasinu. Nema raspadanja.

Ann bi to voljela vidjeti.

Neko je ostavio ovo cvijece u vazi za nas.

Hoce li uvenuti sada kad je ubrano?

Ne, ostace svjeze dok ja ne izgubim interes za njih. A zatim ce nestati.

?

Naravno, nestace i kuca ukoliko me vise ne bude interesirala i odem iz nje.

Gdje ce otici?

U matricu.

Matricu?

Nazad u izvor da bi bila ponovo koristena. Ovdje se nista ne gubi, sve se reciklira.

Pa postoji li onda realnost?

Pa naravno. Samo realnost je stanje duha."

 

 

                                                                                  ********

 

 

Bolna je cinjenica da se svaka nasa misao mora, eventualno, konfrontirati.

Zar si i ti prosao kroz raj proces?

Svako ga prodje.

I tvoj zivot ti se ukazao u trenutku ispred tebe?

Ne tako brzo kao kod tebe, ali da.

A onaj drugi put kad mi se to desilo? Prvi put nije bilo lose, ali drugi...

Znam da ti je izgledalo vrlo stvarno.

I bolno...

To je vrijeme ciscenja.

Je li to ono sto katolici zovu cistilistem?

U sustini, da. Period u kome se svaka dusa cisti od proslih zasluga i nedjela.

Ima li vanjske presude nad nama?

Ne. Ima li gore presude nego kad se ne mozemo vise pretvarati pred samim sobom.

Da li je iko sretan sa svojim zivotnim pregledom?

Sumnjam. Bez obzira o kome je rijec, svako ce naci neku krivnju u sebi.

Da sam barem ucinio vise za Ann, za djecu, familiju, prijatelje...

To vazi gotovo za svakoga, Chris. Svako od nas je mogao uciniti vise.

I sad je prekasno.

Nije sve tako crno...Sad odlazim. Pomisli na mene kad se probudis i ja cu biti tu."

 

 

                                                                            ********

 

 

"Kad nekoga pozelis vidjeti, dovoljno je na njega pomisliti.

Znaci nisi se salio?

Bice tu ako oni zele, naravno. Kao sto ja zelim biti s tobom.

?

Mi smo oduvijek bili na istim valovima, takorekuc.

 

Tvoje usne se ne pomjeraju.

Ni tvoje.

Komuniciramo mislima.

Nevjerovatno.

Vidis, jezik je u stvarnosti barijera. Mislima komuniciramo na bilo kom jeziku. Cistim mislima."

 

 

                                                                            ********

 

 

"Sve ptice koje ti je Ann spasila i njegovala u svom zivotu, cekace je u Summerland‑u.

Zasto ga zovete Summerland? Zbog prijatne temperature?

Ponajvise stoga  sto on predstavlja koncept ciste srece za svakog od nas.

Da li ste ovdje ikada zedni?

"Hranimo" se direktno iz atmosfere. Svjetlo, zrak, boje, biljke.

Znaci nemamo stomaka?

Nema potrebe. Mi energiju dobijamo direktno.

A sta sa reproduktivnim organima?

Vremenom, kada shvatis da nemaju smisla, nestaju.

To je cudno.

Ne, cudno je to da ovdje neke duse nastavljaju da zive u iluziji da im je seks neophodan.

?

Nisu nikada zadovoljeni, nikada ispunjeni, ne mogu se osloboditi iluzije i njegov duhovni progres je zaustavljen na neograniceno vrijeme."

 

 

                                                                            ********

 

 

"Je li pjesacenje jedini nacin transporta ovdje?

Ne, jasno da ne. Svako od nas posjeduje metod rapidnog tranzita.

Sta je to?

S obzirom da nema prostornih ogranicenja, putovanje moze biti trenutno.

?

Sve je mentalno. Ja sam dosao do tvoje kuce misleci na nju.

Da li svi tako putuju?

Samo oni koji to zele.

Ne razumijem.

Oni koji misle da sa moze putovati samo autom tako ce i putovati. Postoji velika razlika izmedju onoga sto ljudi misle da je neophodno i onoga sto stvarno jeste."

 

 

                                                                            ********

 

 

"Ovdje ces naci dio neba za svaku teologiju.

Pa koja je onda ispravna?

Sve, i nijedna. Budizam, hindu, islam, krscanstvo, jevrejska ‑ svaka od njih ima iskustvo zivota poslije zivota. I odrazava njihova vlastita vjerovanja. Sva su realna i sva su dio ukupne stvarnosti. Upamti: Za sve u zivotu postoji paralela u post‑zivotu."

 

 

 

 

 

 

What Dreams May Come IV  (17)

 

 

(Chris i njegov vodic Albert nastavljaju pricu):

 

 

"... Albert mi je objasnio da je Zemlja okruzena sa koncentricnim sferama egzistencija ... koje variraju u sirini i gustoci... Summerland je treca sfera. Pitao sam ga koliko ih je ukupno.  Odgovorio je da nije siguran, ali je cuo da ih je sedam, s tim da je najnizi sloj tako rudimentaran da se poklapa sa Zemljom.

 

- Da li sam tamo bio nakon fizicke smrti?

- Jesi. Sve dok se nisi poceo uspinjati prema "visoj vibraciji".

- Ali, sta se tacno desilo nakon moje smrti?

- Bio si vezan za zemlju. To stanje je trebalo zavrsiti za tri dana.

- I koliko je trajalo u mom slucaju?

- U zemaljskim terminima, trajalo je sedmicama. Mozda malo vise.

- Izgledalo je beskonacno dugo.

- Svijest preminulog je osjetljiva na emocije onih koje ostavlja iza sebe.Zapravo, pogresno je plakati za umrlim, jer to prolongira njihovo uklapanje u ovu dimenziju. Pogrebna ceremonija je zamisljena kao medij mirnog rastanka i otpusta duse, a ne kao ritual duboke zalosti i jada. Kremiranje, u odnosu na sahranu, pomaze dusi da se oslobodi tendencije zadrzavanja u blizini fizickog tijela.

- Kad bi barem svi na zemlji to znali..."

 

 

                                                                                 ********

 

 

(Chris  nastavlja razgovor, ovaj put  sa Leonom:)

 

- "Intrigira me aura. Da li postoji u zivotu?

- Za one koje je vide, da. Aura oznacava prisustvo etericnog dvojnika i spiritualnog tijela. Etericno tijelo egzistira u okviru fizickog do smrti. Spiritualno tijelo se nalazi u etericnom do "druge smrti". Svi su povezani vrpcom. Vrpca koja veze fizicko i etericno tijelo je najdeblja; ona sto veze etericno sa spiritualnim je oko 2,5 cm. Treca vrpca povezuje spiritualno tijelo sa cistim duhom i tanja je od paukove niti... Aure dusa su vrlo razlicite. Oni koji nisu u stanju da se izdignu iznad materijalne stvarnosti imaju auru boja od crvene do smedje. Sto nizi koncepti svijeta to tamnije boje aure. Aura depresivnih dusa emituje duboku, depresivnu zelenu boju. Blijeda ljubicastoplava boja upucuje na one koji dobijaju vise spiritualne svijesti. Blijedozuta upucuje na osobe koje su tuzne i zale za izgubljenim zemaljskim zivotom..."

 

 

                                                                                ********

 

 

 "...Zena je prosla mimo nas nekako cudno se krecuci.

 

- Ko je ona?

- Ona je jos ziva, samo njena dusa putuje dok spava.

- Da li ona zna gdje se nalazi?

- Ne. I vjerovatno se nece sjecati kada se probudi.

- Zasto se ljudi ne sjecaju?

- Zato sto su memorije u duhovnom, a ne u fizickom mozgu. Ali znam da su neki ljudi imali astralno putovanje ovamo i bili su svjesni i za vrijeme putovanja i kada su se probudili."

 

 

                                                                              ********

 

 

"... Prepoznao sam Rembrantovu sliku na dugackom zidu u galeriji.

 

- Ovo je perfektna reprodukcija.

- (Leona se nasmijesila) Ne, ona na zemlji je reprodukcija. Ovo je original.

- Ne razumijem.

- Slika ispred tebe je ono sto je Rembrant zamislio. Perfektna samo kako je genij moze zamisliti. Ono sto je napravio na zemlji da reproducira ovaj perfektni mentalni imidz je bilo uvjetovan limitima njegovog mozga, tijela i materijalima koje je koristio..."

 

 

                                                                             ********

 

 

(Chris:) Albertovi prijatelji su govorili o stvarima daleko ispred onoga sto sam mogao shvatiti. Povremeno su govorili o podrucjima (realmima) " iznad" ovoga. Nivoima na kojima progresivna dusa postaje jedno sa Stvaraocem – bez oblika, nezavisna od vremena i materije, ali jos uvijek svjesna vlastitog indentiteta. Nisam ucestvovao u diskusiji, ali sam prokomentarisao za sebe:

" A mi smo zapravo svi umrli". Albert se okrenuo prema meni sa smjeskom:

 

- Naprotiv. Mi smo itekako zivi.

- Izvinjavam se.

- Nema potrebe. Samo, zamisli: ako ti, koji mozes misliti ovdje, imas poteskoca sa shvatanjem koncepta gdje si, kako tek oni na zemlji da shvate zivot poslije zivota. Ono sto je tamo potrebno je nauka o umiranju koja bi se sastojala iz fizickih i mentalnih sredstava koji bi ubrzali i olaksali odvajanje fizickog i duhovnog tijela..."

 

 

 

                                                                             ********

 

 

(Chris saznaje da mu je Ann izvrsila samoubojstvo.)

 

(Albert): " Zbog njenih trauma iz djetinjstva, odrasle djece, tvoje smrti...

Kada ti neko drag umre dolazi do vakuuma u zivotu te osobe... Struja psihicke energije, koja je nekad bila usmjerena prema dragoj osobi, vise nema objekta.

(Chris): Ali, zasto mi je receno da je ona po rasporedu da predje ovamo tek kad joj budu 72 godine?

(Albert): Zato sto je tako bilo predvidjeno. Ali svako posjeduje volju kojom moze mijenjati dogadjaje. Ann je odgovorna za svoju smrt, prekrsila je zakon jer si je onemogucila da radi na svrsi u svom zivotu ... Samoubojstvo se pogresno tretira kao brzi izlaz iz nevolja... Daleko od toga, Chris. Nista ne moze unistiti duh. Samoubojstvo znaci tamniji nastavak istih uvjeta od kojih se mislilo da se bjezi.... Samo uvaj put jos bolnijih.

(Chris): Gdje je ona sada?

(Albert): Zaista ne znam. Kada se je ubila, ona se samo rijesila onog gusceg, fizickog ogrtaca. Ono sto je ostalo, zemlja je zadrzala magnetski. Ali gdje? Koridor izmedju fizickog i astralnog svijeta je beskonacan.

(Chris): Koliko dugo ce tamo ostati?

(Albert): Dok njeno prirodno vrijeme za odlazak ne dodje. Jos dvadeset cetiri godine. Njeno etericno tijelo ce prezivjeti sve dok je u etericnom svijetu.

(Chris): To nije fer. Zasto je kaznjavati...?

(Albert): Chris, to nije kazna. To je zakon. Niko je nije tamo stavio. Cinjenica da je ona tamo samo dokazuje da je napravila samostalnu odluku.

 

 

                                                                        ********

 

 

(Chris i Albert, u potrazi za Ann, prolaze nize realme, koji po gustoci, zraku, negativnim vibracijama sve vise nalikuju zivotu na zemlji.)

 

(Albert): "... Ne postoji jedno mjesto koje se zove pakao. Ono sto ljudi zovu paklom je vakuum u kome se nerazvijene duse nadju poslije smrti. Nivo egzistencije koji ne moze isplivati, jer su oni nesposobni da misle apstraktno, nego se zadrzavaju samo na privremenim, nevaznim temama."

 

 

                                                                      ********

 

 

(Uz ogroman napor Chris uspijeva "izvuci" Ann. Nakon "oporavka" slijedi razgovor sa Albertom)

 

(Chris): "... Ann je ponovo na zemlji?

(Albert): Uspjela je zamijeniti vlastiti dusevni zatvor sa ponovnim rodjenjem. To je veliki napredak.

(Chris): Gdje je?

(Albert): U Indiji.

(Chris): Indiji?

(Albert): To je bilo odmah na raspologanju kao izazov za njenu dusu. Hendikep koji ce prevazici za kontra‑balans negativnom efektu od samoubojstva.

(Chris): Hendikep?

(Albert): Tijelo koje je izabrala ce, u kasnijim godinama, biti bolesno sa teskim poremecajima spavanja. Ann se ubila pilulama za spavanje, podsjecam. Za balansiranje zivotne vage imace sudbinu koja joj nece dozvoliti da spava normalno.

(Chris): I ona je to izabrala?

(Albert): Apsolutno. Ponovno rodjenje je uvijek stvar izbora.

(Chris): Zelim i ja natrag.

(Albert): Chris, ako se ne mora, ponovno rodjenje se ne bi trebalo izabrati sve dok osoba ne istudira i unaprijedi um tako da slijedeci zivot predstavlja poboljsanje u odnosu na prethodni.

 

 

                                                                      ********

 

 

"...Mi smo trodijelna bica. Sastavljena od duha, duse i tijela. U zemaljskom zivotu tijelo je sastavljeno od fizickog, eterickog i astralnog tijela. Unutar, dusa nam sadrzi iskru Stvaraoca. Ova iskra odredjuje nas zivotni pravac, vodeci dusu kroz mnoga iskustva. Svaki put kada dio duse silazi u tijelo, ono apsorbira iskustva i evoluira, postajeci bogatije za njih. (Ili,... gubeci i nazadujuci s losim iskustvima.)

 

Postoji crta komunikacije izmedju duhovne i fizicke forme. Na primjer, ako nase fizicko ja dobije inspiraciju, ona dolazi od duse. Takozvani "mali, unutarnji glas" je znanje iz prethodnih zivotnih lekcija, koje upozorava osobu da ne uradi neke akte, jer mogu unazaditi dusu.

 

Stoga, trodijelnost prolazi kroz iskustva inkarnacije, deinkarnacije i reinkarnacije. Osobe bi trebale biti duboko svjesne kako umirati, jer su to uradile bezbroj puta. Ipak, svaki put kad se vracaju u tijelo, sa rijetkim izuzecima, ponovno zaboravljaju.

 

Duzina boravka u ovoj dimenziji varira. Ponekad i hiljadu godina zna proci izmedju inkarnacija. Uostalom, ni sve duse ne reinkarniraju nanovo. Poneke su tako napredne da se krecu ka nivou egzistencije koje je iza svega onoga sto zemlja moze da ponudi..."

 

 

                                                                              ********

 

 

(Na koncu, prije ponovne inkarnacije, Chris se u knjizi obraca svom bratu koji trenutno zivi u Americi i koji je i objavio knjigu.)

 

"... Zapamti. Sve one stvari koje ti nisam opisao bi ispunile stotine knjiga. Vjeruj mi na rijec da je bezbrojno mnogo varijacija poslije zivota. Toliko mnogo da je moj iskaz zrnce pijeska... Usto, moje svjedocanstvo je sa relativno niskog nivoa spiritualne egzistencije. Postoje realmi i nivoi za koje necemo znati jos eonima.

 

...Summerland zapravo i nije drugo nego idealizirana verzija zemlje. Albert mi je rekao da je "raj" samo stanje duha. I jeste. Ali, nije li i zemlja samo stanje duha? Materija nije nista drugo nego energija koja, prema ljudskom intelektu, izgleda staticna. Zivot je stanje svijesti koje promatra ovu energiju kao materiju. A smrt je stanje svijesti u kome se to mijenja...

 

Zasto bi zivot poslije zivota izgledao manje stvaran? Tebi ce izgledati vrlo stvaran. I, molim te, brate, nemoj ga se bojati. Zivot je proces nastajanja. Smrt je stepenica u tom progresu. Mi smo svi dio plana. Plana da nas dovede na najvisi moguci nivo za koji smo spremni. I, ne zaboravi, placamo za svaki nas akt , misao i emociju.. Ali ljudi nisu kaznjeni za svoja djela, nego njima samima. Kada bi barem svaki covjek znao da ce se trebati suociti sa konsekvencama svojih zivota. Svijet bi se preko noci promijenio..."

 

 

                                                                             ********

 

 

(Robert Nielsen): "Sve sto mogu reci je slijedece: ako je ovaj rukopis istinit, bilo bi bolje da svako od nas ispita kako je zivio. I to pazljivo."

 

 

 

 

 

Mentalna spijunaza (18)

 

 

22.08.1999.

Houston

 

Koje ce otkrice obiljeziti slijedece stoljece i milenijum?

 

Jednostavno pitanje. Ali, s obzirom da tek napustamo prethodni milenijum za koji je tesko naci odgovor na isto pitanje, cini se da bi bilo optimisticno ocekivati da  se dodje sa necim dovoljno imaginativnim i prihvatljivim u isto vrijeme.

 

Ali, ja cu okusati srecu.

 

U narednih nekoliko priloga priblizicu  proces koji se razlicito naziva: mentalna projekcija, kontrolirana astralna projekcija, spijuniranje umom, iskustva van tijela, naucna promatranja na daljinu... Ili, ono sto u Americi oznacavaju kao “scientific remote viewing”.

 

Rijec je o tehnikama koje ljubomorno cuvaju obavjestajne sluzne, naucni instituti i vlade malog broja zemalja. Vojne i obavjestajne sluzbe treniraju agente koji koriste metode mentalnih projekcija. Svrha? Da posjete i opisu udaljena neprijateljska i cesto podzemna sklonista koja se ne mogu doseci humanom inteligencijom i satelitskim obavjestajnim putevima. Agenti na terenu i trenirani anti‑teroristicki komandosi su nauceni da predvide vrlo vjerovatne situacije u buducnosti i da adekvatno reaguju. Primjene su brojne: otkrivanje teroristickih celija, krize sa taocima, laboratorije naoruzanja za masovno unistavanje, pronalazenje mobilnih Scud projektilnih rampi, laboratorije za procesiranje droge, itd.

 

Nadalje, ciljevi i primjene tehnika mentalnih projekcija odnose se i na pokusaj utjecaja na podsvjesno kod odredjenih individua koji toga nisu svjesni. Pojedini pokusaji su bili benigni; oni drugi, sa "zlim" namjerama uglavnom su zavrsavali neuspjesno. Pretpostavlja se da su se visi nivoi ljudskog polja svijesti umijesali u takvim slucajevima  "oduzimajuci" sposobnost mentalne projekcije.

 

 

                                                                        ********

 

 

Nakon dugogodisnjih istrazivanja doslo se do zakljucka da je svaki covjek, uz odgovarajuci trening, u stanju da ostvari kontroliranu astralnu projekciju. Ili jednostavnije, put do bilo koje tacke u prostoru i vremenu. Ukljucujuci put izvan naseg fizikalnog Univerzuma.

 

 

                                                                       ********

 

 

Informacije koje slijede zasnivaju se na svjedocanstvu zapadnoevropskog obavjestajca Gerald O'Donell‑a koji je tokom 1980‑ih bio vrlo aktivno ukljucen u programe Mentalne spijunaze i mentalnih putovanja. Nakon visegodisnjeg iskustva, krajem 1980‑ih bio je instruktor da bi se tokom 1990‑ih dobrovoljno povukao iz obavjestajnih aktivnosti.

 

O'Donell je osnivac: Academy of Remote Viewing through Space and Time.

 

(Njegov sajt je na adresi: http://probablefuture.com  )

 

Prema njegovim tvrdnjama evropske, americke i nekoliko drugih obavjestajnih sluzbi imaju jos uvijek operativne i, klasificirane kao vrhunska tajna, projekte.

 

 

‑ U Francuskoj projektima rukovodi DGSE (Direction Generale de la Securite Exterieure);

 

‑ U Britaniji, to je SIS (Secret Intelligence Service), poznatiji kao MI6;

 

‑ U Njemackoj je BND (Bundesnachrichtendienst);

 

‑ Izraelci jos uvijek drze nekoliko operativnih jedinica u zapadnoevropskim i istocnoevropskim zemljama. Naravno, operacijama rukovodi MOSSAD (Hamossad lemediin ouletafkidim meyouhadim)

 

‑ U Rusiji tri sluzbe imaju, ili ponovo aktiviraju svoje jedinice mentalne spijunaze: vojna obavjestajna sluzba GRU (Glavnoye Tazvedivatelnoye Upravleniye), kontraobavjestajci FSB (Federalnaya Sluzhba Besopasnosty) i, zamjena za KGB, SVR (Sluzhba Vneshney Razvedky);

 

‑ skorasnja otkrica i svjedocanstva agenata CIA‑e i drugih agencija u SAD, sluzbeno su obznanila cinjenicu da su se vise od dvadeset godina financirali projekti mentalne spijunaze. Naravno, iz Vladinog budzeta. Tokom ranih 1970‑ih, dakle vrhunca "Hladnog rata", Amerikanci su ulozili ogromnu energiju da dostignu sovjetske programe na planu mentalne spijunaze i kontrole uma. Operativne jedinice su pod kontrolom CIA (Central Intelligence Agency), DIA (Domestic Intelligence Agency) i vojni INSCOM (Intelligence and Security Command). Projekti su nosili nazive: SCANATE, SUN STREAK, GRILL FLAME, CENTER LANE i, najpoznatiji, STAR GATE. Civilne obavjestajne agencije su operirale iz Arlington‑a, Virginia, a vojne iz Fort Mead‑a, Maryland.

 

Gro americkih istrazivackih projekata iz oblasti mentalne spijunaze se odvijao u prestiznom (i drugoj po velicini naucnoj instituciji u SAD) Stanford Research Institute. Kasnije su prebaceni u kalifornijsku korporaciju SAIC (Science Application International Corporation), dotiranu iz vojnog budzeta. Sjediste je u San Diego‑u.

 

Pogledajmo Upravni Odbor Direktora ove korporacije:

 

‑ John Deutch (doskorasnji direktor CIA),

‑ Bobby Ray Inman (nekadasnji sef NSA ‑ mocni National Security Agency, prije toga zamjenik   

sefa CIA),

‑ Robert Gates (raniji direktor CIA),

‑ William Perry (doskorasnji ministar odbrane SAD),

‑ Melvin Laird (ministar odbrane u doba predsjednika Nixon‑a),

‑ Max Thurman (umirovljeni general, svojevremeno predvodio invaziju na Panamu),

‑ Donald Kerr (raniji direktor Los Alamos National Lab)

 

   

                                                                       ********

 

 

SAIC korporacija je u posjedu Network Solutions, Inc (NSI). NSI je poznat onima koji su osnivali svoje web stranice. Naime,  iskljucivo NSI odobrava nove web adrese! Od 1995. (Prije njih to je radila civilna National Science Foundation iz Washington‑a). Mogucnost kontrole? Velika. Mogucnost manipulacije. Nisam siguran.

 

 

                                                                      ********

 

 

Nekoliko rijeci o rezultatima koje nudi mentalna projekcija na daljinu.

 

‑ Uz pomoc mentalne projekcije premoscava se prostor i vrijeme. Spajaju se prinicipi psihologije i kvantne mehanike.

 

‑ Moze li se putovati u proslost? Moze. Jednostavno se ponovo prolazi kroz iskustva proslosti. Vlastite ili tudje.

 

‑ Moze li se putovati u buducnost. Da. Ali, u vjerovatnu ili najvjerovatniju buducnost. Sto je vremenski bliza specificna prognoza, ili, pak, sto je globalnija, to ce biti i vjernija njena slika.

 

‑ Da li se automatski povecava moc intuicije (sesto culo)? Da. U velikoj mjeri. Mentalna projekcija uci da se slusa i cuje onaj "glas iznutra" koji ide van vremena i prostora. On, koji brine o nama, i koji nas upucuje na bolji i sigurniji zivotni put.

 

‑ Da li se uz pomoc ovih metoda moze posjetiti bilo koja tacka na Planeti ili u svemiru? Da. Prostorna barijera se lomi jer se putuje brzinom vecom od svjetlosne. Drugim rijecima, beskonacnom brzinom se ostvaruje instantna veza sa zeljenom tackom u prostoru.

 

‑ Da li se upotrebom ovih metoda moze spojiti sa mislima i emocijama drugih ljudi i vidjeti ih jasno? Yes (malo za promjenu). Naime, stavljajuci se kao interfejs univerzalnog uma, koji spaja sve zivotne forme i oblike izvan realma linearnog prostora i vremena, nas individualni um moze izvuci informacije i procese koji ga interesuju. Na primjer, o cemu nam razmislja bracni partner. Ili sef na poslu. Studenti u razredu. Napoleon pred bitku kod Waterloo‑a. Clinton prije sastanka sa meksickim predsjednikom (dok se "relaksira" u ovalnoj sobi). Mogucnosti su bez limita. Sve dotle dok ne skodimo drugom.

 

‑ Moze li se upotrebom ovih metoda pogadjati loto ili opklade na konjskim utrkama? I, ponovo je odgovor, da. Pod vrlo striktnim laboratorijskim uvjetima, u glavnim SAD i evropskim centrima, postignuta je 100% tacnost u pogadjanjima. Na primjer, trgovanje i buduce kretanje na trzistu srebrom. Ili, eksperimenti sa rezultatima na konjskim utrkama. Rusell Targ, jedan od vodja projekta u Stanford Research Institute je pomenuo da je dobio lutriju u svom prvom pokusaju mentalne projekcije. Takodje, niz studenata‑agenata je postigao uspjehe u lutriji, a posebno na popularnom "pick‑three numbers" (pogodi tri broja). I sam Gerald O'Donell je imao uspjesne eksperimente na Burzi i Trzistu akcijama. Medjutim, on nije uspio pogoditi loto brojeve. Razlog? Pa ako se u nekoj ocekivanoj buducnosti nije predvidjelo da dobijes loto, onda ga neces ni dobiti. Jer, stvari se ne desavaju slucajno. Mada tako ponekad izgledaju. Osobito, u igrama na srecu. Ako nekome nije sudjeno da dobije loto, nece ga ni dobiti. Onaj koji je kreirao zivotnu mrezu zna zasto. A mi, koji smo sudionici u njoj, trebamo da pokusamo da bi znali da li nam je sudjeno ili ne.

 

‑ Da li metode mentalne projekcije mogu povecati nasu sposobnost da lijecimo druge? Da.

 

‑ Da li se mozemo osloboditi negativnih navika (droga, pusenje i sli.)? Da.

 

‑ Da li mozemo unaprijediti memoriju ("fotografska memorija")? Da.

 

Lista ide unedogled. Sjetimo se pitanja s pocetka priloga o onome sto ce obiljeziti doba koje je pred nama. Cini se da ove metode nude svakom covjeku mogucnost da oslobodi sve svoje potencijale. Da preuzme kontrolu nad svojom sudbinom. Da promijeni prioritete u svom zivotu. I da pronikne u dublje shvatanje razloga zasto smo ovdje, koja nam je misija.

 

 

Gerald O'Donnell (19)

 

  

23.08.1999.

Houston

  

Kad sam pocetkom ovog mjeseca razgovarao sa Gerald O'Donnell-om glas mu je bio blag, smiren. Nenametljiv. Osjecas da mu mozes vjerovati.  Engleski jezik mu je tesko odredivog akcenta. Rekao mi je da je rodjen u Parizu. I da se raduje da cemo se cuti za 6 sedmica.

 

Iz zvanicno dostupne biografije moze se saznati da je diplomirao matematiku, magistrirao kompjuterske nauke i da ima diplomu hipnoterapista. Tokom osamdesetih je, kao armijski kapetan, rukovodio programima mentalne spijunaze odredjenih vojnih lokacija istocnoevropskog bloka. Ove operacije su vodjene kao pandan sovjetskim projektima pod kontrolom KGB i vojnog GRU.

 

U eksperimentima izvedenim 1982. i kasnije O'Donnell je postao svjestan da se upotrebom tehnika mentalne spijunaze prostor premoscava trenutacno. Time je i prakticno dokazana John Bell-ova teorema  ne-lokaliteta (non-locality theorem)  kvantne fizike. I ne samo to. Pala je i druga barijera. Vremenska. Kretanje i iskustveno osjecanje proslosti i vjerovatne buducnosti.

 

 

                                                                         ********

 

 

Za detaljno objasnjenje kako se odvija proces kontroliranih mentalnih projekcija prizovimo upomoc psihologiju i fiziologiju. Da bi se uspjesno odvijao proces pomenutih projekcija potrebno je da individua operira na tacno odredjenom nivou svjesnosti. A to je onaj koji pokazuje aktivnost elektricnih mozdanih valova od 4 do 5 ciklusa u sekundi. Psiho-fiziolozi ga nazivaju: duboki Theta nivo svjesnosti...

 

(Pojednostavimo. Na primjeru, recimo, Denisa cemo proci kroz sve nivoe svjesnosti.)

 

 

1. BETA

 

Denis je usao u dvoranu na fakultetu, priprema se za predavanje. Oko njega guzva, srece poznate face, slusa razlicite razgovore u prolazu, pozdravlja se, more zvukova i utisaka... To je tipican primjer kada je neko budan i totalno aktivan i prima mnostvo razlicitih informacija angazirajuci sva svoja cula. Mozdani valovi operiraju izmedju 14 i 30 ciklusa u sekundi. Ovaj nivo se naziva beta.

 

Beta je takozvano svjesno stanje uma. Niskog napona (10-20 mikrovolti) i visoke frekvencije (14-30 Hz).

 

 

2.  ALPHA

 

Denis se priprema za ispit, koncentriran je na knjigu i lekcije pred njim. Iskljucen je za vanjske podrazaje (ne cuje TV ni Nikicu kako komentira trenutnu politicku situaciju). Dakle fokusiran je i valovi osciliraju izmedju 8 i 13 ciklusa u sekundi.  Usao je u alpha nivo. (Naravno, primjeri za ovaj nivo u kome se iskljucujemo od vanjskog materijalnog svijeta se namecu sami od sebe: Djidji je na pauzi za rucak sklopio oci i misli mu lete ka Vanesi na drugom kontinentu, ona druga, Vanesa, doktorica, lagano meditira, Igor i Sabina su, svako u svojoj sobi, potpuno posveceni igranju igre na Nintendu tako da ne osjecaju prolaz vremena, itd...)

 

Alpha predstavlja oblik podsvjesnog stanja uma.

 

 

3.  THETA

 

Svijetla su ugasena, ne cuje se zvuk u zagrebackoj noci, Denis lezi opusteno. Potpuno se relaksirao, zatvorenih ociju, fokusiran unutra. Mozak biljezi 4 do 7 ciklusa u sekundi. Theta zona.

 

Theta je takodje podsvjesna zona operacija uma. Valovi se pruzaju  uzduz cerebralnog korteksa (vanjske skoljke mozga).

 

4.  DELTA

 

Denis spava dubokim snom. Mozdani valovi su izmedju 1 i 4 ciklusa u sekundi. Sanjanja ovdje nema  (sni se javljaju u Theta i Alpha zoni). Ni moderna nauka, a bogami ni moderna znanost, nemaju odgovora na pitanje sta se zbiva u ovoj misterioznoj zoni. Desetinu naseg zivota provodimo na Delta nivou; jedino sto se znalo (do nedavno) je da je Denis bez svijesti i da vjerovatno misaoni proces prestaje.

 

Delta je podrucje ne-svjesnog stanja misaonih aktivnosti. Visoke voltaze (50-350 mikrovolti), najnize frekvencije (1-4 Hz). Bioloski korijeni ovih valova su nepoznati. Nagadja se da su duboko u unutrasnjim slojevima mozga.

 

 

                                                                                   ********

 

 

E sad ce nam nas gospodin O'Donnell pripomoci da pocnemo rijesavati zagonetku. Aktivnosti kontroliranih mentalnih projekcija koje se, kako rekosmo, odvijaju u Theta zoni, uspijevaju posjetiti stanje Delta. Delta je nivo vrlo misterioznog Univerzalnog Uma. Nivo na kome nas individualizirani ja (ego) postaje dio univerzalnog. I pocinje operirati izvan linearnog prostora i vremena. Obavjestajne sluzbe su ga nazvale Nivo Jedan.

 

Vrijeme i prostor se nalaze unutar Univerzalnog Uma. Koji nije odvojen od nas niti smo mi odvojeni od njega. S obzirom da je sve medjuzavisno i povezano kroz misli, onda su misli ona realnost koja premoscava vrijeme i prostor.

 

Sa ovih nekoliko recenica dolazimo do zakljucka da su obavjestajci oba bloka dosli do odgovora na pitanja oko kojih se spore religije vec milenijumima. Stoga i ne iznenadjuje tajnovitost kojom su ove aktivnosti bile prekrivene. Nema te vlade ili crkvene organizacije kojoj bi bilo u interesu da ubrza objavljivanje ovih podataka.

 

Bez izuzetka svi pravci u modernom krscanstvu (od rimokatolicanstva do pravoslavlja i njihovog rascjepa 1054,  od protestanizma iz 1529. i njenih originalnih pravaca luteranizma, kalvinizma, anglikanizma ili onih modernijih baptista, metodista, pentekostalaca, da ne pominjemo mormone ili jehovine sljedbenike), a uz njih i ostale monoteisticke religije od Jeruzalema prema zapadu (islam i hibru), kojima mirne duse mozemo pridodati one politeisticke iz drevnih vremena, o s t a j u   n e d o r e c e n e   i   n e d o v o l j n e.

 

Univerzalni Um je u procesu stalnog kreiranja. Mi smo jedan od takvih ("kreiranih") fenomena. Nas ego, ili osjecaj naseg "odvojenog ja" se suprotstavlja ideji Univerzalnog Uma. Jer zeli biti odvojen. I ne svidja mu se ideja jednog tvorca. Ali mu se svidja mnostvo odvojenih "ja". Stoga i strah od smrti. I zelja da se produzi zivot sto je duze moguce. I da ono individualno, odvojeno, sto duze traje. Kako tokom ove zivotne epizode. Tako i tokom onih proslih ili buducih. Ukljucivo i one u "zivotu poslije zivota". Izmedju dvije inkarnacije.

 

Sjetimo se "What Dreams May Come". I njihovih pojedinacnih svjetova. Onih gore (Summerland)  i onih blize materijalnoj realnosti (pakleno "gustih"). Individualnost je zadrzana.

 

Sto je jaci ego to je jaca zelja da se bude drugaciji od drugih i da se to stanje sto duze zadrzi.

 

"Svako zeli da bude zapamcen kao posebnost, individualnost; niko ne zeli da ga se sjeca samo kao dio Cjeline, Univerzalnog", veli O'Donnell.

 

Kako istinito.

 

 

                                                                                 ********

 

 

Kad um operira na Delta nivou (spavanje, besvjesno stanje kod operacija, patoloska stanja kao epilepsija i sl.) on se mijenja: prestaje biti individualnim i gubi osjecaj ega, zaboravlja ga, siri se, postaje povezan sa Cjelinom. Svjesno se gubi (prelazi) u nesvjesno.

 

Povratak u svjesno je kada se vrati na nivoe u kojima vlada individualnost: Theta, Alpha i Beta.

 

 

                                                                                 ********

 

 

Ljudsko srce pokazuje ucestalost elektro vibracija (mjereno na EKG-u) identicno onoj kod mozdanih Delta valova: izmedju 1-4 ciklusa u sekundi. Ukoliko srce ili mozak prestane elektro-vibrirati, slijedi smrt.

 

 

                                                                                 ********

 

 

Sanjanje je povezano sa REM (rapid eye movement) fazom. Obicno se javlja na Alpha nivou kad sanjar povrati ego; na njega djeluju informacije iz Delta nivoa (van realma linearnog prostora i vremena) uz kombinaciju sa memorijama iz Beta nivoa (onog kad se Denis krece po holovima faksa).

 

(Hej, Denis, ucini li ti se da su ti snovi ponekad zbrkani, pomalo konfuzni. A opet, ponekad, cisti, sa jasnim slikama. Iz proslih situacija ili onih iz buducnosti. Koje ce se tek destiti i koje onda prepoznas. Sta se desilo? Bio si prikljucen na Univerzalno, prosetao si kroz vrijeme. Slucajno, doduse. Ali, to nam nije danasnja tema.)

 

 

                                                                                   ********

 

 

Mala djeca, osobito ona do 2 godine, funkcioniraju ponajvise u Theta, Alpha i Delta stanju uma. Slicno kao i zivotinje. Mi, odrasli primjerci, uglavnom operiramo u Beta stanju. Primamo svakojake podrazaje. (I prodje zivot u njima. Rijetko kada zastanemo, napravimo bilans, fokusiramo misli. Spustimo se u nisko-frekventne nivoe. Meditiramo. Smirimo dusu. Predvidimo dogadjaje.)

 

Um ne treba bioloski mozak da bi bio operativan. Glavni razlog da se sjediste i izvor misli smjestaju u mozak bio je to sto su sva cula tamo locirana. Tek nakon sto bioloska cula nestaju (sa smrcu)  um se napokon raskomoti (ponovo upucujem na plasticne opise iz "What dreams may come").

 

"Cinjenica da mozak pokazuje znake specificne aktivnosti tokom procesa razmisljanja ne znaci da taj fizicki organ kreira misao... Slicno kao i smijeh i plac... Oni predstavljaju vanjski izraz emocija, ali emocije ne kreiraju smijeh i plac. Ako se, na primjer, koncentriramo na smijeh i metodoloski pokusamo da ga shvatimo, ubrzo ce nam to sve skupa izgledati besmisleno. Pa ako se na koncu i kiselo ili na silu nasmijesimo, to ne dokazuje da je smijeh izvor srece... ideja da je mozak sjediste misli ce uskoro biti oznacena  kad jedna od osnovnih zabluda XX stoljeca. Mozda i svih vremena."

 

 

                                                                   ********

 

 

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina milioni ljudi sirom svijeta su uzimali casove/treninge iz kontrole uma (npr. "Silva mind control") tokom kojih su operirali na Alpha nivou svjesnosti.

 

Rudimentarne mentalne projekcije su bile cesta pojava. Sa tog nivoa koncentracije blizu je Theta nivo iz kojeg su se crple informacije. Medjutim, bilo je mnogo smetnji i "slika nije bila korektna". Naime, informacije iz  Beta nivoa uzrokuju smetnje.

 

Tek u Theta stanju se dovoljno priblizi Delta nivou i moze se prikljuciti na Univerzalni Um. Postavljati pitanja. Dobijati odgovore. Putovati po zelji.

 

Ego-centricne osobe se plase operirati na Theta nivou jer se njihov ego nalazi na pragu rastakanja (pred Deltom, brojem Jedan, Univerzalnim Umom, Cjelinom). Njima se najvise svidja da se nalaze na najsebicnijem nivou od svih: Beta.

 

Ne cudi da su  metode kontroliranih mentalnih projekcija postale problematicne za pojedine dijelove vojnih organizacija. Dobro znamo da su njihove strukture pune napuhanih egoa koje se priblizavaju nivou maksimalne separacije: paranoji (visoki Beta nivo).

 

Sad zamislimo situaciju u kojoj vojska i obavjestajne sluzbe, da bi operirale i pratile drugu, protivnicku stranu, moraju da traze oslonac tamo gdje nerado idu: kreativnim, slobodnim umovima. Neopterecenim zemaljskim glupostima, ratnim igrackama, postizanju "prednosti" u odnosu na "neprijatelje", itd.

 

 

                                                                               ********

 

 

O'Donnell-ov zadatak je bio da ekstenzivno istrazi nacine kako doci i ostati u stanju sto blize Delta nivou (dakle, duboki Theta nivo). Ako se, pak, predje u Delta nivo, automatski se zaspe.

 

Eksperimentalno je bilo dokazano da je duboki Theta nivo najbolji za efektivne mentalne projekcije. Dugogodisnja istrazivanja dovela su do stvaranja tzv. specijaliziranih protokola (jednostavnije receno, procedura). Oni su stabilizirali um na  dubini blizu Delta nivoa. Ali, istovremeno nisu bili uvuceni od strane Delte u stanje spavanja.

 

 

                                                                              ********

 

 

Posto sam imao priliku da me O'Donnell-ov glas dovede do stanja Theta ukratko cu ga opisati. Rijec je o stanju relaksacije u kojoj zanemarujemo vanjske senzacije. Dakle, opusteni smo, slicno meditaciji (zapravo to i jeste stanje meditacije). Kroz taj nivo opustenosti mi prolazimo svakodnevno. U trenucima kad idemo spavati, um prolazi kroz Theta nivo samo ubrzano. Ovdje je sustina da na tom nivou ostanemo duze i ne utonemo u stanje spavanja. (Opet, priznajem, dva puta sam se ulovio da sam zaspao.) I da cujemo O'Donnel-ov glas kao jedinu vanjsku informaciju.

 

 

 

 

 

 

O'Donnell  II  (20)

 

 

29.08.99.

Houston

 

Odlazimo u krevet na zasluzeni pocinak. U momentu kad lijezemo jos smo u Beta stanju, povisene culne aktivnosti. Zatvaramo oci, usredsredjujemo se na spavanje. Spustamo se na Alfa nivo, aktivnosti nam se usporavaju. Prije nego zaspemo pokoja nesredjena misao ili slika proleti umom. Duboko smo opusteni. Theta faza. U narednom momentu se spustamo u Delta stanje, zaspali smo.

 

I to je proces koji se ponavlja iz noci u noc. Kroz Theta fazu svako od nas prolazi malo brze ili sporije. O'Donnell-ov zadatak tokom 1980-ih je bio da svoje studente/agente-obavjestajce zadrzi sto duze u tom stanju. Tokom 1990-ih, kroz svoj kurs remote viewing-a, to isto radi sa sirom javnoscu ovaj put sa druge strane kasetofona. Theta stanje je stvarno lako dostizno - u blizini si granice da zaspes. I ako u toj zoni uspijes da ostanes jedno vrijeme onda je ostvaren prvi preduvjet mentalnih projekcija.

 

Da bi se doslo do seta relativno jednostavnih tehnika kako to ostvariti trebalo je proci kroz niz istrazivanja. Intenzivno su studirani napredni mediji kao jogiji, samani i mistici. Eksperimenti na zivotinjama su vrseni da bi se shvatilo kako one operiraju na Theta nivou uspijevajuci zadrzati oci otvorene. To se, prije svega, odnosi na neke zvijeri (predatori) i domace zivotinje (psi i macke). U slucaju zivotinja njihove mentalne projekcije su razvijane kroz vrijeme da bi se prehranilo, prezivjelo ili zastitilo.

 

U slucaju ljudi, mnogi protokoli su eksperimentalno isprobavani da bi se pronasao najbrzi nacin spustanja u Theta nivo (4 do 5 ciklusa u sekundi) i zadrzavanja u njemu. Odatle su se mogla postavljati pitanja Univerzalnom Umu i dobijati odgovori. Slicno principu rada Interneta (Univerzalnog izvora informacija)  i kucnog kompjutera (individualnog korisnika).

 

Slijedi O'Donnell-ov zakljucak dalekoseznog znacaja: "... Sve operacije mentalnih projekcija vodjene u razlicitim zemljama... dosle su do zakljucka da se informacije dobijaju iz misterioznog "kolektivnog podsvjesnog" u umu... ali tek su neki shvatili da je taj Univerzalni Um unutar svake individue, a ne izvan..."

 

Jednostavnije, Istina je u svakome od nas. Samo se treba fokusirati i potraziti unutar. Prevedeno na religiozni jezik: Bog je u svakom od nas, samo ga treba prepoznati. Sto blize Univerzalnom Umu, blize Istini. Sto dalje od Kreatora, blize iluziji o samodovoljnosti, odvojenosti, vladavini ega.

 

Grcko slovo Delta, slicno kao i anticki hibru rodjak Deleth, znaci "vrata", ulazak u drugi realm. U svijet Univerzalnog i svijet Informacija.

 

Kljucni evolutivni skokovi u nauci i tehnologiji, invencije, umjetnicka remek-djela, oduvijek su dolazila sa Delta nivoa. Isto kao i i ljudska i zivotinjska intuicija, "sesto culo". Koliko napisanih (a tek neobjavljenih) izjava matematicara, fizicara, umjetnika u kojima su pominjali postojanje vlastitog "unutrasnjeg uma" ili "unutrasnjeg glasa" koji ih je (ruko)vodio u njihovim invencijama i kreacijama.

 

Prevedeno na psihofizioloski nivo: postojao je neprekinuti protok informacija izmedju Delta, preko Theta u Beta stanje svijesti.

 

 

                                                                             ********

 

 

U sumi nebodera, na vrhu jednog prepoznajemo natpis: Denis. Na krovu smo. Cak su i oblaci ispod nas. Ne cudi da se njegov ego osjeca sigurnim, mocnim i jedinstvenim na ovoj visini. Udjimo u lift. Pritiscemo dugme koje vodi prema dole. Spustamo se sve dublje i sve brze. Prvi put stajemo. Ispred nas natpis "Alpha". Vracamo se u lift. Nastavljamo se spustati sve nize. Napokon, na dnu, izlazimo i prepoznajemo natpis "Duboki Theta nivo". Ulazimo u nas radni kabinet. Udobna fotelja, komotan stol. Ispred nas ekran. U nasem prisustvu jedan ili vise duhovnih bica koja nas inace vode i "stite". (Ali, njihovo prisustvo nije obavezno.)

 

Pocinjemo postavljati pitanja. Sa ekrana dolaze informacije i/ili slike. Ovisno sta i kako zelimo saznati.

 

I, to je sve.

 

Ukratko, time je opisan proces mentalnih projekcija. (Doduse, samo jedna od metoda.) Izgleda jednostavno. Kao i sve bitno u zivotu. Jednostavno... S vise vjezbe sve se faze ubrzavaju, slike i odgovori postaju jasniji. Sve dotle dok ne zloupotrebljavamo ovu sposobnost imamo nesagledive mogucnosti saznanja.

 

Svi odgovori na ekranu dolaze iz oceana misli-energije. Iz Univerzalnog Uma. Ne iz pojedinacnih individualizacija Uma (tzv. ucitelja, gurua, majstora, onih izvan). Taj "ocean" je, kao cjelina, ultimativni ucitelj.

 

 

                                                                             ********

 

 

Za detaljan opis metoda u potpunosti bilo bi mi potrebno dosta stranica i vaseg strpljenja. Zato cemo stati na ovome. O'Donnell-ova sajt adresa, koju sam dao u prvom prilogu iz ove serije ("Remote Viewing"), je dovoljna za dodatne informacije onima koje ovo stivo (ili kurs na kasetama za stotinjak dolara) vise interesuje:

 

-  Kako re-fokusirati um na mnogo dublji nivo unutrasnje svjesnosti u kome mentalna projekcija postaje prirodnom sposobnoscu;

 

- Kako, uz upotrebu unutrasnje svjetlosti, ostvariti kontakt sa skladistem informacija;

 

- Kako se, trenutacno, spojiti sa bilo kojom tackom u vremenu i prostoru;

 

- Kako se spojiti sa bilo kojim zivim entitetom i dobivati informacije koristeci njihov culni aparat.

 

 

                                                                             ********

 

 

S obzirom da sam ovu seriju napisa oznacio kao invenciju za naredni milenij, u narednih nekoliko priloga cemo obraditi jos cetiri dostupna izvora za metode i iskustva mentalnih projekcija. Prvi je americki institut PSI, a preostala tri su legende remote viewing-a (Robert Monroe osnivac Monroe Institute, Ingo Swann sa Stanford Institute i Courtney Brown osnivac Farsight Institute) sa svojim konkretnim mentalnim projekcijama u prostoru i vremenu.

 

 

 

PSI Tech (21)

 

 

30.08.1999.

Houston

 

Rusenjem berlinskog zida i prestankom hladnog rata pocetkom 1990-ih desile su se brojne promjene u obavjestajnom radu. Mnoge aktivnosti obavijene velom tajne postaju komercijalne i dostupne siroj javnosti.

 

Nakon 25 godina rada za vrhunske americke obavjestajne sluzbe i Agencije major Edward Dames napusta Armiju i osniva vlastitu kompaniju PSI Tech.

 

Koncem 1960-ih bio je clan Armijske Obajvestajne Agencije; nakon toga slijedi transfer u NSA (National Security Agency) i spijunski zadaci na Bliskom Istoku. Diplomira bioelektroniku i kineski jezik. Ponovo je prebacen na obavjestajni front, u Njemacku, sa ciljem spijuniranja Sovjeta i Ceha.

 

Pocetkom 1980-ih postaje clan elitne vojne grupe "Black Unit" sa ciljem otkrivanja informacija vezanih za sovjetske bioloske programe naoruzanja. Ujedno, to su godine kada americka Armija finansira projekte "mentalnih projekcija" na Stanford Research Institute-u.

 

Major  Ed Dames postaje instruktor i trener u svom timu u kome se pocinju primjenjivati tehnike "remote viewing”-a.

 

Povratkom u Washington 1984. Ed Dames primjenjuje svoje sposobnosti na najznacajnije nacionalne obavjestajne probleme (lokacija i borba protiv medjunarodnog terorizma, krize sa taocima itd.). Otkriva kljucne informacije vezane za sovjetski program bioloskog rata. Njegovi rezultati prezentirani su Kongresu i americkom predsjedniku. Odlikovan je sa dvije armijske Medalje casti i medaljom Legije casti. Posebno je priznanje dobio i od DIA (Defense Intelligence Agency) za penetraciju u sovjetski Vrhovni Savjet Odbrane.

 

Koncem 1980-ih angaziranjem prevelikog broja ljudi u razlicitim sluzbama i agencijama koji su koristili metode mentalnih projekcija, dolazi do erozije profesionalizma. Politicari preuzimaju konce u svoje ruke zahtijevajuci informacije vezane za njijhove vlastite politicke sudbine. Stvari sve vise pocinju nalikovati velikom cirkusu i major Dames odlucuje da se povuce iz Armije.

 

Na Beverly Hills-u (California) osniva firmu PSI Tech u koju regrutuje ponaj bolje clanove svog armijskog tima. Koncem 1991-e, PSI Tech je uz pomoc niza mentalnih projekcija svojih clanova pribavio informacije o skrovistima bioloskog oruzja u Iraku. NSC (National Security Council) je bio narucilac posla, a Saddam Hussein glavni gubitnik. Uspjeh u ovom poslu donio je medjunarodno priznanje Dames-ovoj kompaniji. Danas, osam godina kasnije, PSI Tech ima klijente sa liste Fortune 500 (najjace svjetske kompanije) te vodecih naucnih, medicinskih i pravnih institucija. Pojedini izabrani biznismeni se obucavaju tehnikama mentalnih projekcija koje im omogucavaju stoprocentni uspjeh u predvidjanju trzisnih uvjeta. 100%!

 

Kratkom posjetom sajtu PSI Tech ( http://www.trv-psitech.com/projects.htm ) omogucen je uvid u aktuelne projekte ove kompanije. Medju njima su:

 

- Projekt Hydra (kinesko spijuniranje americke nuklearne tehnologije - U.S. W-88),

- Nostradamus (deseta centurija i cuveni sedmi mjesec 1999. kojeg smo pominjali ranije),

- Kineski strateski sistemi naoruzanja,

- Biolosko naoruzanje Sadama Huseina,

- Eksplozija aviona TWA 800 ,

- Nasukavanje delfina iz prvog mjeseca 1998,

- Enterovirus 71 - ubica novorodjencadi, itd.

 

Nije cudo da su Kinezi u centru pozornosti. Dvije decenije su spijunskim radom potkradali Amerikance u nuklearnoj tehnologiji. Afera je napokon izbila ove godine dostizuci nebeske visine i pozornost. Nadjeno je zrtveno janje (Wen Ho Lee iz laboratorija u Los Alamosu, New Mexico), ali nema sudskih procesa. Tesko objasnjivo? Mozda. A mozda i nije.

 

Uobicajenih materijalnih dokaza o spijuniranju nema. Ali se zna da su informacije odlazile Kinezima. Kako se zna?

 

Mislim da cete odgovor dokuciti sami. Iz spiska projekata PSI Tech.

 

 

 

 

P>S>I  (22)

 

 

1.9.2000.

Houston

 

Izgleda da je 1992. bila dobra godina za povlacenje obavjestajaca iz americke Armije, prijevremeno penzionisanje i onda otvaranje vlastitog biznisa.

 

Lyn Buchanan je imao visoki polozaj u americkoj mornarici do 1992. Radio je na analizi rizika za ugovore vezane za mornaricke Trident projektile. Usto, dizajnirao je kompjuterske sisteme za DIA (Defense Intelligence Agency).

 

U Alamogordu (New Mexico) osniva kompaniju P>S>I (Problems>Solutions>Innovations). U prvo vrijeme to je korporacija za kompjutersku obradu podataka i dizajn kompjuterskih sistema, koja radi za niz vladinih ministarstava i agencija: Ministarstvo unutrasnjih poslova, Ministarstvo obrazovanja i Kongresnu Biblioteku.

 

Pasija treniranja studenata za mentalne projekcije (on proces naziva CRV ‑ controlled remote viewing) polako prerasta u glavnu aktivnost kompanije PSI. Na pitanje da li je zazalio preorijentaciju na mentalne projekcije sa cisto kompjuterskog rada, odgovara: "Ne. To je mnogo intrigantnija oblast i interesantnija. Od svojih studenata naucim vise nego od kompjutera..." (Njegov sajt je na: http://www.crviewer.com/training.html  ).

 

Odnedavno, njegova korporacija organizira javne kurseve za individue, bez ogranicenja. Cetiri su kursa: osnovni, prelazni, napredni, postdiplomski. Uz njih su i dodatni kursevi za monitore, analiticare i projektne menadzere u procesu mentalnih projekcija. Traju po cetiri dana; cijena za jedan je hiljadu dolara.

 

Slicno kao vec objasnjeni O'Donnell‑ov kurs, te metode Ed Dames‑a, tako i Buchanan‑ov kurs obucava korisnike kretanju kroz vrijeme (proslost/buducnost) i prostor. Posebna je paznja posvecena razlikovanju bitnih podataka od nebitnih/laznih ("imaginacija"), skiciranju vidjenog, crtanju mapi onih mjesta koja su se posjecivala, trodimenzionalnom primanju informacija itd.

 

 

                                                                    ********

 

 

O cemu govore ove nove informacije? O stvaranju novih kasti privilegiranih? Nesumnjivo. Barem u prvoj fazi. Mali broj biznismena moze krociti na kratko u buducnost i potraziti put ka novim ugovorima; brokeri, na burzama, znaju sta prodavati a sta kupovati; trgovci novcem znaju sigurne puteve spekulacija; naucnici ce dobivati jasne signale kojim putem se kretati u svojoj oblasti.

 

 

 

 

 

 

Kosmicko putovanje  (23)

 

 

5.9.99.

Houston

 

(Semir): "Dario, koje su faze naucnog procesa?

(Dario): Problem, hypothesis, investigation, conclusion!"

 

Tako je krenuo nas razgovor jutros. Dobra stvar americkog obrazovnog sistema je da pokusava da uci kreativnom razmisljanju. Desetogodisnji djecak odgovara da se problem rjesava postavljanjem hipoteze, eksperimentalnom provjerom i formulacijom zakljucka. Ako, potom, nezavisni tim, koristeci iste procedure, dodje do istih rezultata, dolazimo do naucno provjerljivih cinjenica.

 

Dokaz da Zemlja nije ravna ploca dolazio je na razlicite nacine. Matematikom, fizikom, astronomijom, plovidbom. Bez obzira koliko taj zakljucak bio neprihvatljiv tom dobu on je bio provjerljiv. Dakle, mogao se dokazati. Naucno potvrditi.

 

 

                                                                   ********

 

 

Zamislite sociologa, profesora na uglednom kalifornijskom UCLA univerzitetu, sa doktoratom, nizom objavljenih knjiga, strucnjaka u dizajniranju "ne-linearnih matematickih modela socijalnih fenomena", koji se nadje u poziciji da ga istrazivanja dovedu do sokantnih zakljucaka. Toliko razlicitih od prevladavajuceg naucnog misljenja da njihovim objavljivanjem dovodi u pitanje svoju poziciju i kredibilitet. Koristenjem nedovoljno poznatih, ali provjerljivih metoda moze da dokaze postojanje duse, vanzemaljskih civilizacija i prezentira potpuno drugacija objasnjenja pojedinih istorijskih dogadjaja.

 

Courtney Brown. Pisac bestselera "Cosmic Voyage" (1996) i "Cosmic Explorers" (1999). Osnivac i direktor Farsight Institute (od 1995.). Autor kovanice SRV - Scientific Remote Viewing.

 

U prvoj knjizi, "Kosmicko putovanje" prvih pedeset stranica je posveceno objasnjenju istorijata remote viewing-a (mentalnih projekcija) i tehnika; u drugoj, "Kosmicki istrazivaci", citavih stotinu stranica. Pokusavajuci objasniti naucnoj javnosti da se koristene procedure trebaju smatrati naucnim. Jer imaju sve naucne epitete.

 

 

                                                                  ********

 

 

Informacije o njegovom Insitutu mogu se naci na http://www.farsight.org . Audio-kasetna kolekcija i kompletni SRV kurs (12 kaseta, 18 sati) takodje je ponudjena.

 

 

                                                                 ********

 

Courtney Brown u uvodnim poglavljima samo potvrdjuje vec znane informacije o ucescu CIA-e i Armijskih obavjestajnih sluzbi u finansiranje projekata mentalnih projekcija na Stanford Research Institute (dr. Harold Puthoff), te Princeton University (PEAR projekt, prof. Robert Jahn). Projekti i formirani timovi imali su zadatke spijuniranja tajnih vojnih projekata americkih neprijatelja. Tokom hladnog rata. Pominju se i Ingo Swann koji je razvio tzv. CRV - Coordinate remote viewing baziran na upotrebi geografskih koordinata. I Monroe-ov Institut u Virdziniji u kojem su agenti sticali prva van-tjelesna  (out-of-body) iskustva.

 

(Nimalo slucajno, analize  knjiga pomenute dvojice (Swann i Monroe) neposredno slijede nakon Brown-ovih.)

 

Nakon Iran-Nikaragva fijaska (Oliver North), ministar odbrane u Reganovoj administraciji je ukinuo sve projekte, sluzbe i timove koji nisu imali siru kontrolu i bili potencijalno politicki opasni. Medju njima i vecina RV programa.

 

Oficiri obavjestajnih agencija i clanovi timova za specijalne operacije americke Armije prestaju sa svojim dotadasnjim zadacima: spijuniranje sovjetskih nuklearnih silosa ili posjete sastancima unutar zidova Kremlja. Ove grupe pocinju da istrazuju UFO enigmu, ili, jos preciznije, posjete vanzemaljaca nasoj Planeti. Nakon provedenog treninga, Courtney Brown im se prikljucuje i tako je nastala ova knjiga.

 

Ona proucava drustva i maticne planete dvije civilizacije: anticke koja je bila na Marsu u doba dok su dinosaurusi vladali Zemljom i Greys bica koja su danas vrlo aktivno prisutna na nasoj planeti.

 

 

                                                                   ********

 

 

Pripremni period za Brown-ovo istrazivanje ljudske svijesti sastojao se iz tri faze:

 

- TM - transcedentalna meditacija zasnovana na ucenjima Maharishi Mahesh Yogi-ja;

 

- kurs u Monroe Instututu (upotreba zvuka koja utice na rezonanciju razlicitih frekvencija izmedju desne i lijeve mozdane hemisfere; setovi frekvencija su pronadjeni koji omogucavaju ljudima da otkrivaju oblasti ne-fizickog zivota);

 

- RV - remote viewing trening (trener, odnosno monitor mu je bio vojni obavjestajac koji je dotada bio instruktor nizu americkih agenata).

 

 

********

 

 

Knjiga opisuje tridesetak putovanja kroz proslost i buducnost, na razlicitim mjestima u svemiru. Ja cu se posluziti metodom kojeg je Igor duhovito opisao u svom e-mail-u: "Ti procitas knjige, a nama napises najvaznije dijelove".

 

 

1. MOJ PRVI POSJET MARSU

 

Date:                          29.09.1993.

Place:                        Training office

Data:                          Type 4

Target coordinates:  5987/9221

 

Courtneu Brown: "Brdovito je... Pjescane oblasti... Vidim gradjevine koje mogu biti ljudske..."

Monitor: "U redu. Napravi skec toga sto si vidio... Kreni ka cetvrtoj fazi..."

CB: Idem kroz matricu... Stvari su smedje... Vidim kucu. Sta ova piramida radi ovdje? Mora da mi se pricinja.

M: Ne sudi o stvarima. Zapisi ih i idi dalje.

CB: Kuca je dugacka i uska. Napravljena od drveta, izgleda. Zao mi je, ali ponovo ova piramida. Stvarno je ogromna.

M: Nastavi zapisivati podatke. Sta jos vidis?

CB: Vidim i ljude sada. Mnogo ih je. I zivotinje. Piramida je neka vrsta bogomolje. Visoka je. Kamena.

M: Udji u piramidu.

CB: Wow. Da vidimo. Svjeze je, ali ne hladno. U sobi sam. Pod, kameni zidovi. Stakleni predmet je na stolu... Sad vidim tunele...

M: Podji u jedan od njih.

CB: Taman je. Prljav. Vodi napolje. Ponovo mnogo ljudi. Imam osjecaj da se ovdje radilo o izuzetnom gradjevinskom projektu i da je trebalo dosta ljudskih i materijalnih potencijala... Mnogi su stradali dok se ovo gradilo... U blizini je grad. I planina koja ima erupciju. Sta se desava? Ja ne znam za piramide u cijoj su blizini vulkani! Lici na Pompeje, ali znam da nema piramida blizu Pompeja.

 

(Sto mogu i ja potvrditi, jer sam tamo proveo medeni mjesec, 1988.)

 

M: Nemoj analizirati. Samo zapisi podatke. Nastavi.

CB: Mnogo ljudi je umrlo. I umire. Mnogo je pokreta. Ljudi bjeze. Preplaseni su. Osjecaj beznadja. Ovo je strasno! (Pocinjem crtati scenu. Vulkan je istocno od grada, a ljudi uglavnom bjeze sjeverno.) Krecem se kroz vrijeme. Prezivjeli su izgradili naselje u blizini. Nema nikoga da im pomogne. Ocajno je siromastvo. Satori. Strasno je.... Dolaze novi ljudi da izgrade grad. Oni nisu odavde. Ne zure se da pomognu domacim. M: OK. Dosta je. Zapisi vrijeme i time cemo zavrsiti ovu sesiju.

CB: Dobro, reci mi, gdje si me poslao?

M: Pogledaj sliku.

CB: Pa ovo je satelitska slika regije Cydonia na Marsu! (Jasno vidim piramidu.) Zezas me? Poslao si me na Mars?!

M: Hej, pa ja volim slati svoje studente tamo.

 

 

 

2. UFO ABDUCTION

 

(Koja je nasa rijec za "abduction"? Kada te mimo tvoje volje odvedu i vrse eksperimente na tebi? Slicno sto mi radimo pokusnim misevima.)

 

CB: Dobro, vidim zgradu, ogradu, nesto slicno pruznim tracnicama. Zivotinje su unutar ograde. Nekoliko ljudi. Ljudi nesto rade. Oni imaju osjecaj da svoj posao moraju zavrsiti. Detektiram visok stupanj odlucnosti i intenziteta. Kao kod borbe sa bikovima.

M: Ne interpretiraj. Samo snimi podatke.

CB: Dobro, vidim ljude sa zivotinjama. Osjecaj da je neko iskoristen. Takodje, osjecam mnostvo posmatraca. Ovo mi se ne svidja.

M: Digni se pet hiljada fita u visinu.

CB: Vidim srebrne, metalne stvari ovdje. Detektiram UFO brodove. Sta da radim slijedece?

M: Udji u trag tim brodovima.

CB: Kao da su ljudi u tim brodovima. Izgledaju kao avioni, sjajni i metalni.

M: Vrati se na pocetni polozaj, unutar ograde, na Zemlji.

CB: Zivotinje se osjecaju ugrozene. Kao da se ljudi poigravaju s njima. Ali, imam jasan signal da ljudi unutar ograde ne zele da povrijede zivotinje.

M: Fokusiraj se na svrhu ljudskog odnosa sa zivotinjama.

CB: Oni pokusavaju da kontroliraju zivotinje, da ih predvode. Ovo je kamp za obuku. Oni treniraju zivotinje da rade odredjene stvari.

M: Podji malo unaprijed u vrijeme.

CB: Zivotinje vise ne panicare. Umjesto toga, dobijaju hranu i ljubav od

svojih trenera.

M: U redu. Zavrsimo sesiju. Ovo ti je bio cilj: "Remote viewing UFO abductions". (CB: Moja interpretacija ove sesije je da zivotinje predstavljaju ljude. Ljudi unutar ograde su vanzemaljci koji  rade s ljudima sa svrhom da ih treniraju necemu. Ljudi u svemirskim brodovima su, vjerovatno, galakticki posmatraci. Ovo je jedina sesija u kojoj je signal bio promijenjen od strane vanzemaljaca, jer su oni bili svjesni moga prisustva.)

 

 

 

3. PREZIVJELI SA MARSA

 

CB: Ljudi... Bijelci... Obuceni... Planina, i vjetar. Primam signale straha, ali i uzbudjenja. Mnogo emocija. Svemirski brodovi.

M: Podji na vrh planine.

CB: Svemirski brod. Sjajan, metalni, topao. Ide tacno na planinu. Prolazi kroz nju?! Sta je ovo?

M: Podji na matricu sestog nivoa.

CB: Bica u brodu. Nisu svi isti. Zidovi. Uredjaji. Dobijam signale iz umova bica. Ovo je bila misija za snabdijevanje. Rutinska. Ova bica su covjekolika. Tehnicari. Svi imaju uniforme... Sada sam unutar neke vrste pecine ili ogromne rupe u planini... Brod je sletio u centar. Ovo izgleda kao hangar. Oni ne znaju da sam ovdje. Izgleda da prevoze vaznu tekucinu. Koja ima posebnu zadacu za njih. Biolosku... Krecem se okolo. Osjecaj da muskarci rukovode operacijama. Zene nisu u tehnickim oblastima... Vidim djecu. Nisu dobro. Bolesna su. Mirno sjede, ali su jako uplasena.

M: Zapisi vrijeme, Courtney. I uzmimo odmor.

 

(Nakon odmora.)

 

CB: Nazad sam u vrticu. Vidim kontejnere za bebe. Djeca ne pricaju. Nesto nije u redu. Vidim odrasle. Oni izgledaju zdravo. Ali ih je malo. Beba je mnogo vise i vecina ih je bolesnih. Mladji ljudi ne haju za taj problem. Fizicko okruzenje je ono sto im ne prija. Kao da su u  zatvoru. Primam osjecaj da bi ljudi mogli da im pomognu... Aha, osjecam geneticki problem. Genetske promjene na njihovim tijelima... Sami ne mogu rijesiti taj problem. Bespomocnost je svuda prisutna... Njihova oprema i potencijali nisu dovoljni da rijese ovaj problem bez pomoci izvana. Zene samo sjede ocekujuci od muskaraca da nadju rijesenje. A oni imaju vrlo ograniceni fokus rada. Ljuti su. Tvrdoglavi. Ovdje se radi o prezivljavanju. Boze, ova bica su ocajna!

M: Courtney, otkrij nesto vise o tekucini.

CB: Sa Marsa je... Ko zna ko su ovi ljudi? Samo primam podrazaj njihove vezanosti za Mars.

M: Ne analiziraj.

CB: Dobro, tekucina izgleda ljigavo. Okus je bljutav. Ali je za ova bica znacajna kao infuzija. Pakovana je u velikim kanisterima. Zelenkasto je crna.

M: Podji tamo gdje je originalno prave.

CB: Wow! Gdje sam? Kao da sam katapultiran negdje. Mjesto je crveno, pjeskovito. Vidim strukturu. Ulazim unutar zgrade. Vidim zatvorenu kapiju. Hoces da prodjem kroz vrata?

M: Prvo mi nesto reci o okolini.

CB: To je pustinja. Nista ne raste. Napusteno. Hladno. Gradjevina je metalna i plasticna. Proizvodni pogon.

M: Podji pet kilometara istocno od objekta pa ces nesto vidjeti.

CB: Hej, vidim jedan od onih brodova, opet. Pravi lude pokrete, zaokrece i vrti se. Prosao je ravno kroz krov.

M: Podji natrag u zgradu i prati brod. Gdje se krece?

CB: Mnogo podzemnih prostorija. Vidim brod. Bica koja upravljaju njime ne vole da se krecu na povrsini.

M: Podji u jednu od odaja.

CB: Mjesto je moderno. Vidim muskarce, nema zena. Nije sretna radna atmosfera. Spustam se nize. Oni zive ovdje. Grad. Mnogo podzemnih tunela i odaja. Masine su posvuda. Ljudi se osjecaju sigurnim. Detektiram strah od napustanja ovog mjesta.

M: Zasto ga napustaju?

CB: Ovdje buducnosti nema za njih. Ovo je mrtvo mjesto.

M: Opisi ljude.

CB: Muskarci. Humanoidnog lica, ali nemaju kose. Ne izgledaju bas potpuno kao normalni ljudi. Kao neka, recimo, druga rasa. Svijetle koze. Izgledaju fizicki slabiji u poredjenju sa ljudima.

M: U redu, zavrsavamo. Dosta je za danas.

CB: Ovo je pravo potrajalo. Sad mi reci gdje si me poslao.

M: Prezivjeli sa Marsa. Planina Santa Fe Baldy, New Mexico!

 

 

                                                                             ********

 

 

Hm, prve tri sesije i nekoliko fantasticnih zakljucaka. Postoje Marsovci i to, i na Zemlji, i na Marsu. Ocajni su. Ne mogu zivjeti na povrsini. Nemaju buducnosti na svojoj maticnoj Planeti. Ukratko smo se susreli i sa Greys-ima koji su mentalni puno napredniji od Marsovaca.

 

U nastavku slijedi kompletna storija o njima.

 

 

                                                                               ********

 

 

Obicno, nakon ovakvih zapazanja, ponovo se vracamo na primjenjene metode istrazivanja. Ako ovaj postojeci tim: Courtney Brown i monitor, zamijenimo drugim timom i primjenimo iste procedure, da li se dobija isti rezultat? Odgovor je: da. Drugi, treci, deseti tim. Svi oni donose iste informacije.

 

Promjenimo cilj sesije. Recimo tim iz Atlante proucava sta Nibo radi 20.08.1999. u jedanaest ujutro. Prvi tim pronadje da je u Bolu, na Bracu, sunca se na plazi sa djevojkom. Uzmemo novi tim. Isto pitanje. Rezultat? Identican. Eksperiment ponovimo jos desetak puta. Rezultat se ne mijenja. "Svi oni donose iste informacije". Hocemo li ovu metodu onda priznati kao naucnu i provjerljivu?

 

 

 

 

Dr. Courtney Brown (24)

 

 

5.9.1999.

Houston

 

Kod kontroliranih mentalnih projekcija izbor ciljeva moze biti razlicit:

 

instruktor (monitor) i student mogu, ali i ne moraju znati koji je cilj. Ako ne znaju daju im se geografske koordinate (zapravo niz brojeva). Courtney Brown je pozelio da posjeti civilizaciju Marsovaca u momentu njihovog vrhunca. Dakle, izbor nije slucajan.

 

 

4. VRHUNAC CIVILIZACIJE NA MARSU

 

CB: Pjescano je,  i vjetrovito... Cujem glasove, muziku, razgovor. Ambijent podsjeca na stari grad Mombasu u Keniji. Vidim put sa zgradama na obje strane. Jedna osoba stoji pokraj kruzne gradjevine. Nalik malom amfiteatru...

M: Idi na cetvrti nivo.

CB: Vidim ljude, dosta njih. Muskarce. Fokusiram se na lica. Nemaju kose i imaju vece oci nego ljudi. Koza im je svijetla. Vidim kuce. Napravljene od gline. Izgledaju siromasni po zemaljskim standardima, ali sretni. Dosta vode uokolo. Vole vodu. Imaju osnovne alate. Nivo me podsjeca na Afriku...

 

Fokusiram se na njihove misli. Imaju neke telepatske sposobnosti. Zene su uglavnom u kucama vecinu vremena. Ne izlaze s djecom. M: Mozes li detektirati nesto u vezi njihove kulture? CB: Imaju neku vrst sastanaka, samo muskarci... Ulazim u jednu kucu. Tri sobe. Kupatilo. Osjecaju se udobno u kuci. Vidim posudje. Cetvoro ljudi, muskarci i zene.

M: Mozes li naci neki simbol?

CB: Sta se desilo? Kao da sam dislociran u vremenu. Ubacen u drugi period. Stvari su drugacije ovdje. Sta se zbiva ovdje?

M: Nemoj analizirati. Reci mi sta vidis?

CB: Buljim u neki znak. Polirana bijela povrsina. Metal je okolo, u zraku je sivi i crni dim. Vidim znacajan tehnoloski napredak. Vidim i druga bica, sada. Oni su manji, nizi. Dobijam impuls da su radnici, kao na nekoj misiji. Motivirani su. Hitno moraju obavljati misiju. Ova bica imaju svemirske brodove. Imaju uniforme sa znakovima. Neki od njih su piloti. Vise ne vidim Marsovce.

M: Pokusaj ih naci.

CB: U tome i jeste stvar. Marsovci su nestali. Gotovo je s njima. Ja sam jos uvijek na Marsu, ali to je napusteni grad. Samo ova niska, ali napredna bica . Oni su izgradili svoje moderne zgrade sa tehnoloskim uredjajima.

M: Fokusiraj se na svrhu njihovog boravka.

CB: Ovdje su u prvoj fazi nekog veceg projekta. Imam osjecaj da sve pakiraju.

 

(Moj instruktor je trazio da mu skiciram simbol koji sam vidio. Ima srcolik oblik sa zmijom u centru. Ivica je zlatna, pozadina bijela, glava zmije je crvena.)

 

M: Dobro. Idemo na nivo sest matricu.

CB: Primam impulse od dvije vrste bica. Marsovci razmisljaju o ovim drugima kao o drugom plemenu. Ne kao o drugom svemirskom narodu. Oni to ne razumiju. Bila je panika kada su ova bica dosla na Mars. Ovi nizi su mlijecno bijele boje. Oni su bozanska bica za Marsovce... Marsovci kao da se pakiraju. Ovo je cudno. Izgleda da ova naprednija bica planiraju da naprave fizicke promjene kod Marsovaca i da ih zamrznu. Ova niska bica izgledaju kao Greys‑i.

M: OK, Courtney. Zavrsimo ovdje.

 

(Naravno, moji izvodi su kraci nego sto traju stvarne sesije. Slijedi puno objasnjenje vidjenog.)

 

CB: Na svom vrhuncu, civilizacija na Marsu je bila slicna onoj u drevnom Egiptu. Uvjeti im nisu bili laki. Ali, mogli su prehranjivati svoje familije, zivjeti u gradovima, participirati u drustvenom zivotu. Zene su bile uglavnom u kucama s djecom. Njihovo drustvo je dozivjelo veliku katastrofu. Mnogo ih je stradalo. Neki su spaseni od strane Greys‑a koji su

stigli u poslednjem momentu. Nekako su uspjeli da sacuvaju, zamrznu Marsovce. Kljucno je bilo sacuvati genetski materijal stanovnika Marsa.

 

Ovo se desavalo prije nekoliko miliona godina.

 

Moj instruktor i ja smo se pitali kako su se Marsovci nasli na Zemlji i kako su "odpakovani". Svi dosadasnji prikupljeni podaci pokazuju da je doslo do genetske manipulacije sa Marsovcima kako bi oni bili prilagodjeni jacoj gravitaciji i drugacijim uvjetima zivota na Zemlji. Skorasnje manipulacije jos nisu zavrsene.

 

Takodje je nepoznanica kako su Marsovci uspjeli dostici ovaj tehnoloski nivo (mada jos uvijek zaostaju za Greys‑ima). Znamo da Greys‑i imaju tehnologiju koja im omogucava da se krecu i kroz vrijeme i kroz velike udaljenosti na galaktickoj skali. Marsovci u tome jos zaostaju. (Inace bi se vratili na svoju Planetu prije katastrofe.) Oni koriste naprednu propulzivnu tehnologiju po zemaljskim standardima. Takodje, mogu da mijenjaju materijalisticku fazu, jer se njihovi brodovi mogu kretati kroz cvrsti materijal.

 

Neki od zakljucaka:

 

‑ Marsovci su, zahvaljuci Greys‑ima,  spaseni totalnog istrebljenja,

‑ Marsovci su preneseni u nase vrijeme uz geneticke manipulacije koje nisu bile savrsene,

‑ Marsovcima je data tehnologija koja je oko 150 godina ispred Zemaljske,

‑ Marsovci nemaju drugog izbora do sklonista na Zemlji.

 

 

Wow. Prisjetimo se da su Marsovci spaseni u zadnji cas. Znaci li prisustvo Greys‑a da smo i mi blizu kataklizme na Zemlji? I da cemo u toj situaciji traziti pomoc od bilo koga? I da bi nam tehnologija koju imaju Marsovci omogucila prezivljavanje?

 

 

 

5. MIDWAYERS

 

Slijedi vrlo interesantna sesija u kojoj CB posjecuje ne‑fizicka bica. Ovdje je potrebno prethodno objasnjenje. Tokom 1970‑ih i ranih 1980‑ih vojni RV timovi su povremeno istrazivali ne‑vojne ciljeve. Jednom prilikom su kao cilj uzeli bica koja se spominju u knjizi "The Urantia Book". Ovu knjigu drzim pored uzglavlja vec osam mjeseci. I to je mozda i najcudnija knjiga koju sam ikada citao. Plavi kozni povez, 2100 stranica, autori ne‑zemaljskog porijekla, stampana 1955. u Barceloni. Opisuje Centalni Univerzum, Super Univerzume, nas Lokalni Univerzum, Historiju Urantie (tako se Zemlja vodi u kosmickim "katastarskim" knjigama), razvoj zivota u poslednjih milijardu godina, ljudske zajednice sve do pocetka nase ere.

 

Uglavnom, iz ove knjige, americki obavjestajci uzeli su bica u nekom medju‑nivou, "midwayers"‑e, kao cilj svojih "putovanja". Prema "The Uranita Book", ova bica ne uzimaju fizicki oblik, mada je njihova gustoca priblizna nasoj. Njihova tijela su samo malo izvan naseg vizuelnog ranga tako da ih ne mozemo vidjeti. Midwayers‑i su dodijeljeni Zemlji da nam pomazu u nasoj duhovnoj evoluciji.

 

Mozemo li zamisliti sok kada se pokazalo da ova duhovna bica postoje! I kako ovako vazne infomacije prenijeti generalima koji samo razmisljaju o protivnickim nuklearnim silosima?

 

Midwayers‑i ovdje rade, mada je njihova komandna struktura negdje drugdje. Izgleda da su ona samo jedna od niza duhovnih bica u svemiru koji imaju razlicite zadatke. Zna se da imaju telepatske sposobnosti.

 

Pogledajmo izvode iz dozivljaja CB‑a.

 

CB: Ovdje je grad... Ulice, bucno je.

M: Vrati se u sobu. Sta rade ta bica?

CB: Zrace osjecajem uzbudjenja, vjerovatno zbog mog dolaska. Kao da su me ocekivali. Izgleda da oni rade sa ljudima. Boze, receno mi je da rade sa ljudskim dusama. Oni su napredna bica.

M: Sta rade?

CB: Ne rade sa fizickim alatima. Receno mi je da je njihova svrha da omogucavaju duhovni napredak.

M: Saznaj vise o njihovim projektima.

CB: Izgleda da su ih zvali andjelima u proslosti, ali oni to nisu. Salju me prema hodniku i drugim prostorijama. I druga bica su ovdje. Ali vidim i ljudska etericna i duhovna bica takodje.

M: Sta oni rade u pogledu buducnosti?

CB: Izgleda da su oni ovdje iz potrebe. Kazu da ce razlicite rase i bica biti ukljuceni u predstojece promjene. Losa vremena dolaze. Bice period velikih borbi. Tehnologija ce se kretati sporo... Ljudi ce biti vraceni unatrag.

M: Pitaj ih za Marsovce.

CB: Ljudi ce sresti Marsovce u blizini njihovog doma ‑ podzemnog sklonista u Novom Meksiku. Marsovci se zasad jako boje. Nase agresivnosti. Ocito, mi nismo toliko civilizirani gledajuci iz njihove perspektive. Mi trebamo s njima pregovarati... OK, receno mi je da oni zele formalne pregovore.

M: Gdje ce se oni odvijati?

CB: U ljudskom objektu. Ljudima ce biti dozvoljeno da se posjeti njihov habitat tek kada Marsovci to dozvole, ne prije. Eksplicitno mi je receno da nam oni nece naskoditi.

M: Dobro. Zahvali im se. Ovdje prekidamo. Sad mozes pogledati sta nam je bio cilj.

CB: "The Midwayers". K vragu, sta sy midwayers‑i?

 

 

 

6. MARS OBSERVER 1993.

 

Na prvoj stranici "New York Times"‑a, 24.08.1993. objavljeno je da su izgubljene sve veze sa satelitom NASA‑e koji se kretao prema Marsu. "Mars observer' je trebao da napravi detaljne fotografije gotovo cjelokupne povrsine Marsa, ukljucujuci one oblasti u kojima se pojavljuju anomalije, objekti piramidalnog oblika i strukture koje nalikuju licima. NASA nije imala objasnjenja sta se desilo. Nesto ranije, slicnu sudbinu je zadesio i ruski satelit. Nakon visemjesecnog istrazivanja objavljeno je da je razlog vjerovatno interne prirode. Mozda problem sa gorivom.

 

CB je dobio zadatak da objasni sta se desilo sa pomenutim satelitom. Zakljucak: "Mars Observer" je unisten sa projektilom ispaljenim sa obliznjeg vanzemaljskog svemirskog broda. Brod se vracao na Mars u hangar. U hangaru je bio veci broj bica, u stanju povisene pripravnosti. Neka od njih su bili Greys‑i. CB je pratio jednog od njih do trenutka rodjenja (unatrag) i dosao je do zakljucka da je bio rodjen u laboratoriji. Ta laboratorija je, izgleda, na Mjesecu u podzemnoj strukturi. Neka vrst baze.

 

 

                                                                           ********

 

 

(Da rekapituliramo: Marsovci na Marsu prije nekoliko miliona godina a danas na Zemlji, Greys‑i na Marsu, Zemlji i Mjesecu, pucnji na nase satelite, duhovna bica nevidljiva nasem oku, a nisu andjeli... A tek smo dosli do trecine knjige. Sta li jos predstoji?)

 

 

 

                                                                           ********

 

 

7. GALAKTICKA FEDERACIJA

 

CB: Dosta svjetlosti... Na povrsini planete sam. Ogroman toranj... Unutra su bica, bez kose. Nose bijele "tunike". Mekana koza, bijeli su. Ovo je vazno mjesto. Humanoidi su. Koriste telepatsku i verbalnu komunikaciju. Neka vrst Savjeta... Znaju da sam ovdje. Kazu da u ovom trenutku pocinje zemaljsko prisustvo na Savjetu. Obraca mi se bice koje rukovodi sastankom... Nikakva opasnost mi ne prijeti. Naprotiv, kao, osjecaj da si pred spiritualnim gospodarem, Budom, recimo. Pozdravlja me. I poziva da udjem u njegov um, jer je to efikasniji nacin komunikacije. Sta da radim?

 

M: Udji.

CB: Promijenili smo mjesto. Sad sam izvan Mlijecnog Puta. Galaksija je podijeljena/iscrtkana kvadrantima. Oni nas trebaju. U galaktickom smislu. Toliko su mocniji od nas, a trebaju nasu pomoc. Nema smisla. Lider osjeca moj otpor. Preusmjerava me na planetu. Vidim Zemlju. Kaze mi da ce biti preseljenje ljudi sa Zemlje u buducnosti. Direktno mi kaze da su Zemljani trenutacno nasilni i problematicni. Potrebno je da se dovedu u red. Moraju proci kroz promjenu prije preseljenja.

M: Pitaj ga ima li prakticnih uputa.

CB: Receno mi je da moram zavrsiti projekat pisanja ove knjige. Ostali ce uraditi svoj dio posla. Mnogo ih je koji su ukljuceni. Mnogo bica, predstavnika, grupa.

M: Pitaj s kim treba da komuniciramo koristeci tehnike mentalnih projekcija.

CB: Samo s Marsovcima. Kaze mi da ce nasa komunikacija sa vanzemljanima zasad biti limitirana.

M: Pitaj ga ima li nesto sto treba da znamo, a da toga nismo svjesni sada.

CB: Kaze mi da mnogi problemi dolaze. Planetarne katastrofe, politicki kaos. Ovakvi kakvi smo, nismo u stanju da se borimo sa izazovima pred nama. Ako zelimo napredovati, onda svijest i duhovnost mora biti sredisnji fokus.

M: Zahvali mu se. Reci da moramo ici.

CB: On je to vec osjetio.

M: Cilj je bio: "Galakticka federacija".

 

(CB: Clanovi federacije su na visokom duhovnom nivou. Ocito da nas pripremaju da, vremenom, preuzmemo puno clanstvo u galaktickom zivotu.)

 

 

 

8.  GREYS‑I

 

CB: Vidim jednog Grey‑a. Ulazim unutar njegovog uma.

M: Citas li osjecaj superiornosti?

CB: Um je superioran. Kolektivan mentalitet. Kolektivni um je kontrolor. Nema individualnog uma. Svi greys‑i su od jednog uma. Oni su jedan i svi u isto vrijeme.

M: Ima li osjecaj svrhovitosti?

CB: Prezivljavanje i evolucija. Oni su jedan kolektivni organizam. Definitivno nedostaje razlika izmedju individua... Primam signale da  oni imaju ocajnu potrebu da napuste ova fizicka tijela. To je njihov apsolutni prioritet... Greys‑i rade sa ljudima i drugima na kolektivnom bijegu. To je kao bijeg iz boce ili iz broda koji tone.

M: Koje je njihovo idealno okruzenje?

CB: Imace svoju fizicku planetu. Ne Zemlju. Oni nas nece otjerati odavde. Univerzum je suvise veliki za tako nesto.

M: Sta je s njihovim odnosom sa Galaktickom Federacijom?

CB: Oni su dobrostojeci clanovi Federacije. Rade u mnogim projektima i na mnogo svemirskih brodova. Ponosni su na tu svoju ulogu.

M: Probaj ponovo sa idealnim okruzenjem.

CB: Idealno okruzenje je novi set individualnih tijela. Oni su u procesu radjanja. Pripremaju se da napuste kolektivni identitet i postanu povezane individue.

 

 

 

 

9.  SUNCEV SISTEM PLEJADA, PLANETA KLASE M, BINARNI SISTEM, GODINA 2000

 

U vrlo skoroj buducnosti, jedan broj ljudi ce biti transportovan sa Zemlje. Od strane Greys‑a. Na planetu sa dva sunca. U pocetku ljudi ne znaju gdje su, konfuzni su, uplaseni. Razlog za njihovo prebacivanje je potreba da se sacuva ljudski geneticki stok. Odredjene geneticke manipulacije ce biti neophodne u buducnosti kako bi se korigirale nase trenutne destruktivne tendencije. Koje, opet, vode globalnu populaciju ka ekoloskoj i klimatskoj katastrofi palentarnih razmjera.

 

Dakle, manji broj ljudi ce biti spasen da bi se ocuvala vrsta.

 

 

10. PROVJERA

 

CB: ...Izgleda mi kao kancelarija. Ljudi hodaju uokolo. Imaju odjecu, odijela. Muskarci i zene. U sobi je stol. Za stolom sjedi covjek. Vrlo vazan covjek.

M: Nastavi.

CB: Pa ispred mene je predsjednik Klinton. Gledam ga ravno u lice dok sjedi za stolom.

M: Zaustavi sesiju. Cilj je bio: "Ovalni ofis, Bijela Kuca, Vasington.

CB: Toliko o osiguranju nacionalnih tajni.

M: Mogao sam te poslati u njegov um, ali to bi bilo suprotno privatnosti.

Uostalom, cilj je ostvaren.

 

Ocito je da se povremeno mora napraviti provjera sa nekim lako provjerljivim ciljem u sadasnjosti. Da bi se bilo sigurno da se postuju procedure.

 

Medjutim, ova sesija otvara mnoga pitanja. Na primjer, vidljivo je da superiornije civilizacije o nama mogu znati sve ‑ nema tajni. Drugo, svi sigurnosni sistemi padaju pred metodama mentalnih projekcija. Nema barijera.

 

 

11. TRENUTACNI PROJEKTI FEDERACIJE NA ZEMLJI

 

Poslednje tri decenije americko trziste je zasiceno hiljadama izvjestaja i knjiga objavljenih na temu ljudskih obdukcija. Ljudi svih godista se odvode, protivno svojoj volji, u podzemne laboratorije ili na svemirske brodove i tamo se medicinski eksperimentira na njima. Nakon toga se vracaju na isto mjesto i, uglavnom, se nicega ne sjecaju. Nakon terapija sa hipnozom javlja se sjecanje o izgubljenom vremenu. Posmatranje jedne obdukcije je predmet slijedece sesije.

 

CB: Zenu podizu kroz prozor kuce. U velikom je UFO brodu.

M: Udji u um zene.

CB: Vise je nivoa njenog razumijevanja situacije. Na povrsini, ona je uspavana. Nivo ispod toga, ona je prestrasena. Jos nize, na dubokom podsvjesnom nivou, ona je sretna, vrlo zadovoljna.

M: Koji je kriterijum bio da nju izaberu?

CB: Ona se izabrala. Volontirala je... Vidim uterus zene. Greys‑i izvlace fetus. Stavljaju ga u tekucinu u cistom kanisteru.

M: Otkad ove aktivnosti traju?

CB: Kazu da je tek skoro odluceno da se ljudima pokaze citav projekt. Mozemo slobodno posmatrati obdukciju bez smetnji. Oni to smatraju velikom koncesijom. Zele kooperirati sa ljudima... Ocito da je ova odluka diktirana sa viseg nivoa. Galakticke Federacije.

 

(CB: Osobe koje su obducirane bi trebale znati da su se svojevremeno slozile da ucestvuju u ovom programu. Prije fizickog rodjenja. Na nivou dusa.)

 

 

 

 

 

 

Kosmicko putovanje II   (25)

 

 

19.09.1999.

Houston

 

Na koricama knjige Courtney Brown‑a "Kosmicko putovanje" je podnaslov:

 

"Naucno otkrice vanzemaljaca koji posjecuju Zemlju". Kao sto su dosadasnja poglavlja pokazala, postalo je ocito da su implikacije otkrica za citavo covjecanstvo neizmjerno znacajna. Stoga se autor odlucio da prosiri listu ciljeva sa nekoliko novih.

 

Ovi novi ciljevi predstavljaju osobe koje su vodile covjecanstvo u pojedinim fazama razvitka. Ucitelji kojima su mnogi dolazili za savjet. Jedan od takvih ciljeva bio je Isus. (Naravno, redoslijed ovih osoba‑ciljeva nije bio poznat CB‑u dok je radio mentalne projekcije.)

 

 

1. ISUS

 

Dvije sesije su bile posvecene ovom cilju. U prvoj CB dobija percepcije problema sa kojima se susrece covjecanstvo: glad, bolesti, nove forme bakterija, novi virusi, mutacije uzrokovane radijacijom. Nema tehnoloskog rjesenja za postojece probleme. Informacije i slike mu dolaze od "svjetlosne" osobe. Nosi ogrtac, kosa kao da mu je od svjetlosti. Ljubav je projicirana prema CB‑u tokom ove sesije.

 

Zakljucak: putem mentalnih projekcija moguce je komunicirati sa osobama koje su nekad bile u fizickom obliku.

 

Tokom druge sesije CB se nalazi u nekoj vrsti kontrolne odaje u kojoj je pet osoba u ogrtacima. Nakon prepoznavanja Isusovog lica pocinje dobijati nove informacije: "Nema bica sa kojima ce se covjek susretati a da u njhovom kreiranju ja nisam ucestvovao. Vi morate pomagati mojoj djeci bez obzira u kom obliku vam oni dodju... Vi imate slobodnu volju i mogucnost izbora kako pristupiti Greys‑ima. Vas izbor ce odrediti vasu buducnost...

 

... Postoji bezbroj puteva kojima se duh moze voditi ka Izvoru. (Ovo je refleksija na pojedine religije i nacine meditacije.)

 

... Pohlepa je ubica licnosti. I nije kompatibilna sa preostalim zivim svijetom. Kao ulje i voda: ljubav i pohlepa se ne mogu mijesati. (CB nije imao utisak da Isus moralizira vec da, jednostavno, izrice, zivotne fakte.)

 

... Svrha zivota je da proizvede evoluciju...

 

... Bica koja sacinjavaju Galakticku Federaciju su na visem nivou evolucije nego covjecanstvo. (Oni ne rade "za mene" vec da unaprijede svoju evoluciju.)

 

... Nijedna osoba ne moze napredovati ako ne pomogne onima koji zaostaju. I, to je zakon evolucije, suprotnost sebicnosti i pohlepi. Ne smije biti limita u ljudskoj zelji da pomogne drugima (ovo je komentar na saradnju sa Greys‑ima i Marsovcima.)

 

 

2. ZVJEZDANE STAZE

 

CB‑ijev monitor je odlucio da jedan od ciljeva bude serija "Zvjezdane staze" (Star Trek) koja se, evo vec tri decenije vrti na americkoj televiziji. Ako ovu seriju posmatramo kao dio "obrazovnog programa" sa najsirom audijencijom, osobito medju mladjim ljudima, onda nema sumnje da je doslo do pozitivne promjene prema mogucnosti bogatog i kompleksnog zivota u kosmosu.

 

Svakako, vazniji razlog da se dvije sesije posvete ovoj seriji su ranija monitorova saznanja od nekoliko vojnih eksperata koji su imali mentalne projekcije na ovu temu.

 

CB tokom sesije posjecuje Los Angeles, konkretnije Holluwood, spavacu sobu u kojoj lezi osoba, bijelac; ulazi u njegov um, detektira ugradjeni uredjaj u mozgu kojeg su davno implantirali Greys‑i; uredjaj redovno prima signale, najcesce tokom noci prilikom spavanja; osoba u koju je ugradjen uredjaj nije svjesna postojanja istog; istrazujuci dalje, CB pronalazi da signal dolazi iz Zemljine orbite, koji je mehanickog porijekla (relej), ali nevidljiv ljudskom oku; iduci jos dalje, ka izvoru signala, dolazi na planetu gdje vecinu sacinjavaju Greys‑i. Natrag u spavacu sobu: jutro je, nas autor se budi, u glavi mu more "novih, kreativnih" ideja za slijedece nastavke "Zvjezdanih staza"! (Wow!)

 

Zakljucak: namece se sam. Vanzemaljci oblikuju misljenje siroke javnosti htjeli mi to ili ne. U ovom slucaju, vjerovatno, u pozitvnom smjeru. Da nam pokazu da je vrijeme da prestanemo nadobudno misliti da smo sami u kosmosu.

 

 

 

3. ADAM I EVA

 

CB nije zaobisao "The Urantia Book" (Knjiga o Zemlji). I kao sto su vojni eksperti pokazali postojanje duhovnih bica "Midwayers"‑a tako je i CB pokusao da provjeri utemeljenost jedne od prica: o biblijskim "prvim ljudima", Adamu i Evi. "Urantia", medjutim, ovaj par opisuje kao genetske inzenjere poslane na poseban zadatak prije 450.000 godina.

 

CB se, tokom sesije, nalazi na svemirskom brodu. Vidi covjekolika bica. Imaju uniforme. Na osmatrackoj su misiji; izvjestavaju Federaciju o rezultatima. Po izgledu su napredni, nesto napredniji od modernih ljudi. U brodu im je hrana. Vegetarijanci su. Posmatraju Zemlju kroz jako dugacak vremenski period. Imaju aktivan genetsko‑inzinjerijski program. Prate rezultate. Ovaj konkretan par nije bio narocito iskusan kad je krenuo sa projektom. Okolina u kojoj rade nalikuje na istocni Mediteran. Okruzeni su sa dvije vrste ljudi: jedni su svijetle puti, drugi tamne boje koze. CB detektuje postojanje nuklearnog reaktora. Tu su i razni komadi masinerije, kameni blokovi, objekti. Vecina stanovnika zivi u miru; nema osjecaja krize.

 

U blizini regiona prima impulse bica iz druge, duhovne dimenzije. Osjeca prisustvo vojnog lidera. Separacija je u zraku. Rat. Ljudi se dijele. Duhovna dimenzija uzrokuje probleme u materijalnoj. Natrag na Adama i Evu. Njihova uloga bila je edukativna. Uce ljude razlicitim vjestinama, obrazuju ih, ali najvise vremena posvecuju procesu reprodukcije. Nekoj vrsti selektivne reprodukcije (inzinjering nove, naprednije rase?). Ubrzavaju prirodni proces evolucije.  Medjutim, ideja da se ubrza evolucija jeste bila pogresna. Dolazi do krize kolektivne svijesti ovih bica. Adam i Eva se svrstavaju na malobrojniju stranu naprednijih bica.

 

Zakljucak: Adam i Eva nisu bili golaci koji su trckarali po sumi vec projektni menadjeri kojima je zadatak bio da unaprijede ljudsku rasu. Kroz vrijeme se stvorio mit o njima kao o zacetnicima ljudi. (U cemu ima istine posto su vjerovatno manipulirali humani genetickim kodom.)

 

CB nadalje tvrdi da su "...Adam i Eva i danas zivi i u fizickom i duhovnom smislu. Istina, ne uticu na rad drugih bica na Zemlji, ali pokazuju znatan interes za ono sto ljudska civilizacija stvara i smjer kojim se krece genetska trajektorija."

 

 

 

 

4. GURU DEV

 

Guru Dev je bio ucitelj najpostovanijeg gurua u poslednjih 100 godina:

Maharishi Mahesh Yogi‑ja. CB je imao kratak razgovor s njim na temu kosmicke diplomacije. Guru Dev je potvrdio da nasa civilizacija mora biti vrlo pazljiva u izboru predstavnika za Federaciju; nekog iskusnog i naprednog u duhovnom smislu koji ce zastupati Zemljane. On je priznao da metod mentalnih projkecija ("scientific remote viewing") nije optimalan, ali je u ovoj fazi jedini moguc za komunikaciju s njima.

 

 

5. BOG

 

Ideja Boga je tako kompleksna da se nasem umu moze prenijeti samo putem metafora i primjera.

 

Kada je CB sa svojim monitorom ciljao ovaj naslov dobio je nekoliko slika:

prvo, rane Greys‑e, fizicki niske sa genitalijama, nesretne i beznadezne, socijalna organizacija zasnovana na klanovima i grupama, planetarni ekosistem blizu samounistenja, neka vrst bioloskih ratova je u toku... Druga slika nosi Greys‑e naprijed u vrijeme, sa unistenom povrsinom planete, zive u podzemnim prostorijama, ratovi su zaustavljeni, umorni su, pocinju da ispituju i modificiraju vlastitu geneticku strukturu... Treca slika u vremenu opisuje Greys‑e koji bjeze iz svog dotadasnjeg fizickog stanja, duhovni progres uzima maha, vecina fizickih organa atrofira, ponovo su na stranputici, nesto im fali, znaju da se ne zele vratiti na prvotno stanje sa puno emocija, ovo je faza u kojoj vode projekat koji ukljucuje genetske eksperimente sa i na ljudima... Novi skok u vremenu, divna bica, super‑napredni Greys‑i, telepatske sposobnosti, naucili su da vole, ponovo imaju seksualnost, vrlo su zdravi. Naglasak je na ljubavi do koje ih je doveo njihov geneticki projekt.

 

Zakljucak (CB): Ideja o sveprisutnom Bogu, bicu koje osjeca zadovoljstvo u kreiranju materije i zivota iz vlastite substance da bi ih onda prozivljavalo kroz iskustva drugih bica; u pocetku bica nisu svjesna da su inicijalno stvorena iz "bozje" supstance; tek kada postanu toga svjesna dominantna tema egzistencije je ljubav. Prema sebi i drugima. Ljubav je tema Bozja, ona supstanca koja drzi, kao ljepilo, svemir. I ne dozvoljava mu da

se raspadne. Ali samo bica  duhovno napredna mogu da u potpunosti spoznaju ovu istinu.

 

Ljudski koncept ljubavi je jos vrlo primitivan. Mozda zbog toga i nedostaju prave rijeci da opisu ovo stanje, ovaj proces, ovaj odnos prema okolini.

 

Ipak, neke od ovih slika upucuju da evolutivni proces mozda i nema kraja. A i zasto bi? Ako je sve oko nas manifestacija Boga, zasto bi on (ona?) zaustavio vlastitu ekspanziju i egzistenciju? Vjecnost tek dobiva smisao sa beskrajnim evolutivnim procesom koji je ispunja.

 

I, kao sto CB kaze, dosadasnja njegova istrazivanja upucuju da Bog nema namjeru da zatvara radnju i dovede do kolapsa svega postojeceg. Naprotiv. Svuda gdje pogleda (putuje) vidi bica koja se bore da unaprijede, da pronadju smisao egzistencije.

 

 

6. ROSWELL

 

Prisjetimo se pukovnika Corso‑a i njegovog opisa dogadjaja u Roswell‑u 1947. godine. Naravno, ta tema nije mogla biti zaobidjena ni kod CB‑ovog projekta.

 

Ukratko. Cetiri bica, strasno preplasena, nesto se pokvarilo, masinerija ne radi, ovo su Greys‑i, leteci tanjir gubi kontrolu, ne mogu biti spaseni...

 

Slijedeca slika je tacka odakle je dosao UFO; CB je na Mjesecu, Zemlja se vidi na nebu. Svrha misije: izazvati udes leteceg tanjira na zemlji i nagnati ljude da istrazuju pitanje vanzemaljaca; prvo, pokazati Zemljanima da su vanzemaljci u fizickom obliku; drugo, da su ranjivi; trece, da nisu puno razliciti od ljudi, i cetvrto, da mogu grijestiti. Ponovo povratak u Roswell: vide se vojnici, ljudi, uspaniceni; kupe sve predmete i pakuju ih u kutije i kese; sve se skriva, predsjednik SAD se verbalno informira sta se dogadja.

 

 

7.  290 GODINA U BUDUCNOST

 

Los Angeles, miris smrti na povrsini. Sve je zagadjeno, smrdi, visoke temperature, nema prisutnog zivota osim... ispod povrsine, u podzemnim, betonskim prostorijama. Vojne uniforme, ljudi, Marsovci i Greys‑i, zajednicka odbrana od bandi sa povrsine!

 

 

8.  BUDA

 

(Koji li je nas izraz za "vortex"? Kad u "Zvjezdanim stazama" planetarni brod proleti kroz energetski kovitlac krecuci se kroz prostor velikom brzinom?)

 

CB je, na pocetku sesije, imao osjecaj kao da je u vortex‑u; svijest mu se jako rasirila; dobija pred sobom imidz osobe nalik na Budu koji mu objasnjava proces kreacije. Vodi ga na mjesto gdje se zacela kreacija. Ulazi u vortex i osjeca da je Bog proveo vjecnost u tom prostoru samoce i izolacije. Stvaranje zivota mu je donijelo radost (izlazak iz samoce, samice, "zatvora"?). Tu su galaksije, nebrojena raznolikost, sve u rastu. Velika radost! (Radost stvaranja).

 

Sjetimo se pojednostavljenih biblijskih tumacenja da smo mi "stvoreni prema bozjoj slici" (ovaj lajt‑motiv je prisutan kod niza antickih civilizacija). Ocigledno, to ne znaci da i Bog ima dvije ruke i noge. Ali znaci da  osjeca ono sto mi osjecamo, ili jos tacnije, da mi osjecamo ono sto on osjeca.

 

Ponovo CB: "... Nekad sam se bojao da ce Bog ponovo dovesti do kolapsa... do one tacke u kojoj je sve nastalo... i da ce moja istinska egzistencija prestati da postoji i zavrsiti zauvijek... Vise ne osjecam taj strah. Bog nece dovesti do povratka u stanje prije stvaranja jer bi ga to vratilo u stanje samoce u kojoj je proveo vjecnost. Zasto bi se vratio u vlastiti pakao... Zaista, nasa vlastita borba da prezivimo je i Bozja borba da bude, da jeste!"

 

 

 

 

 

 

NASA/Mars  (26)

 

 

12.09.99.

Houston

 

1. NASA

 

Rimokatolicka crkva je bila cuvar "mentalnog zdravlja" u evropskim drzavama Srednjeg vijeka. "Lov na vjestice" i progon novih ideja bili su instrumenti njenog ocuvanja dominacije nad, uglavnom, neprosvijecenom populaciom. Medjutim, nametanje vlastitih istina ne traje vjecno. Reformatorstvo je podijelilo crkvu na dva dijela; renesansa je donijela "ponovno rodjenje" umjetnosti individualaca predvodjenih Leonardom (iz mjesta Vinci); katolicizam je izgubio veliki dio posjeda i morao se modernizirati.

 

Pet stotina godina kasnije namece mi se slicna paralela sa NASA‑om kao cuvarem "mentalnog zdravlja" neobavijestenog pucanstva. Ovaj Houston‑ski naucni konglomerat se ponasa kao osnovni filter svih informacija vezanih za svemir i zivot u njemu. I samo ono sto oni puste u javnost treba imati tezinu potvrdjenog znanja.

 

Na primjer:

 

Tim britanskih naucnika objavljuje 1989. clanak u casopisu "Nature" u kome tvrde da su nasli dokaze za zivot na Marsu. Clanovi "Open University", predvodjenih prof. Colin Pillinger‑om, nepobitno su dokazali postojanje organskog materijala na meteoritu sa Marsa (sifra EETA 79001).  Sedam godina kasnije, isti tim tvrdi da zivot postoji i dalje u pojedinim zasticenim regionima na crvenom planetu. I to napredniji ‑ bube koje ispustaju metan.

 

Administrator NASA‑e, Daniel Goldin, je najavio uzbudljivo otkrice strucnjaka NASA‑e i Stanford University. Tvrdi se da su primitivni oblici mikroskopskog zivota egzistirali na Marsu prije tri milijarde godina. Istrazivanje je zasnovano na sofisticiranom ispitivanju meteorita koji je pao na Zemlju prije 13 hiljada godina. Nadalje, on kaze: "Zelio bih da shvatite da ovdje ne govorimo o "malim zelenim ljudima". Ovo su jako mali, jednocelijski organizmi koji pomalo podsjecaju na zemaljske bakterije. Nema dokaza da su visi zivotni oblici ikada egzistirali na Marsu."

 

Datum saopstenja: 6.8.1996. Sedam godina poslije Britanaca.

 

Dopuna ovog saopstenja obajavljena je u casopisu "Science" 16.8.1996. kao naucni clanak  u kome se potvrdjuje prisustvo organskih molekula sa zakljuckom da "... kada se sve uzme u obzir, zakljucujemo da su ovi fenomeni dokaz za primitivni zivot na ranom Marsu".

 

Vrlo jasne mikroskopske fotografije bakterija mogu se naci na:

 

http://www.mufor.org/marslife.html

 

 

                                                                       ********

 

 

2. Anomalije na Marsu

 

Bazirano na seriji fotografija koje je NASA pustila u javnost u doba ranog proucavanja Marsa (na primjer, Viking, 1976)  udomacio se pojam "anomalija na Marsu". Prvo je krenulo sa dijelom Marsa koji se naziva Cydonia na kojoj se nesumnjivo utvrdilo postojanje gradjevinskog objekta koji predstavlja lice; pazljivim proucavanjem fotografija pronadjen je niz drugih objekata izgradjenih inteligentnom rukom: piramida, zidova, drugih nadzemnih objekata i ‑ delfina(!?).

 

"Lice" je svakako najpoznatija anomalija. Dugacka je lista naucnika koji su potvrdili da ono nije nastalo prirodnim putem. Pogledajmo fotografiju i sami se uvjerimo:

 

 


Slika 8: Necenzurirana fotografija predjela Sidonije na Marsu poslana je sa svemirske letjelice Viking 1976. godine. Kamena struktura “Lica” je napadno vidljiva.

 

 

Lice pokazuje definitivne znakove erozije uzrokovane procesima baziranim na vodi. Iz doba dok je voda nesmetano tekla na ovoj planeti. (I dok je postojala atmosfera slicna Zemljinoj.)

 

U njhovom objasnjenju pominje se postojanje "grada" u regionu Cydonia, "predgradja", piramidalnih objekata i slicno.

 

I, na koncu, mozda najvece iznenadjenje za mene je bilo otkrice masivnih skulptura koje predstavljaju delfine. Sudeci po fotografijama zabune ne moze biti:

 

 

Slika 9: Masivne kamene skulpture na povrsini Marsa koje nedvojbeno predstavljaju delfine.

 

 

 

 

Astronauti govore  (27)

 

 

23.09.1999.

Houston

 

Jutro sam se probudio sa ABC vijestima. Udarna vijest dolazi iz orbite Marsa i glasi: "NASA‑in prvi interplanetarni vremenski satelit (MCO) nije uspio da uspostavi kontakt sa Zemljom u cetvrtak nakon sto je trebao da udje u orbitu oko Marsa. Mi... nismo sasvim sigurni sta se desava, izjavio je Richard Cook, menadzer na projektu u NASA Avio propulzivnom laboratoriju."

( http://www.msnbc.com/msn/310187.asp  )

 

Ono sto je zbilja zabrinulo vodjstvo misije u Houston‑u je cinjenica da postoji nekoliko razlicitih nacina komuniciranja sa satelitom ukoliko dodje do problema sa kompjuterom ili drugih mehanickih problema. Odjedamput, sve veze su se prekinule. Sve! (Sjetimo se mentalne projekcije CB‑ija i eksplozije ranijeg americkog satelita koji se priblizavao orbiti Marsa.)

 

MCO (Mars Climate Orbiter) je putovao 9 mjeseci sa Zemlje presavsi 670 miliona kilometara da bi usao u orbitu oko Marsa. U trenutku kada je dosao na drugu, zaklonjenu stranu, nesto se desilo. Uzgred, zadatak ovog satelita je da posmatra godisnja doba i distribuciju podzemnih voda. Sada je ucutkan. Prema Marsu ide i drugi satelit zvan MPL ‑ Mars Polar Lander, koji ima zadacu da se spusti blizu juznog pola i istrazuje izvore podzemne vode. Sto bi Amerikanci rekli, "stay tune"; vidjecemo sta se desava.

 

 

                                                                    ********

 

 

Ovo je dobra prilika da procesljamo dostupne izjave americkih astronauta o susretu sa vanzemaljskim.

 

1. Pukovnik Gordon Cooper

 

Jedan od astronauta iz programa Mercury i poslednji Amerikanac koji je letio sam u svemiru. Petanaestog maja 1963 nalazio se u kapsuli Merkurija u orbiti oko Zemlje. Tokom poslednjeg kruga javio se stanici u Muchea (kraj Perta u Australiji) da "... vidi svijetleci, zelenkasti objekat ispred sebe koji brzo prilazi njegovoj kapsuli. UFO je bio stvaran i materijalan, jer ga je uhvatio zemaljski radar."  http://www.anomalous‑images.com/astroufo.html  .

 

Cooper‑ov komentar je uhvacen na NBC‑u koji je pokrivao let; medjutim, nakon sto je astronaut sletio na Zemlju reporterima je receno da im nece biti dozvoljeno da ga pitaju o UFO letjelici.

 

Pukovnik Cooper je, takodje, svjedocio pred Ujedinjenim Nacijama:

 

"Vjerujem da ove vanzemaljske letjelice i njihove posade posjecuju nasu planetu sa drugih planeta... Vecina astronauta je veoma uzdrzana da komentarise UFO pojave... Imao sam priliku 1951. da dva dana zaredom posmatram veliki broj njihovih letova sa istoka na zapad Evrope... Dugi niz godina zivio sam sa tom tajnom koja vazi za sve specijaliste u astronautici. Danas mogu otkriti da svaki dan u SAD, nasi radarski instrumenti hvataju objekte koji su po porijeklu nama nepoznati. I da postoje hiljade svjedoka i izvjestaja i gomile dokumenata da ovo dokazu, ali se ne dozvoljava njihovo objavljivanje...

 

2. Astronauti Ed White (prvi Amerikanac koji je hodao u svemiru) i James Mc Divitt

 

Juna 1965. svemirski brod Gemini je nadlijetao Havaje. Oba astronatua su vidjeli cudni metalni objekt. UFO je imao dugacke antene. McDivitt je snimio fotografije koje nisu nikada publikovane (a koje mozete pogledati na gornjem sajtu).

 

3. Astronauti James Lovell i Frank Borman

 

U decembru 1965. astronauti Gemini‑ja su, takodje, vidjeli UFO letjelicu tokom njihovog rekordnog 14‑o dnevnog leta. Nakon sto su to prijavili Kontorli leta odgovoreno im je da vide dio vlastite Titan rakete. Borman je potvrdio da vide dio rakete, ali "... da moze da istovremeno vidi i nesto sasvim drugacije."

 

4. Astronauti Neil Armstrong i Edwin Aldrin

 

Tko se ne sjeca historijskog prvog spustanja na Mjesec u julu 1969? (Oni koji nisu gledali legendarni prenos 21. jula 1969, naravno.) Uglavnom, njegove prve rijeci po stupanju na mjesecevo tle bile su "Mali korak za covjeka, ali veliki za covjecanstvo" (unaprijed pripremljene prije leta). Malo neuobicajena je bila slika americke zastave pobodene u zemlju koja je leprsala, kao na vjetru (vjetar postoji tamo gdje ima atmosfere!). I jedan uzdah Aldrin‑a koji kao da je primjetio svijetlo u obliznjem krateru.

 

Puno direktniji je bio Neil Armstrong nekoliko godina kasnije. On tvrdi:"Vanzemaljci imaju bazu na Mjesecu i neuvijeno su nam rekli da se gubimo i drzimo podalje od Mjeseca".

 

Prema navodima bivseg strucnjaka NASA‑e, Otto Binder‑a, VHF radio prijem koji je zaobisao sigurnosni sistem NASA‑e uhvatio je slijedecu komunikaciju:

 

NASA:          Sta vidite?

Apollo 11:     Ove "bebe" su ogromne. Nevjerovatno velike! O, Boze! Ne biste vjerovali! Kazem vam, ovdje je jos jedan svemirski brod na drugom kraju kratera! Oni su na Mjesecu i posmatraju nas!

 

Drugom prilikom, na simpoziju NASA‑e, Armstrong je tvrdi da su bili "upozoreni da se ne vracaju". "Ne mogu ici u detalje, ali njihovi brodovi su daleko superiorniji u odnosu na nase u pogledu velicine i tehnologije. Nema sumnje da imaju svemirsku stanicu. Mi smo duduse imali jos nekoliko misija, jer smo imali zacrtane projekte i budzet. Ali te misije su bile kratke i usputne." (Oni koji bolje poznaju Program mogu da se sjete da su zadnja tri leta otkazana mada su svemirske letjelice vec bile napravljene a astronauti obuceni i spremni za let.)

 

Tokom boravka na Mjesecu Armstrong je opisao dvije letjelice koje je vidio. Te izjave javnost nije cula jer su bile cenzuirane od strane NASA‑e. Aldrin je snimio kolor film iz Apola, ali je po dolasku na Zemlju  prebacen u posjed CIA‑e.

 

 

5. Astronauti Donald Slayton (Mercury), major Robert White, NASA pilot Joseph Walker, svi oni su imali susret sa UFO letjelicama. Walker ih je dva puta snimio. Tokom Druge Konferencije o mirnom koristenju svemirskih istrazivanja u Seattle‑u izjavio je: "Ne zelim spekulirati o UFO letjelicama. Sve sto znam nalazi se na filmu koji je razvijen nakon leta".

 

Treba li reci da ovi filmovi nikada nisu ugledali svjetlost dana?

 

6. Komandant Eugene Cernan

 

Komandant Apola 17, izjavio je za Los Angeles Times (1973. godine) slijedece:

 

"Pitali su me za UFO letjelice ranije i vec sam javno izjavljivao da oni pripadaju nekoj drugoj civilizaciji..."

 

 

7. Maurice Chatelain

 

Direktor NASA‑inog Komunikacionog sistema je potvrdio da je Armstrong vidio dvije UFO letjelice na ivici kratera. Ovi susreti su uobicajena stvar za NASA‑u, ali niko o tome ne govori. "...Svi letovi Apola i Djeminija su bili praceni, nekad sa distance, a nekad iz velike blizine od strane letjelica vanzemaljskog porijekla, zovite ih UFO ako hocete. Svaki put kad bi se pojavili, astronauti bi informirali Kontrolu leta, koja bi im naredila apsolutnu tisinu."

 

 

8. Astronauti Walter Schirra (Mercury 8) i James Lovell (Apollo 8) uveli su sifru "Djed mraz" za UFO lejelice. "Please, be informed that there is a Santa Claus", svi su culi Lovell‑a 1968. iz Apola 8.

 

 

9. Dr Edgar Mitchell, astronaut Apollo 14

 

Bio je sesti covjek koji je krocio na Mjesec i jedan od onih koji je znao zasto je Neil Armstrong izjavio, na istom mjestu:"Oh, my God, what is that?"

 

"O, da, zivot postoji izvan Zemlje. Ali, vanzemaljci su davno prosli tacku razvoja na kojoj smo mi sada. Zive u ko‑operativnijem i racionalnijem svijetu, za razliku od naseg, agresivnog."  http://groove.paragon.co.uk/features/Paranormal_ft/edgarfeat.html    

 

 

Naravno, observacije astronauta su dobrodosle i korisne. Autenticnost njihovih svjedocanstava je bitna da UFO problematiku postavi na ozbiljnije osnove. Mi smo, doduse, otisli nekoliko koraka dalje govoreci o porijeklu i namjerama dvije vanzemaljske civilizacije. Ali, danasnja digresija ima mjesta (barem za nevjerne Tome).

 

 


Slika 10: Pukovnik Gordon Cooper, astronaut na projektima Gemini i Mercury, mason 33 stepena Velike Skotske Loze, iznenadio je svjetsku javnost istupom na govornici Ujedinjenih Nacija, tvrdeci da se dnevno biljezi desetine preleta vanzemaljskih letjelica i da se svi dokazi cuvaju kao najstrozija tajna.

 

 

 

 

Kosmicki istrazivaci  (28)

 

 

 

25.09.1999.

Houston

 

 

Knjiga dr. Courtney Brown‑a, "Kosmicko putovanje" (1996),  znacila je prekretnicu u priznavanju postojanja dviju vanzemaljskih civilizacija. I njihove isprepletenosti sa nasom sudbinom. Knjiga je postala bestseler sa milionskim tirazom. Brown‑ove metode mentalnih projekcija, tzv. SRV (Scientific Remote Viewing), praktikovane u Farsight Institute, donijele su niz novih projekata.

 

Americka Armija je dugo godina koristila metode mentalnih projekcija za spijuniranje potencijalnih i aktualnih neprijatelja. Dr. Brown unapredjuje postojece tehnike. I postaje vrlo vazan izvor provjerljivih informacija o misterijama koje nas okruzuju.

 

Otkrio je dokaze o postojanju rase sa Marsa koja se bori da prezivi na vlastitoj, ekoloski unistenoj Planeti. I koji ima dva "dzepa" na Zemlji. Jedan u planinskim zabitima Perua. A drugi ispod kamene povrsine planine Santa Fe Baldy u Novom Meksiku. Ova civilizacija  je u posjedu tehnologije koja je oko 150 godina ispred nase (prolazak letjelica "kroz" planinu). Smatrajuci se gostima na Zemlji ne zele prvi da stupe u kontakt s nama bojeci se agresivne prirode Zemljana.

 

Druga rasa su Greys‑i, visoko evoluirana humanoidna rasa, cija moderna istorija na Zemlji pocinje sa incidentom kod Roswell‑a. U poslednjih pedesetak godina se intenzivno bave genetickim istrazivanjima kako bi stvorili napredniji fizicki organizam. Koji ce im opet omoguciti punije duhovno iskustvo i dalji evolutivni napredak. Greys‑i nemaju probleme prolaska kroz vrijeme i prostor. Niti imaju agresivnih namjera prema covjecanstvu, ali koriste dio nasih resursa (geneticki materijal kroz obdukcije ljudi i stocni fond) ponekad bezobzirno. (Razlog: ne‑posjedovanje emocija, koje su u dalekoj proslosti geneticki "izbrisali", nakon sto su se nasli na rubu samounistenja.)

 

Ne cudi da je najnovija knjiga CB‑ija, "Kosmicki istrazivaci" (Cosmic Explorers, July 1999.), docekana nestrpljivo. (Ja sam je progutao za dva dana.) Zbilja, CB ide u svojim istrazivanjima kriticki korak naprijed. Otkriva postojanje trece, dotada nepoznate vanzemaljske civilizacije. Ratnicke rase koja ima svoj, nama zastrasujuci, cilj. Planetu Zemlju!

 

Kroz detaljne izvjestaje sa svojih sesija, CB daje slicice unutrasnje strukture i kulture ove agresivne rase. Reptilijanaca. Opisuje njihovu strukturu, planetu sa koje poticu.

 

Takodje, dublje ulazi i u tajne prethodne dvije civilizacije, odgovarajuci na pitanja koja su ostala otvorena prvom knjigom. Njihova iskustva nam moraju sluziti kao putokaz u nasim izazovima: ne postojanje planetarne odbrane ili ekoloskog samounistenja.

 

Ton prve knjige nalikovao je iskustvu djeteta koje tek otkriva svijet (recimo, malom Adiju Pasicu, ciji rodjendan danas slavimo u parku, ako ne bude kise). Sve je bilo interesantno, uzbudjujuce. Prolaz kroz proslost, susreti sa duhovnim liderima, cak i vanzemaljci su bili nekako pitomi.  Ton druge knjige je upozoravajuci, zastrasujuci.

 

 

                                                                         ********

 

 

CB: "... Nakon zavrsetka "Kosmickog putovanja" imao sam dojam da je svemir ispunjen sa dobrim vanzemaljcima... Tek nakon mnogo mjeseci sam shvatio kako je to bila nekompletna prica. Kada danas pogledam na nebo iz svog dvorista, ne vidim nebeski raj, vec galaksiju konflikta, rasta i misterija... Postoje dobri vanzemaljci koji zele najbolje covjecanstvu, ali i neprijatelji nase sudbine...

 

U toku je rat u svemiru. Ovaj rat je dostigao nase granice. Nije u pitanju budjenje usnulog covjecanstva koje zeli da zadrzi svoju glavu zakopanom u pijesak... vec buducnost nase djece koja ce biti oslobodjena od straha, zatvora i moguceg genetickog ropstva ako ne i genocida. Ulazimo u novu fazu duge bitke u kojoj se moramo boriti za puko prezivljavanje nase vrste. Zivimo u dobu koje trazi hrabrost iznad svega. Ako sreca prati hrabre, to mora biti nasa sudbina."

 

 

1. RUSKI SATELIT "MARS 96"

 

Rusi su 1996. lansirali satelit "Mars 96" s namjerom da ga ubace u orbitu oko Marsa. Medjutim, nedugo nakon lansiranja, na izlasku iz zemljine atmosfere, satelit je unisten. Zvanicna verzija kaze da je doslo do kvara i da je pao natrag u  atmosferu i sagorio.

 

CB‑ijev tim je pokusavao da istrazi sta se stvarno desilo. Nakon nekoliko sesija dosli su do zakljucka da je satelit bio zrtva jednog sireg konflikta koji se odvija izmedju Greys‑a i Reptilijanaca. Greys‑i su oni koji su na "nasoj" strani, a agresivni Reptilijanci pokusavaju da ostvare dominaciju.

 

Pri tome su interesantne dvije cinjenice.

 

Prvo, "rat" se gotovo u potpunosti odvija van ove dimenzije. U jednoj drugoj, duhovnoj, realnosti. Borba za duse.

 

Drugo, obje strane, pokusavaju da drze u tajnosti svoje postojanje. I ujedno ne zele da ljudi saznaju i za postojanje one trece, Marsovske, civilizacije. Svaka iz svojih razloga, oni ljude drze u mraku, ne zeleci da se njihove aktivnosti i postojanje objelodani.

 

Smaknuca "Marsa 96" bila je svjesna manja vojna jedinica koja je u "kolaboraciji sa Reptilijancima" i koja je to posmatrala na radarskim instrumentima.

 

(Ubacimo ovu svjezu vijest od jucer i prekjucer. U zadnjem prilogu sam pomenuo da su 23.09. izgubljene sve veze sa americkim satelitom koji je usao u orbitu oko Marsa. Sa one druge, nama nevidljive, strane. NASA se nekoliko sati uzaludno nadala da ce se veze nekim cuom obnoviti. Slijedeceg dana, 24.09.1999. stiglo je i zvanicno objasnjenje da je satelit stradao.

 

Mogu se postaviti pitanja zasto je onda dozvoljeno "Viking"‑u da slika Mars 1977. godine ili "Pathfinder"‑u da se provoza povrsinom crvene planete prije dvije godine. Mozda zato sto ce se slati samo selektivne informacije. Ili ce se kontrolirati njihova objava. Naravno, ova razmisljanja su u skladu sa tonom ove knjige. Pod pretpostavkom da CB daje ne‑manipulirane podatke.)

 

 

2.  REPTILIJANSKE AKTIVNOSTI NA ZEMLJI

 

Rezultati sesije sa ovim naslovom nisu nista manje sokantni. Naime, ispod planine Cheyenne Mountain postoji zajednicka vojna baza NORAD‑a (jedinica za pracenje balistickih projektila americke Armije) i Reptilijanaca. CB je nabasao na dva tipa reptilijanaca. Prvi, normalni, kojima odgovara zagasita svjetlost i atmosfera. I drugi tip, hibridni, plod krizanja ljudi i Reptilijanaca, kojima odgovara vise svjetlosti i koji imaju neke ljudske fizicke karakteristike.

 

Izlazeci iznad povrsine Zemlje, CB je registrirao svemirsku stanicu (ili veliki maticni brod) ovih bica. Lokacija je izmedju Zemlje i Mjeseca. Brod je nevidljiv frekvenciji ljudskog oka i ljudskim instrumentima. Cini se da uska skupina ljudi suradjuje sa ovim bicima misleci da dobijaju visoku tehnologiju i oruzje od njih. Nisu svjesni da ona nece biti efektivna.

 

 

3. MATICNA PLANETA REPTILIJANACA

 

CB je klasificirao ova bica na tri, socioloski jasno prepoznatljive grupe. Sve tri grupe su svjesne svoje fizicke i duhovne dimenzije.

 

Prva grupa je dominantna nad citavim drustvom; komunikacija je telepatska. Duhovna dimenzija je primarna u odnosu na fizicku. Grupa je ne‑agresivna, postuje centralni autoritet (vodju), svjesno ga prihvacajuci.

 

Druga grupa je velika populacija sa manjim fizickim razlikama unutar. Medjusobno suradjuju, napreduju, takmice se. "...Ovo drustvo je naucilo kako razrijesavati svoje unutrasnje konflikte."

 

Treca grupa je otpadnicka, velika po broju, razlicita po fizickim karakteristikama. Organizacija grupe je visoko politizirana. Postoji zajednicki osjecaj da se mora boriti sa drugim grupama za prevlast, prezivljavanje i napredak. Naglasak je na duhovnoj dimenziji; ekstenzivna je upotreba telepatije. Motiv razvoja je konkurencija i zavist. Ne postoji harmonija izmedju ove grupe i prve grupe u pogledu autoriteta.

 

U zakljucku, CB nam nevoljko priznaje da je ova treca grupa, koja ima znanje o putovanju kroz prostor i vrijeme, ona koja se vrzma oko nas. "...mi uistinu imamo ozbiljan problem. Ako sire Reptilijansko drustvo ne moze ostvariti kontrolu nad ovom grupom, kako da mi to ucinimo? ... Nece biti moguce suradjivati sa njima otvoreno i produktivno i bilo bi glupo to i pokusati... Trebacemo pomoc izvana."

 

 

                                                                   ********

 

 

U slijedecim sesijama se susrecemo sa ne‑veselim slikama:

 

‑ (nevidljivom) utjecaju Reptilijanaca na americku Armiju, Vladu i Klintona,

 

‑ potencijalnu buducnost Zemljana kao banke generickog materijala,

 

‑ indikaciju Galakticke Federacije da ne intervenira vec da nas posmatra kako se borimo sa svojim slabostima i kako treba da naucimo da kontroliramo vlastitu sudbinu, postanemo zrela rasa koja ce doprinosti razvoju svemira,

 

‑ uspona Civilizacije, njezin pad, period spavanja, budjenja i, napokon, napustanja Planete. Odlaska i pocetka zivota sasvim novim nacinom i na novoj lokaciji.

 

 

CB nije prvi koji govori da cemo, u buducnosti, napustiti ovu Planetu. I Nostradamus i Tarabic su to vremenski smjestili iza 3000. godine. Drevni zapisi ("svete knjige") su to najavile jos prije dvije ili cetiri hiljade godina.  Izgleda da mi necemo biti "Zemljani" zauvijek. Ljudi da, ali zasto bi imali granica u izboru naseg planetarnog gnijezda?

 

Logicno je da i druge svemirske civilizacije ne vide svoju sudbinu vezanu za samo jednu planetu. Ako je njihova kolektivna sudbina bila da postanu civiliacijom medju zvijezdama, isti put se namece i nama.

 

(Ako uspjesno prebrodimo djecje bolesti sa kojima se susrecemo.)

 

 

  

 

 

 

Ingo Swann  (29)

 

 

26.09.1999.

Houston

 

Diploma biologa i umjetnika. Nekoliko godina u americkoj Armiji. Sluzbovanje u Ujedinjenim Nacijama. Decenije rada za SRI (Stanford Research Institute). Ekstenzivno objavljivanje knjiga i ucesce na konferencijama. Ingo Swann. Za podrucje parapshiloskih istrazivanja i mentalnih projekcija (remote viewing‑a) nezaobilazna i legendarna figura.

 

CIA (Central Intelligence Agency) je 1972. pocela finansirati jedan parapsiholoski projekat na SRI‑ju u kome je Ingo Swann uzeo ucesca.

 

Podsjetimo. Dva najveca naucna konglomerata u Americi su Rand Corporation i SRI. Stanford je smjesten na obodu Silicijske doline i juznom kraju San Franciska. Nekoliko hiljada naucnika radi na najznacajnijim projektima za americku nauku, vojsku i privredu. Opisujuci administraciju SRI‑ja Ingo Swann je uporedio sa onom iz zgrade UN‑a u kojoj je takodje proveo nekoliko godina.

 

Uglavnom, kad je bio mojih godina, Ingo Swann pocinje raditi za tim koji predvodi fizicar dr. H.E. Puthoff.

 

(Njegov sajt zajedno sa novom, kompletnom, knjigom o historijatu remote viewing‑a nalazi se na: http://www.biomindsuperpowers.com/Pages/Welcome.html .)

 

Amerikanci nastoje parirati rezultatima do kojih su Sovjeti dosli u oblasti parapsiholoskih istrazivanja. U aprilu 1973, Ingo Swann predlaze da se udalje od dnevnih, pocesto dosadnih repetitivnih testova i da urade nesto u cemu ce uzivati. Jupiter. Daleka planeta. Ingo im je predlozio da testiraju njegove sposobnosti u mentalnom projektovanju. Da on "posjeti" Jupiter i prezentuje podatke koji ce, kasnije, biti provjerljivi.

 

Razlika u posjeti Jupiteru i onim dnevnim "spijuniranjima" susjedne prostorije bila je u distanci.

 

Provjerljivost?

 

NASA je ranije lansirala Pioneer 10 i 11 koji ce u septembru te godine (sest mjeseci kasnije) poslati prve tehnicke izvjestaje.

 

(Sad vec zalazim u tekst nove Swann‑ove knjige: Penetration, The Question of Extraterrestrial and Human Telepathy", 1998.)

 

Da bi ovakva sesija bila uspjesna, Ingo je morao doci sa zakljuccima koji bi bili novi za naucnu javnost. Ne treba posebno naglasavati da je ideja ovakvog eksperimenta uglavnom naisla na podsmjesljive komentare u Silicijskoj Dolini.

 

Da ne duljim. Slijedi trinaest  nalaza (april 1973.) i datumi kada su i zvanicno potvrdjeni:

 

1. Postojanje hidrogenskog omotaca. Potvrdjeno u septembru 1973 i ponovo 1975.

2. Oluje i vjetrovi. Potvrdjeno 1976.

3. Tornada. Potvrdjena 1976 kao jaki rotirajuci cikloni.

4. Jaka infracrvena zracenja. Potvrdjena 1974.

5. Temperaturne inverzije. Potvrdjene 1975.

6. Konfiguracija i boja oblaka. Potvrdjeni 1979.

7. Dominantna narandzasta boja na Planeti. Potvrdjena 1979.

8. Kristali vode i leda u atmosferi. Potvrdjeni 1975.

9. Refleksija radio‑valova od strane kristalnih pojaseva. Potvrdjeno 1975.

10. Magnetna i elektromagnetna aurora (duga). Potvrdjeno 1975.

11. Planetarni prsten unutar atmosfere. Potvrdjen 1979.

12. Tecna kompozicija. Potvrdjena 1973 i 1976 kao hidrogen u tecnoj formi.

13. Planine i povrsina u cvrstom stanju. Jos nedokazano, ali postojanje indicija od 1991.

 

Vrijednost ovih nalaza nije bila samo u tome sto su pretpostavke naucne javnosti tog doba bile suprotne u odnosu na rezultate do kojih je Ingo Swann dosao. Necemo pretjerati ako ustvrdimo da je u aprilu 1973. rodjeno doba interplanetarnog posmatranja (spijuniranja).

 

 

                                                                ********

 

 

U "Penetraciji" Ingo Swann  otkriva dugo cuvane tajne. Serija iskustava sa vladinom Agencijom koja radi u najvecoj tajnosti u okolini Washington D.C.‑a. Na cemu? Rade na pitanju UFO i vanzemaljaca na Mjesecu (!?). Brinu se za njihove napredne telepatske moci i ostvarivanju kontrole nad umom Zemljana.

 

Agencija je bila tako tajna da nije imala nikakvih papirnih tragova niti ugovora. Samo verbalne. U Ingo‑vom slucaju taj dogovor je istekao prije nekoliko godina tako da je ovom dobu "UFO glasnosti" odlucio i o tome progovoriti. Govori o sastancima u podzemnim  objektima, posjeti udaljenom jezeru u blizini Arktika i svjedocenju dolaska ogromne UFO letjelice.

 

Knjiga govori i o nerazvijenoj ljudskoj telepatiji. U odnosu na postojanje potpuno razvijenih formi telepatije vanzemaljaca koja se javlja u razlicitim formama. Ne zaobilazi ni cinjenicu da o zbivanjima na Mjesecu znamo mnogo vise nego sto se to javno priznaje. O njegovom porijeklu (?), astmosferi (?), stanovnicima (?) i drugim neobicnim karakteristikama.

 

 

                                                                ********

 

 

1. O REMOTE VIEWING‑U

 

Mr. Axelrod: "Ispricaj mi o remote viewing‑u.

 

Ingo Swann: Svoje prve eksperimente sam radio za Americko Drustvo Psiholoskih Istrazivanja u New York‑u. Nakon nekog vremena mi je dosadilo da identifikujem predmete zatvorene u kutije ili u susjednim prostorijama. Saznao sam da mogu mentalno "vidjeti" ljude na ulici... Onda sam predlozio vece projekte. Provjerljive. Na primjer, kakvo je vrijeme u najvecim americkim gradovima. Posto su ovi gradovi udaljeni ("remote") od New York‑a odlucili smo da ovu vrst eksperimenata nazovemo remote viewing. To je bilo u

decembru 1971. Tako je sve pocelo..."

 

2. O CRV‑U

 

Axel: "Kako si razvio koordinirani sistem remote viewing‑a (CRV)?

 

Ingo: Naciljati gradove samo po njihovim imenima bilo je neprecizno... Jedno popodne sam lezao na duseku u bazenu i gledao u nebo. Odjedanput sam vidio mapu sa koordinatama... toliko stupnjeva na Istok, a onoliko na Sjever. Neka vrst "unutarnjeg glasa" mi je rekla: Probaj koordinate...

 

Axel: Zasto bi koordinate bile bolji nacin za obiljezavanje cilja?

 

Ingo: Nitko pouzdano ne zna... Moje objasnjenje je da, ako ljudi mogu naci svoj put sluzeci se koordinatama, zasto ih ne bi koristili na svojim mentalnim putovanjima..."

 

 

3. O KOLEKTIVNOM UMU

 

Ingo: "Nas uce da misli nastaju u umu pojedinca... Ali, postoje neke stvari koje direktno dijeli grupa, zajednica.

 

Axel: Na primjer?

 

Ingo: Sjetimo se primjera  kolektivne, grupne svijesti (ili, rulje) 1930‑ih godina. Histerija ili ljutnja su postajale sredstvo komunikacije, a ne logika. Kao da je doslo do grupne telepatije. Slicni primjeri se mogu naci u sredovjekovno doba... Ako postoji grupni um, onda moze da postoji i Kolektivni Um, zajednicki za sve zive oblike... koji ce imati kolektivnu memoriju... a na koju se pojedinac moze prikljuciti... Mozda na DNA molekularnom nivou. I ako pojedinac ima adresu (koordinatu) za odredjenu informaciju, moze je potrazati u Kolektivnom Umu. Na kosmickom nivou."

 

 

4. O DRUGOJ STRANI MJESECA

 

Axel: "Da li si mentalno isao na Mjesec?

 

Ingo: Ne. O Mjesecu se previse zna. Ljudi bi mislili da sam prethodno nesto naucio ili gledao kroz teleskop.

 

Axel: A druga strana Mjeseca? Ona se nikad ne vidi sa Zemlje. Niko te ne bi mogao optuziti da si je mogao vizuelno vidjeti.

 

Ingo: Ali NASA je kruzila okolo i sigurno imaju more fotografija.

 

Axel: (sa smijehom) Mi hocemo da tamo odes za nas i da nam opises sta si vidio. Imam pripremljenih desetak mjesecevih koordinata. Da li je to puno?"

 

 

5. O PRVOM POSJETU MJESECU

 

Ingo: "...U blizini sam litice. Vidim svjetluckast pijesak, sa pravilnim oblicima. Kao male pjescane dine.Kao da ih je vjetar napravio... Ali, na Mjesecu ne bi trebalo biti vjetra, zar ne? Ni atmosfere? Ipak, osjecam nesto kao atmosferu...

 

Axel: Idemo na slijedecu koordinatu.

 

Ingo: Zao mi je, ali cini mi se da sam se vratio na Zemlju.

 

Axel: Sta si vidio?

 

Ingo: Svijetla! Zelena. Vidim dva reda svijetala. Kao reflektore na nogometnom stadionu. Na tornju... Moracu ti se izviniti. Vjerovatno je to signal negdje sa Zemlje.

 

Axel: Jesi li siguran da si vidio svijetla?

 

Ingo: Naravno. Ali, kako mogu biti svijetla na Mjesecu?"

 

 

6. O DRUGOJ POSJETI MJESECEVOJ "TAMNOJ" STRANI

 

Ingo: "Svijetla su zagasita, kao da je maglovito. Ne, to je prasina. Prasina! Lebdi u zraku. Ali na Mjesecu ne bi trebalo biti zraka. Cuje se buka. Sad mogu vidjeti bolje jedan od svijetlecih tornjeva.

 

Axel: Koliko je visok?

 

Ingo: Da vidimo... ovdje su tragovi traktora. Ako su oni siroki jednu stopu, onda bi toranj mogao biti...

 

Axel: Da?

 

Ingo: Velik. Recimo kao zgrada Sekretarijata Ujedinjenih Nacija.

 

Axel: (stiskajuci usne) Znaci, mozes je vidjeti? (kao da je postavljao pitanje sebi, a ne meni)

 

Ingo: Zar NASA ili Sovjeti imaju sposobnost da podignu ovakve gradjevine. Mislio sam da im je problem slati par astronauta ili pse u orbitu. Koliko ja znam mi bi gore trebali imati samo zastavu u krateru... Cekaj, cekaj, mislis li da ovo nije zemaljskog porijekla?

 

Axel: Iznenadjenje, a?

 

Ingo: Mi nismo sami, a neka ultra‑tajna vladina agencija je to dobro znala! Sranje!

 

Axel: Vidis, niko nije znao sta ciniti, a pri tome je mnogo gresaka napravljeno.

 

Ingo: Da, da, i to sve u ime privilegiranih informacija za izabranu grupicu generala i naucnika?

 

Axel: I da i ne. Problema je mnogo vise nego sto mozes zamisliti..."

 

 

7. O SPIJUNIRANJU ET‑A

 

Ingo: "Zasto su vam bile potrebne moje usluge? Sto niste poslali drugu misiju na Mjesec koja ce dobro pregledati sta je tamo... Ukoliko... ne mogu vjerovati... Ukoliko vam nisu rekli da se drzite podalje i pri tome vam zaprijetili!?

 

Axel: (ovaj put ni trga smijeska na njegovom licu)

 

Ingo: Do djavola. Oni nisu prijateljski, zar ne? Zato vam treba parapsiholog, da ih spijunira!

 

Axel: Dva su razloga. U pravu si za prvi. Drugi je jednostavniji. Tvoji nalazi bi trebali biti provjera za fotografske i druge dokaze koje smo dosada prikupili... Neka vrst nezavisne provjere.

 

Ingo: Smijesno. Jedini nacin da spijunirate one gore je da koristite ljude koji imaju sposobnost mentalnih projekcija. A za to vrijeme osnovni tok nauke cini sve da diskredituje ovakvu vrst istrazivanja. Pretpostavljam da su se Sovjeti okrenuli svojim parapsiholozima.

 

Axel: (ponovo ona stoicka faca)

 

Ingo: Opet sam te nasao, jel' tako? Vi znate da ih Rusi koriste i prepali ste se da ce oni saznati vise od vas."

 

 

8. O HUMANOIDIMA NA MJESECU

 

Ingo: " Vidim tornjeve. Masineriju. Svijetla razlicitih boja. Zgrade cudnog izgleda. Mostove ciju funkciju ne mogu odrediti. Jedan se podize i... zavrsava u zraku. Mnogo kupola, razlicitih velicina. Letjelica sa malim prozorima. Tuneli u kraterima. Mreze objekata, zgrada, preko kratera. U njima neko ocigledno zivi... U jednoj od njih vidim humanoidna bica u poslu. Mjesto je tamno. Zrak je ispunjen finom prasinom. Osvijetljenje je zadimljeno. Nekolicina ovih bica su se okrenula u mom pravcu. Nesto gestikuliraju... Cini su da su me vidjeli, Axel. Kako mogu? Osim ako nemaju neke telepatske sposobnosti.

 

Axel: Molim te napusti odmah to mjesto.

 

Ingo: Pa ti znas za njihove sposobnosti.

 

Axel: (duboko uzdah)".

 

 

9. O KOLEKTIVNOJ AMNEZIJI

 

Ingo: "Vidite, poceo sam da sumnjam da smo mi Zemljani, kao cjelina, uhvaceni u neku vrst kolektivne amnezije... (Kao iz onih prvih SF‑filmova u kojima se daju hipnoticke komande: Zaboravi, zaboravi...) Dvadeset godina poslije mog iskustva sa Axelrod‑om vise se nisam sjecao svojih sesija. Tek nekoliko novih clanaka i knjiga iscupalo je ta sjecanja iz moje memorije. I odlucio sam da ih objavim."

 

 

10. O KRAJU KOLONIZACIJE MJESECA

 

(Zbog malo mladjih citatelja ovaj pasus necu poceti sa onim, sjecate li se kad su Sovjeti lansirali Sputnik 1, u oktobru 1957. godine. U to doba Ingo je bio 23‑o godisnjak, a vecina nas se nije rodila. Ipak, za hladnoratovski svijet taj dogadjaj je bio izuzetan. Samar u lice americkoj administraciji. Predsjednik Kennedy je 1961 zacrtao kao cilj slijetanje  Amerikanaca na Mjesec. Americka vojska je putem projekata kao "Horizont" planirala izgradnju vojnih baza na i svemirskih stanica u orbiti Mjeseca. Sve je pocivalo na motivaciji da ona superesila koja prva kolonizira Mjesec moze da kontrolira Zemlju.

 

Slijedili su vojni i pokoji civilni satelit: sovjetski Luna program, americki Pioneer, Ranger i Surveyor.)

 

Ingo: "U avgustu 1966 americki Lunar Orbiter je slikao obje strane Mjeseca kao i Zemlju iz mjeseceve orbite...Krajnji cilj je bio poslati covjeka na Mjesec. Dvadeset misija Apollo‑a su planirane da se ostvari ovaj cilj... U julu 1969. Apollo 11 je sletio sa prvim ljudima na Mjesec... U julu 1971. Apollo je koristio Lunar rover... U decembru 1972 Apollo 17 je imao

poslednjeg Amerikanca na Mjesecu. Od tog momenta, posjete Mjesecu su neocekivano prekinute iz razloga koji nisu nikada objasnjeni javnosti. Preostale tri Apollo‑ve letjelice, koje su bile izgradjene uz ogromni trosak, ostavljene su da trunu...

 

Tako je ova velika i skupa trka dvije zemaljske supersile da koloniziraju Mjesec dosla do svog neocekivanog kraja ‑ iz sasvim, za javnost, nepoznatih razloga...

 

Umjesto izgradnje odvojenih vojnih baza na Mjesecu, Sovjeti i Amerikanci su odlucili (usred Hladnog rata) da zajednicki izgrade Skylab. U zemljinoj orbiti."

 

 

11. O MJESECEVIM ANOMALIJAMA

 

(“Anomalija” ‑ iregularnost, devijacija, ili jos preciznije, nesto sto ne bi trebalo postojati, ali ipak postoji; nemoguce, ali posto se negdje nalazi, dakle moguce).

 

Preko cetrdeset godina nakon pocetka istrazivanja Mjeseca, sluzbeni opis ovog nebeskog tijela ostao je isti: mrtvi satelit, bez zraka, sa visokim planinama i kraterima, prasnjavi, kameni platoi nazvani mora (Mares), starost oko 4.5 milijarde godina (kao i Suncev sistem).

 

Ingo: "Zahvaljujuci naucnim pomacima, starost stijena se moze odrediti ispitivanjem tragova kosmickih zraka. Ovom tehnikom je utvrdjeno da najstarije zemljane stijene dosezu 3.5 milijarde godina. Misije sa Mjeseca su se vratile sa preko 400 kg stijena. 1973 godine je objavljen podatak da najstarije stijene dosezu 5.3 milijarde godina! Dakle 2 milijarde godina diskrepancije u odnosu na Zemlju, i jednu milijardu godina u odnosu na nas Suncev sistem.

 

Pitanje: Gdje je Mjesec bio prije no sto je formiran nas ljubljeni suncev sistem? I drugo, kako je Mjesec ubacen u tako komfornu orbitu oko Zemlje?

 

Nadalje, da su Zemlja i Mjesec formirane u isto vrijeme, onda bi i materijalni sastav tla bio slican. Ipak, zeljezo je u izobilju na Zemlji, ali vrlo rijetko na Mjesecu.

 

Gustoca Mjeseca je 3.34 grama po kubnom centimetru. Zemljina? Pet i po grama po kubnom centimetru. Da su ova nebeska tijela bila formirana u isto vrijeme i od relativno slicnih materijala, onda bi im i gustoce bile slicne.

 

Nadalje, razlika u gustoci upucuje da Mjesec nema cvrste kore kao Zemlja i da je njena odsutnost uzrokom manje gustoce. Logican zakljucak bi bio da je Mjesec supalj.

 

Astronomi znaju da prirodni satelit ne moze biti supalj objekt. Odnosno, supalj satelit ne moze biti prirodni satelit. Ali, supalj satelit moze biti vjestacki satelit.

 

Dr. Sean Solomon sa MIT‑a (Massasuchets Institute of Technology) je objavio (Astronautics, februar 1962) da su informacije sa Lunar Orbiter‑a unaprijedili nase znanje o mjesecevom gravitacionom polju... upucujuci na zastrasujucu mogucnost da je Mjesec supalj...

 

Veliki astronom Carl Sagan je to ponovio u svojoj knjizi "Intelligent Life in the Universe" (1966).

 

Posada Apollo‑a 12 se u Novembru 1969 dizala sa mjeseceve povrsine. Jedan modul se, nakon lansiranja, odvojio od rakete i bacen je natrag na povrsinu Mjeseca. Udarac o tle je doveo do vjestackog zemljotresa (odnosno, mjesecotresa). Ultrasenzitivna seizmicka oprema, instalirana na mjesecevoj povrsini, zabiljezila je da je Mjesec vibrirao kao zvono puni sat!

 

Na upit, naucnici su odgovarali:"Ne bismo to sada interpretirali".

 

Nakon toga, poduzet je niz drugih eksperimenata da dokaze da li je Mjesec supalj ili ne. Simptomaticno je da oni nisu ugledali svijetlo dana."

 

 

12. O VODI I ATMOSFERI

 

Ingo: "U proljece 1998. naucnici su objavili iznenadjujuce otkrice o postojanju vode na Mjesecu... Jasno, ovo "otkrice" je samo priznanje cinjenica koje su se znale vec dekadama.

 

Astronomer M.K Jessup, koji je predavao astronomiju i matematiku na University of Michigan, je objavio knjigu: "The Expanding Case for the UFO". Podatke za knjigu bazirao je na rezultatima istrazivanja vlastitim teleskopom, jednim od najvecih u juznoj hemisferi. Godina izdanja knjige: 1957!

 

Ekspert za Mjesec, V.A. Firsoff je 1959. objavio knjigu: "Strange World of the Moon".

 

Obje ove knjige su pruzile dokaze o postojanju mjeseceve atmosfere i regionalnog prisustva vode i vegetacije. Nazalost jedini rezultat koji su polucile je da su ubrzo povucene iz stampe i sa polica. Cak i danas se ne mogu naci.

 

Postoji i jednostavniji metod utvrdjivanja atmosfere. Ako Mjesec ne bi imao atmosferu onda bi, gledano sa Zemlje, on jednostavno zaklonio zvijezde koje su iza njega. Ali, ako ima atmosferu, plinski omotac, onda zvijezde pocinju svjetlucati prije nego budu zaklonjene... Generalni je zakljucak da je atmosfera Mjeseca debljine oko tri milje. Gusca blize povrsini.

 

Kada se prva misija (Apollo 11) spustila na Mjesec, astronauti su trijumfalno poboli americku zastavu. Trenutak kasnije, dok je kamera jos snimala, nalet vjetra je zaleprsao zastavu.

 

William Brian, autor knjige:"Moongate:Suppressed Findings of the US Space Program" (1982), je dosao u posjed kopije filma. Zakljucio je da su astronauti bili udaljeni od zastave kada je pocela leprsati. Posto su bili u blizini kamere pokusali su je zakloniti sa ramenima i rukama.

 

Ovaj, kao i niz drugih incidenata, su zaboravljeni. Ali, bez obzira na protok vremena vjetru je potrebno prisustvo atmosfere da bi mogao zanjihati zastavu...

 

Prisustvo atmosfere dozvoljava stvarnu pojavu magle i oblaka. A kada je "slaba, lunarna atmosfera" napokon zvanicno "otkrivena" 1997. priblizili smo se jos jedan korak postojanju vegetacije."

 

(U doba dok je Ingo pisao knjigu, prosle godine, objavljeni su podaci o procjeni vode na Mjesecu: sest milijardi metrickih tona! Drugim rijecima, 100,000 kolonista bi moglo zivjeti stotinu godina koristeci vodu za sve potrebe, ukljucujuci i kao izvor goriva ‑ kisik i hidrogen za mjeseceve baze i svemirska putovanja.)

 

 

13. O TELEPATIJI PLUS

 

Ingo: "Mr. Axelrod je znao da Oni postoje, da se neki od Njih nalaze na Zemlji i da su Oni u posjedu telepatije plus.

 

Ovdje bih rekao da je telepatija svojstvena svima nama, ne samo izabranima. Sto se tice telepatije plus, o njoj nisam imao neku predstavu dve do 1989. kada sam poceo proucavati Chi Gong. To mi je pomoglo da steknem predodzbu od cega se telepatija plus sastoji. I to je bilo uzrokom zasto sam poceo pisati ovu knjigu.

 

Telepatija je element ljudske svijesti koji je najvise zabranjivan. Glavni tok nauke ce radije prihvatiti i reinkarnaciju, i postojanje duse, i zivot poslije zivota ‑ samo da ne mroaju prihvatati mogucnost telepatije. Zasto je to tako ‑ dio je vrha ledene sante.

 

Priznanje postojanja telepatije naopacke bi okrenulo postojece institucije na Zemlji. Tacnije, redom bi ih ukinulo. I drugo, ne bi vise bilo tajni. Jer, telepatija, podrazumijeva penetraciju drugog uma.

 

Vladine Agencije koje su sponzorirale tajna istrazivanja u remote viewing‑u su uvijek insistirala da se posmatraju samo stvari, objekti, prostori. Nikad mentalna penetracija."

 

 

                                                                     ********

 

 

Naravno, ovaj limit je nemoguce odrzati. Vojna pamet pocinje i zavrsava sa vojnim ciljevima. "Neprijateljima". Istinska ljudska priroda nema tih granica. Naprotiv. Tek puna otvorenost, ne‑postojanje tajni, omogucava slobodni razvitak ljudske individue i drustva kao cjeline. Tek padanje elitnih grupa, vojnih, politickih i korporacijskih, omogucava ljudskoj zajednici da prodise i da se makne iz ovog danasnjeg taloga.

 

Kao sto je Gerald O'Donnel lijepo pokazao, ako pokusavas da zloupotrijebis proces mentalnih projekcija ili remote viewing‑a, onda gubis tu moc. Univerzalni Um ne dozvoljava zloupotrebu na sirokoj skali.

 

Ono sto Ingo Swann sugerira je da osim sto predstavljamo prijetnju sami sebi postoji i faktor vanzemaljaca. Onih koji su ovladali naprednijim mentalnim tehnikama i koji, najvjerovatnije, ostvaruju odredjeni stupanj kontrole nad nama.

 

To me ne bi cudilo. Zasto smo, kao vecina, zatvoreni za nova znanja? Zasto pojedine dokaze odbacujemo sa tvrdnjom da, vjerovatno, postoji i neko drugo, "racionalno" objasnjenje. Zasto zbog nekolicine namjestenih slucajeva (recimo laznih fotografija UFO i sl.) ne priznajemo hiljade drugih autenticnih dokaza. Izjava. Knjiga. I zasto ih zaboravljamo momenat nakon sto smo ih procitali? Da li je zbilja nemoguce da nam se, kao cjelini, nad glavom nalazi mentalni stit koji nam onemogucava stvarni duhovni napredak i koristenje tehnika mentalnih projekcija?

 

A kao svrha zivljenja nam se nude materijalne blagodeti, noviji model auta, pun trbuh i placeni racuni.

 

 

 

 

 

George Leonard  (30)

 

 

28.09.1999.

Houston

 

Naizgled niotkuda, zvijezda se pojavi,  propara nebom i ‑ onda nestane. Sudbinu ovakvog trenutacnog bljeska imao je George Leonard, koji je 1975 objavio knjigu "Somebody Else Is On The Moon" (New York, Pocket Books).

 

Ni prije, a ni poslije, nisam mogao uci u trag njegovoj javnoj djelatnosti. Medjutim, i knjiga je dovoljna da ga uzmemo ozbiljno. Leonard je dosao u posjed NASA‑inih fotografija Mjeseca i nakon pomne analize ustvrdio:"Sluzbene fotografije NASA‑e i kasete astronauta iz projekta Apollo dokazuju da je vrlo napredna civilizacija aktivna na povrsini Mjeseca. Oni

se bave proizvodnjom, kopanjem, izgradnjom objekata i komunikacija."

 

Njegova knjiga je prepuna provjerljivih podataka, zvanicnih fotografija, crteza struktura i sl. Na primjer, jedna od fotografija koja je napravljena prilikom misije Apollo 12, prikazuje "Super Rig 1971" (fotografija NASA‑e 71‑H781) ‑ tacnije, toranj visok preko jedne milje. Posada Apollo‑a 14 ocekivajuci da vidi bezivotni "toranj" prilikom preleta, komentira: "Toranj je visok preko milju. Hej, jesi li vidio TO? Svjetla dolaze iz tamnog podnozja kratera, tacno ispod tornja. O, nadam se da nas kamere nece sad iznevjeriti!"

 

(Svijetla? Tornjevi preko milju visoki?)

 

NASA je, nakon leta Lunar Orbiter III, pustila u javnost fotografije dva objekta koja se dizu iz regiona Sinus Medii. Prvi je nazvan "The Shard", visine milju i po. Druga struktura je visoka pet milja i poznata je kao "The Tower". Nekoliko kockastih oblika se nalazi pri vrhu tornja tako da formiraju oblik gljive sa radijusom od preko jedne milje. Nezavisni geolozi su, proucavajuci ove fotografije, ustvrdili da ne postoji prirodan proces koji moze objasniti nastanak ovakvih struktura.

 

Dvadeset godina poslije objavljivanja ovih fotografija one se jos uvijek mogu dobiti od NASA‑e. Samo, tornjevi se ne vide. Retusirani su (tu bi nam sa objasnjenjem Mase mogao pomoci, jer je on uljepsavao svoje fotografije kod razvijanja i izostavljao grube crte lica).

 

 

 

                                                                 ********

 

 

Americki casopis "Fate", koji objavljuje tekstove o neuobicajenim pojavama, objavio je u broju od januara 1991 clanak Felix Bach‑a pod naslovom "Can Moon Illusions Move?"

 

Bach objasnjava kako je, posmatrajuci Mjesec sa svojim teleskopom, uocio da dolazi do aktivnosti na povrsini. Tvrdi da relativno pristupacan teleskop (rezolucija od 500x, proizvodjac Celestron) moze omoguciti svakome da vidi detalje velicine nogometnog stadiona na Mjesecu (hej, nisam rekao da oni stvarno i imaju nogometni stadion). Bach ima nesto jaci teleskop (600x, SPC‑8 inca) koji mu omogucava da vidi: "... mnoge tornjeve, mreze koje se pojavljuju i nestaju, rudarsku opremu, kablove i svodove." Bach tvrdi da se "...strukture pojave pa nestaju iz neobjasnjivih razloga".

 

 

 

                                                                 ********

 

 

Naravno, svjedocenja covjeka (Leonard) sa bliskim vezama u NASA‑i i jednog astronomera‑entuzijaste ne bi trebala biti dovoljna da izricanje dalekoseznih zakljucaka. Medjutim, oni su interesantni jer daju provjerljive informacije. Ali, da se ne bi izlagali trosku nabavke teleskopa kako bi sami provjerili gornje tvrdnje, mozda ce nam slijedeca lista pomoci i skratiti put.

 

Na sajtu: http://www.mufor.org/tlp/lunar.html nalazi se kronoloski katalog zabiljezenih dogadjaja na Mjesecu. "Dogadjaji" su zapravo neocekivani fenomeni, anomalije, koje su biljezene proteklih 450 godina! Stariji izvjestaji sezu u 1540 godinu. Postoje prilicno duge tabele za svaki deseogodisnji period. Svaki dogadjaj nosi tacan datum, kratak opis, ime posmatraca, lok aciju i referencu.

 

Otprilike ovako:

 

 

Datum:                  14. mart 1965.

Vrijeme:                 07 h, 40 min.

Lokacija:                Jugoistocno od Ross D

Opis:                     Krater djelomicno zamracen. Vidljiva osvijetljena

oblast.

Posmatrac:           Cross

Referenca:            Harris, 1967

 

 

i ovako:

 

Datum:                 2. april 1966.

Vrijeme:               23 h, 30 min.

Lokacija:              Aristarchus

Trajanje:              20 minuta

Opis:                   Centralni vrh vrlo svijetao

Posmatrac:          M. Brown

Referenca:           B.A.A. Lunar Sec. Circ. 1966, 1, No. 7

 

 

Redaju se opisi: crvene tacke na juznom obodu kratera, Aristarchus jako svijetao da se svijetlost moze vidjeti golim okom, osvijetljena oblast se krece brzinom od 80 km/h prema jugo‑jugoistoku, crvenkasta boja na jugozapadnom i sjeverozapadnom obodu kratera Gassendi, blijedo plavo‑ljubicasto zracenje sa istocnog zida Aristarchus‑a, itd itd.

 

Samo u petogodisnjem periodu 1965‑1969 preko 80 zabiljezenih anomalija. Poslednjih 500 godina: hiljade i hiljade.

 

Ovo je sad nesto drugo. Nije rijec da dokaza nema. Rijec je da ih nema pred ocima javnosti.

 

 

 

 

 

 

 

Luna & Hoagland  (31)

 

 

30.09.1999.

Houston

 

Podciklus o anomalijama na Mjesecu (u okviru ciklusa o mentalnim projekcijama) zavrsimo sa Richard Hoagland‑om.

 

Astronom, Hoagland je zapoceo karijeru u Springfield Museum of Science, Massachusetts. Radio je za TV‑mreze, bio konsultant u NASA‑i, objavljivao u naucnim casopisima. Dok je bio u Muzeju cesto je kao goste imao NASA‑ine naucnike iz Gemeni i Apollo programa. Zahvaljujuci tim kontaktima Walter Cronkite ga je pozvao da radi kao naucni savjetnik za televizijsku mrezu CBS. U avgustu 1969. bio je u Los Angelesu‑u kada ga je producent CBS Morning Show‑a probudio da da svoj komentar o satelitima Mariner 6 i 7 koji su se kretali ka Marsu. Hoagland‑u je to bilo prvo nacionalno TV predstavljanje... Imao je 23 godine.

 

Naredne tri decenije krstari Amerikom kao istrajan borac za slobodu informacija u oblasti svemirskih istrazivanja.

 

Dvadeset treceg marta 1996. Richard Hoagland je zakazao pres konferenciju u National Press Club u Washington D.C.‑u. Najavio je prezentaciju veceg broja novih, iznenadjujucih fotografija NASA‑e, do kojih se doslo tokom Apollo Lunar Mission. A koje su prikazivale astronaute medju jako erodiranim, masivnim, antickim, vanzemaljskim staklenim strukturama!

 

Americki mediji su u potpunosti bojkotirali konferenciju za stampu. Mada pozvani, nije bilo CNN‑a, NBC‑a, ABC‑a ili C‑SPAN‑a. Za posluzivanje nekoliko kava, Hoagland‑u su naplatili 900 dolara u Press klubu. Zainteresiranima je, dok su nazivali Klub da bi provjerili termin predavanja, odgovarano da nikakva pres konferencija nije zakazivana. Itd. itd. Uglavnom, bojkot zvanicnih struktura i medija.

 

Jedini korektan izvjestaj dala je Sarah McClendons (http://www.mufor.org/rch7.htm ). Evo nekoliko interesantnih izvoda:

 

"...Richard Hoagland vjeruje da na Mjesecu postoje zivotne aktivnosti vec hiljadama godina. On misli da bi SAD trebale da ispitaju kako su izgradjene staklene strukture na mjesecevoj povrsini... Nakon dvanaest godina proucavanja Hoagland je sokiran cinjenicom da Vlada drzi takve informacije u tajnosti od vlastitog naroda... Hoagland vjeruje da je predsjednik Kennedy pokrenuo program slanja ljudi na Mjesec da bi se profitiralo od takvog znanja. To je i rukovodilo pokojnu Jacquelyn Kennedy da kaze u svojim memoarima da je upravo osvajanje Mjeseca najznacajniji doprinos njenog muza tokom citave karijere...

 

...Drugi razlozi za postojanje tajni se krecu od bojazni za sudbinu Berze, protest religioznih lidera, sok ljudi, ako bi saznali da postoji zivot na drugim planetama...

 

Na sramotu danasnjeg zurnalizma Hoagland je ridikuliziran... Cak je i projektor koji je koristio tokom prezentacije konstantno prekidao sa radom..."

 

 

                                                                       ********

 

 

 

Pregledajuci fotografije, najinteresantnija mi se ucinila ona snimljena za misije Apollo 12, koja prikazuje astronauta Alan Bean‑a na povrsini Mjeseca. Do njega je lunarni modul "Intrepid". U pozadini, astronaut je uokviren sa kupolom koja je pravilnog geometrijskog oblika. Materijal bi, prema tvrdnjama Hoagland‑a, mogao da bude od neke vrste stakla. Fotografija je vidljiva na: http://www.mufor.org/moon/astrola.jpg  .

 

Hoagland tvrdi da je u posjedu desetak fotografija snimljenih za vrijeme misije Apollo 10 koje NASA kataloski vodi kao AS‑10‑32‑4822. U verziji za javnost  ovaj niz fotografija je retusiran. Originali, naime, pokazuju "refleksiju sunceve svjetlosti od milje sirokog staklenog svoda"!

(http://www.mufor.org/moon3.htm  ).

 

Astronaut Pete Conrad je vidljiv u viziru astronauta Alan Bean‑a za setnje Mjesecom. Medjutim, par metara iznad Conrad‑a je i "geometrijski objekt" koji lebdi u zraku i cija je sjenka vidljiva (ova fotografija je takodje na gornjoj adresi).

 

Sovjetska letjelica Zond 3 (20.07.1965.) je snimila staklenu (?) strukturu koja se dize 10 milja iznad povrsine Mjeseca na njegovoj mracnoj strani (http://mufor.org/moon2.htm  ).

 

 

 

                                                                             ********

 

 

Mase: "Citao sam ti ona dva zadnja priloga i, pravo da ti kazem, necu o tome da razmisljam. Ako pocnem misliti onda postajem svjestan svoje beznacajnosti u svemiru...

 

Semir: Ali to ipak nije razlog da ne trazimo odgovore na pitanja...

 

Mase: Pa i na Zemlji, medju pet milijardi ljudi, sam beznacajan...

 

Semir: Pa nije bas tako, svaki covjek ima svoju individualnost, vrijednost...

 

Mase: Nego, htio sam da te pitam u vezi kupovine kuce i kredita..."

 

 

 

 

 

 

Robert Monroe  (32)

 

 

3.10.99.

Houston

 

Kao sto sam i najavio na pocetku ciklusa o mentalnim projekcijama, poslednje priloge cemo posvetiti Robert Monroe‑u.

 

Ja se nadam da je smjela tvrdnja da ce "proces i tehnike mentalnih projekcija obiljeziti nadolazeci milenijum" pokazala smisla u proteklim prilozima: O'Donnell‑ovom pregledu obavjestajnih aktivnosti protekle dvije decenije, theta stanju i Univerzalnom Umu unutar svake individue; majoru Ed Dames‑u i njegovoj korporaciji PSI Tech i rezultatima rada za americku vladu i spijuniranja Iraka; Lyn Buchanan‑ovom P>S>I‑u i kontroliranom remote viewing‑u; uzbudljivim nalazima Courtney Brown‑a kroz "Kosmicko putovanje" i "Kosmicke istrazivace", anomalijama na Marsu, Greys‑ima, civilizaciji sa Marsa, Galaktickoj Federaciji i Reptilijancima; necenzuiranim ispovijestima astronauta; iskustvu Ingo Swann‑a, anomalija na Mjesecu i telepatiji plus, prilozima George Leonard‑a i Richard Hoagland‑a.

 

Analiza knjiga Robert Monroe‑a ("Journeys Out of the Body", 1971; "Far Journeys", 1985; "Ultimate Journey", 1994 ‑ jos na citanju), njegove saradnice Rosalind McKnight ("Cosmic Journeys", 1999 ‑ takodje jos uvijek pored mog uzglavlja) i pregled rada The Monroe Institute‑a, slijede narednih par sedmica.  Posvetite li se rezultatima njegovih istrazivanja barem djelomicno nadam se da cete se sloziti sa enormnim znacajem rezultata Monroe‑vog rada.

 

Poslednje cetiri decenije civilizacija modernog covjeka je saznala o dusi, reinkarnaciji i bogatstvu zivota u kosmosu vise nego od njezinog nastanka prije  7.000 godina.

 

Tek ce buducnost pokazati epohalnost Monroe‑vog doprinosa.

 

Kao cetrdesetogodisnjak, sa diplomama inzinjera i novinara, posjedovao je radio stanice u dvije drzave: Virginia i North Carolina. U njihovom je okviru 1958. osnovao manje istrazivacko odjeljenje koje se bavilo razvojem metoda koje ce ubrzati ucenje prilikom spavanja, a uz koristenje zvucnih signala.

 

Deset godina kasnije, uspjesi su nadmasili ocekivanja. Prvobitni cilj je ostvaren: uz pomoc zvuka um je ostajao budan i koncentriran. Ali, ono sto je doslo ekstra bilo je slijedece: uz pomoc zvuka moguce je uspavati um. Taj rezultat promijenio je tok istrazivanja: izvjesni zvukovni modeli ili obrasci mogu izazivati razlicita stanja svijesnosti! I to ona koja nisu uobicajena/svakodnevna za ljudski um.

 

Tri godine istrazivanja u tom pravcu dovele su do osnivanja The Monroe Institute‑a 1971. godine.

 

Robert Monroe nije bio jedan od onih cudaka koji zive samo za nauku i izgledaju bizarno svojoj okolini. Naprotiv. Biznismen, naucnik, javni radnik, suprug i otac dvoje djece, zivio je punim i normalnim zivotom.

 

Njegov Institut u Virdjiniji obrazovao je kroz svoje kurseve blizu deset hiljada naucnika i istrazivaca svih specijalnosti: psihologa, psihijatara, doktora medicinske struke u sirokom dijapazonu, biznismena, vladinih birokrata, bogatasa... Posebno poglavlje se odnosi na saradnju sa americkim obavjestajnim sluzbama: Institut je bio polazna stanica za americke (i inostrane) agente, a posebno one koji su radili na metodama mentalnih projekcija. Bez ikakvog oglasavanja, Institut je prodao preko 2 miliona audio kaseta sa razlicitim kursevima. Autoritet ove institucije je neosporan vec tri decenije.

 

Robert Monroe je svoj zivot posvetio istrazivanju potencijala ljudske svijesti, posebno  kroz upotrebu Hemi‑Sync metode. Rijec je o audio‑valnom sistemu koji pomaze "uspostavljanju sinkronizacije elektricnih mozdanih valova izmedju dvije hemisfere ljudskog mozga (lijeve i desne). Specificni zvukovni obrasci ‑ paterni pomazu slusaocu da dostize/uspostavlja razlicita, zeljena stanja svijesti."

 

Kako rece njegova kcerka Laurie Monroe, danasnja predsjednica Instituta "...Mr. Monroe made his transition on March 17, 1995." No, prije nego sto je izvrsio "tranziciju" u drugu dimenziju u svojim dubokim sedamdesetim godinama, ostavio nam je more uzbudljivog materijala.

 

 

 

 

 

 

 

Van-tjelesna putovanja  (33)

 

 

11.10.99

Houston

 

Prosle sedmice sam bio u posjeti jednoj masinskoj radionici u Houston‑u. Vlasnik je 55‑o godisnji Hjustonijan kome je biznis prije par godina bio u punom usponu. Vrijednost vrlo modernih masina je oko pola miliona dolara. Skoro je saznao da je obolio od raka. Nazalost, to su saznale i njegove musterije. Narudzbe su presusile, a nas John Johnson treba da vraca kredite bankama i placa rezije. Radnici su ga napustili (a do nedavno je imao tri smjene). Dok sam se pozdravljao s njime stisnuo mi je saku snazno. Kao da zeli pokazati da jos ima snage. John‑u su 55 godina.

 

Kaze:"Premlad za penziju, a prestar da ga netko zaposli". U pogledu mu se prepoznaje beznadezna situacija koja je pojacana saznanjem o brzom fizickom nestanku. Nisam od njega nista kupio, ali sam mu pri izlasku preporucio poslednju knjigu Monroe‑a: "The Ultimate Journey". Pazljivo je zapisao naslov i autora i ... znao sam da ce je nabaviti. Nekoliko sekundi u zraku je lebdjelo iznenada steceno povjerenje izmedju nas. Amerikanci, u prosjeku, malo citaju knjige, ali zato pamte procitano.

 

Moj prvi susret s Robert Monroe‑om bio je prije petnaestak godina. Tek ovogodisnje ponovno citanje njegove prve dvije knjige podsjetilo me je da su te slike negdje pohranjene u mojoj memoriji. Tada su mi izgledale apstraktne i tajnovite. Danas sam im se mogao ozbiljno i duboko posvetiti u jednom drugom kontekstu.

 

Robert Monroe je bio pionir u istrazivanju vantjelesnih iskustava. "Journeys Out of the Body" (1971, 1977) je njegova prva knjiga koja je postala klasicnom u svojoj oblasti. U njoj, autor biljezi svoja iskustva u periodu od 13 godina (1958‑1971).

 

Te, 1958. godine, 40‑o godisnji Monroe je prvi put dozivio da mu dusa lebdi iznad fizickog tijela. To se nije desavalo prilikom sna ili meditacije. Imao je punu svijest tog popodneva kada je sve pocelo. Nakon ljekarskih pregleda na kojima mu nisu nista krivog pronasli te su se epizode pocele malo cesce javljati. Prvobitni strah je zamijenila radoznalost. A onda zelja za daljnjim istrazivanjem. I usavrsavanjem metoda za kretanje i putovanjem Nepoznatim i Neistrazenim podrucjima ljudskom umu.

 

Monroe je tvorac (danas vec) naucne kovanice OBE (out‑of‑ the‑body) iskustva. Ukratko rijec je o odvojenosti fizickog tijela od svijesti. Udaljenost moze iznositi pet centimetara ili pet hiljada kilometara, svejedno. U prvim fazama OBE (van‑tjelesnih) iskustava zadrzava se oblik fizickog tijela ‑ glava, ramena, noge itd. Medjutim, sto se postaje iskusniji to se uvidja da svijest/dusa gubi taj humanoidni oblik. Tacnije, nema vise potrebe za njim. Slicno zelatinu koji se izvadi iz kalupa. U prvom momentu jos uvijek ima oblik kalupa. Ali, zatim se topi i postaje bezoblicnom tekucinom.

 

Kada se ovo desi u van‑tjelesnom iskustvu, potreban je samo trenutak da se vratite u prvobitni, humanoidni oblik. Medjutim, ono sto je zaista vazno je da "ti ostajes ti". To se ne mijenja. Osim saznanja da smo mnogo vise nego sto smo mislili.

 

Nema limita gdje ici i sta raditi.U van‑tjelesnom stanju vise nismo ograniceni prostorom‑vremenom. Osjecamo se (nase ne‑tjelesno ja) vrlo komotno u drugim energetskim sistemima. Prisutan je veliki osjecaj slobode. Ipak, nismo do kraja slobodni. Nalikujemo balonu ili zmaju u kojima smo jednom niti povezani sa ‑ fizickim tijelom.

 

Van‑tjelesna iskustva se desavaju dnevno. Nekad za vrijeme sna. Ili dok smo pod anestezijom na operacionom stolu. Ili u onih nekoliko trenutaka besvjesnog stanja tokom nesrece. Dvadeset pet posto Amerikanaca tvrdi da je imalo ovakve dozivljaje u kojima im je dusa vidjela ono sto je – fizicki bilo nemoguce.

 

Kontrolirano van‑tjelesno iskustvo je vrlo efektan nacin da svako sebi dokaze da smo mnogo vise od fizickog tijela. Ujedno, to je i nacin dokazivanja da dusa prezivljava nakon fizicke smrti. "To prezivljavanje je prirodan i automatski proces", kaze Monroe.

 

"Mozes se kretati bilo gdje u vremenu; u proslost, sadasnjost ili buducnost. Mozes posjetiti bilo koji kutak Zemlje, prolaziti kroz Nju ili kruziti oko Nje.

Mozes se igrati oko Mjeseca i Suncevog sistema. Divan je to dozivljaj i inspirativan; doduse, nakon nekog vremena moze postati monoton. Posjetili smo drugu stranu Mjeseca prije nego ju je NASA slikala. Slicno je bilo i sa Marsom, gdje smo proucavali objekte i strukture koji mogu ukazati na forme inteligentnog zivota. Neki od nas su isli i izvan Suncevog sistema i izgubili se – u smislu da, nakon povratka, nisu mogli opisati gdje su tacno bili. Ali, svaki put smo se vratili u svoje tijelo. Bilo je dovoljno fokusirati se na njega."

 

Monroe van‑tjelesna iskustva kategorizira na slijedeci nacin:

 

1. Lokalitet Prvi: iskustva Ovdje‑Sada, dakle vrijeme sadasnje, prostori prepoznatljivi.

 

2. Lokalitet Drugi: limit vrijeme‑prostor ne postoji, oblast za istrazivanje je beskonacna.

 

3. Lokalitet Treci: prostor anti‑svijeta, anti‑materije, anti‑civilizacije.

 

 

                                                       ********

 

 

LOKALITET  I : Ovdje/sada

 

 

10/09/58, popodne

 

"... Ponovno, lebdio sam navise, sa zeljom da posjetim dr. Bradshaw i njegovu suprugu. S obzirom da je bio prehladjen i lezao u sobi u kojoj nikad nisam bio, mislio sam da je to dobra prilika da posjetim njegovu spavacu sobu i kasnije je opisem... Neobicna stvar mi se desila. Kao da je me je neko ispod pazuha podigao i prenio do kuce dr Bradshaw‑a... Oni su bili izvan kuce... Nije mi bilo jasno jer je on trebao biti u krevetu. Imao je obucen lagani sako i sesir, a njegova supruga tamni komplet... Prosli su pored mene... Mahao sam im, ali na mene nisu obracali paznju... Vratio sam se u kancelariju, rotirao u tijelo i otvorio oci. Sve je bilo kao sto sam ostavio... To vece sam telefonirao dr Bradshaw‑u. Rekao mi je da je to popodne izasao do poste misleci da ce mu svjezi zrak pomoci..."

 

15/08/63

 

"... Pokusao sam da "posjetim" prijateljicu R.W. koja je bila na odmoru preko vikenda negdje na obali New Jersey‑a. Legao sam u spavacu sobu oko tri popodne, relaksirao se, osjetio toplotu i vibracije, i onda fokusirano misli o na R.W. Nakon prolaska kroz plavkasto zamagljenu oblast nasao sam se u kuhinji. R.W. je sjedila u stolici u drustvu dvije sedamnaestogodisnje djevojke... Upitao sam R.W. da li zna da sam ovdje. Mentalno je odgovorila da zna, buduci da je oralno jos uvijek razgovarala sa prijateljicama.

Ponovio sam joj pitanje, ali je onda odgovorila da ce se sigurno sjetiti moje posjete. Za svaki slucaj odlucio sam da je lagano ustinem iznad bedra. Jauknula je... U ponedjeljak, kad sam je ponovo sreo na poslu pitao sam je da li se iceg sjeca. Odgovorila je negativno... Nestrpljivo sam je upitao da li se sjeca da je neko ustinuo. Zaprepasteno se okrenula... i rekla da je neko zbilja ustinuo tako jako da je poskocila barem 30 cm. Podigla je majicu i pokazala mi plavo‑smedje tragove ispod rebara..."

 

 

 

 

LOKALITET  II : Beskonacno/beskrajno

 

 

"Lokalitet II  je nastanjen sa bicima razlicitog nivoa inteligencije sa kojima je komunikacija moguca. Vrijeme je, sa aspekta naseg fizikalnog svijeta, ne‑postojece. Ono sto postoji su slike dogadjaja, proslih i buducih, koji nisu odvojeni i svi se stapaju u   s a d a.  Lokalitet II  je prirodni ambijent duse.

 

Oblasti u Lokalitetu II  koji su najblizi fizikalnom svijetu (odnosno frekvenciji) su nastanjeni sa dusama (1) osoba koje su zive ali uspavane, drogirane ili u komi, i (2) dusama skoro preminulih koji su jos uvijek vrlo emotivno vezane za fizikalni svijet." (Ovi opisi nam se cine poznati i puno puta izreceni.)

 

 

"... Koncentrirao sam se da odem tamo gdje su visoko inteligentna bica...Ubrzano sam se kretao navise kroz beskrajno nistavilo. Napokon sam stao. Bio sam u uskoj dolini gdje sam vidjeo grupu muskaraca i zena u ogrtacima. Prisao sam grupi zena i upitao ih da li me poznaju. Ljubazno su mi odgovorili negativno. Okrenuo sam se i isto pitanje postavio covjeku cija se svestenicka odora cinila nekako poznata. Odgovorio je da me zna. Osjetio sam razumijevanje i prijateljstvo u njegovom obracanju. Pitao sam ga da li uistinu zna ko sam. Posmatrao me je kao nekoga ko je sreo starog prijatelja koji ima amneziju. Rekao mi je da cu to sam saznati. Insistirao sam. Trazio sam da mi kaze ko sam bio u poslednjem zivotu. Rece da sam bio svestenik u Pensilvaniji, u mjestu Coshocton... Uskoro sam se vratio u fizicko tijelo.

Malo sam proucavao kartu SAD. To mjesto i manastir nisam uspio naci. Tek kasnije sam preko prijatelja saznao da su katolici zbilja imali mali manastir u blizini nakadasnjeg gradica Coshocton‑a..."

 

 

" ... Taman kad sam se spremao da prodjem navise osjetio sam da mi se za ne‑fizicko tijelo kace nekakva mala bica. Duzine 20‑30 cm licila su na ribe i hvatali su se kao paraziti za mene. Skidao sam ih i odgurivao, ali bi se ponovo vracali... Postoji citav sloj u kome se oni nalaze. Nekada prolazim kroz taj sloj, a nekada ne. Ovaj put sam zastao u njegovom sredistu. Smirio sam se, cekao. Bica su izgubila interes za mene. Kad sam se pokrenuo ponovo su  mi poceli prilaziti. Ponovo sam stao. Naposljetku, lagano sam se krenuo i nisam privukao mnogo paznje. Napustio sam taj ocean sa parazitima..."

 

 

9/9/60, noc

 

"... Odjednom sam osjetio vrlo mocne zrake... bio sam potpuno bespomocan, bez svoje volje... Vrlo jaka sila... Imala je inteligenciju van moga domasaja i shvatanja... kao da se ustremila direktno u moj um... da pretrazuje svaku moju misao i memoriju...Nisam osjetio nikakve emocije...

ne‑personalni "pregled" moga uma. Nakon nekoliko momenata je nestao... "

 

16/9/60, noc

 

"... Ponovo ista sila... ovaj put primam utisak da sam nepovratno vezan za nju... podanicki za visu inteligenciju...i da je to tako oduvijek... i da imam posao na Zemlji. Mozda ga i ne volim, ali mi je to obaveza... Slijede asocijacije "stanice za ispumpavanje"... prljavi, svakodnevni posao koji je moj... i moram ga odraditi, a nista mi ne moze promijeniti situaciju. Velike cijevi, nesto kao ulje prolazi kroz njih. Mnogo je vrijednije nego nafta ili slicno, vitalno je potrebno i vrijedno svuda, ne samo na ovoj Planeti. Ovo se odvija eonima vec... Tu su i druge grupe koje se takmice, a (energetski?) materijal se mijenja za nesto vrlo vrijedno za ova bica... koja su iznad moje moci poimanja..."

 

 

 

 

LOKALITET  III : Civilizacija anti‑materije

 

 

Lokalitet III izgleda skoro identican nasem, veli Monroe. "Prirodni okolis je slican. Tu je drvece, gradovi, ljudi, objekti, kuce, familije, biznisi, putevi... U prvi mah mi se ucinilo da je rijec o dijelu naseg svijeta koji mi je nepoznat. Ipak, nakon pazljivog proucavanja i ucestalih posjeta zakljucio sam da on ne pripada nasem fizikalnom svijetu.

 

Elektricnih uredjaja nema. Elektricitet, elektromagnetizam, svijetla, telefoni, radio i TV ‑ sve je to nepostojece. Motori sa unutrasnjim sagorijevanjem, benzin ili nafta su nepoznati. Automobili su od drveta, lokomotiva od metala, drugacijeg dizajna sa parnom pogonom. Koji nije ni ugalj, ni drvo nego neki veliki kontejneri sa radijacijom unutar. Tockovi se koriste, ali bez guma. Saobracaj nije gust. Obicaji su drugaciji.

Historijski dogadjaji su imali drugi tok nego nasi. Ali evolutivni nivo izgleda vrlo slican, gotovo identican. Ocito je da su pojedini tehnicki i socijalni evolutivni momenti bili drugaciji..."

 

U nastavku, Monroe opisuje svoje posjete ovom Lokalitetu. Kroz seriju od nekoliko desetina eksperimenata, Monroe bi se nasao u tijelu jednog tridesetogodisnjaka. "Radilo se o usamljenom covjeku. Nije bio narocito uspjesan u svojoj oblasti kao arhitekta. Pripadao je nize placenoj klasi. Radio je obican posao u velikom gradu. Zivo je na drugom katu prostrane kuce. Imao je malo prijatelja. Osjecao se strancem u toj sredini."

 

Svoj prvi posjet svom "anti‑ja" Monroe je imao u trenutku kada ovaj napusta autobus.

 

"Vozac autobusa me je posmatrao sumnjicavo dok sam pokusavao da platim voznju. Izgledalo je da se nikome ne naplacuje..."

 

Slijedeci put Monroe je svjedokom emocionalne krize:

 

"...Sreo je Leu, bogatu mladu zenu sa dvoje djece, oboje mladjim od cetiri godine. Lea je bila tuzna, ali vrlo zauzeta osoba koja je prosla kroz veliku tragediju u svom zivotu. Anti‑ja ju je sreo slucajno, ali ga je otada jako privlacila... Ona je bila samo djelomicno zainteresovana na pocetku. Svidjela joj se da ga djeca vole..."

 

I zatim:

 

"... Lea i Anti‑ja su najavili prijateljima da se uzimaju... Uzrujanost je bila velika... nakon samo 30 dana od poznanstva..."

 

Onda je uprskao stvar kad su otvorili svoj biznis:

 

"... Lea je usla u kancelariju i obratila mi se: Radnici zele posuditi neke alate. Anti‑ja je gledao zbunjeno. Nije znao sta reci. Koji radnici, zausti. Lea je odgovorila: Pa, oni na putu, naravno. Ali na putu nema nikoga, rece Anti‑ja. Lea ga je gledala sumnjicavo."

 

Izgleda da je ova posjeta znacila okretanje kola nizbrdo za Anti‑ja. Kad god bi Monroe usao u tijelo naseg nesretnog tridesetogodisnjaka doslo bi do zbunjujucih situacija. Koje nisu bile dobrodosle u ovom drustvu.

 

Uglavnom, vremenom Lea napusta Anti‑ja. On je stalno na nju mislio. Jednom kasnije ju je sreo, ona mu je dala novu adresu, koju je ovaj izgubio. Od srama je odustao da je trazi. Znao je da ce ona misliti da je neorganiziran. I tako je Monroe ostavio ovog frustriranog mladog covjeka da se sam petlja dalje.

 

Ove me price dosta podsjecaju na americke romane iz pedesetih i sezdesetih godina u kojima je obradjivana tematika anti‑materije i anti‑civilizacije. Ljudi iz ovog vremena, romani vele,  imaju svoje civilizacijske dvojnike sa druge strane ogledala.

 

 

                                                               ********

 

 

Dosta detaljno Monroe na kraju knjige opisuje proces separacije duhovnog od fizickog organizma. Ukratko, proces kategorizira na slijedeci nacin:

 

1. Relaksacija kroz dvije moguce metode: auto‑hipnoza i granicno podrucje prije sna (koje smo imali priliku detaljno opisati kod  O'Donnell‑a);

 

2. Stanje vibracije: sjever‑jug polozaj, glava prema sjeveru, bez ikakvog uznemiravanja, ponavljanje odredjenog teksta slicno kod meditativnih stanja, koncentriranje na tamni prostor ispred sebe prvo metar onda dva,  okretanje 90 stupnjeva navise, fiksiranje na liniju paralelnu sa tijelom, osjecaj vibracije na novoj lokaciji;

 

3. Kontrola vibracije: aklimatizacija na novu situaciju, eliminacija straha, mentalno upucivanje vibracija u obliku krugova gore‑dole po tijelu;

 

4. Proces separacije: otpustanje ekstremiteta, metoda "dizanja navise" i "rotaciona tehnika ‑ 180 stupnjeva";

 

5. Lokalni eksperimenti: kontrolirano napustanje organizma u poznatoj sredini;

 

6. Jasno, slijedeci korak je kretanje kroz sve Lokalitete

 

7. Povratni signal: bez obzira gdje se nalazite, pomislite na svoje fizicko tijelo. Rezultat je instantan: dusa se ponovo nadje u polaznoj tacki.

 

Ovaj kratak pregled njegove metodologije daje ideju kojim putem je Monroe prolazio. Zasnovano na vlastitim iskustvima, proces se razvijao dalje dopunjivan procedurama njegovih saradnika. U doba kad je objavio knjigu (1971) on je vec imao osnovan naucni institut koji je poceo raditi sa hiljadama studenata i naucnika sa strogo utvrdjenim tehnikama. To je tema njegove naredne knjige ciji pregled uskoro slijedi.

 

Objavljivanje Monroe‑ve knjige bilo je za neke "najintrigantnije iskustvo bilo koje osobe, mozda sa izuzetkom Carlos‑a Castanede."

 

U svakom slucaju rijec je o covjeku koji imponira: biznismen, tiha porodicna priroda, koji pokusava opisati nekoliko stotina svojih van‑tjelesnih iskustava. Onako kako ih je dozivio. Bez ego‑centrizma.

 

 

 

 

 

 

Matrica  (34)

 

 

25.10.99.

Houston

 

Tome ce brzo i dvadeset godina. Srcan je sa prijateljem u svojoj sobi, vrata su im otvorena. Diskutuju. Ja izlazim u hodnik i cujem djelic razgovora:

 

On: "... tako u metafizici...

Srcan: Metafizika? Sta je to metafizika? "Iza fizike"? Nedostupno culima? Nepostojece!? Ne svidja mi se taj termin. Niti mislim da metafizika postoji kao ozbiljna disciplina..."

 

Nisam siguran da ce se moj brat sjetiti tih rijeci. Meni su ostale urezane u pamcenju. Kao podsjecanje da se cuvamo jakih rijeci ili barem onih u cije znacenje nismo sigurni.

 

Prije dvije hiljade godina, Andronikus sa Rodosa je editirao djela Aristotela. Ukupno cetrnaest knjiga iz serijala nazvanog "Prva Filozofija" bilo je smjesteno iza knjiga o fizici. U skladu s time nazvane su "metafizika" (iza fizike). Aristotel u njima obradjuje fundamentalne koncepte: realitet, egzistenciju, sustinu, kauzalnost, itd. Za odgovore na pomenuta pitanja i shvatanje ultimativne realnosti trebalo je ici iza onoga sto mi dobijamo putem culnog iskustva. Trebalo je, zbilja, otici iza fizike.

 

Od tradicionalnog istrazivackog rada Platona do kraja ovog milenijuma epistemologija (teorija o znanju) se fokusirala na pitanje: "Po cemu znamo da nesto postoji?"

 

Da pojednostavimo. Kako biti siguran u ono sto nam nasih pet cula serviraju?

 

Interesantni odgovori mogu se naci u dva ovogodisnja filma: "Matrica" i "Trinaesti kat". Koji se, opet, na cudan nacin, nastavljaju na iskustva Monroe‑a.

 

Da podsjetim. Monroe u "Vantjelesnim putovanjima" pise:

 

16.09.60.

 

"... Bio sam nepovratno vezan lojalnoscu za ovu inteligentnu silu... tako je oduvijek bilo i bice... a na Zemlji sam bio zaduzen da obavim posao... Imao sam dojam ogromnih cijevovoda, od antickih vremena... Nesto nalik nafti je prolazilo kroz njih, ali je bilo mnogo znacajnije i vitalno potrebno u kosmosu... Ovaj proces se vec odvija eonima... bile su i druge grupe superiornih bica... i medjusobno se takmicile..."

 

Trideset godina kasnije dolazi iskustvo sa "Matricom" kao vrlo podsticajno. Film je imao svoj uzlet ovog proljeca kada je jednu sedmicu bio vodeci komercijalni film u americkim kinima.

 

"The Matrix", uloge Keanu Reeves, Laurence Fishburne, sadrzaj (prema: http://movies.excite.com/?movie_id=247348&zip =  ):

 

"U bliskoj buducnosti, kompjuterski haker Neo otkriva da cjelokupan zivot na Zemlji mozda nije nista vise nego fasada kreirana od strane zlonamjerne cyber‑inteligencije. Svrha: "zamazati" nam oci dok oni iz nas crpe nasu zivotnu supstancu. Njome oni hrane kampanju "Matrice" da ovlada stvarnim svijetom. Neo se pridruzuje  istomisljenicima‑ratnicima koji se bore da zbace "Matricu"."

 

U filmu se, doduse, kao superiorni organizam pojavljuje produkt vjestacke inteligencije, tzv. "Matrica". Podrazumijeva se da je vjestacku inteligenciju kreirao covjek koja se onda okrenula protiv stvaraoca.

 

Zamijenimo li uloge zemaljske Matrice sa vanzemaljskom "inteligentnom silom" dobijamo identican koncept kao Monroe.

 

Mjesto metafizike u svemu ovome?

 

OK. U filmu se detaljno objasnjava princip po kome nasa cula rade. Nervni zavrseci salju elektro‑impulse mozgu koji ih procesira. To je ono sto nazivamo stvarnoscu.

 

I Aristotel i Platon i more drugih mislioca postavljaju pitanje kako provjeriti tu sliku stvarnosti. "Matrica" nas upozorava da se vjestim falsifikatom elektro‑impulsa mozak moze zavarati. Ako nam programirani impulsi "daju" informaciju da, na primjer,  pijemo najbolje vino, mozak ce, obradom krivog inputa, doci do pogresnog zakljucka. Koji glasi: mi zbilja pijemo najbolje vino.

 

Ono sto film "Matrica" i Monroe sugeriraju je postojanje superiornije inteligencije koji imaju nacina da nas programiraju na nacin koji im najvise odgovara. I da nas uvjerljivo zavaraju. Uostalom, ne radimo li i mi istu stvar svakodnevno? Samo sa bicima u odnosu na koje smo mi superiorniji. Kokama nosiljama skracujemo dan duplo (igrom sa vjestackim svijetlom)  da bi donosile dva puta vise jaja. (Primjera je, naravno, bezbroj.)

 

U manje zapazenom filmu "The Thirteenth Floor" (Craig Bierko, Gretchen Mol, Armin Mueller‑Stahl) takodje se ispituje stvarnost. Triler istrazuje bezbroj mogucnosti kompjuterski simuliranih univerzuma, u kojima ljudi samo vjeruju da stvarno postoje.

(http://www.spe.sony.com/movies/13thfloor/lobby/main.htm  ).

 

Kompjuterski viz Douglas Hall, zajedno sa svojim sefom, kreira Los Angeles iz 1937. godine na kompjuterskom cipu. Kada mu je sef ubijen, Hall postaje glavni osumnjiceni. Odlucuje da, preko 13. kata (na kome su svi kompjuteri i programi i gdje se nalazi prolaz u vremenu), krene u potragu za istinom.

 

Istina, na kraju, biva surova. Oba svijeta, i onaj iz 1937. i onaj iz 1999. su samo vjeste kreacije. Kreator postaje kreirani. Hall strada, da bi se na kraju filma probudio u novom vremenu, trideset godina ispred ovog sadasnjeg.

 

 

 

 

 

Daleka putovanja  (35)

 

 

30.10.99.

Houston

 

Prva septembarska kisa u Bolu znaci kraj ljeta. Zahladi. Turisti odu. Skola pocne. Iz godine u godinu smo se pocetkom septembra vracali za Sarajevo prethodno se pozdravljajuci sa nonom i nonotom. Tih godina trajektne i autobuske veze za Split su bile u cetiri ili pet ujutro. Prije odlaska bi usli u njihovu spavacu sobu, poljubili ih. Nono je bez zubne proteze sa zalizanom zuckasto sijedom kosom izgledao sicusniji nego obicno. Rastanci bi mu tesko padali. Redovno nam je govorio da ne zna da li cemo se vidjeti dogodine. I jednom, u njegovoj osamdeset petoj godini, martovske noci, Tanja nam je javila da je nono... umro. Vec slijedeceg dana bili smo u Bolu. Usao sam u njihovu spavacu sobu, ovaj put bez namjestaja. Otvoreni kovceg je bio na sredini sobe. Prisao sam mu. Stavio ruku na ledeno celo. Poznato naborano lice bilo je nekako drugacije. Nos veci. Oci nepovratno zaklopljene. Osjecao sam da mu je dusa tu, u sobi. Osvrtao sam se oko sebe... Pogreb je bio dostojanstven. Dugacka kolona isla je sporo preko kamenih ulica. Ponistre su bile zatvorene. Ispod skura crne marame.  Crkvena zvona su se ipak (prvoborac!) cula. Poslednji prolaz kroz luku, pored brodova i mirnog mora... Tanja mi je pricala da je dvije noci prije tranzicije (transformacije, napustanja ovog fizickog tijela) nono bio sa njom. Lezao je na krevetu. Zapitao ju je:

 

‑ Tanja, vidis li mamu na krevetu?

‑ Mama je u kuhinji, pape.

‑ Ma ne, moju mamu.

‑ A, ne vidim, pape.

‑ Kako ne vidis, sidi na krevetu, pored mojih nogu.

 

Slicna scena se ponovila i sutradan. Majka je docekivala sina. (Tanja je to protumacila da mu se prividja. Mada nije bila bas sigurna, jer to nije bio usamljen slucaj za koji je znala.)

 

Cest je slucaj da se dobrim, ovozemaljskim dusama, javljaju njihovi najblizi

u trenucima prelaska iz jedne u drugu dimenziju. Da im olaksaju prelaz.

 

 

                                                                  *********

 

 

Dugoocekivana druga knjiga Robert Monroe‑a "Far Journeys" objavljena je 1985. pokrivajuci period od 1971‑1985. Elizabet Kubler Ross je napisala: "Daleka putovanja" je divna knjiga. Opisuje, po prvi put, u lako shvatljivoj formi, ciklus ljudske egzistencije kroz zivot i smrt."

 

Ili,  dr. Charles Tart, psiholog sa UCLA, koji tvrdi da je ova knjiga "... izuzetan doprinos razumijevanju ljudske duse."

 

Monroe Institut je svoje prve godine rada bazirao na Hemi‑Sync metodi. Rijec je o postupku sinkronizacije mozdanih hemisfera Poznato je, naime, da je mozak podijeljen na lijevu i desnu hemisferu. One izvrsavaju totalno razlicite i odvojene funkcije. Pri tome, gotovo u putpunosti, lijeva hemisfera ima prevagu. Mi smo civilizacija kojom vlada lijeva polovina mozga. Na primjer: govor, pisanje, matematika, rezoniranje, sjecanje detalja, mjerenje vremena. Dakle, logicno, racionalno misljenje. Desna polovina generira ideje, osjecaje, intuiciju, emocije, muziku. Pa cak i kada se desna polovina okurazi da nesto nametne, ubrzo lijeva hemisfera preuzima stvar u svoje ruke, analizira, klasificira, trazi logicno mjesto.

 

Hemi‑Sync metoda koristi zvuk da simultano kreira identicnu frekvenciju u obje mozdane hemisfere.

 

Kada nase uho cuje odredjeni zvuk (signal), u mozgu se stvara imitacija frekvencije tih signala(elektro signali). Razliciti elektro‑mozdani signali su indikatori razlicitih stanja svijesti. Kada smo budni mozak ima vrlo specificnu rezonanciju. Kada spavamo, neku drugu.

 

Pomenuti Institut je prvo proucio koja je frekvencija karakteristicna za pojedina stanja svijesti. Ubrzo su, emitiranjem razlicitih zvukovnih paterna, bili u stanju da slusaoca posalju u zeljeno stanje svijesti.

 

Slijedeci korak je dosao sa razlicitim frekvencijama za dvije mozdane polovine. U lijevu strane bi emitirali zvukovni signal od, recimo 100, a u desnu od 125. Signal koji bi mozak generirao bio bi 25. Taj elektro signal bi producirao odredjeno stanje svijesti.

 

Pojedina stanje svijesti, opet, mogu donijeti niz beneficija. Recimo, Institut je pronasao koja frekvencija je najpogodnija za tzv. "ucenje u snu". Ili koja frekvencija odgovara psihijatrima da najefikasnije uticu na pacijente. Ili kako najbolje pomoci sizofrenicarima i otkloniti mnoge simptome bolesti...

 

Nama je ipak  najinteresantiji  tzv. Gateway Program koji se opisuje u knjizi. Tokom osam godina, tri hiljade subjekata je participiralo u preko 60,000 eksperimenata/testova. Taj broj daje solidnu osnovu za naucne zakljucke. Trideset posto su bili profesionalci: psiholozi, psihijatri, profesori, naucnici, inzinjeri, itd.

 

Nekoliko izvoda:

 

"1644 ‑ C.M.

 

... Nastavio sam do 26. nivoa gdje sam primio poruke za druge ucesnike u Programu. Kasnije sam se pomjerio u 27. gdje sam ranije nasao svog oca. Osjetio sam da je zauzet pa sam nastavio u jos neistrazeno podrucje... Mnogo je ljudi (dusa) mililo okolo. Izgledali su kao hologrami, ali su ostavljali utisak da su zivi. Neki su me ignorirali, neki su mi se sklanjali, ali nekolicina me je radosno pozdravila... Poslije sam osjetio da su mislili da cu ih povesti natrag...Neki su mi rekli da cekaju da im tijelo umre da bi mogli biti slobodni (u zakljucku C.M. tvrdi da je rijec o dusama komatoznih ljudi koji vegetiraju u zdravstvenim institucijama i koje medicina nije u stanju da reanimira.)."

 

"2312 ‑ C.F.

 

... I dok sam prelazio na slijedecu kasetu, u sebi sam ponavljao misao da bih zelio da osjetim da sam dio univerzalne ljubavi u kosmosu... Neocekivano sam bio uvucen od strane mocne sile u jednu od prostorija. Vidio sam mladog psihologa iz Programa s kojim nisam puno komunicirao... Cinilo se da lebdim iznad njega, da su moje vibracije i njegove vibracije. Dobio sam zelju da se spojim i postanem dio njega, da postanemo jedno... Doslo je do izvanredno jakog energetskog spoja koji je eksplodirao u nama... iskustvo koje se ne moze opisati rijecima, totalno i apsolutno, koje nas je drzalo jace nego bilo sta zemaljska misao moze sebi predstaviti. Sto sam vise davao vise sam primao... Kao dvije energetske lopte koje postaju jedna, perfektna energija (sjecam se misli kako fizicki seks blijedi u poredjenju sa ovim dozivljajem)... Sjecanja iz proslih zivota su navirala kao svjetlosni blijesci...

 

Nakon budjenja susreli smo se u konferencijskoj dvorani... uporedili smo price, iskustva, da bi bili sigurni da ne pretjerujemo. Nase price su odgovarale jedna drugoj kao puzle, izvanredno se slazuci i dopunjavajuci..."

 

 

"T.C. (fizicar) #332

 

... Imala sam dva susreta. Prvi sa ne‑vidljivom inteligencijom. Nije bio pricljiv ni zainteresiran da komunicira sa mnom. Drugi je slucaj mnogo interesantniji. Nije to bila samo inteligencija. Dobila sam kompletnu sliku.

 

Zensko, u kasnim tridesetim, bilo joj je drago komunicirati sa mnom, ponudila se da mi pokaze okolo... Pokazivala mi je neki zid i dvoja vrata, nista narocito. Ali njoj se to cinilo posebnim, kao neki znakovi ili iregularnosti... Pitala sam je da li joj je poznata egzistencija fizicke materije. Trazila mi je da joj to poblize objasnim. Nisam imala pojma kako da joj predstavim fizicku materiju... Pozdravila sam je...

 

(Monitor): Dobro. Na povratku, nastoj da zapamtis i razumijes tip energije s kojim se susreces.

 

(tri minute kasnije)... Ponovo sam uspostavila kontakt sa istom zenskom osobom. Iznenadila se mom povratku. Pitala sam se kako ona stvarno izgleda. Da li mi samo zamisljamo humanoidnu formu jer nam tako vise odgovara? U razgovoru s njom sam zakljucila da i ona stvara imidz mene onako kako joj je prihvatljivije... Rekla sam joj da je moje fizicko tijelo na drugom mjestu... To joj je zvucalo nevjerovatno. Mislim da mi nije vjerovala. Pitala sam je za njen svijet. Odvela me je do muske osobe... koja je telepatski nesto crtala. Mogla sam zakljuciti da se nasi svijetovi umnogome podudaraju... S tim da oni nisu imali mogucnost da napustaju svoje tijelo kao ja... Neke od njegovih slika nisam mogla razumjeti, tako da smo odustali od daljnjeg objasnjavanja. Cini se da neka bazicna fizika vlada svijetom njihove realnosti. Nisam prepoznala mnoge strukture i naprave..."

 

 

"J.C.A. (socijalni radnik)

 

 ... Razgovaram sa svojim zelenim covjekom i vidim da ima zeleni ogrtac. Kaze da mu to ne treba, ali ga nosi da bi meni bilo ugodnije. Zna da jos imam strahove kad izlazim iz fizickog tijela i pokusava da mi olaksa to iskustvo. Rece da me, na neki nacin, nadgleda. On je odgovoran za moj razvoj i duhovni napredak... Ocito da je bio kroz mnogo zivota i razlicitih vremenskih perioda..."

 

 

"B.Y. (kompjuterski dizajner)

 

... Ponovo sam kontaktirao izvor i pitao ga da li mu je poznata nasa planeta. Odgovorio je da je to "njegova teritorija". Osjetio sam da je u fazi kada mu je zadatak da radi s nama i da nam pomogne da maksimiziramo nase iskustvo na Zemlji... Ne da ga samo prodjemo i odradimo, nego da izvucemo najveci efekat od naseg boravka ovdje..."

 

 

"S.H. ("energija" u tijelu socijalnog radnika), 18 minuta, # 366

 

... Kao sto sam ti rekao ranije, biljke egzistiraju od prvog do sedmog nivoa. To je njihova frekvencija. Zivotinje su od osmog do cetrnaestog... Od petnaestog do dvadeset prvog je ono sto vi zovete ljudskim zivotom na Zemlji. Kada osoba dospije do dvadeset prvog nivoa onda ima mogucnost izobra: ostati tu u ljudskoj formi ili napredovati i odreci se ljudskog

oblika.

 

(Monitor): Odreci se ljudskog oblika?

 

U vasem slucaju most je izmedju dvadeset drugog i dvadeset osmog nivoa. To su nivoi u koji dospijevate nakon fizicke smrti. Ti si sada na dvadesetom nivou i uskoro ces imati mogucnost izbora realma izvan fizickog zivota. Ali tamo ne mozes ostati ukoliko se ne odreknes ljudske forme. Da li je sada jasnije?

 

...I onda kada osoba ili svijest, mi zapravo govorimo o svijesti, dospije na dvadeset osmi nivo, most je predjen. Od te tacke, ukoliko svijest zeli dalji napredak, mora se odreci bilo kakve mogucnosti povratka u humani nivo. Nema vise ljudskih inkarnacija. Drugih zivotnih oblika u svemiru ‑ da, ali ne vise ljudskih...

 

...Mozda lakse mogu objasniti putem slike sedam krugova sa sedam nivoa u svakom (ukupno 49 nivoa). Zamisli prva tri kruga kao nivoe vase fizicke materije: biljke, zivotinje i ljude. Cetvrti krug je most o kojem sam govorio. Tu vasa svijest odlucuje hoce li ici naprijed ili se vratiti unatrag. Moram reci da se mnogo njih vraca natrag na nize nivoe u fizicko oblicje. Gornja tri kruga su takozvani spiritualni realmi... Jednom kada dostignes cetrdeset deveti nivo, onda napustas ovaj realm egzistencije. To naravno ne znaci da si dostigao najvisi duhovni nivo. To jednostavno znaci da si zavrsio (apsolvirao) sa kompleksom od sedam krugova i 49 nivoa...

 

E sada zamisli da je ovaj kompleks samo dio jednog veceg kruga. Koji je opet pocetni krug u nivom ciklusu od 49 nivoa. I nakon njega slijedi novi ciklus od sedam jos vecih i kompleksnijih krugova...Tako mozes dobiti ideju sta je to beskonacnost iskustava u kosmosu. Kraja nema.

 

(Monitor): Moram priznati da ovo tesko pada mojoj jadnoj svijesti zaglibljenoj u fizickom svijetu.

 

... Razumijem. Ja sam vrlo blizu kompletiranju poslednjeg nivoa, a opet, ponekad, budem svjestan koliki je put preda mnom... Moj nivo svijesti je nivo ljubavi. Ostavljam te u ljubavi. Prijatan dan."

 

 

 

 

 

Daleka putovanja II  (36)

 

 

17.11.99

Houston

 

Priblizavao mi se deseti rodjendan. O sebi sam mislio da sam prosao kroz mnostvo dogadjaja. I onih na javi. I u snu. Posebno su upecatljivi bili snovi u kojima padam, sa litice ili odnekud sa visine. Momenat prije pada bih se budio... Trideset godina kasnije razgovaram sa Dariom. O snovima. I on se sjeca nekoliko u kojima bi se budio prije pada.

 

 

                                                                   ********

 

 

Robert Monroe u knjizi "Daleka putovanja" sumira nalaze iz istrazivanja Instituta do 1984:

 

1. Svi ljudi se nalaze u van‑tjelesnom stanju tokom spavanja. Kretanje i padanje je jednostavno proces izlaska iz faze fizickog vremena‑prostora. Duboko spavanje ili "delta" spavanje predstavlja tacku u kojoj je svijest kompletno odvojena od fizikalne stvarnosti, a fizicko tijelo operira automatski. Pri tome je pre‑programirano alarmom da prizove svijest u slucaju potrebe.

 

2. Forma dinamicke energije je prisutna u svom organskom zivotu. Ova forma energije ulazi u fizicko tijelo prije rodjenja i napusta ga nakon smrti postajuci pri tome bogatija za novo iskustvo. Razlika izmedju ljudskog iskustva i iskustva biljaka i zivotinja je u stupnju kompleksnosti pojedinog organizma.

 

3. Ljudska svijest je samo manifestacija sistema stvorenog od strane (gore pomenute) forme energije.

 

4. Ljudski i ostali oblici svijesti su po svojoj prirodi ne‑fizicki. Kao takvi oni ne zavise od prostora i vremena. Jednom, kada zavrse sa zemaljskim iskustvom, oni se krecu dalje u skladu sa svojom energetskom matricom. (Jednostavnije receno, sto bogatije iskustvo, kompleksnija buducnost nas ceka.) Voljeli mi to ili ne, ova forma svijesti nastavlja sa postojanjem i nakon zavrsetka sa fizickim iskustvom (tacnije i nakon hiljada fizickih inkarnacija). Nema odmora. Ni za koga.

 

Tokom niza eksperimenata/iskustava u Institutu posebno intrigiraju ona o "energetskim bicima".

 

Tako, na primjer:

 

SS, # 367, 10:10 min

 

"...Rade na mojim nogama, sada. Dvojica na kraju ... svaki od njih uzima po jednu i... masiraju me. Oni su energetska svjetlosna bica. Vrlo su njezni i rade na drugacijem nivou nego sto je moja fizicka noga. Rade na mom "drugom tijelu". Mom energetskom tijelu. Dodiruju mi nozne prste. Osjecam dosta energije izmedju njihovog dodira i moga energetskog tijela. Izgleda dobro... kao da me golica... "

 

Na osnovi nekoliko stotina slicnih iskustava slijede ovakvi zakljucci o tehnologiji sa kojima raspolazu:

 

‑ sposobnost da se ukloni energetska supstanca iz ljudskog fizickog tijela bez prekida bioloskih funkcija; ova tehnologija se primjenjuje rutinski, kao da je izovodjena mnogo puta do sada...

 

‑ sposobnost da se udje u takvo "slobodno" fizicko tijelo i operira s njime bez prekida normalnih zivotnih funkcija...

 

‑ totalni pristup uskladistenim informacijama ‑ memoriji pojedinca...

 

‑ sposobnost da se prenosi izvucena ljudska esencija (energetska supstanca) u druge prostore i realme, i zatim vraca natrag, pod potpunom kontrolom i sigurnoscu...

 

‑ ova tehnologija moze proizvesti energetski snop, koji se prvo prevodi kao svijetlost; kroz njega ljudska esencija moze da putuje, informacije da se krecu, a operator na toj tehnologiji da ulazi u zemaljski fizikalni svijet.

 

Nakon stotine posmatranih van‑tjelesnih iskustava, zakljucak je da se naucilo malo o necemu tako grandioznom. Naravno, limitiranost individua i njihov pokusaj da to prevedu na zemaljske termine i iskustva je doprinio tome... Usto, i sama energetska bica su ljubazno upozoravala da ljudski patern razmisljanja ne moze da shvati/prepozna sta mu se dogadja i s cime se susrece.

 

"Ko su bica koja koriste ovu tehnologiju?", pita Monroe i odgovara: "Neka su priznala da nisu nikada bila u ljudskom oblicju u fizikalnom zivotu; neki jesu, ali prije nekoliko hiljada godina; neki su, opet, bili u fizickim tijelima, ali na drugom kraju svemira."

 

Jos dva zapazanja:

 

"Primjena ove tehnologije je totalno benigna. Ali, postoje pravila i restrikcije upotrebe..."

 

"Sva druga inteligentna bica, bilo u ovom fizikalnom svemiru ili u drugim energetskim sistemima, koriste formu komunikacije koja je totalna i ne‑verbalna (nazovimo je tro‑dimenzionalno telepatskom)."

 

 

                                                                         ********

 

 

Prvi dio knjige je suma iskustava voditelja Instituta i ucesnika u programima. Drugi dio knjige su prepricani razgovori autora knjige sa razlicitim energetskim bicima. More interesantnih putovanja i odgovora. Ali, to je pojedinacno iskustvo i ne moramo ga doziviti "naucno".

 

Ipak, jednu od poruka cu prenijeti:

 

"Za one, koji ce da umru, postoji zivot.

Za one koji bi sanjali, postoji realnost.

Za one koji se nadaju, postoji znanje.

Za oni koji bi da se razvijaju, postoji beskonacnost."

 

I, jos jednu:

 

"... Bili smo u prostoru izmedju Zemlje i Mjeseca. Bilo je vrlo jasno, ne kao prije... Okrenuo sam se prema Mjesecu... Ispred mene je bio ogroman, metalno‑sivi objekat, dugacak, sa kupolom na najsirem kraju.

 

‑ Svemirski brod?

‑ Tvojom terminologijom receno, da. To nije plod ljudske ruke. Mnogo ih je oko Zemlje u ovom trenutku. Njihovo porijeklo jeste iz vaseg fizickog univerzuma, ali ne iz vaseg vremena... Oni su fokusirani na vasu planetu... isto kao sto i vi posmatrate druga bica... svrha je potpuno ista..."

 

 

                                                                       ********

 

 

Epilog knjige sadrzi vec dobro poznatu Monroe‑ovu klasifikaciju prstenova oko Zemlje.

 

Prvi prsten: Kompletno fokusiran na dogadjanja u ljudskom fizickom stanju. Duse umrlih nisu svjesne da postoji ijedan drugi svijet osim fizickog i bezuspjesno pokusavaju da uspostave kontakt sa fizickim zivotom; mnogobrojni.

 

Drugi prsten: Spavaci ‑ ova grupa je jos uvijek prikopcana na fizicka tijela negdje u prostoru‑vremenu.

 

Treci prsten:"Zakljucani" ‑ fizicki mrtvi, a da toga nisu svjesni.

Pokusavaju nastaviti fizicku egzistenciju.

 

Cetvrti prsten: "Divlji" ‑ nisu svjesni da nemaju fizicka tijela; ipak znaju da su nekako drugaciji; nemaju zelje za ucenjem; repliciraju fizicku realnost, cesto u bizarnim oblicima; mogu biti zlocesti; malobrojni.

 

Ovdje zavrsavaju unutrasnji prstenovi.

 

Slijedi ne toliko gust omotac:

 

Peti prsten: Bica su svjesna da vise ne egzistiraju u ljudskoj formi, ali nemaju memorije o drugacijim mogucnostima. Nisu mnogobrojni.

 

Sesti prsten: Najveci prsten od svih; posjeduje neodredjeno veliki broj pod‑prstenova; sva bica znaju da nemaju vise fizicku egzistenciju; u sredistu ovog prstena je dominantna sila "Ljudske prostorno‑vremenske iluzije"; na vanjskom omotacu prstena, pak, je dominantna sila "Ne‑fizikalnog realiteta".

 

Slijedi poslednji omotac, sa samo jednim prstenom:

 

Sedmi prsten: "Seniori" ‑ "Last‑Timers", oni koji se pripremaju za njihovo zavrsno humano isksutvo; izgubili su svoj sivkasti izgled i izgledaju gotovo potpuno bijeli; komuniciraju samo medju sobom; tesko je pratiti njihov poslednji ulazak u ljudsko oblicje ‑ suvise je brz i instantan; njihov izlazak iz zavrsnog ciklusa nalikuje svijetlosnom bljesku; krecu se vrlo brzo kroz donje prstenove i omotace; u momentu prolaska kroz finalni prsten, iznenada nestaju sa vidika, ne ostavljajuci nikakva traga za sobom.

 

Drugaciji nacin za opis ovog procesa.

 

Energetska jedinica (ja, ti, ono originalno ja) se krece kroz ovaj fizicki univerzum. U trenutku prolaska pored Zemlje biva privucena humanim energetskim poljem. Jedinica odlucuje da prodje blizu radi prikupljanja dodatnih informacija. Sto blize prilazi zemaljskom omotacu smanjuje se otpornost Jedinice. Na koncu, biva uvucena u energetsko polje. Prolazi kroz razlicite slojeve sve dok i sama ne postane dio tog energetskog polja.

 

Zatim dolazi prvo zemaljsko iskustvo. Pa drugo, trece... Sa svakim novim boravkom, sve se vise vezuje za dogadjaje i druga bica... I po izlasku iz fizickog oblicja se nalazi u sve nizim prstenovima... Postaje sivom. Nakon bezbrojnih inkarnacija razvija i skladisti energiju sa kojom se krece ka vanjskim prstenovima... sve dok ne skupi takvu energetsku masu koja je veca nego sto je bila u trenutku kada se Jedinica kretala prema zemaljskom omotacu... akumulacija iskustava i informacija, prolazak kroz ljudsku egzistenciju, proces ucenja, povecana energija, sve to stvara preduslov za napustanje ovog energetskog polja...

 

I kretanje ka jos i vecim neistrazenim oblastima...

 

Zavrsna rijec o "ulasku u fizicko".

 

Rijec je o intenzivnoj, ali neobicnoj skoli. Uvjeti za ulazak u fizicko oblicje su dosta striktni. Slicno detaljnim ugovorima.

 

Prvo, energetska jedinica se mora sloziti da dimenzija prostor‑vrijeme stvarno postoji;

 

Drugo, mora prihvatiti da postoji vrijeme i vremenski okvir, kao na primjer, cinjenica da je sada 1999;

 

Trece, mora se sloziti da je planeta Zemlja zbilja dizajnirana i kreirana u formi u kojoj jeste;

 

Cetvrto, mora prihvatiti da svijest, koja se javlja kod covjeka, ima odredjene karakteristike i limite;

 

Peto, zatamnjuju se, brisu, memorije iz ranijih iskustava da ne bi dolazilo do smetnji tokom konkretnog zivotnog iskustva.

 

Kada se "ugovor" utanaci i izabere "ulazna tacka", dolazi do realizacije. "Radjanja zivota".

 

 

 

 

 

 

Mars Polar Lender  (37)

 

 

5.12.1999.

Houston

 

Sami kreiramo slike onoga sto zovemo "stvarnost".

 

Koliko puta se iznenadimo kada shvatimo da nasa stvarnost ne odgovara slici naseg sugovornika. Mislimo da imamo iste ulazne informacije, pouzdamo se da je njegov misaoni proces "normalan, standardan, ocekivan". Ali, kao output, dobije se neka bizarna slika koja ne odgovara nasoj.

 

I tako uvijek iznova.

 

(Srecom, ima i druga strana. Sretnemo osobu s kojom imamo zajednicke misli. I ‑ znamo da nam je bliska.)

 

 

                                                                     *******

 

 

Citajuci Robert Monroe‑a upada u oci jedan detalj iz njegove biografije: uspjesan biznismen, istrazivac duhovnog, humanista. Njegov zivot je upecatljiv primjer.

 

 

                                                                     *******

 

 

U avgustu i septembru sam dva puta pominjao NASA‑ina skorasnja iskustva sa Marsom (naslovi priloga: "NASA/Mars" i "Astronauti govore"). Courtney Brown je pominjao Mars u (obradjenim) knjigama: "Kosmicki istrazivaci" i "Kosmicko putovanje".  Sjecate se septembarskog unistenja americkog satelita kada se priblizio Marsu. I, napokon, prije tri mjeseca smo najavili novi, decembarski satelit. Misija: na polu istraziti nalazista vode ispod cvrste povrsine.

 

Ispred mene je isjecak novina iz subotnjeg (4. decembar 1999.) izdanja "Houston Chronicle"‑a, vodeceg lokalnog lista. Prva stranica, udarni naslov: "Mars Lander, telefoniraj kuci". Pa dalje.

 

"Sudbina NASA‑inog svemirskog broda "Mars Polar Lender" i dva pripadajuca satelita, koji su u petak usli u Marsovu atmosferu, je nepoznata... Brod pez posade, opremljen da iskopava tragove zamrznute vode, nije kontaktirao Zemlju nakon ocekivanog spustanja na povrsinu Marsa. Sve komunikacije su zaustavljene nakon sto je letjelica usla u 80‑milja siroku atmosferu Marsa... Takodje je nepoznata sudbina dvije male letjelice nazvane "Deep Space 2" koje su nezavisno trebale da udju u Marsovu atmosferu...

 

Ne planiramo da odustanemo, izjavio je operativni menadjer NASA‑inog programa, Richard Cook.

 

Dogadjaji od petka podsjecaju na gubitak letjelice "Mars Climate Orbiter" od 23. septembra 1999. Nakon sto su komunikacije sa Zemljom izgubljene, pretpostavlja se da je letjelica prohujala pored planetarne atmosfere zbog navigacionih gresaka."

 

Sic! Prisjetimo se septembarskih izvjestaja kada je receno da se letjelica spusta na povrsinu Marsa. Ali, ne mozemo kriviti ljude koji nesto moraju napisati za javnost. Ili, pak, da ih krivimo?

 

Onda je isla nebulozna prica o greskama u navigaciji zbog mijesanja metrickog i engleskog sistema mjera.

 

E, sad. Ovdje imamo vijest objavljenu na naslovnoj strani jedinog dnevnog lista u petomilionskom americkom gradu. Ista vijest se vrti sirom svijeta. Ljudi kao dr Courtney Brown detaljno objasnjavaju ste se zapravo desavalo sa nekoliko letjelica upucenih ka Marsu od sredine osamdesetih godina do danas.

 

Eto i ja sam dao mogucnost da svako od nas zbroji jedan i jedan.

 

Rezultat je ono sto zovemo slikom stvarnosti. A ona je svakom drugacija. Jer su prioriteti drugaciji.

 

 

                                                                     ********

 

 

Pokazujem naslov iz novina Oksani. Ona se prisjeti mojih priloga prije par mjeseci. Poveze. "Sta kazes", pitam. "Tako je", odgovori (s tonom, pa bar je to jasno). I nastavlja. "Hoces li opet reci Tonki da me volis kad dodje u Houston?".

 

U pravu je moja zena. Ljubav prije i iznad svega. U svakoj od nasih slika.

 

 

 

 

 

Ultimativno putovanje  (38)

 

 

19.12.99.

Houston

 

Sada se, napokon, vratimo Robert Monroe‑u i njegovoj trecoj i finalnoj knizi:"Ultimate Journey" koju dr Elisabeth Kubler‑Ross smatra "...the best of Robert Monroe's books".

 

Prisjetimo se. Njegova prva knjiga, "Van‑tjelesna putovanja" je izdana 1971. Prema dr Charles Tart‑u, vodecem ekspertu u oblasti svijesti i ljudskog potencijala, "...veliki broj ljudi je pronasao smiraj i pomoc u saznanju da nisu sami niti ludi samo zato sto su imali van‑tjelesna iskustva". U toj i narednoj knjizi, "Daleka putovanja", Monroe biljezi van‑tjelesna iskustva u vremenskom razdoblju od preko 30 godina i ustanovljava reputaciju pionira u poniranju u ljudsku svijest.

 

Napokon, u trecoj knjizi, "Ultimativno putovanje", istrazivanje ide korak dalje. Objasnjava kako je pronasao novi pravac, proputovavsi ga i otkrivsi svrhu svoje ekspedicije. Jos vaznije, on opisuje i iskustva nekoliko bliskih saradnika Instituta te studenata koji su ponovili isto iskustvo.

 

Radeci na svojoj trecoj knjizi, doslo je do neocekivanih i tuznih dogadjaja, kada je njegova zena Nancy obolila od raka. Kraj knjige koincidira sa njenim odlaskom iz fizicke realnosti. Nedugo nakon objavljivanja (1994.) Monroe se pridruzuje svojoj voljenoj supruzi.

 

Monroe Institutom danas rukovodi njegova kci Laurie Monroe, a internet adresa je: www.monroe‑inst.com

 

 

                                                                 ********

 

 

Cesti su susreti Monroe‑a sa energetskom formom koju on naziva INSPEC (Intelligent Species) i koja (odnosno koji) je duhovno superiorniji u odnosu na njega. INSPEC cesto sluzi kao vodic Monroe‑u. (Zovimo ih, odsada "M" i "I".)

 

"Nase uobicajeno mjesto sastanka je bila tacka kad se prodje "H pojas". To je vrhunac ne‑kontrolisanih misli koje izviru iz svih zivih formi na Zemlji, a osobito ljudi. Rijec je o ne‑organiziranoj, kakofonicnoj masi nesredjene energije. Amplituda svakog segmenta je odredjena emocijama koje su sadrzane u mislima... Ovaj pojas sadrzi ne samo sadasnje, vec sve misli koje su ikada postojale. One su kontinuirane i simultane...starije radijacije su naslagane, tako da posmatrac sa strane uglavnom hvata one tekuce, danasnje informacije...

 

Brzi prolazak kroz ovaj pojas je preporucljiv... Kao da se prolazi kroz bucnu i uzrujanu gomilu ljudi ‑ na to nalikuje zvuk koji cujete, sa mnogostrukim odzvanjanjima razlicitih akcenata i jezika...

 

M:  Pitam se da li "I" zna kako je jako njegovo svijetlo. Mozda je on vanzemaljac?

 

I: Navici ces se na svijetlo. Tvoja radijacija je ista i nama... a mi nismo vanzemaljci onako kako ih ti shvacas.

 

M: Ti citas moje misli?

 

I: Istina je. Kao sto ti mozes citati moje.

 

M: Mogu?

 

I: I sada to djelomicno radis, ali samo po povrsini.

 

M: Da, u pravu si. To nisu rijeci ili zvukovi... nema zraka da vibrira... ali jednostavno u mislima... da.

 

I: Ono sto nazivas "unutrasnjim ja", se sjeca.

 

M: Znas, ja se stvarno sjecam... sjecam se tebe... osjecaja tebe...

 

I: Dobro je sto ne iskazujes strah. Mozemo mnogo uraditi kada je ta barijera uklonjena.

 

M: Oh, ja imam jos dosta strahova...

 

I: Ali, oni ne uticu na tvoju percepciju. Na primjer, zasto se sada ne bojis?

 

M: Ne znam. Ali se ne bojim. To je istina. Ovaj momenat sam ovdje, razgovaram s tobom na racionalan nacin... s tobom, s nekim ko je meni poznat... svijetla figura koju bi neki ljudi nazvali Bogom, ili andjelom, ili barem nekim vanzemaljcem. Umjesto toga, mi ovdje razgovaramo kao dvoje obicnih ljudi... osim sto ne koristimo rijeci.

 

I: Razlika je sto nema straha.

 

M: Tko si ti?

 

I: Zasad je to van tvoje mogucnosti shvatanja. Ali ces na to nadoci, i to vrlo skoro.

 

M: Hocemo li se ponovo sresti?

 

I: Treba samo da zatrazis pomoc.

 

M: Mislis da molim? Ili meditiram?

 

I: Rijeci i rituali su besmisleni. Radi se o mislima... emocijama... to je signal. Ako je odgovarajuci signal dat, onda smo u mogucnosti da pomognemo.

 

M: Da budem siguran. Nisi Bog... ali mozda neko sa druge planete?

 

I: Ne, ne sa druge planete.

 

M: Da li si jedan od onih koji je stvarao nas ... i Zemlju?

 

I: Ne. Zao mi je sto cu te razocarati. Ali ti mozemo dati sto imamo u vezi procesa kreacije. Zelis li to?

 

M: Da, da. Da!

 

I: Evo sto imamo...

 

 

Bio sam ispunjen, gotovo prepunjen, sa dotokom ogromne energije, mocnom vibracijom vrlo visoke frekvencije. Ovo mi je bilo poznato kao ROTE (Related Organized Thought Energy), lopta kondenziranih misli i ideja.

 

M: Ovo je tako mnogo. Ne mogu sve shvatiti odjednom...

 

I: Moci ces, kada to u miru analiziras.

 

 

                                                                  ********

 

 

I:  Sta ti smatras svojim ciljem?

 

M: Pa... valjda... da sluzim covjecanstvo.

 

I: To je castan cilj. Oduvijek prisutna zelja tvog humanog dijela da dostignes perfekciju. Ali, kada vise nisi covjek, zelje se okrecu u drugom smjeru. Postoje i drugi ciljevi.

 

M: Zelja drugacija od ljudskog iskustva?

 

I: Tako je.

 

M: Cesto sam se pitao o tome.

 

I: Naci ces odgovore... Sad, pretpostavljam, treba da se vratis u svoje fizicko tijelo.

 

M: Ti stvarno citas moje misli! Ne znam sta je, ali znam da moram natrag. Kako cemo se ponovo sresti?

 

I: Prisjeti se ovog momenta i... ja cu biti tamo.

 

M: Hvala.

 

Povratak u fizicko bio je nezanimljiv. Signal nije bio izazvan time, kao obicno, da sam se nazuljao... vec od moje macke, koja se uvukla u sobu prije sesije, i sada je lezala na jastuku pored moje glave."

 

 

                                                           ********

 

 

"Sta god uradio, napisao, rekao, imace malo efekta na sudbinu covjecanstva. Dobro je biti u sluzbi okoline, ali, u sutini, to nije vise od zahvalnosti ili velicanja ega. Dvije generacije kasnije, sve ce biti zaboravljeno, tragovi u pijesku isprani sa valovima vremena. INSPEC je bio u pravu. Moraju postojati drugi, siri ciljevi."

 

 

 

 

Ultimativno putovanje II  (39)

 

 

22.12.99

Houston

 

Koncept domovine, kucnog ognjista, pripadnosti "korijenima" ‑ emotivni je okvir koji vezuje i pokrece pojedinca i grupu ("plemena" i "zajednice") zadnjih milenijuma na ovoj Planeti.

 

Robert Monroe u svojim razmisljanjima posvecuje dosta paznje "domu", ali ne onako kako ga vecina shvaca. Kosmickom, vanvremenskom  pra‑domu.

 

 

                                                              ********

 

 

 "INSPEC je bio u pravu. Moraju biti drugi, siri ciljevi. Nostalgija, na primjer, zelja za domom. Moglo bi biti fizicko mjesto gdje si rodjen i odrastao, kuca u kojoj si zivio, grad... Instinkt za domom prisutan kod svih zivih bica... Moj novi cilj je postao da odem i posjetim ono sto sam ja nazvao "domom" (pri tome misli na zavicajnu planetu). Dva puta sam ga posjetio, na kratko, prije mnogo godina. Tada sam saznao da ce, sve ono sto naucim u ljudskom oblicju, biti od vanredne vaznosti kada se vratim svojim kosmickim korijenima...

 

Kasno jedne noci, pozelio sam da se ponovo sastanem sa INSPEC‑om. Napustajuci tijelo krenuo sam ka nasem uobicajenom sastajalistu iza H‑pojasa. Svjetlosna figura je cekala na kontaktnom mjestu. Znao je moje misli instantno.

 

I:  Zelis da se vratis kuci. Da, to je drugaciji cilj.

 

M: Poslije ovog zivota, ostacu "kuci" i vratiti se da budem covjek jos jedan, zadnji put, mozda hiljadu godina u buducnosti. Nakon toga ostajem "kuci" zauvijek.

 

I: Dobro je da razumijes razliku izmedju tebe koji posjecuje "kucu" i tebe koji se vraca u ljudsko oblicje, kako ga ti zoves.

 

M: Da. Mada nisam posve siguran. Ono kada nisam u humanom oblicju.

 

I: Sto se vise budes sjecao, postajaceti jasnije.Ti si human sve dotle dok tvoj fundamentalni fokus ostaje koncentriran na takve koncepte kao sto je svijest. Kada promijenis ovaj fokus, vise nisi na humanom nivou.

 

M: Aha.. Ja sam covjekom, budan ili u snu, u ili van tijela, fizicki ziv ili mrtav, sve dotle dok je moja referalna tacka (fokus): human.

 

I: Tako je.

 

M: Ali ja zadrzavam svu moju humanu memoriju i iskustvo bez obzira na stanje i oblik koji uzimam.

 

I: Da. Vidim da si dosta naucio. Iskustvo je jedna od vaznih vrijednosti i za ne‑humano stanje. To je jedna od osnovnih svrsi tvoga putovanja na Zemlji. "Diplomirati" humano, ljudsko iskustvo je vrlo priznato na drugim mjestima.

 

M: Da li to znaci da kada se vratim "kuci", vise necu biti covjekom?

 

I: Bices ono sto si bio prije, ali ce ti humano iskustvo biti dodano.

 

M: Sve se svodi na to da hocemo da budemo na toplim i poznatim mjestima gdje stvarno pripadamo.

 

I: Tvoja zelja je vrlo jaka.

 

M: Da.

 

I: Da li bi zelio da se vratis?

 

M: Ponekad me emocije vuku. Ali znam da nisam kompletirao ovaj ciklus jos. Doci ce i to, vremenom.

 

I: Kao sto znas, vrijeme ne postoji.

 

M: Mislis li da bih mogao poci "kuci", na kratku posjetu. Kao nekada, davno.

 

I: Ako to zelis, zasto ne.

 

M: U posjetu, da!

 

I: Naucices dosta, kao rezultat. Jesi li spreman?

 

M: Jesam!

 

I: Koncentriraj misao na ono sto znas da ti je bio "dom". Napusti ovu tacku i naci ces se tamo. Ja cu nadgledati i asistirati ako je potrebno.

 

M: (Mislio sam na "dom" sto sam jace mogao... senzacija kretanja... zvuk kao vjetar oko mene. Ispred, i oko mene... scena se pojavila ... mnostvo tornjeva od oblaka, kao sto sam se sjecao otprije... samo to nisu oblaci... koji se krecu i mijenjaju mnostvo boja... sve boje koje sam znao ... i neke kojih sam se sjecao, ali ih nisam znao rijecima opisati... zastacu u oblaku i posmatrati, osjecati... ne gledati, nego osjecati...

 

... tamo je i muzika... hiljade instrumenata, hiljade glasova... melodija za melodijom... perfektna harmonija, koja mi je tako poznata... muzika je svuda oko i u meni... hiljade godina su samo trenutak... relaksirajuci i absorbirajuci, bas onako kako sam i zapamtio. Kako ce biti dobro kada se ovdje vratim i ostanem zauvijek...

 

... nesto nije u redu... Ne, to nije signal da se vratim u tijelo. Sta li je? Sta nije u redu sa oblacima? Posmatraj pazljivo... tamo, veliki svijetlo plavi, pracen sa dva manja, zuta... Poznat mi je! I ostali su mi poznati takodje! Sta? Pa to je isti okvir, ponovo. I drugi oblaci, svi su isti! Ponavljaju se... Vrte se u krug!

 

...Cekaj da provjerim muziku... ne moze biti... ali ipak jeste... i muzika se ponavlja. Ista kao ona koju sam osjetio prije sat ili eon... identicna. Da pokusam neko drugo mjesto, drugu perspektivu... da se maknem na drugi dio "kuce"...

 

... jos uvijek isto... nema razlike! Isti patern...

 

... gomila energetskih oblaka, igra igre... Unaokolo, gore‑dole, unutra i vani... Beskonacni krug... Dosta je, dosta mi je....

 

I gdje cu sada? Gdje...? To je sve sto ovo mjesto pruza. Nista vise. Meni se ne ostaju u istom energetskom oblaku zauvijek, sa istom muzikom... Ne zelim igrati ovu igru uvijek nanovo...

 

Nema nista ovdje za mene... Sada se sjecam... ovo mi se desilo i ranije. Zato sam i napustio ovo mjesto... i zato se ne mogu i necu vratiti ovdje. Bolje da odem... Sada znam...

 

Osjecaj kretanja, vjetar oko mene... zatim tisina... ulazak u fizicko tijelo. Otvorio sam oci... i gledao kroz suze. Nista se nije promijenilo u mojoj spavacoj sobi. Osim mene! Nisam mogao zaspati jos nekoliko sati...)"

 

 

                                                                    ********

 

 

"Proslo je dosta vremena da se prilagodim ideji da se vise necu vratiti "kuci". Nekada sam mislio da ce moj povratak biti herojski, u kome je donosim vrijedne informacije "odavde" da bih promijenio i unaprijedio ono "tamo". Ali, bio sam u krivu... Ponovo sam se nasao sa svojim prijatejem.

 

 

I: Taj energetski patern... to nisi naucio u humanom oblicju.

 

M: Ne. Zato sam i napustio "dom", zbog tog limitirajuceg faktora "ponavljanja". Nije bilo rasta, novih iskustava. Za razliku od toga, na Zemlji se stalno uci. Ali cinjenica da ne mogu nazad nije jednostavna za mene.

 

I: Navici ces se. Isto tako kao sto ces se navici da si dostigao tacku u kojoj vise nema potrebe da prolazis kroz ljudsko iskustvo. Jednostavno ces prerasti ono sto nazivas "ljudskim kaputom i rukavicama".

 

M: To ce se desiti? Da ne zelim vise biti covjekom? Kako cu se sa tim nositi?

 

I: Kada dodje do toga, bice mnogo lakse nego sto mozes sada zamisliti.

 

M: Ako ti kazes.

 

I: Ti ces to znati, umjesto "vjerovati".

 

 

                                                           ********

 

 

"Zrak je bio totalno cist. Okrenuo sam se prema INSPEC‑u.

 

M: Nema kuca, ni zgrada? Gdje su ljudi? Koliko ih je?

 

I: Oko dva miliona.

 

M: Ovo je planeta Zemlja, zar ne?

 

I: Tako je.

 

M: Necu te ni pitati sta se desilo sa milijardama ljudi... Dakle, ovo je nasa buducnost?

 

I: Razmisljas krivo, prijatelju. Ovo je mjesto proslosti, sto bi vi rekli.

 

M: Proslost! Ne sjecam se nicega iz nase istorije sto nalici na ovo.

 

I: Ovo je daleka proslost. Skoro milion vasih godina.

 

M: Stanovnici... da li su ljudi? Kao ja?

 

I: Samo malo drugaciji, ali definitivno ljudi.

 

M: Mozemo li komunicirati s njima?

 

I: Bez problema. I izrazice nam dobrodoslicu.

 

 

Cetvoro ljudi su se kretali prema nama. Metar i po visoki, razlicitih boja kose i koze. Frizura slicnih, malo ispod uha. Tijala i lica su odavala atletski gradjene tridesetogodisnjake, ali bez napuhanih misica. Dva muskarca i dvije zene, bez odjece.

 

 

I: Oni nemaju potrebe za odjecom.

 

M: A sta sa zastitom od vremena?

 

I: Svaki od njih ima individualni kontrolni sistem za tu svrhu.

 

M: Ja ge ne primjecujem.

 

I: Sve je u mislima, kako bi ti rekao.

 

MAN: Da, vidimo te Roberte. I komunikacija je jednostavna. Koristicemo tvoj engleski, OK?

 

M: Kako znate americki slang?

 

MAN: Izvlacimo iz tvog uma. Nemamo s tim problema.

 

M: Ovo je divno mjesto.

 

MAN: Vrijeme je vrlo prijatno. Svako popodne priredimo oluju da pokupi lisce i nahrani biljke.

 

M: A vjetar... kontrolisete li i vjetar, takodje?

 

MAN: Vjetar? Treba li ti jaci?

 

M: Ne, ne. U redu je.

 

MAN: Pitas se sta jedemo?

 

M: Svi izgledate tako zdravi.

 

MAN: Zdravi?

 

M: Bez bolesti i povreda.

 

MAN: Ocigledno dolazis iz cudnog svijeta. Zar vi stvarno imate problema sa odrzavanjem vaseg fizickog tijela?

 

M: To nam je osnovni problem.

 

MAN: Tuzno.

 

 

                                                              ********

 

 

MAN: Mi smo iskusili svaku emociju koje se mozes sjetiti. Mi ih skladistimo, ali nas one kontroliraju samo kada im to dopustimo.

 

M: Ovo je iskustvo zbilja dragocjeno. Nemate konflikta, ljutnje, takmicenja i suparnistva...

 

MAN: Takmicenje postoji. Ali nikada ne zaboravljamo da je ovo samo igra.

 

M: Ne pitam vas za ljubav. Radijacija koju osjecam od vas cetvoro mi je dovoljan dokaz. Isto tako osjecam nadolazece uzbudjenje.

 

MAN: Tvoja posjeta je dosla u pravo vrijeme. Uskoro napustamo Zemlju. Trebamo se navici da zivimo bez ove doline.

 

M: Zasto odlazite?

 

MAN: Primili smo signal prije skoro stotinu godina. Cekali smo na njega hiljadama godina i napokon je stigao.

 

M: Ne razumijem.

 

MAN: Radije, ti se ne sjecas. Ali hoces. Kada dodje vrijeme za tebe i tvoje. Mi smo iskusili sve paterne promjena u nasem dijelu fizickog univerzuma. Krecemo se do zvijezda i natrag, bas kao i ti.

 

M: Ali, da li bas svi odlazite?

 

MAN: Zasto bi ikoga ostavljali?

 

M: Gdje tacno idete?

 

MAN: Signal ce nas voditi.

 

M: Mozes li ga opisati?

 

MAN: On je tu sporazumno.

 

M: S kim? Ili cim?

 

MAN:  S jednim od nasih koji je otisao naprijed. Slozili su se da posalju poseban signal kada dodje nase vrijeme da slijedimo. I, nakon toliko godina, primili smo signal.

 

M: "Jedan od vasih" je bio, kao istrazivac, u potrazi za novim svijetovima da ih osvojite?

 

MAN: Ne da ih osvojimo, Roberte. Nego da budemo tamo i da ih razumijemo.

...

 

M: Drago mi je da smo se vidjeli. Nekako, cini mi se da cemo se opet sresti.

 

MAN: I hocemo. Mogao bih ti reci i vise... ali bi to, kao sto ti kazes, pokvarilo zabavu.

...

 

I: Bili su ti interesantni, zar ne?

 

M: Nalikovali su mi na ljude iz buducnosti koje smo ranije sreli. Samo sto su oni zivjeli izvan Zemlje, ne na njoj. A sada, mozemo li ici negdje drugdje?

 

I: Gdje bi ti?

 

M: Negdje gdje su ne‑humana bica. Ali inteligentna. I ne‑fizicka.

 

I: Mnogo je izbora, ako oni dozvole.

 

M: Dozvole? To mi se ne cini prijatnim?

 

I: Vidis, neka bica bi na tebe gledala kao na virus, zagadjivaca, bubu...

 

M: Ali ti si mi rekao da sam neunistiv. I da mi niko ne moze naskoditi.

 

I: To je tacno.

 

                                                         ********

 

 

M: Nisi sreo bica kao ja?

 

Odgovor je bio negativan.

 

M: Da li te interesuje ko i sta sam ja?

 

Negativno, opet.

 

M: Ali me razumijes?

 

Ovaj put pozitivno, ako sam dobro interpretirao.

 

M: Ali ja tebe ne mogu razumjeti. Samo "da" i "ne".

 

Negativno.

 

M: Zelis li ti mene da razumijes?

 

Negativno.

 

M: Onda odlazim iz tvoje energije.

 

                                                                         ********

 

 

I: Ti si upravo komunicirao sa malim dijelom cjeline.

 

M: Mislis kao sa "prstom".

 

I: Dobro si to predstavio.

 

M: Nema puno osobnosti u prstu.

 

I: Ali postoje bica koja komuniciraju sa takvim entitetima.

 

M: Pitam se da li cu ja ikada biti u stanju.

...

 

M: Reci mi, imaju li neka fizicka ne‑ljudska bica s kojima mogu komunicirati?

 

I: Dakle, ti pretpostavljas da ja nisam fizicko bice, ali da jesam humano?

 

M: Nekako mi se cini da si nekada imao fizicko tijelo, ali ne sada. Suvise si slobodan. Mada mi nikada nisi rekao da si bio u ljudskom oblicju, ja vjerujem da jesi. Prije svega, imas smisao za humor. Satirican, ali postoji. A to je itekako humana odlika.

 

Pauza.

 

I: Cini mi se da treba da se vratis u fizicko, sada.

 

M: Slazem se. Hvala na turi."

 

 

                                                                  *********

 

 

Rijeci... Koliko se pojedine rijeci koje danas koristimo razlikuju od onih iz balkanske svakodnevnice. "Nehumano", "slobodan" "ne‑fizicko", "vasi, nasi", "komunikacija", "dom"...

 

 

 

 

 

 

Ultimativno putovanje III  (40)

  

 

27.12.99.

Houston

 

"Svaka prica ima svoj kraj", kazu, s pravom.

 

U svakoj prici postoje, po meni, dvije vrste junaka. Onih, koji najedamput shvate da je kraj blizu, osvrcu se iza sebe i pitaju kako je sve brzo proletilo i sta su ostavili iza sebe, i u sta su utrosili ovaj "zivotni kredit". I oni, malobrojniji, koji su uvijek nalazili vremena da proucavaju i analiziraju, citaju i pitaju, pronalaze odgovore u proslosti i buducnosti... I koji se, pred kraj puta, potrude da ostave nesto kao zivotno iskustvo, putokaz, obrazac...

 

 

                                                                  ********

 

Nakon cetiri decenije istrazivanja ljudske svijesti i dusevnog, Robert Monroe u "Ultimativnom putovanju" opisuje kako je vlastito iskustvo sazeo u prakticno i prihvatljivo. Na srecu, imao je resurse Monroe Institut-a, koji je tokom niza godina "...pokazao da je moguce dovesti individue do tranzitne tacke izmedju fizickog zivota i smrti i omoguciti im da zavire iza... Pri tome su procedure bile sigurne i omogucavale su ucesnicima da profitiraju u svakom pogledu."

 

Slijedi metodolosko izlaganje ovog klasika moderne meta-fizike.

 

 

"Lijeva strana mozga govorila mi je da su dvije stvari potrebne:

 

Prvo, istrazivanje frekvencija mozdanih valova koje se prevode u zvukove. One ce omoguciti svjesno putovanje u oblasti iza tranzitne tacke i siguran povratak nazad, nakon ostvarenog zadatka.

 

Drugo, ustanovljavanje programa koji ce biti prihvatljiv sirokoj lepezi ljudi zainteresiranih da sluze/pomognu onima koji vise nisu u fizickoj egzistenciji.

 

Tako sam sa svojim kolegama poceo rad. Nasli smo ime programu: "Zivotni put" (Lifeline).

 

Prvi program je zapoceo u Institutu, 22.06.91. U slijedecih 14 mjeseci oko dvije stotine ljudi je ucestvovalo u intenzivnom sestodnevnom procesu ucenja. Medju njima su bili lijecnici, psiholozi, inzinjeri, istrazivaci, bizinismeni, psihijatri, pisci, advokati, profesori, terapeuti, muzicari i umjetnici. Predstavljali su vrlo razlicite interese i zivotne stilove. Ali svima su im, nakon zavrsetka programa, bile zajednicke dvije stvari: prvo, da su svi bili u mogucnosti posjetiti "Prijavni centar - Park" (o njemu kasnije), i, drugo, svi su znali, zasigurno, da ce prezivjeti proces fizicke smrti.

 

Program "Zivotnog puta" je dizajniran tako da bude efikasan bez obzira na individualna vjerovanja i da pruzi mogucnost ucenja iz direktnog iskustva.

Ciljevi programa:

 

- da se individua oslobodi svih strahova vezanih za proces fizickog nestanka - smrti;

 

-  postati familijaran sa razlicitim stanjima svijesti sve dotle dok ona ne postanu oblasti "poznatog" umjesto religijskog "vjerovanja";

 

- da stimulira obostranu komunikaciju i veze sa drugim ljudskim svijestima u drugim dimenzijama;

 

- da se ukljuce ta znanja, i svijesno i nesvjesno, u svakodnevne misli, funkcije i aktivnosti;

 

- osigurati da, nakon prestanka fizicke egzistencije, dodje do nesmetanog prelaska u druge forme egzistencije.

 

Sredstva kojima su ostvareni ovi ciljevi razvijana su decenijama u Institutu. Jedan od nosecih stupova bio je "Fokusirani nivo" kojim se identificiralo stanje svijesti.

 

Medju tim fokusima/stanjima su i slijedeca:

 

Fokus 3 - Umno/mozdana sinkronizacija;

 

Fokus 10 - Um je budan, tijelo spava;

 

Fokus 12 - Stanje povecane budnosti;

 

Fokus 15 - Stanje u kojemu ne postoji vrijeme (ne-vremensko);

 

Fokus 21 - Granica vremena-prostora, u kojemu je moguce kontaktirati druge energetske sisteme;

 

Fokus 22 - Ljudska bica koja su jos uvijek u fizickoj egzistenciji, ali imaju samo djelomicnu svijest. Primjer komatoznih pacijenata, onih u delirijumu, zavisnih od kemikalija ili alkoholizma. Iskustva u ovom fokusu su u sjecanju kao snovi li halucinacije.

 

Fokus 23 - Nivo nastanjen s onima koji su skoro napustili fizicku egzistenciju, ali nisu u stanju da prepoznaju ili prihvate odvojenost od fizickog zivota.

 

Fokus 24-26 - Ovi nivoi pokrivaju "Teritoriju razlicitih sistema vjerovanja", koje okupiraju ne-fizicke humane forme iz svih perioda. Oni su prihvatili razlicite koncepte, koji ukljucuju religijske i filozofske postulate, a prihvataju neku formu post-fizicke egzistencije.

 

Fokus 27 - Mjesto koje se moze nazvati "Prijavni centar - Park". Ovo je umjetna sinteza kreirana ljudskim umom, zamisljen kao usputna stanica da olaksa traumu i sok koji nastaje tranzicijom iz fizikalne realnosti. "Park" ima citav niz razlicitih zemaljskih "sredina" da bi bio prihvatljiv dusama koje dolaze iz razlicitih krajeva.

 

Fokus 28 - Izvan, ne samo prostora-vremena, nego i ljudske misli. Residenti u ovom i visim nivoima, se vise ne vracaju u fizicko, humano tijelo.

 

 

Oni koji su prosli trening u "Lifeline"-u, postali su prisni sa ovim razlicitim fokusima/stanjima. Svaki pojedinac je mogao da kreira vlastito i posebno mjesto unutar Fokusa 27. I tamo bi se vracao kad bi zazelio.

 

Sa iskustvom, pojedinci su se poceli kretati kroz razlicite nivoe. Posebno su interesantna vracanja u Fokus 23, nekada sa vodicem, a nekada bez njega. Nerijetko bi njihova pomoc ili asistencija bila neophodna da se nekome pomogne. Na primjer, onome ko odbija da prihvati cinjenicu da je fizicki mrtav; ili koji zeli da se uplice u fizicki zivot. Ucesnici u programu su komunicirali sa individama ohrabrujuci ih da krenu naprijed. Ako bi ovakva komunikacija bila uspjesna, dvije duse bi zajedno posle ka Fokusu 27. Ponekad bi, na tom putu, duse preminulih iskliznule na Teritoriju Fokusa 24-26, gdje bi ih docekivali njihovi istomisljenici ili pripadnici istih (religijskih) vjerovanja. Ostali bi nastavili do Fokusa 27 gdje bi im dobrodoslicu pozeljeli njihovi voljeni koji vise nisu fizicki zivi. I gdje bi ih savjetovali o njihovom slijedecem koraku kojeg ce uciniti na putu duhovnog razvoja.

 

 

U pogledu "slijedeceg koraka", nekoliko opcija je na raspolaganju pridoslicama:

 

1. Spajanje sa voljenima koji su ranije izvrsili tranziciju;

 

2. Komunikacija sa onima koji su jos zivi u fizickom oblicju;

 

3. Obnova kontakta i povratak u Originalno-Ja (ovdje moram upasti i objasniti da je rijec o kompleksnom shvatanju nase duse/svjesnosti/Ja koje je slozeno od stotine entiteta koji su zivjeli u ranijim i buducim zivotima, i svaki od njih utice na aktivnosti cjeline);

 

4. Povratak u zemaljski, fizicki oblik (nova inkarnacija);

 

5. Sastanci i diskusije sa onima koji pripadaju istom vjerovanju sto obicno zavrsava odlaskom u njihovu Teritoriju Vjerovanja;

 

6. Ponovno preuzimanje aktivnosti fizickog zivota, ali u drugoj, ne-humanoj formi, na drugom mjestu u Univerzumu;

 

7. Ucestvovanje u studijama i istrazivanju drugih faza Kontinuuma Svijesti.

 

 

Kada se odluka donese, individua je slobodna da se krece duz izabranog puta/opcije.

 

Pomenimo jos jedan elemenat. Ucesnici u programu Instituta su ohrabrivani da donose sto je moguce vise informacija sa ovih "putovanja". Personalnih detalja, kao na primjer imena, godina, adresa, datuma i uzroka smrti, zanimanja, bolesti, prirodnih katastrofa i drugih relevantnih informacija. Komunikacije su bile ne-verbalne i najcesce putem ROTE – energetskih misaonih lopti.

 

Te informacije su proslijedjivane Istrazivackom Odjeljenju Programa koji je pristupao daljoj verifikaciji. I mada je vecina ucesnika smatrala nepotrebnim ovakvu vrst provjera (jer su apsolutno bili uvjereni u realnost procesa), Institut je smatrao za vaznim da ih odradi.

 

Nakon tridesetak uspjesnih provjera, vise nije bilo potrebe trositi vrijeme i novac na dodatne verifikacije.

 

Sastav unutar Fokusa 23 je raznolik kao i samo covjecanstvo. Neki su tamo vec nekoliko stoljeca na "cekanju", ali ih je vecina odskora. Pristigli u poslednjih 20-30 godina. Mnogi su zrtve nesreca, prirodnih ili ljudski uzrokovanih, u kojima je nastupala iznenadna smrt... Nekolicina djece stradala u prometnoj nesreci, cetrdesetpetogodisnjak koji su udavio prilikom jela, pijanist iz Praga koji je umro na operativnom stolu od komplikacija uzrokovanih AIDS-om, majka sa dvoje djece iz Kambodje koja je nastradala od mine, veci broj djece iz Nigerijske provincije Biafra koji su umrli od gladi, vojnik ubijen u Zaljevskom ratu, novorodjena beba iz Milwaukee-a, tinejdjerka koja je stradala od prekomjerne doze pilula... Zena, rodjena 22.03.1922, umrla u Ogden-u, Utah, 15.03.1972, koja je dala svoje, muzovljevo i imena troje djece... Uzgred, praski pijanist je imao 28 godina, zivio je sa roditeljima, studirao na konzervatoriju u Parizu, i umro je u bolnici...

 

Fokus 27, pak, kao osnovnu i jedinu emociju ima - ljubav."

 

 

                                                                             ********

 

(Izaberimo primjer jednog od ucesnika Programa:)

 

"Pokupio sam svog vodica u Fokusu 27 i posli smo u Fokus 23... Taman kad sam mislio da necu nikoga sresti, sitna Irska gospodja me je pogledala i rekla: Cekaj...cekaj! Ne vracaj se bez mene! Priljubila se uz mene i pricala je sve do Fokusa 27. Kada smo stigli i sisli u "Park" rekla mi je da se zove Elizabeth McCowan. Bila je svjesna da je njen fizicki zivot zavrsen i rekla mi je da je cekala na muza i kcer... Oni su vec bili u Fokusu 27 i cekali na nju. Rekla je da je iz County Cork, i ispravila me je kad sam to ponovio kao Cork County. Smrt je nastupila 1919... Suprug joj je bio Richard i trinaestogodisnja kcer Amy...Prije nego sam mogao otkriti vise nestali su...

 

Razmisljao sam sta dalje kada mi se pojavio otac. To je bilo vrlo neocekivano i jako emocionalno za mene, buduci da smo imali niz nerazrjesenih pitanja kada je umro 1985. Poslednjih osam godina zivota proveo je pijuci, nakon smrti moje majke. Pokusavao sam da ga pomazem sto sam najbolje mogao punih pet godina, ali sam osjecao da me unistava. Zadnje tri godine zivota nisam imao kontakta s njime.

 

Kada se pojavio, prosao sam kroz citavu lepezu emocija, od ljubavi, osjecaja krivice do tuge sto ne mogu ostati s njim. Ipak, darovao mi je poklon. Kada sam ga upitao da li mozemo ostati zajedno, odgovorio je: Volim te, ali se moras sjetiti zasto si dosao ovdje, i nikada nemoj zaboraviti svoj fokus...

Otisao sam sa pomjesanim emocijama, ali sam kasnije shvatio da mi je otac dao oprostaj, slobodu i ljubav.

 

Sta bih mogao vise traziti?"

 

 

                                                                          ********

 

(Poslednja epizoda iz knjige ujedno je i opis zadnjih momenata Monroe-ve supruge Nancy.)

 

"Bolest moje supruge Nancy izgledala je pod kontrolom, za trenutak. Uz nju sam poceo shvatati efekte najjaceg uticaja na nase zemaljske zivote - tranziciju iz fizickog zivota u druge energetske sisteme. Tu tranziciju mi oznacavamo kao smrt."

 

(U ranijim vlastitim, i iskustvima drugih, Monroe je dosao do, moram priznati, epohalnih zakljucaka. Ljudsko Originalno-Ja je sastavljeno od hiljade iskustava na ovoj Planeti, i jos od bezbroj drugih u drugim energetskim sistemima i dimenzijama. Dakle, Meta-fizicka objasnjenja Kvantno-fizickih teorija. Sam Monroe je, posjecujuci Fokus 23, imao susrete sa vlastitim Ja iz drugih, proslih, ali i buducih vremena. INSPEC, njegov "prijatelj" iz proslog priloga, je jedan od njih. Entitet, prijasnje iskustvo, koje vodi, pomaze, asistira. Unutrasnji glas. Tacnije, jedan od unutrasnjih glasova. Superioran u odnosu na druge. Medju tim "drugima" ima onih koji odavno lutaju Fokusom 23 (na primjer ratnika iz proslih vremena koji ne primjecuju da su stradali u borbi i koji se jos bore sa zamisljenim protivnicima). Monroe je, korak po korak, otkrivao kako da objedini vlastitu cjelinu. I za nekoliko vodecih, superiornih glasova, on je bio predvodnik koji je trebao otvoriti vrata izlasku iz ovozemaljskog iskustva. U isto vrijeme, konacan odlazak sa i oko ove Planete, uslijedice u momentu kada sve duse totalno prodju kroz zemaljsko, humano iskustvo. I onda ce, niz od

hiljada i hiljada Originalnih-Ja, jedno uz drugo, kao energetski oblaci stisnuti uz druge, istovrsne energetske oblake, napustiti Planetu. Prethodno, jedan od tih energetskih oblaka treba da posalje signal. Signal koji ce ih - nas - voditi ka narednom iskustvu i prilici za dalji duhovni razvoj.)

 

 

                                                                   ********

 

 

Blizio se kraj sati za vizite u bolnici. Sagnuo sam se i poljubio joj celo:

 

M: Jesi li pospana?

 

N: Mmmmm.

 

M: Izgledas bolje veceras.

 

N: U redu sam.

 

M: Zelis li da se nadjemo u 27?

 

N: Mmmm, da.

 

M: Vidimo se kasnije.

 

N: Volim te.

 

M: I ja tebe!

 

 

Nakon osam, te veceri, primio sam hitan poziv iz bolnice... Njena ramena i ruke su bile hladne, uzdasi kratki sa dugim pauzama... Ali pogled na njene ne-treptajuci oci, mi je sve rekao. Nancy vise nije bila tu. Petnaest minuta nakon ponoci njeno tijelo je napokon prestalo disati.

 

Kasnije, tim iz "Lifeline"-a mi je potvrdio da je bila odvedena direktno u Fokus 27, oko osam sati navecer. Bila je na sigurnom i docekana dobrodoslicom. To je bilo vrijeme koje su mi u bolnici opisali kao pocetak "konacnog, terminalnog disanja". Isto ono kojeg se sjecam kada je onaj starac umirao u St. Louis bolnici dok sam bio tinejdjer. Isto ono kojeg se sjecam kada je moja macka Fusby umirala od leukemije  u mome narucju, tri dana prije odlaska Nancy.

 

Dvije noci nakon njene tranzicije, odlucio sam da je posjetim. Sto sam i ucinio. Rezultat je bio emocionalna eksplozija koja je ukljucivala sve ono iz cega se sastoji duboka ljubav bez limita vremena, prostora i materije. Trebalo mi je dosta napora da se vratim. I trajalo je danima dok se nisam oporavio.

 

Naredni pokusaj donio je isti rezultat. Jednostavno, to je bilo previse za mene. Dok ne naucim vise, morao sam da prekinem sa ne-fizickim iskustvima...

 

Da li mogu da zivim u dva svijeta istovremeno? Sa Nancy u Fokusu 27, a sa svojih sedam macaka i dva psa usamljen u svojoj kuci?

 

Ne znam."

 

 

                                                                  ********

 

 

"Drugi glas iz moga Originalnog-Ja je insistirao:

 

Kada dodje do tranzicije, samo ono koji su iznimno zavisni od fizickog zivota, ostaju bliski tom nivou. Velika vecina ostalih polako iscezava iz fizikalnih nivoa. Sva tvoja istrazivanja to potvrdjuju, uz rijetke izuzetke - pojave "duhova"...

 

Koliko dugo ce tvoja Srebrna Kraljica ostati u Fokusu 27? Ne znas ni ti, a ni mi. Kao i svi ostali, izlozena je atraktivnim izborima - slobodi, prije svih. Ali ti ne mozes sada otici odavde. Jos nije tvoje vrijeme; imas jos dosta posla pred sobom...

 

I, ne zaboravi: na samom kraju, ti dobro znas da ce tvoja Srebrna Kraljica, tvoja Nancy, biti s tobom kod finalnog odlaska kada napokon napustimo Planetu u 35. stoljecu.

 

Sta ti vise treba!"

 

 

                                                              *********

 

 

Sve je utihnulo. Duboka noc. Svaki od nasih zivota i iskustava, nekada tako jednostavni, a nekada beskrajno slozeni, odvijaju se jedan uz drugi...

 

Znanje se preklapa sa neznanjem, poznate teritorije sa nepoznatim. Misli oblijecu Atlantik, likovi prijatelja i rodbine sa blagim, dvosmjernim zracenjem... Na istom putu i zadatku... Da asistiramo jedni drugima...

 

Nadjemo se u Fokusu 27... i idemo dalje...

 

 

  

 

 

 

 

 

 

 

Biljeska o autoru

 

Semir Osmanagich (1960.) zivi u Houston-u, SAD. Predsjednik je manje proizvodne korporacije. Formalno obrazovanje zavrsio je u Sarajevu sticuci tri diplome: magistarsku iz medjunarodne ekonomije, te Ekonomskog i Fakulteta Politickih nauka. Menadjerska iskustva iz UNIS-a te vlastitih biznisa u Sarajevu, Splitu i Houston-u idu uporedo sa istrazivackim i objavljivackim radom poslednjih 20-ak godina.

 

Ambiciozni visetomski ciklus “Alternativne historije” nudi alternativu oficijelnim istinama sezuci duboko u proslost i objasnjavajuci sadasnji trenutak i perspektive ljudske civilizacije.

 

 

 

 

Autora se moze kontaktirati na e-mail: osmanagic@msn.com